Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-31/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-183/2025-7, K-287/2025 od 9. siječnja 2026., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog CČ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv optuženog CČ produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 23. rujna 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi AČ osobno i putem branitelja po službenoj dužnosti Josipa Vugrina, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „povrede odredaba kaznenog postupka“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili da se prema optuženiku primijeni neka od blažih mjera predviđena zakonom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-41/2026 od 27. siječnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Valja ponajprije konstatirati da su obje predmetne žalbe razmatrane i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina jer su sadržajno komplementarne.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega ne može se prihvatiti žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio zbog čega se svrha produljenja istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla postići primjenom mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a. Naime, sud prvoga stupnja je u točki 15. obrazloženja osporenog rješenja iznio u dovoljnoj mjeri obrazloženu argumentaciju o nužnosti upravo ove najteže mjere procesne prisile, tako da u konkretnom slučaju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a koja se sugerira predmetnom žalbom iako se u njoj izrijekom ne spominje naprijed naznačena zakonska odredba.

7. Budući da se konkretni kazneni postupak nalazi u stadiju rasprave, promašen je žalbeni prigovor koji se odnosi na pobijanje osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela (osobno pisana žalba optuženika), jer ova odlučna činjenica proizlazi iz potvrđene optužnice protiv njega. Dakle, ova temeljna zakonska pretpostavka za produljenje istražnog zatvora u ovom slučaju proizlazi iz činjenica i dokaza na kojima se temelji osnovanost predmetne optužnice.

8. Optuženik osporava postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a uz tvrdnju da u razdoblju od lipnja 2025., kada je navodno počinio kazneno djelo koje mu se imputira u ovom kaznenom postupku, pa do lišenja slobode 23. rujna 2025. nije bilo ekscesa u njegovom ponašanju. Međutim, valja odgovoriti žalitelju da je ova činjenica u značajnoj mjeri relativizirana nepobitnim utvrđenjima suda prvog stupnja koja se tiču optuženikovog multirecidivizma. Naime, optuženik je do sada bio već devet puta kazneno osuđivan i to pretežito za imovinska kaznena djela (krađe, razbojničke krađe, teške krađe i teške krađe u pokušaju), što znači da je ovdje riječ o prvenstveno specijalnom kaznenom povratniku na kojeg ranije kaznene sankcije, uključujući i bezuvjetne kazne zatvora, očito nisu ostvarile pozitivan učinak u smislu njegove resocijalizacije i klonjenja od činjenja imovinskih delikata, tako da u ovom slučaju, kako ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, ove neprijeporne okolnosti, povezane također s nespornim činjenicama optuženikove nezaposlenosti i izostanka stalnih izvora prihoda, upućuju na konkretnu i objektivnu opasnost da će optuženik na slobodi nastaviti s istim obrascem protupravnog ponašanja i da tu bojazan, također suprotno stavu žalitelja, realno ne mogu otkloniti blaže mjere opreza koje se predlažu pravnim lijekom, budući da je u postojećim okolnostima uistinu iluzorno očekivati da će se njima spriječiti tzv. iteracijska opasnost, posebice kada se uzme u obzir da to nisu uspjele ostvariti ranije izrečene kaznenopravne sankcije.

9. Nije u pravu optuženik niti kada u žalbi tvrdi da mu se u konkretnom slučaju istražni zatvor pogrešno računa od 23. listopada 2025. To poradi toga što je u točki II izreke osporenog rješenja izričito navedeno da se optuženiku istražni zatvor prema tom rješenju računa od dana lišenja slobode, odnosno od 23. rujna 2025. pa nadalje.

10. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic