REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-136/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja OPERETA d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Magovca 63, OIB: 24059421894, kojeg zastupa punomoćnica Ana Doležal, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Perica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZZ i punomoćnika tuženice, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića poslovni broj Ovrv-19054/2023 od 11. siječnja 2024. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 7.842,22 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. prosinca 2022. do isplate te se za navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. st. 5. Ugovora o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine sklopljenom između ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nalogodavca i OPERETA d.o.o., B. Magovca 63, Zagreb, OIB: 24059421894, kao posrednika a koja glasi: " Posrednik stječe pravo na naknadu za posredovanje i ukoliko nalogodavac tijekom zaključivanja posredovanog posla (nakon što mu je posrednik dostavio ponudu koja odgovara Traženoj cijeni) odustane od sklapanja predugovora ili ugovora o kupoprodaji.".

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici trošak ovog postupka u iznosu 1.500,00 eura, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 17. listopada 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženice (prije ovršenice) potražuje iznos 7.842,22 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. prosinca 2022. do isplate.

2. Na osnovu tog prijedloga, javni bilježnik Damir Andrašić je 11. siječnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 19054/2023.

3. Protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela pravovremen i obrazložen prigovor kojim rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. U prigovoru navodi da za trajanja Ugovora o isključivom posredovanju nije sklopila Ugovor o kupoprodaji niti bilo koji drugi pravni posao kojim bi raspolagala nekretnine, kao i da se unutar roka trajanja Ugovora nisu ispunili ostali uvjeti iz čl. 6. Ugovora na temelju kojih bi tužitelj stekao pravo na isplatu posredničke naknade. Ističe da je odredbom čl. 9. Ugovora izričito ugovoreno da posrednik osim u slučajevima iz čl. 5. i 6. Ugovora nema pravo na naknadu troškova nastalih posredovanjem. Nadalje, navodi da nije bila dužna pristupiti bilo kakvim pregovorima niti sklopiti pravni postao sa trećom osobom koju je posrednik našao. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da nije postupala u dobroj vjeri, a ukazuje i da se tuženik izričito odrekao prava na nadoknadu bilo kakvih drugih troškova. Konačno, ističe i prigovor zastare. Predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti ukine platni nalog, uz naknadu troškova postupka.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-136/24 od 6. ožujka 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Damira Andrašića posl. br. Ovrv-19054/2023 od 11. siječnja 2024. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 26. ožujka 2024. naveo da su stranke sklopile ugovor o isključivom posredovanju 28. veljače 2022. godine. Ističe da je obveza tužitelja bila pronaći kupca i dovesti ga u vezu s tuženicom radi kupoprodaje njezine nekretnine, što je tužitelj i učinio. Tužitelj navodi da je tuženicu povezao s konkretnim kupcem koji je razgledao nekretninu i dao ponudu u iznosu koji je tuženica prihvatila. Nakon prihvaćanja ponude, tužitelj je postupao dalje sukladno ugovoru te je organizirao izradu predugovora o kupoprodaji i dostavio nacrt tuženici. Tvrdi se da je tuženica nakon toga bez ikakvog objašnjenja prekinula komunikaciju i onemogućila realizaciju dogovorenog posla. Tužitelj smatra da je time ispunjen ugovorni uvjet prema kojem posrednik ima pravo na naknadu i u slučaju kada nalogodavac odustane od sklapanja predugovora ili ugovora nakon što mu je dostavljena odgovarajuća ponuda. Navodi se da je tužitelj tijekom cijelog postupka uredno ispunjavao sve svoje ugovorne obveze. Dodatno se ističe da je postupanje tuženice protivno načelu savjesnosti i poštenja te općim uvjetima poslovanja tužitelja. Prema stajalištu tužitelja, tuženica nije postupala u dobroj vjeri jer nije obavijestila o odustanku niti navela razloge za isto. Tužitelj smatra da je stvarna namjera tuženice bila ispitivanje tržišta bez namjere stvarne prodaje. Ističe se da su zbog takvog postupanja nastali troškovi tužitelju, ali i potencijalna šteta za kupca. Zaključno, tužitelj navodi da ima osnovano pravo na isplatu ugovorene naknade za posredovanje u iznosu od 7.842,22 eura.

6. Tuženica je u očitovanju na navedeni podnesak na pripremnom ročištu od 21. veljače 2025. istaknula kako je sporna odredba čl. 4. st. 5. Ugovora o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine koji su zaključili tužitelj i tuženica a kojim je propisano kako posrednik stječe pravo na naknadu sa posredovanja i ukoliko nalogodavac (ovjde tuženica SZ) tijekom zaključivanja posredovanog posla (nakon što mu je posrednik dostavio ponudu koja odgovara traženoj cijeni) odustane od sklapanja predugovora ili ugovora o kupoprodaji. Smatra kako je ta odredba direktno protivna Zakonu o posredovanju u prometu nekretninama koji u čl. 23. st. 2. propisuje kako nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za sklapanje ugovora za sklapanje posredovanog posla s trećom osobnom koju je posrednik našao niti sklopiti pravni posao ,a odredba ugovora kojom je ugovoreno drugačije je ništetna. Osim toga ističe kako tužitelj tuženici nije dostavio ponudu koja odgovara traženoj cijeni što bi bio preduvjet za primjenu stavka 5. čl. 4. jer je kupoprodajna cijena kojom je tužitelj baratao tijekom pregovora bila 209.000,00 eura dok je tuženica zahtijevala cijenu od 208.000,00 eura.

7. Na istom ročištu tuženica je istaknula protutužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 4. st. 5. Ugovora o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine sklopljenom između ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nalogodavca i OPERETA d.o.o., B. Magovca 63, Zagreb, OIB: 24059421894, kao posrednika a koja glasi: " Posrednik stječe pravo na naknadu za posredovanje i ukoliko nalogodavac tijekom zaključivanja posredovanog posla (nakon što mu je posrednik dostavio ponudu koja odgovara Traženoj cijeni) odustane od sklapanja predugovora ili ugovora o kupoprodaji.".

8. U odgovoru na protutužbu od 17. ožujka 2025. tužitelj je protutužbu tuženice u cijelosti osporio kao neosnovanu. Ističe da je ugovor o isključivom posredovanju tuženici prije potpisivanja detaljno objašnjen, uključujući razliku između običnog i isključivog posredovanja, te da je tuženica svjesno i dobrovoljno izabrala isključivi ugovor. Navodi da je tužitelj u skladu s ugovorom pronašao kupca za nekretninu tuženice. Kupac je dao ponudu koju je tuženica prihvatila, čime je došlo do konkretne realizacije posredničke aktivnosti. Nakon prihvaćanja ponude i izrade predugovora, tuženica je, prema navodima tužitelja, u potpunosti prekinula komunikaciju s tužiteljem i kupcem. Tužitelj priznaje da nalogodavac nije obvezan sklopiti ugovor, ali naglašava da je obvezan postupati u dobroj vjeri. Smatra da tuženica nije postupala u dobroj vjeri jer nije obavijestila o odustanku niti navela razloge za isto. Prema stajalištu tužitelja, ponašanje tuženice upućuje na to da joj cilj nije bila stvarna prodaja nekretnine. Tvrdi da je svrha sklapanja ugovora bila ispitivanje tržišta i korištenje resursa tužitelja bez namjere zaključenja posla. Tužitelj navodi da su mu zbog takvog postupanja nastali stvarni troškovi vezani uz posredovanje. Zaključno predlaže da sud odbije protutužbu u cijelosti i obveže tuženicu na naknadu parničnih troškova.

9. Sud je tijekom postupka pročitao račun (list 7 spisa), nacrt predugovora o kupoprodaji nekretnine (list 36-39), Ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine (list 40-41) i korespondenciju između stranaka (list 70-78, 80-90), saslušana je tuženica (list 60-62) te su saslušane svjedokinje KZ (list 62-63) i CZ (list 67-69).

10. Predmet postupka je zahtjev za isplatom naknade za posredovanje iz Ugovora o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 28. veljače 2022. u iznosu 7.842,22 eura.

11. Prema čl. 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj 107/07, 144/12, 14/14, i 32/19, dalje: ZPPN), ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.

12. Sukladno čl. 23. st. 1. ZPPN, ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama nalogodavac se obvezuje da će, između ostalog, nakon sklapanja posredovanoga pravnog posla, odnosno predugovora kojim se obvezao sklopiti posredovani pravni posao, ako su posrednik i nalogodavac ugovorili da se pravo na plaćanje posredničke naknade stječe već pri sklapanju predugovora, isplatiti posredniku posredničku naknadu, osim ako nije drukčije ugovoreno.

13. Nadalje, odredbom čl. 23. st. 2. ZPPN propisano je da nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za sklapanje posredovanog posla s trećom osobom koju je posrednik našao, niti sklopiti pravni posao, a odredba ugovora kojom je ugovoreno drukčije, ništetna je. Nalogodavac će posredniku odgovarati za štetu, ako pri tom nije postupio u dobroj vjeri te je dužan nadoknaditi sve troškove učinjene tijekom posredovanja, koji ne mogu biti manji od 1/3 niti veći od ugovorene posredničke naknade za posredovani posao.

14. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 28. veljače 2022. na određeno vrijeme, i to na rok od šest mjeseci od dana sklapanja Ugovora. Također, nije sporno da tuženica nije sklopila ugovor ili predugovor o kupoprodaji nekretnine s kupcem kojeg je pronašao tužitelj.

15. Sporno je je li tužitelj ostvario pravo na posredničku naknadu iz Ugovora, odnosno je li tuženica prilikom odbijanja sklapanja pravnog posla s kupcem kojeg je našao tužitelj postupala u dobroj vjeri.

16. Prije svega, treba reći da tužitelj kao osnovu svojeg zahtjeva ističe odredbu čl. 4. st. 5. Ugovora o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine koja glasi: " Posrednik stječe pravo na naknadu za posredovanje i ukoliko nalogodavac tijekom zaključivanja posredovanog posla (nakon što mu je posrednik dostavio ponudu koja odgovara Traženoj cijeni) odustane od sklapanja predugovora ili ugovora o kupoprodaji.". Tuženica, s druge strane, smatra da je navedena odredba ništetna jer je protivna čl. 23. ZPPN, pri čemu utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe traži protutužbenim zahtjevom.

17. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sukladno čl. 324. st. 1. ZOO, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

18. Prema ocjeni ovoga suda odredba čl. 4. st. 5. Ugovora o posredovanju je protivna izričitim odredbama ZPPN te je zbog toga i ništetna. Naime, čl. 23. st. 2. ZPPN izričito propisuje da nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima niti sklopiti posredovani pravni posao, te da je odredba ugovora kojom je ugovoreno drukčije ništetna. Stoga je stav suda da se zakonsko pravo nalogodavca na slobodno odustajanje ne može ugovorom pretvoriti u obvezu plaćanja pune posredničke naknade. Upravo je odredbom čl. 23. st. 2. ZPPN propisano da u slučaju da posao nije sklopljen, posrednik može imati pravo isključivo na naknadu štete i troškove posredovanja, i to samo ako dokaže da nalogodavac nije postupao u dobroj vjeri, a odredbom čl. 4. st. 5. Ugovora predviđeno je pravo tužitelja na punu naknadu, bez obzira na to je li postupanje tuženice bilo u dobroj vjeri. Pritom se ističe i da je čl. 15. st. 5. ZPPN izričito propisano da se ugovorom odredbe tog zakona ne mogu isključiti niti ograničiti, osim ako je u vezi s pojedinom odredbom izričito dopušten drukčiji dogovor ili ako je takav dogovor u očitome interesu nalogodavca, a u konkretnom slučaju drukčiji dogovor nije izričito dopušten zakonom, niti je očito u interesu nalogodavca, već je isključivo u interesu posrednika, s obzirom na to da mu omogućuje pravo na isplatu naknade bez obzira na dobru vjeru nalogodavca. Osim toga, treba reći i da je navedena ugovorna odredba protivna i odredbi čl. 28. st. 1. ZPPN prema kojoj posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 322. st. 1. ZOO prihvatiti protutužbeni zahtjev i utvrditi da je sporna odredba čl. 4. st. 5. Ugovora o posredovanju ništetna.

20. Kako navedena ugovorna odredba nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen i kako ugovor može opstati bez te odredbe, ocjena je suda da primjenom čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost te odredbe ne povlači ništetnost cijelog ugovora.

21. Osim na odredbu čl. 4. st. 5. Ugovora, tužitelj je kao pravnu osnovu svog zahtjeva istaknuo i odredbu čl. 7. njegovih Općih uvjeta koje nije dostavio, ali koja je istovjetna citiranoj odredbi čl. 23. st. 2. ZPPN kojom je propisano da će nalogodavac posredniku odgovarati za štetu, ako pri tom nije postupio u dobroj vjeri te je dužan nadoknaditi sve troškove učinjene tijekom posredovanja, koji ne mogu biti manji od 1/3 niti veći od ugovorene posredničke naknade za posredovani posao. Stoga je potrebno ispitati je li postupanje tuženice bilo u dobroj vjeri.

22. Pritom sud prvenstveno napominje da postupanje tuženice treba ocijeniti primjenom načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO u vezi s čl. 15. st. 4. ZPPN, uzimajući u obzir cjelokupno ponašanje tuženice i razloge za eventualno odustajanje od sklapanja ugovora. Suprotno je načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako nalogodavac uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor, kako je to propisano čl. 251. st. 3. ZOO. Osim toga, suprotno bi načelu savjesnosti i poštenja bilo odustajanje nalogodavca od sklapanja ugovora isključivo zato što je u međuvremenu dobio nešto povoljniju ponudu ili zaobilaženje posrednika nakon što mu posrednik je doveo kupca.

23. Tuženica u svom iskazu navodi da je za agenciju Opereta saznala preko preporuke prijateljice te da je 28. veljače 2022. s agencijom sklopila ugovor o posredovanju na rok od šest mjeseci, uz objašnjenje djelatnice CZ da nakon tog roka ugovor prestaje važiti. Nakon potpisivanja ugovora više nije komunicirala s CZ, već s njezinom kolegicom KZ i još jednom nepoznatom osobom, pri čemu nije stekla dojam profesionalnog postupanja. Agencija je dovela potencijalne kupce, obitelj NZ, za koje tuženica nije smatrala da su ozbiljni kupci niti da postoji stvarna inicijativa za kupnju. Tuženica je tražila kupoprodajnu cijenu od 209.000,00 eura, dok joj je agencija dostavila predugovor na iznos od 208.000,00 eura, bez prethodnog pristanka s njezine strane. U predugovoru nisu bile sadržane bitne stavke o kojima se ranije razgovaralo, poput prava da nakon prodaje određeno vrijeme ostane u stanu te dogovora oko namještaja. Osim toga, navodi da je Opereta bila upoznata s tim da ona traži nekretninu za život jer je to tražila preko njih, međutim nisu sklopili nikakav ugovor vezan za to jer joj nisu pronašli nekakvu nekretninu koja bi mi odgovarala Ističe da nikada nije dala ni usmeni ni pisani pristanak na ponuđenu cijenu niti na sadržaj predugovora. Nakon isteka ugovora o posredovanju u rujnu 2022. komunikacija s agencijom svodila se na nekoliko SMS poruka bez dogovora, nakon čega je odnos faktički prestao. Tuženica navodi da agencija nije pronašla odgovarajuću nekretninu za njezine potrebe, iako je bila upoznata da traži stan za život. Smatra nejasnim zašto joj je predugovor uopće dostavljen s obzirom na to da nije prihvatila ponudu. Navodi da nije imala nikakav stvarni utjecaj na sadržaj ugovora o posredovanju, da joj odredbe nisu bile detaljno objašnjene te da se o njima nije moglo pojedinačno pregovarati. Naglašava da s njezine strane nije bilo nikakvog prihvata ponude po cijeni od 208.000,00 eura, ni usmenog ni pisanog. Također navodi da je nitko nije upozorio da bi, u slučaju nepristupanja sklapanju ugovora o kupoprodaji, bila dužna platiti trošak posredovanja. Nejasnim smatra zašto joj je Opereta dostavila predugovor nakon razgledavanja stana 14. srpnja 2022., s obzirom na to da nije prihvatila ponuđenu cijenu. Konačno, ističe da je stan prodala tek u svibnju 2023. za cijenu višu od 217.000,00 eura, uz ugovorne odredbe koje su u potpunosti odgovarale njezinim zahtjevima, uključujući pravo da nakon prodaje ostane u stanu određeno vrijeme.

