Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7235/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KĐ, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika KĐ, podnesenoj po branitelju Zlatku Greguriću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Zlatko Gregurić, KĐL, ĐĐ, iz [adresa], protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel od 28. lipnja 2024., poslovni broj: Pp-1563/2022-22, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika KĐ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika KĐ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. da bi dana 7. svibnja 2022. u 19,00 sati na županijskoj cesti broj 4006, u mjestu Vukosavljevica, u Kolodvorskoj ulici kbr. 42 A, nasuprot nogometnog igrališta, područje općine Špišić Bukovica, kao vozač vozila M1 marke „Opel Zafra“, registarskih oznaka [registarska oznaka] prouzrokovao prometnu nesreću na način da je upravljao navedenim kolnikom Kolodvorske ulice kroz mjesto Vukosavljevica smjerom istok-zapad i dolaskom do raskrižja sa nerazvrstanom cestom Kolodvorske ulice, kod nogometnog igrališta i kbr. 42 te izlaskom iz lijevog zavoja zbog neprilagođene brzine kretanja vozila osobinama ceste (zavoj i blago izbočenje kolnika), izgubio kontrolu nad vozilom, kojim da je nakon 60-tak metara sletio na zelenu površinu sa južne strane kolnika gdje je prednjom desnom stranom osobnog automobila udario i oštetio betonsko-armirani stup br. 6 (nosač električne mreže i javne rasvjete), kojeg da je polomio i srušio u smjeru zapada, te da je u prometnoj nesreći nastala samo materijalna šteta,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika KĐ postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KĐ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika KĐ, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku KĐ za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, novčana kazna u iznosu od 80,00 (osamdeset) eura, smatra utvrđenom, s time da ukoliko okrivljenik u roku od 90 (devedeset) dana plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik KĐ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona za koje mu je temeljem članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 120,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 88,83 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o zaštitnoj mjeri, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi okrivljenik navodi da je izreka presude kontradiktorna i da se međusobno isključuje. Navodi da izrečena ukupna novčana kazne svakako nije motiv za podnošenje žalbe, već da istu podnosi iz razloga jer nije kriv. Izreka presude da je kontradiktorna, jer da čak i da je upravljao vozilom u 19,00 sati i izletio s ceste da je sasvim izvjesno da nije mogao u isto vrijeme organizirati vučnu ili drugu službu ili pomoć te da je vozilo premjestio u mjesto Turnašica. Da bi obavio sve radnje koje mu se stavljaju na teret pod točkom II. izreke presude da je sasvim izvjesno da ih ne bi mogao napraviti „jednokratnom radnjom“ i sve to u 19,00 sati, točno u vrijeme kada je izazvao prometnu nezgodu. Pobijana presuda da se temelji na iskazima policijskih službenika SĐ i NĐ, koji da nisu saslušavani na okolnosti štetnog događaja, jer je izvjesno da nisu očevici istoga, nego o tome što im je okrivljenik rekao, a što da nije zakoniti dokaz. Policijski službenik da je ovlašten iznositi činjenice koje je stekao neposrednim opažanjem i koje su vezane za sam inkriminirani događaj, a ne o tome što je okrivljenik rekao i li prešutio. Osporava da bi bilo kada priznao djela koja mu se stavljaju na teret, a što da potvrđuje činjenica da se je sam javio policiji, nakon što je stekao saznanje da ga policija traži. Kao što je naveo u pisanoj obrani vozilom je upravljao VĐ, koji je na žalost umro nakon štetnog događaja nakon što je bio predložen za svjedoka. Te dokaze sud nije proveo čime da je onemogućio okrivljenika u obrani.

5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2. izreke neosnovana, dok je u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 1. izreke bespredmetna.

7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanog pod točkom 1. izreke više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (7. svibnja 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djelo činjenično opisano pod točkom 1. izreke odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

9. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani poricao prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodeći da kritične zgode nije upravljao navedenim vozilom, već da je istim upravljao VĐ, a pri kojim navodima ustrajava i u žalbi.

11. Naime, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, SĐ i NĐ, policijskih službenika, koji su kritične proveli nadzor u vezi predmetne nesreće, te izvršenog uvida u materijalne dokaze u spisu (zapisnik o očevidu, situacijski plan, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, ugovor o kupoprodaji motornog vozila), osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

12. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti i u vrijeme za koje ga se tereti.

13. Na osnovu zapisnika o ispitivanju osumnjičenika, a na kojem je okrivljenik propisno upozoren na branitelja, kao i na to da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja izjavio da je vozio kritične zgode, te je taj zapisnik nakon što mu je pročitan i potpisao, a o čemu su svjedočili policijski službenici SĐ i FĐ, tako da njihovi iskazi nisu nezakoniti dokazi kako to neosnovano navodi žalitelj, već su utemeljeni na ispitivanju okrivljenika kao osumnjičenika, kako je to prethodno navedeno, koji dokaz predstavlja valjan dokaz u postupku.

14. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga nisu osnovani navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

15. Nadalje, valja navesti da je sud nakon što je pozvao VĐ na ročište dobio obavijest od HP-a da je navedena osoba umrla, tako da ne stoje žalbeni navodi da sud nije proveo dokaz ispitivanjem VĐ, odnosno da nije nastojao provesti navedeni dokaz, čime da bi onemogućio okrivljenika u obrani.

16. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

17. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, budući je ista primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena znatno ispod propisanog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

18. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

19. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika koji je kritične zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

21. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici, u 5 otpravaka: za spis, branitelja okrivljenika i tužitelja.