REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2925/2019-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, [adresa], zastupan po punomoćniku Ani Bago Martić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, te umješača na strani tuženika Croatia osiguranje, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb OIB 61817894937, [adresa], isplatiti tužiteljici IŽ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupni iznos od 7.185,80 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4.615,00 € od 26.11.2019.,

- na iznos od 750,00 € od 28.01.2026.,

- na iznos od 342,42 € od 06.05.2017.,

- na iznos od 114,85 € od 15.01.2017.,

- na iznos od 152,38 € od 15.02.2017.,

- na iznos od 299,42 € od 15.03.2017.,

- na iznos od 216,82 € od 15.04.2017.,

- na iznos od 58,51 € od 15.11.2017.,

- na iznos od 162,65 € od 15.12.2017.,

- na iznos od 264,75 € od 15.01.2018.,

- na iznos od 209,00 € od 15.02.2018., sve do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 1.669,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.11.2019., kao i za iznos zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 750,00 € od 26.11.2019. do 27.01.2026., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb OIB 61817894937, [adresa], naknaditi tužiteljici IŽ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.824,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 25. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 4.12.2016. u Zagrebu, u Kurelčevoj ulici, stradala na način da je pala zbog oštećenja pješačke staze te se tom prilikom ozlijedila, da je za održavanje navedene površine nadležan I. tuženik Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, a koji je u vrijeme štetnog događaja imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti kod II. tuženika, da je tužiteljica u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, da je kod tužiteljice kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi zaostalo 6 ožiljaka u predjelu desnog gležnja promjera cca 2cm, a što predstavlja naruženost, da se tužiteljica također zbog posljedica štetnog događaja nalazi na bolovanju u razdoblju od prosinca 2016. do travnja 2017. te u razdoblju od rujna 2017. do siječnja 2018., za koje vrijeme je trpjela izgubljenu zaradu, da je iz priloženih platnih lista za razdoblje od rujna do studenog 2016. vidljivo kako je tužiteljica za vrijeme redovnog rada ostvarivala prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 6.404,77 kn, dok je istoj za vrijeme bolovanja isplaćena manja neto plaća u ukupnom iznosu od 11.138,83 kn, a koji iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužiteljice. Sukladno naprijed navedenom tužiteljica potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za tuđu pomoć i njegu iznos od 36.750,00 kn, za troškove liječenja iznos od 2.580,00 kn, za izgubljenu zaradu 11.142,23 kn, da gornji iznos tužiteljica smatra pravičnom naknadom imajući u vidu da potražuje:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 14.500,00 kn,

- za pretrpljeni strah iznos od 11.000,00 kn,

- za smanjenje životnih aktivnosti iznos od 6.500,00 kn,

- za duševne boli zbog naruženosti iznos od 2.5000,00 kn

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.250,00 kn,

- za troškove liječenja iznos od 2.580,00 kn

- na ime izgubljene zarade za prosinac 2016. iznos od 865,32 kn

- na ime izgubljene zarade za siječanj 2017. iznos od 1.148,07 kn

- na ime izgubljene zarade za veljaču 2017. iznos od 2.255,97 kn

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2017. iznos od 1.633,65 kn

- na ime izgubljene zarade za listopad 2017. iznos od 440,81 kn

- na ime izgubljene zarade za studeni 2017. iznos od 1.228,87 kn

- na ime izgubljene zarade za prosinac 2017. iznos od 1994,77 kn

- na ime izgubljene zarade za siječanj 2018. iznos od 1.574,77 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od petnaestog dana u idućem mjesecu.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 25. siječnja 2024., kod kojeg ostaje podneskom od 13. siječnja 2025., po provedenom sudsko medicinskom vještačenju, medicinskom vještačenju, vještačenju po vještaku medicine rada i financijskom vještačenju, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj isplati ukupni iznos od 8.855,11 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.034,31 eur od 26.11.2019. do isplate, na iznos od 1.820,80 eur od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu I.-tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, i to kako u osnovi tako i visini, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a obzirom da isti nije nadležan za održavanje nogostupa, navodi da tužitelj nije naznačio točnu mikrolokaciju navodnog pada, pa kako tužitelj nije naveo točno mjesto pada tuženik predlaže tužbu odbaciti, da tužiteljica navodi kako je pala na nogostupu, no nije navela gdje, ističe prigovore isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja a obzirom da ista nije primijenila pažnju koja se očekuje, da u medicinskom protokolu navodi da je krivo stala, a za koji događaj tuženik nikako ne može biti odgovoran, spori visinu tražene štete kako nematerijalne tako i materijalne, ističe kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 1084. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Nadalje ističe kako do pada tužiteljice i nastale štete nije došlo zbog obustave ili neredovnog obavljanja usluga, protivi se visini tužbenog zahtjeva po svim vidovima štete smatrajući previsoko odmjerene, a s obzirom na priloženu dokumentaciju u odnosu na povrede koje je tužiteljica zadobila, tako da ista nije u skladu s okolnostima slučaja, a niti s postojećom sudskom praksom, smatra kako bolovanje nije bilo potrebno u traženom obimu te predlaže na navedenu okolnost provesti vještačenje po vještaku medicine rada, osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda te navodi kako tužiteljica nije mogla zadobiti ozljede kako to navodi, a i same ozljede su nepoznate naravi, osporava tijek zateznih kamata obzirom da u ovom postupku još uvijek nije utvrđena visina štete, prema tome tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje u ispunjenju obveze. Slijedom svega navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnih troškova tuženiku Gradu Zagrebu.

2.2. Podneskom od 01. rujna 2025. tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva učinjenoj u podnesku tužitelja od 25. siječnja 2024. i 13. siječnja 2025., a ukoliko sud dopusti preinaku ističe prigovor zastare na novopostavljeni tužbeni zahtjev.

3. Umješač na strani tuženika, prvotno II.-tuženik (podneskom od 28.01.2021. tužiteljica je u odnosu na II. -tuženika povukla tužbu, a isti je prijavio miješanje na strani tuženika na ročištu od 03.03.2022.), u svom odgovoru na tužbu navodi da je pred istim sudom pod poslovnim brojem Pn-2514/17, a povodom istog štetnog događaja od 04.12.2016. u tijeku postupak kojim tužiteljica od II. tuženika također traži naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povreda prava osobnosti u visini od 45.218,83 kn, da je slijedom odredbi i načela procesnog prava zabranjeno dvaput suditi o istoj stvari, odnosno u konkretnom slučaju da se tužiteljica, protivno načelima morala i pravičnosti, pokušava dvostruko naplatiti, odnosno ostvariti korist koja joj ne pripada. Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, nastavno osporavajući svoju kao i odgovornost svojeg osiguranika, da tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe navodi jedino kako je dana 04.12.2016. pala u Kurelčevoj ulici u Zagrebu zbog neodržavanja pješačke staze, da tu svoju tvrdnju nije ničim dokazala, niti se ista može dokazati predloženim dokazima odnosno njezinim saslušanjem i fotografijom navodnog mjesta pada, da tužiteljica ničime ne dokazuje da bi za održavanje navedene površine bio nadležan Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog toga što je ista "krivo stala hodajući po Kurelčevoj ulici", da se dakle niti iz medicinske dokumentacije ne može potvrditi da bi do ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog oštećene pješačke staze, već isključivo njezinom krivnjom, da niti dostavljene fotografije ne dokazuju da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo upravo na navedenom mjestu i u navedeno vrijeme 04.12.2016. kada je tužiteljica zaprimljena u bolnicu. Nadalje, u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, kako u ukupnom iznosu tako i po zahtjevima za pojedine vidove neimovinske i s njom povezane imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći, te uzročnu vezu jer smatra da tužiteljica nije mogla zadobiti ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, osporava i troškove liječenja u utuženom iznosu od 2.580,00 kn, ističe da mu je uz tužbu dostavljen račun na iznos od 1.950,00 kn koji se odnosi na MR stopala, a koji je tužiteljica napravila u privatnoj poliklinici na osobni zahtjev i to 6 mjeseci nakon predmetnog pada, da su također dostavljena tri računa svaki na 210,00 kn koji se odnose na provođenje rehabilitacije u vlastitom aranžmanu, da iz priložene medicinske dokumentacije nema dokaza da su navedeni pregledi ili neophodni i medicinski indicirani, odnosno da ga tužiteljica ne bi mogla ostvariti na teret HZZO. U cijelosti osporava i zahtjev za izgubljenom zaradom. Slijedom navedenog, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Na ročištu održanom 03. ožujka 2022. rješenjem je utvrđeno da je u odnosu na II.-tuženika tužba povučena, a kako je Croatia osiguranje d.d. na istom ročištu prijavila miješanje na strani tuženika u svojstvu umješača, na istom ročištu joj je navedeno miješanje i odobreno rješenjem.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 6-28 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti /spriječenosti za rad HZZO-a (list 29-38 spisa), obračune isplaćene plaće za razdoblje od 10. mj. 2016. do 4. mj. 2017., te razdoblje od 12. mj. 2017. do 2. mj. 2018. (list 39-48 spisa), račune za troškove liječenja (list 49-52 spisa), fotografije mjesta štetnog događaja (list 53-54,75-80 spisa), dopis Zagrebačkog holdinga o održavanju ceste od 10.09.2019. (list 63, 73 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 06.11.2019. (list 74 spisa), provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po vještaku dr. Mariji Baković (list 106-111 spisa), ista je saslušana na ročištu dana 19.05.2022. (list 132-133 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu (list 142-146, 148-152 spisa), isti je saslušan na ročištu dana 13.11.2023. (list 167-168 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada dr. AŽ (list 202-208 spisa), ista je saslušana na ročištu od 11.09.2024. (list 238-239 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 260-263 spisa), saslušana je tužiteljica (list 291-292 spisa).

6. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je 4.12.2016. u Zagrebu, u Kurelčevoj ulici, ozlijeđena na način da je pala zbog oštećenja pješačke staze te da se tom prilikom ozlijedila, a uslijed čega da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje što joj je prouzročilo neimovinsku i imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom, troškove liječenja i izgubljenu zaradu.

8. Između stranaka su sporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije, odgovornosti, uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva po svim vidovima štete i tijek zateznih kamata.

9. Radi utvrđenja činjenice nastanka štetnog događaja sud je izvršio uvid u priložene fotografije i saslušanje tužiteljice.

10. U iskazu danom na ročištu od 15. prosinca 2025. tužiteljica navodi da je na dan nastanka predmetnog štetnog događaja bio prvi dan adventa, išla je prošetati, naručila je taxi i dok je kroz Kurelčevu ulicu išla prema taxiju izvrnula je nogu, od boli je pala i jedno vrijeme zbog bolova morala je biti na podu, da je nakon toga taxijem otišla doma gdje je zbog bolova stavljala hladne obloge, no međutim to nije bilo dobro, na nozi joj je bio otok veličine jabuke, da su ujutro, kad joj je otac došao s posla, i kako joj noga nije bila dobro, otišli na hitnu, da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja bila sama, da se na mjestu nastanka predmetnog štetnog događaja nalazila potrgana ploča koju nije uočila prije pada jer tamo nije bilo osvjetljenja, kako je hodala noga joj je propala i tada je vidjela potrganu ploču, a pritom tamo nije bilo nikakve oznake ili upozorenja da je tamo potrgana ploča, da su joj pomoć i njegu nakon nastanka predmetnog štetnog događaja pružali njezini roditelji. Nadalje navodi da se tri računa koja prileže na listu 49-51 spisa izdana od Abargo rehab odnose na fizikalnu terapiju koju je provodila privatno, a sukladno uputi liječnika sa Šalate, te je navedenu fizikalnu terapiju provodila obzirom da propisana fizikalna terapija koju je provodila na Šalati nije kvalitetno obavljena i poslije koje joj noga nije izgledala dobro, ista je crnila i oticala, da se nakon svega i svih detaljnih pretraga kasnije utvrdilo da mora ići i na operaciju jer joj je metatarzalna kost probila tetivu i jedan mišić.

11. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice obzirom je iskazivala uvjerljivo, životno i logično, a iz navedenog iskaza sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio na način kako je opisan u tužbi.

11.1. Nakon ovako danog iskaza tužiteljice tuženik je na istom ročištu izjavio kako mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja nije sporno kao niti fotografije mjesta događaja koje je tužiteljica priložila u spis.

12. Uvidom u dopis Zagrebačkog holdinga od 12.09.2019. utvrđeno je da Kurelčevu ulicu u Zagrebu održava Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

13. Uvidom u dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 06. studenog 2019. utvrđeno je da na upit tko je dana 04. prosinca 2016. bio nadležan za održavanje Kurelčeve ulice u Zagrebu, isti odgovaraju da nadzor na javnim površinama u Gradu Zagrebu vrši komunalno redarstvo, a prema njihovom nalogu popravke na javnoj površini koje nisu određene kao nerazvrstane ceste izvodi tvrtka s kojom imaju sklopljen ugovor, kao i da u vrijeme štetnog događaja nije postojao nalog prema kojem bi imali saznanja o oštećenju.

14. Slijedom navedenog za utvrditi je da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika neosnovan u cijelosti. Naprijed navedeno i zbog činjenice jer je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, odgovoran za stanje predmetne pješačke staze u Gradu Zagrebu kao javnoprometne površine u općoj uporabi. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. toč. 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03- pročišć. tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 14714 i 36/15, dalje u tekstu: ZKG), važećeg u trenutku nastanka štetnog događaja, propisano je da održavanje javnih površina spada u komunalne djelatnosti. Nadalje, st. 9. istog članka propisuje da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Valja reći da predmetna pješačka staza i u skladu sa odredbom čl. 2. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3/14,16/14 22/14 i 25/15, dalje u tekstu- Odluka) također predstavlja javnoprometnu površinu. Odredbom čl. 2. st. 2. ZKG određeno je da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Sukladno navedenom, tuženik Grad Zagreb je obvezan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštite građani i njihova imovina i spriječi nanošenje štete.

15. Tuženik ističe i prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer da ista kritične zgode nije primijenila pažnju koja se očekuje. Takav prigovor tuženika nije osnovan jer niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica neprimjerenim kretanjem po predmetnom nogostupu sama uzrokovala štetu koju je pretrpjela. Naime, iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da je ista kritične zgode krećući se kroz Kurelčevu prema taxiu izvrnula nogu, da se na mjestu nastanka predmetnog štetnog događaja nalazila potrgana ploča koju nije uočila prije pada jer tamo nije bilo osvjetljenja, pa kako je hodala noga joj je propala i tada je vidjela potrganu ploču, a pritom tamo nije bilo nikakve oznake ili upozorenja da je tamo potrgana ploča. Kako tužiteljica prije pada nije niti mogla uočiti potrganu ploču zbog nedostatka rasvjete do samog nastanka štetnog događaja, ovaj sud je utvrdio da se tužiteljica kritične zgode ponašala kao svaki prosječno pažljiv čovjek koji se pri korištenju javnoprometne površine u gradu ponaša s povjerenjem u ispravnost navedene površine i nije utvrđena niti jedna radnja tužiteljice koja bi dovela do nastanka štetnog događaja. Ista se naime, ponašala u skladu s odredbom čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15), polazeći od toga da je površina pješačke staze kojom se kreće, ispravna i sigurna za hod pješaka. Svoju tvrdnju o isključivoj odgovornosti tužiteljice tuženik stoga temelji jedino na pretpostavci da ista nije upotrijebila dužnu pažnju koju ničim ne dokazuje pa zato sud ne nalazi utvrđenim da bi ista na bilo koji način sama bila kriva za nastanak štetnog događaja, odnosno, da bi istom u bilo kojem omjeru doprinijela (čl. 1092. ZOO).

16. Slijedom svega navedenog, a budući da se štetni događaj dakle, dogodio na ranije opisanoj pješačkoj stazi koji predstavlja javnoprometnu površinu, to se odgovornost Grada Zagreba temelji, kako na ranije citiranim odredbama ZKG i Odluke, tako i na odredbi čl. 1045. u vezi odredbe čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) obzirom da isti nije osigurao predmetno mjesto za siguran i nesmetan prohod pješaka, odnosno nije dokazao da bi za neredovito obavljanje nadziranja i poduzimanja konkretnih mjera preko inspekcijskih i drugih tijela, imao neki opravdan razlog.

17. Radi utvrđenja postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, sud je cijenio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Marije Baković koja u svom nalazu i mišljenju navodi da se prema stanju spisa, tužiteljica IŽ rođena 1983. ozlijedila dana 4.12.2016. nakon čega se isti dan javila na pregled u KBC Sestre milosrdnice od kada počinje njezino višemjesečno liječenje, da je, prema medicinskoj dokumentaciji u spisu, kod tužiteljice utvrđen avulzijski prijelom 5. metatarzalne kosti desnog stopala, da je uopćeno mehanizam nastanka ove ozljede ''izvrtanje'' stopala tj., savijanje stopala preko granice fiziološke pokretljivosti stopala, da specifični mehanizam za nastanak ove ozljede jest inverzija stražnjeg dijela stopala u položaju plantarne fleksije, a što se tipično događa primjerice pri stajanju na stubu ili na rub pločnika, da se dakle iskaz tužiteljice o načinu zadobivanja ozljede kako je to navela na liječničkom pregledu 4.12.2016. (''krivo stala hodajući po Kurelčevoj ulici'') može uklopiti u mehanizam nastanka ove ozljede, a ugrubo se u mehanizam nastanka ozljede može uklopiti i navod u tužbi (''pala zbog oštećenja pješačke staze'') pri čemu je moralo doći do izvrtanja stopala preko granice fiziološke pokretljivosti. Nadalje navodi da fotografije koje je tužiteljica priložila, a koje prikazuju stanje kolnika u Kurelčevoj ulici, prikazuju stanje pješačke staze kakvo je upravo podesno za nastanak ove ozljede (ploče čiji bridovi vire iznad razine okolnog tla). Vještak zaključuje, uzimajući sve navedeno u obzir, da postoji uzročno- posljedična veza između dinamike nastanka štetnog događaja kako je opisano u tužbi i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji.

18. Na ovako dani nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi niti prigovora, dok je istome prigovorio tuženik u cijelosti.

19. Na primjedbe i prigovore tuženika usmeno se očitovala stalni sudski vještak dr. Marija Baković na ročištu 19.05.2022., te u svom očitovanju navodi da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 27. travnja 2021., da u svom podnesku od 25. svibnja 2021. tuženik prigovara njezinom nalazu i mišljenju, te navodi kako je potrebno da razjasni zašto je uzročno-posljedično povezala ozljedu koju je tužiteljica zadobila s oštećenjem kolnika u Kurelčevoj ulici, a osobito uzimajući u obzir da citira tvrdnje iz liječničke dokumentacije u kojoj se navodi da je tužiteljica "krivo stala hodajući prema Kurelčevoj ulici" te usporedno i navod iz tužbe "pala zbog oštećenja pješače staze", da se prema njezinom shvaćanju radi o razlici u terminologiji kojom se opisuje mehanizam ozljeđivanja, da uobičajeno pacijenti prilikom dolaska u bolnicu opisuju mehanizam zadobivanja ozljeda u sklopu anamneze, te se kao što je navela u pisanom nalazu navod o tome da je tužiteljica krivo stala može uklopiti u način zadobivanja ozljeda koje su utvrđene pregledom. Nadalje navodi da u svojoj tužbi tužiteljica navodi da je pala zbog oštećenja pješačkih staza što se također može uklopiti u mehanizam nastanka ozljede budući da je jedan od razloga padova i izvrtanje stopala kako se moglo dogoditi da bi nastala ovakva ozljeda, da se dakle, s medicinskog aspekta ove dvije tvrdnje razlikuju samo u količini detalja, a u biti se obje mogu uklopiti u način dobivanja ozljede.

20. Na ovako dano usmeno očitovanje, stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto, kao i pisani nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom su jasni, nedvosmisleni i sačinjeni u skladu sa pravilima struke. Iz navedenog nalaza i mišljenja, te usmenog očitovanja vještaka nedvojbeno je utvrđeno da postoji uzročno-posljedična veza između dinamike nastanka štetnog događaja kako je opisano u tužbi i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice.

21. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu koji u svom nalazu i mišljenju od 12.09.2022. navodi da je u štetnom događaju od 04.12.2016. tužiteljica zadobila ozljedu desnog stopala, da postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica, da je tužiteljica u cijelosti provodila upute liječnika, da iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti ili stanja koja bi bila od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu, da su nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu kroničnih bolova desnog stopala tijekom i nakon opterećenja, da je liječenje tužiteljice završeno s pregledom ortopeda na dan 04.06.2018., da su troškovi liječenja opravdani iako je tužiteljica pretragu MR mogla obaviti i kroz sustav HZZO-a.

21.1. Vještak daje ocjenu da je tužiteljica u štetnom događaju doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat), srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana ukupno, da je trpjela jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno, da su bolovi izraženi u kumulativnom opsegu za cijeli tijek liječenja i rehabilitacije, da je tužiteljici tuđa pomoć tijekom liječenja bila potrebna u slijedećim periodima:

- od 04/12/16 do 04/01/17 godine u opsegu od 2 sata dnevno,

- od 11/01-20/02/17 u opsegu od 1 sata dnevno,

- od 20/02-21/03/17 u opsegu od 2x3 sata tjedno,

- od 28/09-29/10/17 godine u opsegu od 1 sata dnevno,

- narednih 4 tjedna u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova, kao i da je kod tužiteljice zaostalo umanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 2%, a naruženje nije zaostalo.

22. Na ovako dani nalaz i mišljenje primjedbe i prigovore istakli su i tužiteljica i tuženik u odnosu na utvrđenu visinu štete po svim vidovima štete, kao i na dužinu zaostalog smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice.

23. Na primjedbe i prigovore tužitelja i tuženika na nalaz i mišljenje usmeno se očitovao stalni sudski vještak dr. Mladen Miškulin na ročištu održanom 13.11.2023., te u svom usmenom očitovanju na poseban upit glede bolova kod tužiteljice, a obzirom na operativne zahvate koje je tužiteljica imala nakon ozljeđivanja, navodi da je bolove glede štetnog događaja iskazao kroz ocjene bola, dok su glede operativnog zahvata bolovi također inkorporirani obzirom da je operativni zahvat indiciran tijekom liječenja tužiteljice. U nastavku napominje da prije svega bolovi nisu kategorija koje ocjenjuju jedino i isključivo subjektivni osjet bola već su bolovi kategorija koja ocjenjuje i sve nelagode koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, da je stoga bolove u ovom slučaju teško razlučiti na način da se ocjeni bol vezana uz ozljedu i bol vezana uz operativni zahvat. Nadalje navodi da je ocjena umanjenja opće životne i radne sposobnosti tužiteljice dana temeljem kroničnih bolova koje tužiteljica trpi tijekom i nakon opterećenja, da tome treba pridodati i tek minimalan zaostatak pokretljivosti desnog gležnja tužiteljice, a glede ožiljka navodi da je u nalazu ožiljak jasno opisao i smatra da taj ožiljak ne predstavlja osnov za ocjenu naruženja zato što je ožiljak minimalan, da se radi o ožiljku od artroskopskog zahvata koji su uglavnom jedva vidljivi i nisu veći od 1-2 cm. U odnosu na pretrpljeni strah navodi da misli da je vrlo jasno citirao svu medicinsku dokumentaciju, te da nema potrebe navedeno ponavljati i na ročištu, pa stoga ponavlja da u medicinskoj dokumentaciji nije pronašao nalaze vezane uz preglede psihijatra ili psihologa, da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao karton liječnika opće prakse tužiteljice na uvid. U odnosu na tuđu pomoć i njegu navodi da je tužiteljica imala period imobilizacije, nakon toga period rasterećenja ozlijeđene noge, te tijekom tog perioda nije mogla obavljati nikakve poslove u kućanstvu niti oko njega. Ono što je mogla obavljati to su poslovi samozbrinjavanja koji su tijekom nošenja imobilizacije bili i otežani zbog opasnosti od oštećenja imobilizacije. Nakon što je tužiteljici dozvoljeno puno opterećenje razumljivo je da ni muskulatura ni stopalo nisu odmah bili spremni za povratak u puno opterećenje kod većih napora kao što su nabavke, čišćenja i sl. U odnosu na trošak MR pretrage navodi da smatra da je trošak MR pretrage opravdan unatoč činjenici da ga je tužiteljica mogla obaviti i preko HZZO-a, da su naime liste čekanja za pretrage MR kroz sustav javnog zdravstva izuzetno dugačke, da privatno zdravstvo i javno zdravstvo u liječenju ne smiju biti razdvajani. Činjenica da je tužiteljica obavila pretragu MR privatno samo je ubrzala tijek liječenja i rehabilitaciju i smanjila troškove bolovanja i ostalih stavki vezanih za ozljeđivanje. Na upit da li bi činjenica da je tužiteljica čekala pretragu MR preko sustava javnog zdravstva utjecala na njezino konačno zdravstveno stanje ocjenjeno njegovim vještvom, vještak navodi da ne može odgovoriti obzirom da medicina nije predviđanje već aktivno liječenje.

24. Na ovako dano usmeno očitovanje dr. Mladena Miškulina stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto, kao i pisani nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom su jasni, nedvosmisleni i sačinjeni u skladu sa pravilima struke.

25. U odnosu na spornu okolnost opravdanosti bolovanja tužiteljice u razdoblju kako je to navedeno u tužbi provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. AŽ koja u svom nalazu i mišljenju od 10.01.2024. navodi da tužiteljica IŽ, rođena 1983., ekonomistica, radi sjedeći posao, stradala je dana 04.12.2016. na oštećenom kolniku, posrnula, ozlijedila desni gležanj, da je isti dan pregledana u Klinici za traumatologiju, Zagreb, da se pri dolasku tužila na bolove u području desnog gležnja, da je učinjena rtg obrada, na osnovi rtg snimke postavljena dijagnoza prijeloma baze 5. metatarzalne kosti na kojoj se vidjela avulzijska fraktura, da na ostalim koštanim strukturama skočnog zgloba i stopala nije bilo vidljivo znakova prijeloma, da je na pregledu opisana oteklina i bolnost u području desnog fibularnog maleola i u području baze 5. MTT kosti desnog stopala, da je imobilizirana, a zatim postavljen cirkularni gips, pa elastični zavoj na to stopalo, da dana 17.01.2017. započinje po preporuci kirurga, a nakon pregleda fizijatra, 20 ciklusa ambulantne fizikalne terapije, da na pregledu 11.01.2017. fizijatar opisuje da su pokreti u talokruralnom zglobu ograničeni i jako bolni sa izraženom hipotrofijom mišića noge uz naznačeni edem dorzuma stopala, da je preporučeno opterećivanje noge, početi s 15 kg, postupno povećavati opterećenje, da je obavezno kod hoda oslanjanje na stopalo, da je preporučena i provođena fizikalna terapija 20x, da na kontroli 20.02.2017. fizijatar opisuje laganu oteklinu ispod lateralnog maleola uz bol duž 5. MT kosti i propisuje još 20 ambulantnih fizikalnih terapija, da traumatolog dana 21.03.2017. opisuje da tužiteljica unatoč provedenoj fizikalnoj terapiji ima i dalje bolove kako u području mjesta prijeloma tako i bol od pete prema proksimalno, da fizijatar koji tužiteljicu pregledava u drugoj ustanovi dana 30.03.2017. navodi da tužiteljica ima i dalje bolove u području desnog stopala i da je područje prijeloma palpatorno izrazito bolno, a kretnje u desnom gležnju u kojem nije bilo koštanih prijeloma su reducirane, u zglobu plantarna fleksija te inverzija i everzija terminalno zaostaju, a kretnje terminalno moguće ali uz jaku bolnost. Vještak nadalje navodi kako tužiteljica radi na radnom mjestu ekonomista, sjedeći posao, unatoč ograničenim pokretima i daljnjoj bolnosti i u području prijeloma i u desnom skočnom zglobu, tužiteljici je po LOM-u zatvoreno bolovanje sa 04.04.2017. (utorak) iako tada liječenje još nije završeno, da tužiteljica i dalje trpi bolove postranično na desnom stopalu i gležnju i dalje otežano hoda desnom nogom te dana 24.04.2017. traži drugo ortopedsko mišljenje i mišljenje o potrebi eventualnog daljnjeg liječenja jer unatoč do tada provedenog liječenja tegobe i dalje traju, da ortoped u drugom mišljenju navodi da je kliničkim pregledom ustanovio bolove na dodir u području distalnog 5 dijela 5. MT kosti desnog stopala, osjetljivost i samog mjesta frakture, ali i bolnost na palpaciju duž tetiva mm. peronealis desno koji se hvata u području neposredno iznad prijeloma, a te je bolove kada se čita medicinska dokumentacija tužiteljica navodila pri pregledima kod traumatologa, te kasnije i na fizijatrijskim kontrolama počevši praktički od dana ozljede desnog stopala, da su na MR desnog gležnja i stopala učinjenog nakon drugog ortopedskog mišljenja od dana 05.05.2017. utvrđeni znakovi upala tetiva mišića koji se hvataju za skočni zglob, da dana 08.05.2017. ortoped na pregledu utvrđuje pozitivne kliničke testove za stražnji sraz TC zgloba i osjetljivost duž peronealnih tetiva dok više nema bolova na mjestu prijeloma baze 5. MT kosti desno, da se navedeni klinički znaci uklapaju u anamnestičke podatke koje tužiteljica daje od dana ozljede i u nalaz MR desnog skočnog zgloba, a navedeni bolovi u desnom skočnom zglobu traju od samog dana štetnog događaja što je vidljivo iz medicinske dokumentacije, da je zbog bolova u desnom gležnju, tužiteljici ponovno otvoreno bolovanje sa danom 25.09.2017. jer je 26.09.2017. primljena na operativni zahvat, na stražnju artroskopiju desnog TC zgloba unutar koje se učini toaleta, tendoskopija desnih peronealnih mišića, sinovijektomija i djelomična resekcija kratkog peronealnog mišića, a pri otpustu je preporučena žurna ambulantna fizikalna terapija za oporavak struktura u području operiranog gležnja i uspostave funkcije istog, da je ortoped na kontroli 09.10.2017. preporučio dozirane pokrete i vježbe, da dana 08.01.2018. ortoped navodi da je stanje gležnja bolje, još ograničava opterećenje na minimalno, da je izabrani liječnik zbog potrebe tužiteljice da provodi vježbe kod kuće istoj produžio bolovanje do 31.01.2018., s kojim danom i zatvara bolovanje.

25.1. Na temelju naprijed navedenog nalaza, a sukladno zadatku suda da se vještak očituje temeljem dokumentacije koja prileži spisu o opravdanosti bolovanja tužiteljice u razdoblju kako je to navedeno u tužbi i to: u razdoblju od prosinca 2016. do travnja 2017., te u razdoblju od rujna 2017. do siječnja 2018., vještak odgovara da je temeljem dokumentacije koja prileži spisu te traženog i dostavljanog izvatka iz Kartona pacijenta tj. zdravstvenog kartona tužiteljice, mišljenja da je opravdano bolovanje tužiteljice u razdoblju od 05.12.2016. do 04.04.2017. kada se tužiteljica liječila isključivo zbog posljedica avulzijske frakture 5. MTT kosti desnog stopala, te ponovno od 25.09.2017. do 31.01.2018. kada je tužiteljica operirana i provodila ambulantnu fizikalnu terapiju zbog stražnjeg sindroma sraza desnog gležnja koji se manifestirao oštećenjem mekotkivni struktura, tetivnog aparata u području navedenog zgloba, a navedeni je sraz direktna posljedica štetnog događaja zbog kojeg se vodi ovaj spor.

26. Na ovako dani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. AŽ tužiteljica nije iznijela nikakve primjedbe niti prigovore dok je istom prigovorio tuženik, te je predložio pozvati vještakinju na raspravu kako bi se ista usmeno očitovala na prigovore tuženika.

27. Sukladno prijedlogu tuženika stalni sudski vještak dr. AŽ se usmeno očitovala na prigovore tuženika, na ročištu održanom 11.09.2024., te u svom usmenom očitovanju navodi da je iz medicinske dokumentacije jasno vidljivo da je i nakon prekida bolovanja 4.4.2017. tužiteljica i dalje imala bolove u području skočnog zgloba kojeg je iskrenula u ozlijedi u kojoj je uz to imala prijelom 5. metatarzalne kosti, da je to jasno vidljivo i iz nalaza specijalista ortopeda od 24.4.2017. koji upravo zbog bolova tužiteljice u dijelu stopala uz petu traži da se učini magnetska rezonancija desnog gležnja i dijela stopala uz gležanj, te da je na tom magnetu vidljivo da postoje promjene tetiva mišića koji idu iz područja potkoljenice do stopala, odnosno da se radi o upali tetiva tih mišića, da zbog nastavka bolova ortoped na pregledu utvrđuje da je potrebno napraviti operativni zahvat u području hvatišta tetiva zbog čega je tužiteljica bila liječena od 26.9.2017-28.9.2017., a nakon toga nastavlja fizikalnim terapijama, da se isto može pratiti i iz kartona pacijentice i zapisa njene izabrane liječnice. Nadalje navodi da je tužiteljica na kontrolnom pregledu ortopeda nakon ukupno 40 fizikalnih terapija 8.1.2018. bila i tad je ortoped utvrdio da je stanje operiranog gležnja bolje, međutim nije utvrdio da je stanje dobro i preporučio je minimalno opterećenje tužiteljice i vježbanje i dalje kod kuće, da je tužiteljica, a prema narudžbi svog liječnika 31.1.2018. bila na kontroli i tada joj izabrana liječnica zatvara bolovanje nakon što je po pregledu ustanovila da je tužiteljica sposobna za posao. Vještak stoga zaključuje da je do navedenog zaključka došla obzirom je sve praćeno i zavedeno i kod liječnika specijalista i liječnika primarne zdravstvene zaštite.

28. Na ovako dano usmeno očitovanje stalnog sudskog vještaka dr. AŽ stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto, kao i pisani nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom su jasni, nedvosmisleni i sačinjeni u skladu sa pravilima struke.

29. U odnosu na spornu visinu izgubljene zarade kod tužiteljice sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji u svom nalazu i mišljenju od 07.01.2025., u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, daje mišljenje kako slijedi:

- za razdoblje od prosinca 2016. do ožujka 2017. i od listopada 2017. do siječnja 2018., izgubljena zarada tužiteljice po osnovi radnog odnosa kod poslodavca M. K. Ekonomik d.o.o. iznosi ukupno 7.280,55 EUR bruto, odnosno 1.613,16 EUR neto.

Pojedini iznosi bruto i neto razlike plaće po mjesecima te dospijeća istih dani su u stupcima 'l', 'o' i 'p' Tabele 1 iz nalaza.

- visina pripadajućih obveznih doprinosa, poreza i prireza porezu na dohodak (iznosi od kojih je sastavljena bruto plaća), u slučaju da Sud utvrdi osnovanost isplate istih na teret tuženika, iznosi ukupno 2.397,20 EUR, i to specificirano kako slijedi:

- doprinosi iz plaće (stupac 'm' Tabele 1): 1.456,11 EUR,

- porezi i prirez (stupac 'n' Tabele 1): 941,09 EUR.

30. Na ovako dani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto prihvaća i ovaj sud obzirom je jasan, nedvosmislen i sačinjen u skladu sa pravilima financijske struke.

31. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa čl. 19. st. 2. ZOO čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 2%, u kojem omjeru će tužiteljica još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka dr. Mladena Miškulina. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do prosinca 2025. (zaključenje glavne rasprave) iznosila oko 35%. Sukladno svemu naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini od 4.615,00 eur.

32. Isto tako tužiteljici je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika, bila potrebna tuđa pomoć tijekom liječenja u slijedećim periodima:

- od 04/12/16 do 04/01/17 godine u opsegu od 2 sata dnevno

- od 11/01-20/02/17 u opsegu od 1 sata dnevno;

- od 20/02-21/03/17 u opsegu od 2x3 sata tjedno;

- od 28/09-29/10/17 godine u opsegu od 1 sata dnevno;

- narednih 4 tjedna u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova, odnosno ukupno 150 sati nestručne pomoći, za koju tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je pružana od strane njezinih roditelja. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 5,00 eur po satu i koju sud u skladu sa odredbom čl. 223. ZPP nalazi primjerenom, to tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. ZOO, pripada novčana naknada u visini 750,00 eur.

33. Slijedom navedenog, tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege pripada iznos ukupno 5.365,00 eur (od čega 4.615,00 eur za neimovinsku i 750,00 eur za imovinsku s osnove tuđe pomoći njege), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao previsoko postavljen.

34. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos neimovinske štete (4.615,00 eur) temelji se na odredbi čl. 1103. u vezi čl. 29. st. 1. ZOO. Obzirom na izričitu odredbu čl. 1103. ZOO neosnovano tuženik osporava tijek kamate tvrdnjom da visina štete nije utvrđena, te je tužiteljici u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđena od dana podnošenja tužbe, odnosno od 26. studenog 2019., a kako je to tužiteljica i zatražila u tužbi.

35. Odlučujući o tijeku zatezne kamate na iznos imovinske štete temeljem tuđe pomoći i njege, treba reći da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja obveza naknade štete se, u smislu čl. 1086. ZOO, smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a jasno je da je obveza materijalne štete s naslova tuđe pomoći i njege nastala trenutkom prestanka potrebe za pružanjem te (tuđe) pomoći i njege i namirenjem troškova istih (koji u konkretnom slučaju još nisu plaćeni) pa se njena visina utvrđuje slobodnom ocjenom, prema cijenama u trenutku donošenja sudske odluke, u smislu čl. 1089. st. 2. ZOO. Stoga je zatezna kamata na dosuđeni iznos 750,00 eur za imovinsku štetu – tuđu pomoć i njegu po opisanoj osnovi dosuđen od 28. siječnja 2026. do isplate, dok je zahtjev za potraživano razdoblje od 26. studenog 2019. do

27. siječnja 2026. odbijen kao neosnovan.

36. Odluka o visini stope zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku (tuđa pomoć i njega) štetu temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

37. Nadalje, prilikom donošenja odluke o osnovanosti i opravdanosti troškova liječenja koje tužiteljica potražuje tužbom, a koji se odnose na tri računa koja prileže na listu 49-51 spisa izdana od Abargo rehab za fizikalnu terapiju koju je provodila privatno u iznosu od po 27,87 eur/210,00 kn svaki, kao i na trošak MR pretrage učinjenu u Poliklinici Neuron u iznosu od 258,81 eur/1.950,00 kn, sud je imao u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina i njegovo usmeno očitovanje na ročištu, kao i iskaz tužiteljice. Stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, koji je sud prihvatio, navodi kako su troškovi liječenja opravdani iako je tužiteljica pretragu MR mogla obaviti i kroz sustav HZZO-a, a u svom usmenom očitovanju pojašnjava opravdanost navedenog troška za pretragu MR listama čekanja za pretrage MR koje su kroz sustav javnog zdravstva izuzetno dugačke, da privatno i javno zdravstvo u liječenju ne smiju biti razdvajani, te da je činjenica da je tužiteljica obavljanjem pretrage MR privatno samo ubrzala tijek liječenja i rehabilitaciju i smanjila troškove bolovanja i ostalih stavki vezanih za ozljeđivanje. Isto tako iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da je fizikalnu terapiju koju je obavljala privatno i za koju su joj izdani predmetni računi obavljala sukladno uputi liječnika sa Šalate, te da je navedenu fizikalnu terapiju provodila obzirom da propisana fizikalna terapija koju je provodila na Šalati nije kvalitetno obavljena i poslije koje joj noga nije izgledala dobro, ista je crnila i oticala. Slijedom navedenoga, ovaj sud je ocijenio opravdanim i osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 342,42 eur s naslova troškova liječenja, te joj je isti i dosuđen temeljem odredbe iz čl. 1095 st. 1. u svezi s čl. 1086. ZOO-a.

38. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 1086 ZOO-a od trenutka plaćanja svakog pojedinog računa, pa kako ista potražuje zakonsku zateznu kamatu na troškove liječenja od 06.05.2017., odnosno od dana nakon plaćanja zadnjeg računa (list 52 spisa), ista joj je tako i dosuđena.

38.1. Odluka o visini stope zatezne kamate na troškove liječenja temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

39. Tužiteljica temeljem štetnog događaja potražuje i izgubljenu zaradu za razdoblje od prosinca 2016. do ožujka 2017. i od listopada 2017. do siječnja 2018. tvrdnjom da je zbog štetnog događaja bila na bolovanju te da joj je za navedeno razdoblje isplaćena umanjena plaća u odnosu na onu koju bi primila da je radila. Provedenim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicine rada i financijske struke je pritom utvrđeno da postoji jasna uzročno-posljedična veza između bolovanja tužiteljice u razdoblju od prosinca 2016. do ožujka 2017. i od listopada 2017. do siječnja 2018. i predmetnog štetnog događaja, kao i visina izgubljene zarade. Stalni sudski vještak financijske struke mr. sc. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. je tako u svom nalazu, koji je prihvatio ovaj sud, utvrdio da izgubljena zarada tužiteljice po osnovi radnog odnosa kod poslodavca M. K. Ekonomik d.o.o. u utuženom razdoblju iznosi ukupno 7.280,55 EUR bruto, odnosno 1.613,16 EUR neto (Pojedini iznosi bruto i neto razlike plaće po mjesecima te dospijeća istih dani su u stupcima 'l', 'o' i 'p' Tabele 1 iz nalaza). Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom za svaki pojedini mjesec traži manji iznos nego što je to utvrđeno provedenim vještačenjem, odnosno traži manje nego što joj pripada (pa tako za siječanj 2017 ima pravo na iznos od 131,64 eur – tužiteljica potražuje 114,85 eur, za veljaču 2017. ima pravo na iznos od 169,17 eur – tužiteljica potražuje 152,38 eur, itd.), pa joj je stoga sud u skladu s čl. 2 st. 1. ZPP-a i čl. 1095. st. 1 ZOO- a i dosudio ukupno zatraženi iznos od 1.478,38 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

40. Odluka o zateznoj kamati na pojedine mjeseče iznose temeljem izgubljene zarade temelji se na odredbi čl. 1086. u vezi čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12).

40.1. Odluka o visini stope zatezne kamate za izgubljenu zaradu temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

41. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe u podnesku tužitelja od 25. siječnja 2024. (kojim konačno precizira tužbeni zahtjev), kod kojeg tužbenog zahtjeva je tužitelj ostao i podneskom od 13. siječnja 2025., valja navesti da je tuženik konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 25. siječnja 2024. uredno zaprimio dana 01.02.2024. te se nakon toga podneskom od 15.02.2024. očitovao samo na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. AŽ, odnosno nije se usprotivio preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 190 st. 3. ZPP-a, zbog čega ovaj sud smatra da je tuženik pristao na preinaku tužbe u smislu odredbe iz čl. 190. st. 4 ZPP-a. Nadalje, valja reći da je tužiteljica doista navedenim podneskom od 25. siječnja 2024. povisila tužbeni zahtjev, i to s podneskom od 26.11.2019. zatraženih 6.698,82 eur/50.472,23 kn na konačno postavljenih 8.855,11 eur. Opisano povišenje zahtjeva tužiteljica opravdava pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 15. lipnja 2020. kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91.,73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, promjenom službene valute te provedenim vještačenjima tijekom postupka. Opisano povišenje zahtjeva, po mišljenju ovog suda, predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP, međutim budući da je ista posljedica opisanog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda od 15. lipnja 2020. i provedenih vještačenja to sud uz primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP smatra da tužitelj tužbu nije preinačio do zaključenja prethodnog postupka, ali bez svoje krivnje pa je na temelju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP sud preinaku dopustio smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama te je odlučeno kao u izreci rješenja, sve ukoliko i ne bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 190 st. 4 ZPP-a. Pritom valja reći da su spomenuti Orijentacijski kriteriji doneseni sa svrhom omogućavanja ujednačene primjene čl. 1100. st.1. i 2. ZOO, a imajući u vidu povećanje prosječne isplaćene neto plaće i isti ne predstavljaju puku matematičku formulu jer je sud pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade imao u vidu i sve prethodno navedene okolnosti konkretnog slučaja. Pritom je važno navesti da tužitelj preinakom tužbe nije postavio novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirao imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 15. lipnja 2020., te provedena vještačenja.

42. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare na preinačeni tužbeni zahtjev od 25. siječnja 2024., valja navesti kako je isti neosnovan jer tužiteljica preciziranjem tužbenog zahtjeva nije postavila novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirala imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i nove Orijentacijske kriterije VSRH, koji su doneseni nakon podnošenja tužbe. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024.: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

43. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, a imajući u vidu da je tužiteljica uspjela s konačno postavljenim zahtjevom u omjeru od 90,58% (100% u osnovi+81,15% u visini/2=90,58%), iz čega proizlazi da je tuženik uspio u omjeru od 9,42%. Kad se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužiteljice valjalo je tužiteljici dosuditi naknadu dijela ukupnih troškova u omjeru od 81,16%.

44. Visina troškova tužiteljici je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (8.855,11 eur). Tužiteljici je kao potreban priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 28.01.2021., 13.05.2021., 19.10.2022. i 25.01.2024. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 03.02.2020. i 10.01.2024. u iznosu od po 25 bodova svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak sastava podneska od 13.01.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 01.02.2021., 03.03.2022., 19.05.2022., 13.11.2023., 11.09.2024., 10.09.2025. i 15.12.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 1350 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 2.700,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 3.375,00 eura. Kako tužiteljici pripada dio ukupnih troškova u omjeru od 81,16%, istoj pripada iznos od 2.739,15 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 199,08 eur s naslova sudsko medicinskog vještačenja, za iznos od 199,08 eur s naslova medicinskog vještačenja, za iznos od 270,00 eur s naslova vještačenja po vještaku medicine rada, za iznos od 265,45 eur s naslova financijskog vještačenja, za iznos od 16,59 eur s naslova troškova za pristup vještaka na ročište, te za zatraženi iznos od 134,98 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 3.824,33 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

45. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 01.02.2021., 01.09.2021., 08.10.2021., 20.05.2022., 01.09.2022., 01.12.2022., 02.01.2023., 01.06.2023., 15.11.2023., 01.04.2024., 11.09.2024., 02.12.2024., 03.01.2025. i 04.03.2025., obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, tužiteljica istima obavještava sud o uplaćenom predujmu ili požuruje postupanje. Tužiteljici nadalje nije priznata niti sudska pristojba na tužbu obzirom da iz stanja spisa proizlazi da istu nije niti podmirila, a kako je navedena pristojba u zastari, navedeni trošak joj nije niti nastao.

46. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 135,00 eur

- pun. tuženika

- umješaču