24. Svjedokinja KZ u svom iskazu navodi da je s tuženicom sklopljen ugovor o isključivom posredovanju na rok od 6 mjeseci, uz proviziju od 3 % uvećanu za PDV. Navodi da je sudjelovala u razgledu stana s kupcem NZ i tuženicom jer je kolegica CZ tada bila na godišnjem odmoru. Prema njezinim saznanjima, prvotna ponuda kupca iznosila je 200.000,00 eura, a nakon komunikacije s agencijom cijena je povećana na 208.000,00 eura, o čemu je tuženica bila obaviještena putem SMS-a od kolegice CZ. Svjedokinja je tuženici potom e-mailom poslala tekst predugovora kojeg je sastavila odvjetnica Ana Doležal, koja za tužitelja i inače sastavlja tekst ugovora. Ističe da se oko predugovora vodila e-mail komunikacija te da su, na zahtjev tuženice, izvršene određene korekcije odredbi ugovora, nakon čega je predugovor formaliziran. Prema navodima svjedokinje, tuženica je u toj e-mail komunikaciji izričito navela da joj je ponuđena cijena prihvatljiva. Svjedokinja navodi da se ugovorne odredbe strankama u pravilu pojašnjavaju u agenciji, ali da nema saznanja kako je to konkretno učinjeno u ovom slučaju jer je sklapanje ugovora vodila kolegica CZ. Također navodi da praksa agencije nije slati predugovor ako cijena nije usuglašena. Ističe da je tuženici upućena opomena zbog neodazivanja na e-mailove, u razdoblju od kolovoza do listopada 2022.

25. Svjedokinja CZ u svom iskazu navodi da je bila agent zadužen i za prodaju stana tuženice ĐZ i za pronalazak nove nekretnine za njezino stanovanje. U kontakt s tuženicom došla je preko druge klijentice, nakon čega su prvo komunicirale telefonski, a potom održale i sastanak. S tuženicom je sklopljen ugovor o isključivom posredovanju na rok od šest mjeseci, iako se takvi ugovori uobičajeno sklapaju na dvanaest mjeseci, pri čemu je rok bio dogovoren prema potrebama tuženice. Navodi da je ugovor poslala tuženici e-mailom radi pregleda i eventualnih prijedloga izmjena, što je uobičajena praksa agencije, te da je tuženica zatražila dodatno vrijeme kako bi se savjetovala s prijateljicom koja ima iskustva u posredovanju nekretninama. Na sastanku je tuženici usmeno pojasnila sadržaj i značenje odredbi ugovora o isključivom posredovanju te razliku u odnosu na regularni ugovor, osobito u pogledu ekskluziviteta agencije. Svjedokinja navodi da nije bila prisutna razgledavanju stana obitelji NZ, ali da su to bili jedini kupci koji su nekretninu razgledali. Njihova ponuda bila je niža od tražene cijene od 209.000,00 eura. S tuženicom je oko ponude komunicirala e-mailom krajem kolovoza 2022., nakon čega daljnja komunikacija s tuženicom prestaje, osim njezine poruke da će se naknadno javiti vezano uz ponude stanova za kupnju. Iskazuje da tuženica, osim dogovora o trajanju ugovora, nije imala dodatnih pitanja prilikom sklapanja ugovora te da su joj odredbe ugovora bile usmeno pojašnjene i transparentne, uključujući pitanje kada nastaje obveza plaćanja provizije. Ističe da obveza provizije nastaje kada ponuđena cijena odgovara ugovorenoj cijeni, ali da to ne znači da je klijent dužan prihvatiti ponudu. Komunikacija s tuženicom odvijala se uglavnom putem e-maila, a rjeđe putem WhatsAppa. Također navodi da su uz ugovor priloženi opći uvjeti poslovanja, dostupni na mrežnim stranicama agencije i na koje se ugovor poziva, te da se sjeća da je tuženica imala određene primjedbe ili pitanja oko pojedinih odredbi ugovora, iako se ne sjeća njihovog točnog sadržaja.

26. Sud je vjerodostojnim ocijenio iskaz tuženice i svjedokinje CZ, dok je iskaz svjedokinje KZ ocijenio vjerodostojnim samo u onom dijelu koji se odnosi na opis vrste ugovora, tijek komunikacije i uobičajenu praksu agencije. Međutim, u dijelu u kojem svjedokinja KZ tvrdi da je tuženica putem e-maila prihvatila ponuđenu cijenu, sud nije prihvatio njezin iskaz jer takav prihvat nije sadržan u e-mail dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika. S druge strane, iskaz tuženice je u bitnim dijelovima dosljedan, logičan i potkrijepljen pisanom dokumentacijom, osobito u pogledu tvrdnje da nikada nije pristala na sadržaj predugovora. Naime, tuženica u svom iskazu navodi da se o predugovoru konzultirala s prijateljicom koja je imala agencija za nekretnine, da u predugovoru nisu bile sadržane bitne stavke o kojima se ranije razgovaralo, poput prava da nakon prodaje određeno vrijeme ostane u stanu te dogovora oko namještaja i da je osim toga tužitelj bio upoznat s tim da ona traži nekretninu za život jer je to tražila preko njega, što je u cijelosti sukladno sadržaju dostavljene e-mail prepiske između strana (list 80-81 spisa). Tako je tuženica u e-mailu od 31. kolovoza 2022. navela da se treba vidjeti s gospođom da pregleda dokumente, a spominje i potrebu pregleda stanova, što u cijelosti odgovara iskazu tuženice. U bitnom isto sadržano je i u e-mailu od 22. srpnja 2022. (list 74 spisa). Također, u e-mailu od 2. rujna 2022. tuženica je iznijela primjedbe na dostavljeni predugovor, nakon čega u spisu nema daljnje prepiske između stranaka. Osim toga, treba reći i da je svjedokinja CZ u svom iskazu navela da se sjeća da je tuženica imala određene primjedbe ili pitanja oko pojedinih odredbi ugovora, iako se ne sjeća njihovog točnog sadržaja, što odgovara iskazu tuženice.

27. Slijedom navedenog, ocjena je suda da postupanje tuženice ĐZ u vidu primjedaba na sadržaj predugovora, potrebe za savjetom treće osobe te dosljedno i razumno ponašanje tijekom pregovora ukazuje na savjesno postupanje i zaštitu vlastitih legitimnih interesa, sve u skladu s pažnjom dobrog domaćina iz čl. 10. st. 1. ZOO. Osim toga, treba reći da je tuženica u svom iskazu navela da je stan prodala tek u svibnju 2023. za višu cijenu, uz ugovorne odredbe koje su u potpunosti odgovarale njezinim zahtjevima, uključujući pravo da nakon prodaje ostane u stanu određeno vrijeme, a da tužitelj u tom dijelu nije imao primjedbe na istinitost njezina iskaza. Upravo to ukazuje na zaključak da je tuženica pažljivo postupala i nastojala ostvariti tržišno prihvatljive uvjete i da nije odbila ponudu bez opravdanog razloga, nego da je tražila da ugovor odražava njezine legitimne interese, što je u konačnici uspjela i ostvariti.

28. Dakle, kako tuženica nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja, nisu ispunjeni uvjeti za naknadu štete i troškova iz čl. 23. st. 2. ZPPN, zbog čega je na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev.

29. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

30. Budući da je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tuženici je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 200,00 eura (Tbr. 13/1), trošak zastupanja na ročištima od 21. veljače 2025., 29. travnja 2025., 3. srpnja 2025. i 14. siječnja 2026. u iznosu 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1), te trošak sastava obrazloženog podneska od 8. kolovoza 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8/1). Tuženici nije dosuđen trošak sastava protutužbe s obzirom da je protutužba nije podnesena podneskom, već je protutužbeni zahtjev istaknut na pripremnom ročištu od 21. veljače 2025., a tuženici je već dosuđen trošak zastupanja na tom ročištu. Također, tuženici nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na protutužbu i na presudu jer iz spisa ne proizlazi da je te pristojbe i platila (U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-158/2021 od 27. veljače 2024.). Konačno, sud napominje da nije odlučio o zahtjevu za trošak pristupa na ročište za objavu presude iz razloga što taj trošak u trenutku pisanja presude još nije nastao, pa tuženica u slučaju da njezin punomoćnik pristupi na ročište može tražiti donošenje dopunskog rješenja o trošku.

31. Dakle, tuženici je dosuđen odvjetnički trošak u iznosu 1.200,00 eura, što uvećano za PDV 25% daje iznos 1.500,00 eura.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženice