Posl. br. P-545/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PU iz [adresa], PUF. 1513, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnica zastupa Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženog GU iz [adresa], ul. 6 kbr. 26/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi utvrđenja zaštite od uznemiravanja i isplate, izvan ročišta, dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno okonča postupak koji se po tužbi tužitelja ČU iz [adresa], protiv tuženih: 1. RU iz [adresa] i dr., radi utvrđenja prava služnosti, vodi pred ovim sudom pod posl. br. P-1067/2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik i suposjednik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zemljišta u uvali Mikulina luka, površine 929 m2, koje predstavlja kuću s dvorištem i pomoćnom zgradom. Pravo vlasništva nad ovom nekretninom tužitelj je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 12. srpnja 2023., te je stupio u njen (su)posjed. Susjedna nekretnina koja neposredno graniči s tužiteljevom nekretninom, označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], omeđena je betonskim zidom s metalnom ogradom, sagrađenim u cijelosti na susjednoj nekretnini, a tužitelj opreza radi ističe da niti jedan zahtjev u ovoj tužbi nije uperen protiv vlasnika susjedne nekretnine. U trenutku tužiteljevog stupanja u suposjed, u srpnju 2023., cijeli pojas nekretnine smješten uz ogradni zid susjedne nekretnine bio je u potpunosti obrastao drvećem, niskim raslinjem i šikarom do mjere da je bio potpuno neprohodan. Stoga je tužitelj s drugim suvlasnicima, naručio značajne radove u svrhu rušenja stabala, čišćenja nižeg raslinja i šikare u studenom 2023. te uklanjanja korijenja bagerima radi pripreme za maslinik u veljači 2024. Nakon čišćenja cijelog dvorišnog dijela tužitelj je 11. prosinca 2024. naručio izgradnju suhozida smještenog paralelno sa ogradnim zidom susjedne nekretnine, u cijelosti na svom zemljištu. Nepoznata osoba je dana 30. ožujka 2025. prvi puta neovlašteno stupila na tužiteljevu nekretninu i uništila suhozid sagrađen uz zapadnu među. Nepoznata osoba je nakon toga izravno izvođaču radova priznala da je srušila predmetni suhozid te je zaprijetila da će i ubuduće uništiti svaki zid izgrađen na tom mjestu jer da smatra da mu tim pravcem pripada prečac od nekretnine iznad tužiteljeve prema morskoj obali. Tužitelj je nakon uništenja zida započeo s ponovnom izgradnjom suhozida, da bi tuženik 4. svibnja 2025. ostvario opisanu prijetnju te i taj novosagrađeni zid ponovno srušio, očito smatrajući da mu pripada stvarna služnost puta kroz tužiteljevu nekretninu, iako mu takvo pravo ne pripada niti je upisano u zemljišnu knjigu. Tuženik je 26. svibnja 2025. po najmanje treći put neovlašteno stupio na nekretninu tužitelja i unatoč izričitim zahtjevima tužitelja i njegove supruge da u tome prestane i da napusti tužiteljevu nekretninu, te unatoč činjenici da ga je supruga tužitelja snimala, počeo rukama i motikom uništavati ponovno sagrađeni suhozid, a ovo iz razloga jer smatra da mu je tužitelj "zatvorio cestu do mora". Tako je tužitelj opisanim protupravnim djelovanjem tuženika (uništenjem dvaju zidova) pretrpio imovinsku štetu koja se sastoji od troškova izvođenja radova izgradnje dvaju suhozida, kao i potrebnog građevinskog materijala, i to u iznosu od 1.250,00 € po izgradnji suhozida, odnosno, u ukupnom iznosu od 3.750,00 €. Nadalje, tužitelj osporava da na njegovoj nekretnini postoji stvarna služnost puta u korist tuženika te smatra dokazanim sve pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete. Osim toga tužitelj ima pravni interes za podizanje tužbe i na utvrđenje nepostojanja pravnog odnosa, koje postoji u situacijama kada tuženik tvrdi da njemu pripada određeno pravo ili da je on sudionik nekog pravnog odnosa, a takvo pravo ili pravni odnos ugrožava pravnu poziciju tužitelja, budući da u ovom slučaju tvrdnja tuženika da mu pripada stvarna služnost puta kroz tužiteljevu nekretninu ugrožava tužiteljevo pravo na korištenje njegove nekretnine. Slijedom svega navedenog tužitelj predmetnom tužbom traži utvrđenje nepostojanja stvarne služnosti puta kroz njegovu nekretninu, zabranu tuženiku da uznemirava tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih prava na nekretnini i da se odredi da je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju zbog uništenja tri suhozida.

1.1. Tuženi u svom odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbu, i prije svega iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, vlasnik povlasne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], u čiju korist postoji pravo stvarne služnosti puta na teret kat. čest. [katastarska čestica], ali i na teret susjedne kat. čet. 2428/599, sve k. o. [katastarska općina] nije tuženik već njegov otac ČU, pa je tuženik tek pomoćnik u posjedovanju svog oca. Stoga je tužitelj kao ovlaštenika prava služnosti označio pogrešnu osobu unatoč mogućnosti da u zemljišnoj knjizi provjeri vlasništvo povlasne nekretnine i kao tuženika označi njenog vlasnika. S tim u vezi prigovara se i naravi služnosti koju je tužitelj u tužbi pogrešno označio kao nepravilnu, odnosnu služnost u korist osobe (tuženika) budući se radi o služnost koja je svojoj naravi stvarna jer se desetljećima izvršavala za potrebe pristupa povlasnoj nekretnini s morske obale, neovisno o tome tko je bio vlasnik nekretnine. Stoga je ovlaštenik prava stvarne služnosti puta otac tuženog ČU kao svakodobni vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne tuženik, pa se u odnosu na tuženika ne može utvrditi da na poslužnoj nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] ne postoji pravo stvarne nepravilne služnosti u korist tuženika. Nadalje, osporava se i aktivna legitimacija. Naime, da bi tužitelj uspio s zahtjevom za zaštitom od uznemiravanja te zahtjevom za naknadu štete, mora između ostalog dokazati da je stvar njegovo vlasništvo. No tužitelj nije vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju traži zaštitu, nego tek suvlasnik u 1/6 dijela. Obveza koju bi tuženik trebao ispuniti ukoliko Sud usvoji II. i III. točku tužbenog zahtjeva (da prestane neovlašteno pristupati i rušiti suhozid) po svojoj je naravi nedjeljiva obveza. S obzirom da postoji više suvlasnika kao vjerovnika, ove se obveze ne mogu podijeliti i ispuniti u dijelu samo tužitelju kao suvlasniku nekretnine, a ostalim suvlasnicima ne. Shodno tome, II. točka tužbenog zahtjeva se ukazuje kao nedopuštena. Osporava se da bi tuženik, makar i kao pomoćnik u posjedovanju oca, na opisani način uznemirio tužitelja, budući da je tužitelj u tužbi zanemario činjenicu da se predmetni pješački put, širine cca 120 cm, do 30. ožujka 2025., nalazio kako na spornoj kat. čest. [katastarska čestica] (koja je predmetom tužbe), tako u drugoj polovini na susjednoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja nije predmetom tužbe). Nakon što je tužitelj pokušao u potpunosti pregraditi isti pješački put, tuženik je kao pomoćnik u posjedovanju oca, rušio suhozid ali samo u dijelu koji se nalazio na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dio suhozida koji se nalazio na kat. čest. [katastarska čestica], neovisno o postojanju opisanog prava služnosti puta, nije nikada rušio tako da je od 30. ožujka 2025. put prohodan u polovini širine od 60 cm i to u cijelosti samo na dijelu koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica]. Stoga iz tužbe proizlazi kako tužitelj očito pogrešno smatra da kat. čest. [katastarska čestica] prostorno dopire do betonskog ogradnog zida na kat. čest. [katastarska čestica] što nije točno. Položaj i obuhvat predmetne staze i međa između kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] proizlaze iz geodetskog elaborata, klasa: UPI- 932- 07/03-02/28, kojeg je naručio prijašnji vlasnik susjedne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] KU, iz kojeg je vidljivo da je isti na spomenutoj čestici ostavio stazu do mora širine 1 m, a koja je jasno prikazana na skici izmjere od 27. siječnja 2003. Ono što je daleko važnije je vidljivo iz geodetskog elaborata, klasa: 932-06/23-02/131 od 27. lipnja 2023., temeljem kojeg je prijašnji vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Marina Oreb evidentirala stvarni položaj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pripadajuće skice izmjere iz svibnja 2023. (datirane 2 mjeseca prije realizirane kupoprodaje), a koji je proveden u zemljišnim knjigama 17. srpnja 2023. (Z-9198/2023), svega tri dana prije provedbe ugovora o kupoprodaji OV-4487/2023 (Z-9304/2023). Dakle, tuženik ne spori da bi on, pristupao stazom do mora, rušio suhozid kojim je tužitelj istu pokušao zablokirati, no ništa od toga se nije dogodilo na kat. čest. [katastarska čestica] već na susjednoj kat. čest. [katastarska čestica], a na njoj tužitelj nema nikakvih vlasničkih prava, niti shodno tome, to predstavlja uznemiravanje njegova vlasništva. U odnosu na točku tužbenog zahtjeva kojom tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete, prigovara se i osnovi i visini ovakvog zahtjeva, pri čemu tuženi dodatno ukazuje na nepostojanje protupravnost kao bitnog elementa štete. Naime, sve da se rušenje suhozida i dogodilo na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nije, tuženik se samo služio institutom dopuštene samopomoći da bi zaštitio suposjed prava stvarne služnosti spomenutog pješačkog puta kojeg je do tada uživao njegov otac kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] i drugi članovi njegove obitelji kao pomoćnici u posjedovanju. Osim toga iznos eventualne štete je previsoko postavljen, budući da je tužitelj tek suvlasnik nekretnine, ali traži isplatu naknade štete u cijelosti i samo za sebe što je neosnovano. Sama šteta da se sastoji od rušenja suhozida visine cca 30 cm, dubine cca 50 cm i širine cca 60 cm, pri čemu radovi na izgradnji tako malog suhozida svakako ne koštaju 3.750,00 €, a osobito iz razloga što je kamen nakon rušenja ostao na licu mjesta i mogao se ponovno upotrijebiti. Slijedom svega navedenog tuženi predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen te da se tužitelja obveže na naknadu parničnog troška.

2. Na pripremnom ročištu održanom dana 2. prosinca 2025. punomoćnici stranaka su u bitnom ustrajali u navodima iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time što je punomoćnik tuženika istaknuo da je otac tuženika ČU u međuvremenu pred istim sudom podnio tužbu radi utvrđenja prava stvarne služnosti staze, a koji postupak se vodi pod posl. br. P-1067/2025, pa kako se radi o prethodnom pitanju, to se predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. br. P-1067/2025. Ovakvom prijedlogu usprotivio se zamjenik punomoćnice tužitelja navodeći da je predmetna vlasnička tužba, a koja je hijerarhijski jača od tužbe na koju se poziva tuženik, pa predlaže ovakav prijedlog odbiti te nastaviti sa raspravljanjem.

3. Povodom ovakvih navoda punomoćnika stranaka izvršen je pregled ovosudnog spisa pod posl. br. P-1067/2025, kojim je utvrđeno kako je otac tuženika ČU u svojstvu tužitelja, pred ovim sudom, protiv tuženika RU, JU, PU, IU, svih kao suvlasnika kat. čest. [katastarska čestica] i ĆU kao vlasnika kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], podnio tužbu radi utvrđenja prava stvarne služnosti prolaza pješice u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnina u vlasništvu tuženika, upisa takvog prava u zemljišne knjige, te nalaganja tuženima koji su suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da sa istočnog dijela predmetnog puta koji se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu njihove nekretnine uklone novoizgrađene kamene suhozide i da im se ubuduće zabrani svako smetanje tužitelja u izvršavanju njegovih prava stvarne služnosti, a koji postupak nije pravomoćno okončan.

4. Odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12). Prema ocjeni ovog suda pitanje da li postoji pravo stvarne služnosti puta u korist nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], a na teret nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] je prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, o kojem se meritorno odlučuje u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. P-1067/2025, a koji postupak nije pravomoćno okončan, pa je iz razloga pravne sigurnost ovaj sud odlučio da sam ne rješava o tom prethodnom pitanju.

5. Slijedom navedenog, a na temelju čl. 213. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja. Odluka o nastavku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 215. st. 4. ZPP-a.

U Korčuli, 28. siječnja 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.