REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1843/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava iz Zagreba, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, radi isplate, dana 28. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava da tužiteljici CU isplati bruto iznos od 6.753,06 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 375,17 eura od 15. travnja 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. svibnja 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. lipnja 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. srpnja 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. kolovoza 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. rujna 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. listopada 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. studenog 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. prosinca 2024.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. siječnja 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. veljače 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. ožujka 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. travnja 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. svibnja 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. lipnja 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. srpnja 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. kolovoza 2025.,

- na iznos od 375,17 eura od 15. rujna 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu nastavnika strukovnih predmeta, mentor u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen 28.06.2019., pri čemu je u radnom odnosu kod tuženika od 14.09.2011. kada je zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme, a potom 17.09.2012. na neodređeno vrijeme i oba ugovora za isto radno mjesto. Dana 14.03.2024. tuženik je tužiteljici dao na potpis Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 112- 02/24-01/1, Urbroj: 241-270-01-01-24-2 (dalje u tekstu: „Aneks“) kojeg tužiteljica nije potpisala, između ostaloga, jer tuženik nije uskladio internu sistematizaciju radnih mjesta s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Dalje navodi da neovisno o činjenici nepotpisivanja Aneksa, tuženik nastavno na Aneks tužiteljici za iste poslove koje i nadalje obavlja i za koje je sklopila osnovni ugovor o radu, isplaćuje plaću temeljem koeficijenta 1,80. Tužiteljica smatra da joj tuženik pogrešno obračunava i isplaćuje plaću, odnosno da joj obračunava plaću protivno temeljnom načelu jednakosti plaća iz članka 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine broj: 155/2023, dalje u tekstu: „Zakon o plaćama“), kao i protivno odredbi članka 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/2014 i dr., dalje u tekstu: „ZOR“), obzirom na druge radnike koji obavljaju isti posao, odnosno posao iste vrijednosti kao i tužiteljica. Stoga je tužiteljica dana 12.09.2025. tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, zahtijevajući da joj tuženik obračunava plaću na isti način kao i drugim radnicima koji za isti posao primaju veću plaću temeljem većeg koeficijenta, a na koji tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije odgovorio.

Tužiteljica smatra kako u njenom slučaju tuženik pogrešno obračunava i isplaćuje plaću obzirom na temeljno načelo jednakosti plaća koje je propisano odredbom članka 6. Zakona o plaćama, prema kojem se službenicima i namještenicima isplaćuje jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti, kao i protivno odredbi članka 91. st. 1. ZOR-a, a tuženik niti internu sistematizaciju radnih mjesta nije uskladio s važećom Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Odredbom članka 91. st. 1. ZOR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. U smislu stavka 1. tog članka dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako: 1) između ostalog, obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; 2) je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlika između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja, svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti. U tom smislu, tužiteljica navodi da je s tuženikom 05.02.2019. (pri čemu je u radnom odnosu kod tuženika od 14.09.2011. kada je zaključila ugovor o radu na određeno, a potom 17.09.2012. na neodređeno, a oba za isto radno mjesto) zaključila ugovor na neodređeno vrijeme na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno za radno mjesto Nastavnika strukovnih predmeta. Navodi da je rješenjem o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2024/2025 utvrđena vrsta poslova koje radnica kao nastavnica strukovno-teorijskih predmeta i praktične nastave obavlja tijekom nastavne godine u vidu neposrednog odgojno-obrazovnog rada te ostalih poslova. Međutim, s druge strane, tuženik svim drugim radnicima koji obavljaju istovrstan, jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti kao i tužiteljica (i imaju približno isti raspored radnih obveza nastavnika kao i tužiteljica) isplaćuje veću plaću temeljem većeg koeficijenta koji je jednostrano odredio. Tužiteljica u tužbi navodi da je navedeno vidljivo iz obračunske liste radnika tuženika, npr. radnice CUE, čije radno mjesto je također nastavnik strukovnih predmeta, mentor (kao i tužiteljica), a kojoj tuženik za njen rad koji je jednake vrijednosti kao i rad tužiteljice isplaćuje veću plaću temeljem većeg koeficijenta 2,37, a što tužiteljica drži diskriminatornim i protivnim duhu načelu jednakosti plaća. Nadalje, usporednom radniku EU koji je na radnom mjestu nastavnika strukovnih predmeta (ali pritom nije mentor kao tužiteljica) također se isplaćuje veća plaća nego tužiteljici temeljem većeg koeficijenta: 2,17. Obzirom da usporedni radnici, npr. CUE i EU, na ime bruto plaće za isto radno mjesto i za iste poslove kao i tužiteljica primaju mjesečnu bruto plaću u prosječnom iznosu od 2.480,98 EUR (prosjek uzet za razdoblje ožujak, travanj i svibanj 2024.), dok je tužiteljica za isti rad u tom razdoblju primila mjesečnu bruto plaću prosječno u iznosu od 2.105,81 EUR-a, iz čega je razvidno da tuženik na ime plaće tužiteljici mjesečno isplaćuje oko 375,17 EUR bruto manji iznos od onog koji joj pripada. Slijedom navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje na ime razlike bruto plaće sveukupno iznos od 6.753,06 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama.

Tužiteljica u tužbi predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplata novčanog iznosa od ukupno 6.753,06 eura bruto, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne glavnice za razdoblje od ožujka 2024. zaključno s kolovozom 2025., s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15.-og u mjesecu za sljedeći mjesec pa do isplate te potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Sud je temeljem čl. 284. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 - dalje u tekstu ZPP) tuženiku dostavio tužbu, odredio mu rok za podnošenje odgovora na tužbu te ga upozorio da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku koji mu je odredio sud.

3. Tuženik, iako je bio uredno pozvan da podnese odgovor na tužbu u roku od 15 dana, isto nije učinio.

4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela i sa činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi čl. 331 b st. 1 toč. 1-4 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude u toč. I., a u svezi s čl. 338 st. 5 ZPP-a.

5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a u svezi s čl. 155 ZPP-a, a isti je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7 toč. 1), tj. iznos od 200,00 eura, a na isti je priznat trošak PDV-a od 25% u iznosu od 50,00 eura. Stoga sveukupno priznati i dosuđeni trošak tužiteljice iznosi 250,00 eura.

Sud navodi da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) čl. 1 izmijenjen tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Sud još navodi da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda određena u iznosu 2,00 eura.

6. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 3 ZID ZOO-a (NN 78/15), a odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

7. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Sudac:

Melanija Centner

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu koja se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude (čl. 467 st. 4 ZPP-a). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353 st. 2 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku