Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj:P-534/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupane po OD Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 25. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 3.100,03 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose kako slijedi:

- 22,80 EUR od 09.11.2007. pa do isplate

- 22,80 EUR od 11.12.2007. pa do isplate

- 22,80 EUR od 14.01.2008. pa do isplate

- 22,80 EUR od 12.02.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 12.03.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 11.04.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 15.05.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 11.06.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 16.07.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 11.08.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 06.09.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 11.10.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 13.11.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 03.12.2008. pa do isplate

- 43,41 EUR od 12.01.2009. pa do isplate

- 43,41 EUR od 12.02.2009. pa do isplate

- 43,41 EUR od 11.03.2009. pa do isplate

- 43,41 EUR od 09.04.2009. pa do isplate

- 43,41 EUR od 13.05.2009. pa do isplate

- 0,52 EUR od 10.06.2009. pa do isplate

- 42,89 EUR od 16.06.2009. pa do isplate

- 43,41 EUR od 16.07.2009. pa do isplate

- 59,17 EUR od 17.08.2009. pa do isplate

- 59,17 EUR od 16.09.2009. pa do isplate

- 59,17 EUR od 15.10.2009. pa do isplate

- 59,17 EUR od 16.11.2009. pa do isplate

- 59,17 EUR od 17.12.2009. pa do isplate

- 59,17 EUR od 09.02.2010. pa do isplate

- 0,95 EUR od 09.02.2010. pa do isplate

- 58,22 EUR od 19.03.2010. pa do isplate

- 59,17 EUR od 19.03.2010. pa do isplate

- 59,17 EUR od 15.04.2010. pa do isplate

- 54,48 EUR od 06.07.2010. pa do isplate

- 4,69 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 59,17 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 59,17 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 59,17 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 59,17 EUR od 15.09.2010. pa do isplate

- 58,56 EUR od 23.11.2010. pa do isplate

- 0,61 EUR od 27.12.2010. pa do isplate

- 59,17 EUR od 27.12.2010. pa do isplate

- 0,65 EUR od 27.12.2010. pa do isplate

- 50,41 EUR od 02.03.2011. pa do isplate

- 8,12 EUR od 26.04.2011. pa do isplate

- 13,86 EUR od 26.04.2011. pa do isplate

- 22,11 EUR od 25.05.2011. pa do isplate

- 21,42 EUR od 17.06.2011. pa do isplate

- 1,79 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 59,17 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 59,17 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 59,17 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 59,17 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 59,17 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 22,63 EUR od 27.06.2011. pa do isplate

- 25,46 EUR od 10.07.2011. pa do isplate

- 12,44 EUR od 18.07.2011. pa do isplate

- 33,05 EUR od 10.08.2011. pa do isplate

- 33,05 EUR od 10.09.2011. pa do isplate

- 33,05 EUR od 10.10.2011. pa do isplate

- 33,05 EUR od 10.11.2011. pa do isplate

- 33,05 EUR od 10.12.2011. pa do isplate

- 2,21 EUR od 10.01.2012. pa do isplate

- 30,85 EUR od 11.01.2012. pa do isplate

- 33,05 EUR od 10.02.2012. pa do isplate

- 33,05 EUR od 13.03.2012. pa do isplate

- 33,05 EUR od 10.04.2012. pa do isplate

- 33,05 EUR od 24.05.2012. pa do isplate

- 33,05 EUR od 31.07.2012. pa do isplate

- 0,68 EUR od 31.07.2012. pa do isplate

- 32,38 EUR od 28.08.2012. pa do isplate

- 3,79 EUR od 28.08.2012. pa do isplate

- 29,26 EUR od 20.10.2012. pa do isplate

- 33,05 EUR od 14.12.2012. pa do isplate

- 33,05 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 33,05 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 33,05 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 33,05 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 0,14 EUR od 19.03.2013. pa do isplate

- 32,92 EUR od 30.04.2013. pa do isplate

- 1,69 EUR od 30.04.2013. pa do isplate

- 31,36 EUR od 31.05.2013. pa do isplate

- 4,33 EUR od 31.05.2013. pa do isplate

- 28,73 EUR od 09.07.2013. pa do isplate

- 6,25 EUR od 09.07.2013. pa do isplate

- 3,5 EUR od 22.07.2013. pa do isplate

- 23,3 EUR od 10.08.2013. pa do isplate

- 12,11 EUR od 10.08.2013. pa do isplate

- 6,42 EUR od 20.08.2013. pa do isplate

- 6,36 EUR od 19.09.2013. pa do isplate

- 8,17 EUR od 03.12.2013. pa do isplate

- 15 EUR od 03.12.2013. pa do isplate

- 18,06 EUR od 29.01.2014. pa do isplate

- 10,71 EUR od 29.01.2014. pa do isplate

- 22,34 EUR od 23.06.2014. pa do isplate

- 1,01 EUR od 23.06.2014. pa do isplate

- 22,08 EUR od 18.08.2014. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 10.950,96 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose kako slijedi:

- 0,10 EUR od 08.06.2007. pa do isplate

- 0,44 EUR od 10.08.2007. pa do isplate

- 0,82 EUR od 10.09.2007. pa do isplate

- 4,28 EUR od 14.01.2008. pa do isplate

- 7,54 EUR od 12.02.2008. pa do isplate

- 13,17 EUR od 12.03.2008. pa do isplate

- 12,28 EUR od 11.04.2008. pa do isplate

- 0,51 EUR od 15.05.2008. pa do isplate

- 4,08 EUR od 11.06.2008. pa do isplate

- 4,07 EUR od 16.07.2008. pa do isplate

- 0,10 EUR od 11.08.2008. pa do isplate

- 4,04 EUR od 06.09.2008. pa do isplate

- 17,74 EUR od 11.10.2008. pa do isplate

- 25,11 EUR od 13.11.2008. pa do isplate

- 15,41 EUR od 03.12.2008. pa do isplate

- 30,63 EUR od 12.01.2009. pa do isplate

- 36,12 EUR od 12.02.2009. pa do isplate

- 42,30 EUR od 11.03.2009. pa do isplate

- 31,09 EUR od 09.04.2009. pa do isplate

- 30,10 EUR od 13.05.2009. pa do isplate

- 0,32 EUR od 10.06.2009. pa do isplate

- 24,35 EUR od 16.06.2009. pa do isplate

- 26,65 EUR od 16.07.2009. pa do isplate

- 24,59 EUR od 17.08.2009. pa do isplate

- 28,08 EUR od 16.09.2009. pa do isplate

- 24,78 EUR od 15.10.2009. pa do isplate

- 27,64 EUR od 16.11.2009. pa do isplate

- 26,84 EUR od 17.12.2009. pa do isplate

- 39,06 EUR od 09.02.2010. pa do isplate

- 0,63 EUR od 09.02.2010. pa do isplate

- 40,31 EUR od 19.03.2010. pa do isplate

- 40,96 EUR od 19.03.2010. pa do isplate

- 43,77 EUR od 15.04.2010. pa do isplate

- 63,44 EUR od 06.07.2010. pa do isplate

- 5,01 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 63,32 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 63,32 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 63,32 EUR od 13.08.2010. pa do isplate

- 87,09 EUR od 15.09.2010. pa do isplate

- 71,33 EUR od 23.11.2010. pa do isplate

- 1,05 EUR od 27.12.2010. pa do isplate

- 101,26 EUR od 27.12.2010. pa do isplate

- 1,10 EUR od 27.12.2010. pa do isplate

- 81,06 EUR od 02.03.2011. pa do isplate

- 12,44 EUR od 26.04.2011. pa do isplate

- 21,23 EUR od 26.04.2011. pa do isplate

- 40,80 EUR od 25.05.2011. pa do isplate

- 44,52 EUR od 17.06.2011. pa do isplate

- 3,63 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 119,84 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 119,84 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 119,84 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 119,84 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 119,84 EUR od 24.06.2011. pa do isplate

- 6.887,35 EUR od 27.06.2011. pa do isplate

- 51,66 EUR od 10.07.2011. pa do isplate

- 29,73 EUR od 18.07.2011. pa do isplate

- 116,79 EUR od 10.08.2011. pa do isplate

- 77,61 EUR od 10.09.2011. pa do isplate

- 72,76 EUR od 10.10.2011. pa do isplate

- 73,08 EUR od 10.11.2011. pa do isplate

- 73,09 EUR od 10.12.2011. pa do isplate

- 5,25 EUR od 10.01.2012. pa do isplate

- 74,00 EUR od 11.01.2012. pa do isplate

- 81,69 EUR od 10.02.2012. pa do isplate

- 81,68 EUR od 13.03.2012. pa do isplate

- 79,94 EUR od 10.04.2012. pa do isplate

- 82,96 EUR od 24.05.2012. pa do isplate

- 81,75 EUR od 31.07.2012. pa do isplate

- 1,67 EUR od 31.07.2012. pa do isplate

- 78,66 EUR od 28.08.2012. pa do isplate

- 9,21 EUR od 28.08.2012. pa do isplate

- 71,26 EUR od 20.10.2012. pa do isplate

- 80,14 EUR od 14.12.2012. pa do isplate

- 75,09 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 75,09 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 75,09 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 75,09 EUR od 26.01.2013. pa do isplate

- 0,32 EUR od 19.03.2013. pa do isplate

- 78,04 EUR od 30.04.2013. pa do isplate

- 4,01 EUR od 30.04.2013. pa do isplate

- 68,07 EUR od 31.05.2013. pa do isplate

- 9,4 EUR od 31.05.2013. pa do isplate

- 62,56 EUR od 09.07.2013. pa do isplate

- 13,61 EUR od 09.07.2013. pa do isplate

- 7,75 EUR od 22.07.2013. pa do isplate

- 52,11 EUR od 10.08.2013. pa do isplate

- 27,08 EUR od 10.08.2013. pa do isplate

- 14,40 EUR od 20.08.2013. pa do isplate

- 14,76 EUR od 19.09.2013. pa do isplate

- 19,50 EUR od 03.12.2013. pa do isplate

- 35,78 EUR od 03.12.2013. pa do isplate

- 43,79 EUR od 29.01.2014. pa do isplate

- 25,98 EUR od 29.01.2014. pa do isplate

- 54,12 EUR od 23.06.2014. pa do isplate

- 2,45 EUR od 23.06.2014. pa do isplate

- 55,56 EUR od 18.08.2014. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.253,09 EUR sa zz kamatom tekućom od 28. siječnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženom bankom dana 14. svibnja 2007. sklopio ugovor o kreditu kojim je podigao kredit od u iznosu od 87.347,18 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita te s promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene.

Navodi da je tužena u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, a o čemu se nije pojedinačno pregovarala, a što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09), te je posljedica toga ništetnost, a osim što je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i ništetna po Zakonu o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba ZOO-a jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također dovodi do ništetnosti u smislu čl. 269. do 272. ZOO-a. Navodi da je ujedno tužena s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je isto protivno citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i posljedica je ništetnost te ugovorne odredbe. Navodi da je VTSRH donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio odredbu o valutnoj klauzulu nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stop, a radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Navodi da je tužitelj 2. ožujka 2016. s tuženom sklopio Sporazum-konverzija tražbine kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, da je čl. 6. citiranog Sporazuma utvrđeno da na dan sklapanja sporazuma preostala neotplaćena glavnica prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u eur iznosi 25.200,72 eur.

Navodi da je tužitelj plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništenim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu slijedom čega ovom tužbom postavlja zahtjev za važenje onoga što je primljeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zz kamatom tekućom od dana plaćanja svakog iznosa do isplate. Navodi nadalje da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatnim stopama koje su određivane jednostranim odlukama tužene, ni drugom dokumentacijom i podacima za utvrđenje visine tražbine, da je tužitelj osobno od tužene zatražio da mu dostavi potrebnu dokumentaciju, ali mu tužena nije dostavila svu traženu dokumentaciju iako s istom raspolaže, pa da tužitelj stoga ne može postaviti točno određeni tužbeni zahtjev.

U tužbenom zahtjevu traži da se tuženoj naloži da tužitelju isplati novčanu tražbinu sa zz kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa čija visina će biti određena nakon što tužena dostavi sve potrebne podatke za određivanje visine tražbine i nakon provedenog vještačenja.

1.1. Nakon što je u ovom postupku provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje tužitelj je podneskom od 12.6.2025.. (str. 270 do 275 spisa) određeno postaviio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka tako da na ime preplaćenih kamata potražuje iznos od 3.100,03 EUR sa zz kamatom tekućom na pojedine iznose od dana dospijeća pa do isplate, na ime preplaćenog tečaja potražuje iznos od 10.950,96 EUR sa zz kamatom na pojedine iznos od dana dospijeća pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. Nadalje, navodi da navodi tužitelja da mu tužena banka nije dostavila dokumentaciju nipošto ne znači da tužena odbija tužitelju dati traženu dokumentaciju, i da je netočno da tužitelj ne raspolaže traženom dokumentacijom, da je tužena tijekom trajanja ugovornog odnosa kontinuirano tužitelju dostavljala sve isprave koje se odnose na ugovor o kreditu, da tužitelj nije dokazao ni jednu pretpostavku za primjenu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

Navodi da je tužitelj kasnio u plaćanju kredita te da je zbog neurednosti u otplati kredit otkazan 27. veljače 2015., i u trenutku otkaza tužitelj je tuženoj banci dugovao iznos od 54.063,57 eur, a otkazom je ugovor o namjenskom kreditu od 14. svibnja 2007. prestao postojati pa se ne može utvrđivati ništetnost. Nadalje navodi, da je je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona i izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), jer su stranke 2. ožujka 2016. sklopile sporazum o konverziji kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR, a sve tužiteljeve uplate i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate su uzete u obzir prilikom konverzije. Navodi da je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju i sklapanjem Sporazuma o konverziji je između stranka nastao pravni odnos koji je zakonodavac upravo imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti, i sklopljeni pravni posao povodom tužiteljevog prihvata konverzije, koji je tužena morala prihvatiti jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile svoje pravno odnosi, i to i prije i poslije konverzije.

Navodi da je banka bila dužna klijentu kod konverzije dostaviti propisani "izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu" -čl. 19.e ZIDZKP/15, a potrošač je bio slobodan to prihvatiti ili ne prihvatiti, pa ako tužitelju ta ponuda nie odgovarala nije trebao prihvatiti konverziju.

Navodi da je kada je tužitelj razmatrao mogućnost konverzije, najprije prihvaćao "izračun konverzije", u kojem su točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje, nakon toga se sklapao pravni posao koji je po slili zakona uključivao promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovor ado sklapanja dodatka ugovora, te ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuju sve one promjenjive kamatne stope, iskazane u apsolutnom iznosu, koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, zatim utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u eur, i sporazum o podmirenju manje uplaćenog iznosa. Navodi da su tužitelj i tužena banka u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih eventualnih pretplata ili manje uplata po ranijoj CHF partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredba CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranka, što isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenog bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF, koji je konverzijom ab initio, otpao i nadomješten je novom, zakonitom osnovom EUR ugovor, temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate, te tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita.

Nadalje navodi da su tužitelju povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za eur kredite, također tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja nisu osnovane, jer je preplata po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZID ZPK/15, prihvatom konverzije chf valutna klauzula nadomještena je eur valutnom klauzulom, a novi otplatni plan, koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan, uključivao je "iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa" ali i "sve ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta" . Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. U podnesku od 7.11.2019. (str. 46 spisa) tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer je zbog neuredne otplate osnovni ugovor o kreditu iz 2007. tuženik tužitelju otkazao 27. veljače 2015., a presude iz sporova za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne odnose se na otkazane ugovore o kreditu kako u pogledu promjenjive kamatne stope tako i u pogledu valutne klauzule u CHF. Nadalje u podnesku od 5.1.2021. – točka 38 podneska (str. 109 spisa), tužena osporava svojstvo potrošača tužitelju jer da iz predmetnog osnovnog ugovora o kreditu proizlazi da tužitelj koristiti sredstva kredita "radi kupnje stana u [adresa] , kućni broj 6", a da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da stan koji je kupljen sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe, te da je na tužitelju teret dokaza u smislu čl. 3 ZZP, koji propisuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku iz DS d.o.o. [adresa], te izvršen uvid u njegov nalaz i mišljenje od 20.5.22025., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Suprotno navodima tužene, u situaciji kada tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao svim podacima i dokumentacijom (početni otplatni plan, promet po kreditu, odluke o promjeni kamatne stope) potrebnim za postavljenje određenog tužbenog zahtjeva u pogledu visine tražbine, te je prethodno podnošenju tužbe osobno zatražio od tužene dostavu dokumentacije, ali mu tužena do podnošenja tužbe nije dostavila traženu dokumentaciju, bili su ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva na način kako ga je tužitelj u tužbi postavio tj. sukladno čl. 186.b st. 3 ZPP-a, time da je tužitelj naknadno nakon podnošenja tužbe, a prije zaključenja prethodnog postupka, dostavio u spis naprijed navedenu dokumentaciju, potrebnu za vještačenje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), kod čega je između stranka nesporno da je osnovni ugovor o kreditu od 14. svibnja 2007., tuženia banka tužitelju otkazala zbog neuredne otplate, te je također nesporno da je između stranka osim osnovnog ugovor o kreditu zaključen 2016. i Sorazum o konverziji (Dodatak ugovora o kreditu).

7. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

8. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, te tužena kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu 14. svibnja 2007. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 87.347,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a radilo se o stambenom kreditu (kupnja stana u [adresa]),

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,50 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (čl. 2. ugovora)

- da se je rok otplate kredita 360 mjeseci, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF, prvi anuitet iznosi 437,91 CHF, iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem važeće stope na dan sklapanja ugovora, a za slučaj izmjene promjenjive kamate u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora da korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta (čl. 3. i čl. 7 ugovora),

- da su tužitelj i tužena banka dana 2. ožujka 2016. sklopile Sporazum (str.10 do 11 spisa) kojim je izvršena konverzija kredita iz ugovorenog kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

9. Nesporno je da je tužena banka u nekoliko navrata za trajanja otplate osnovnog ugovora o kredita povećavala kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

10. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

11. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04. 2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Nesporno je da je tužena banka dana 27. veljače 2015., tužitelju otkazala osnovi ugovor o kreditu od 14. svibnja 2007. (zbog neplaćanja dospjele tražbine od 4.913,56 eur u kunskoj protuvrijednosti-otkaz sa stanjem duga na str. 41 i 42 spisa), međutim valja reći da se, a suprotno tvrdnji tužene, presude iz sporova za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope tako i u pogledu valutne klauzule, odnose i na otkazane ugovore jer ništetnost nije vezana za egzistentnost pravnog posla.

12.1. Kod toga se upućuje na stajalište izraženo u odluci VSRH Broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. :

" Činjenica da je neki ugovor raskinut nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora. U tom smislu se pravilno revident poziva na odluku ovoga suda broj Rev-1628/86 od 16. lipnja 1988. u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da činjenica da je ugovor raskinut nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Potrebno je imati u vidu da razlozi za raskid ugovora, zbog primjerice neispunjenja ugovora, nastaju naknadno, dok razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora."

13. U smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.1. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

15. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

16. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

17. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope, i ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica.

17.1. Međutim u konkretnom slučaju, tužena banka nije predlagala (personalne) dokaze na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, i za rizik vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi mogla imati i utjecati na visinu otplate kredita, tj. saslušanje svojih djelatnika koji su sudjelovali na strani banke u sklapanju ugovora.

17.2. U postupku je saslušana samo tužitelj koji je iskazao:

-da je kredit podigao za kupnju stana i kupio je stan s kreditom

-da se je za kredit išao pitati u prvu banku i to je bila Zagrebačka banka, da su banci tražili da dostavim zadnje tri liste plaće i onda su mu ponudili taj kredit u švicarcima,

-ne sjeća se jer je to bilo davno, zna da je u razgovoru bila riječ o tome da je kreditno sposoban za kredit u švicarcima, pitao je za kredit u eurima ali su mu rekli da za taj kredit nije kreditno sposoban i nije mu baš bilo jasno zašto,

-ništa mu od strane djelatnika banke nije bilo rečeno da bi rata kredita mogla rasti zbog promjene tečaja i kamate, već su mu rekli da je švicarac sigurniji od eura,

-u početku mu je rata bila nekih 1.800,00 kn da bi nakon neke tri godine duplo narasla,

-nije se odlučio za konverziju već su ga iz banke za tu konverziju jer više nije mogao plaćati rate kredita, zvali su ga u banku da to treba prebaciti u eure i onda je na to pristao,

- prilikom potpisivanja ugovora nije tražio izmjenu neke odredbe ugovora, jer kada je treći puta došao dočekao ga je pripremljen i gotov ugovor, znao je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nije bio svjesan da tečaj CHF može varirati tijekom otplate kredita, nije mu bio poznat pojam valutne klauzule, a kredit je plaćao u kunama, kada su anuiteti počeli rasti išao je zbog toga u banku da vidim zašto je to tako, a u banci mu je rečeno da je to jednostavno tako.

-rate kredita je uplaćivao na šalteru u banci, a jedno vrijeme dok je bio zaposlen u firmi Ruta 22 d.o.o.., rate su mu skidane s plaće, za dvije uplate se vidi da je kao uplatitelj naznačena njegova supruga TR, koje je išla uplatiti rate na šalter kada on nije mogao, a on joj je dao novce,

-u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao nikakav obrt ni trgovačko društvo, da je na adresi stana kojeg je kupio na kredit, a sada je adresa Nehajeva kbr. 6, imao 2010. ili 2011. registriranu firmu Familijaris, jedno dvije godine, ali u stanu nije obavljalo poslovnu djelatnost, već je samo registrirao firmu koju je morao otvoriti da bi mogao iznajmiti pizzeriu koju je imao na drugoj adresi M. Vrhovca, i za to je morao otvoriti firmu, stan koji je kupio na kredit nije nikada iznajmljivao i živio je u tom stanu,

17.3. Osnovni ugovor o kreditu koji su sklopile stranke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapala tužena banka u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. Tužena banka nije dokazala da je tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute švicarski franak, i riziku promjenjive kamatne stope, te cijeneći iskaz tužitelja ovaj sud nalazi da se nikako ne može govoriti ni smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive, niti je tužitelj mogao utjecati na uvjete ugovora, i ne može se smatrati da je tužitelj imao i dobio sve potrebne informacije da bi mogao procijeniti sve posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi mogla imati i utjecati na visinu otplate kredita.

U odnosu na status potrošača.

18. Prigovor tužene kojim tužitelju osporava status potrošača nije osnovan.

18.1. Prema čl. 2. Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15) potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenim tim zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja.

18.2. Prema Zakonu o zaštiti potrošača (41/14 i dr.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a gotovo identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača ( NN 79/07 i dr.) - »potrošač« je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, kao i Zakonom o zaštiti potrošača (NN 96/2003 i dr.) - Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (čl. 3. t.1.).

18.3. Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C-110/14, EU:C:2015:357 protumačio je pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo:

"Potrošač znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije.

Prodavatelj robe ili pružatelj usluge znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

Slijedom toga, da navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude AR i ZR, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i C, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.).

Nacionalni sud pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive dužan je, vodeći računa o svim dokazima, a osobito o odredbama tog ugovora, provjeriti može li se korisnika kredita kvalificirati kao "potrošača" u smislu te direktive (vidjeti per analogiam presudu Faber, C-497/13, EU:C:2015:357, t. 48.).

U tu svrhu nacionalni sud mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet ugovora o kojem je riječ, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju ta roba ili usluge."

18.4. Dakle proizlazi da je prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

18.5. U postupku je utvrđeno temeljem iskaza tužitelja, da u vrijeme sklapanja ugovora tužitelj nije imao obrt, ni trgovačko društvo i nije obavljao nikakvu privatnu poslovnu djelatnost, a ni iz sadržaja ugovora o kreditu ne proizlazi da je kredit podignut za obavljanje neke poslovne djelatnosti, već za privatnu svrhu tj. kupnju stana. Tužitelj je tek kasnije 2010. ili 2011. imao na adresi stana kojeg je kupio na kredit registriranu firmu, ali ni tada u stanu nije obavljao poslovnu djelatnost. Međutim, bez obzira, kao što je rečeno svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, a ugovor je tužitelj sklopio u privatne svrhe, kod čega valja reći da je teret dokaza da tužitelj nije potrošač nego trgovac na tuženoj (stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev-18/2018 od 25. svibnja 2020.), te dakle tužena svoju tvrdnju nije dokazala.

19. Nadalje nije sporno da su tužitelj i tužena banka dana 2. 3. 2016.. sklopile Sporazum o konverziji, kojim je izvršena konverzija kredita iz ugovorenog kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR iz sadržaja kojih slijedi da je tužitelj pristao na konverziju kredita radi promjene valute temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju iz NN 102/15 u EUR, te je tim Sproazumom (str. 10 i 11 spisa) utvrđeno:

-da ugovorne strane potvrđuju da je 15. 9. 2015. otkazan osnovni ugovor o kreditu,

-da tražbina vjerovnika, dakle Banke, po kreditu u CHF na dan otkaza kredita iznosi 54.870,29 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB iznosi 376.942,93 kn, a na dan otkaza kredita visina tražbine u EUR iznosi kunsku protuvrijednost 24.576,31 EUR,

-da na dan sklapanja ovog sporazuma, a nakon izvršene konverzije tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR visina ukupne tražbine iznosi kunsku protuvrijednost 25.200,72 EUR tražbina na ime troškova iznosi 1.058,75 HRK.

19.1. Iz sadržaja sporazuma o konverziji kao i iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj nije preplatu, već je u čl. 5. Sporazuma navedeno da je prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate manji od iznosa koji je potreban za podmirenje tražbine u EUR.

20. Sporno je da li nakon izvršene konverzije tužitelj ima pravo na povrat s osnova preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) dakle da li tužitelj ima pravo i nakon izvršene konverzije potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i da li su sporazumom o konverziji odnosno sklapanjem Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK-a otklonjene posljedice ništetnosti i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu.

21. U postupku nije sporno da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i da je konverzija izvršena temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju

21.1. Naime, odredbom čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), koji je stupio na snagu 30.9.2015, točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

21.2. ZID ZPK/15, imao je osnovni cilj sprječavanje nastavljanja nepoštene prakse banaka i dužničke krize u pravcu otklanjanja te dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

21.3. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem VSRH broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.

24. Međutim, bez obzira što je provedena konverzija kredita i što je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, to ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu.

25. Ističe se kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

25.1. Također u odluci VSRH broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. je zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

26. Nadalje u vidu treba imati i izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C- 452/18 od 9.srpnja 2020. u kojoj se razmatralo pitanje mogućnosti proglašavanja nepoštenom odredbe ugovora o obnovi kojom se potrošač odriče učinka proglašavanja odredbe nepoštenom, a u kojoj odluci se navodi:

- „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“.,

-da "članak 3. stavak 1. Direktive93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da: odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

26.1. Dakle, prema stajalištu Suda EU, smatra se „nepoštenom” odredba sadržana u ugovoru o obnovi kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze. Tog potrošača ne obvezuje odredba ugovora kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13.

27. Također treba imati u vidu i presudu suda Europske unije C-118/17 od **.**.2019. (ŽR protiv Erste Bank Hungary Zrt.) u kojem je izraženo stajalište:

-kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima,

-te kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju naveden nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji.

27.1. Dakle, prema stajalištu suda EU iz ove odluke, smatra se da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira ne eventualnu zakonsku intervenciju u njegovo pravo.

27.2. U odnosu na ovo pravno shvaćanje neodlučno je da je prema ZID ZPK/15 potrošaču tj. korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili ne pristati.

28. U konkretnom slučaju tužitelj se odlučio za konverziju odnosno odabrao zaključiti sporazum o konverziji primjenom ZID ZKP-a, koji je uostalom zakonodavac i donio u cilju sprječavanja nastavljanja nepoštene prakse banka i dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF, te iz iskaza tužitelja u ovom postupku proizlazi da mu je početna rata osnovnog ugovora o kreditu bila oko 1.800,00 kn da bi poslije narasla dvostruko, i da nakon porasta rate kredita više nije mogao plaćati rate kredita, pa se zaključuje da je na sporazum o konverziji zaključio jer mu je bila ugrožena egzistencija.

30. Međutim, to što je tužitelj pristao na konverziju ne znači da je samim time u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kod čega valja reći da konverzija nije ni polazila od nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, niti da se tužitelj zaključenjem ugovora o konverziji odrekao potraživanja stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

31. Naime, Sporazum o konverziji zaključen je dana s je sklopljen 2.3.2016., te u to vrijeme presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., te u vrijeme sklapanja sporazuma o konverziji primjenom ZID ZKP tužitelj kao prosječni potrošač nije zna niti je mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi pokrenutoj po udruzi "Potrošač".

32. U vrijeme sklapanja Sporazuma o konverziji , presuda u kolektivnom sporu je bila pravomoćna u odnosu na ništetne i nepoštene odredbe ugovora o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamatnoj stopi (postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.).

33. Međutim tužitelj se kod sklapanja Sporazuma o konverziji nije tim sporazumom odrekao potraživanja po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu pa tako ni u pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

34. Sklapanjem Sporazuma o konverziji stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te i retroaktivno, ali nisu regulirale prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije, a tužitelj se tim Sporazumom nije odrekao potraživanja po ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora iz osnovnog ugovora.

35. Također ni odredbama ZID ZKP/15 nije regulirano niti je isključeno pravo na restituciju (po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu) potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji.

36. Ističe se da se potrošač, odnosno korisnik kredita mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

36.1. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu u CHF odluka odnosno pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu uslijedilo je nakon sklapanja Sporazuma o konverziji te tužitelj kao potrošač i korisnik kredita nedvojbeno nije mogao u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru.

36.2. S druge strane u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi niti iz jednog provedenog dokaza u postupku ne proizlazi da se tužitelj kao potrošač na bilo koji način pa ni Sporazumom o konverziji dogovorio s bankom u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu u pravcu odricanja potraživanja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

37. Imajući u vidu sadržaj Sporazuma o konverziji koji su sklopili tužitelj i tužena banka te naprijed citirane odredbe ZID ZPK, kao i naprijed navedena stajališta Europskog suda i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev 18/2018, stajalište je ovoga suda da tužitelj pristankom na konverziju nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje do sklapanja sporazuma o konverziji u situaciji kada konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala na temelju tih nepoštenih ugovornih odredi te je stajalište ovoga suda da tužitelj osnovano (kondemnatornim zahtjevom) nakon sklopljenog sporazuma o konverziji zahtjeva povrat preplaćenih iznosa, s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stupi te s osnova valutne klauzule.

38. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po DS d.o.o. [adresa] te je zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, koliki je iznos je preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, sve to do konverzije, zatim da li je kod konverzije utvrđeno da je tužitelj imao preplatu i ako je u kojem iznosu, utvrditi da li je tužena banka ispravno izračunala preostalu glavnicu kod konverzije, odnosno utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju.

38.1. Iz nalaza vještaka proizlazi:

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 5.264,22 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala,

- ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 23.356,87 kuna,

- pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu nalaza u stupcu 18 u CHF, a u stupcu 19 u HRK.

- da razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 82.509,92 kune. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 20,

-da ukupna razlika po obje osnove iznosi 105.866,79 kuna i prikazana je u tablici 21 u prilogu nalaza,

- da iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi 14.050,95 EUR i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice u prilogu,

- u čl. 5. Sporazuma navedeno je da je prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate manji od iznosa koji je potreban za podmirenje tražbine u EUR.

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi – 1.593,08 CHF, odnosno -7.068,38 kuna obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi -938,14 eura.

39. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim, te je nalaz i mišljenje vještaka izrađen objektivno i stručno i prema pravnoj ocjeni spora koju je dao ovaj sud, kod čega stranke, pa tako ni tužena, nisu imale prigovora na matematički izračun vještaka, a tužitelj je sukladno nalazu vještaka i određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 12.6.2025.

40. Dakle, konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, već od toga da se kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF konvertira tj. denominira u kredit denominiran u EUR.

40.1. Dakle, u konkretnom slučaju konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ništetnih ugovornih odredbi te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužiteljici vraćeno sve ono što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više platila, a tuženik primio, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada.

41. Kako sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu i kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da i nakon provedene konverzije postoji razlika s osnove preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF koje je tužitelj platilo u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, to je tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja udovoljiti, na način kako to proizlazi iz izreke presude.

O prigovoru zastare.

42. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

42.1. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

42.2. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

42.3. Prigovor zastare sud cijeni neosnovanim iz razloga što pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dolazi do prekida zastare temelje čl. 241. ZOO te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke o navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, a kakav stav je zauzeo i VSRH u svojoj presudu broj Rev-2245/17. To znači da zastarni rok za podnošenje individualne tužbe za restituciju preplaćenih kamata nastupa 14. lipnja 2019., a za restituciju zbog preplaćenog tečaja 2023., a kako je ovdje tužba podnesena 11. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, to proizlazi da zastara nije nastupila.

43. I konačno u odnosu na navode tužene iz podneska od 6.10.2025. da se protivi preinaci tužbe, valja reći da specificirani i konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (na podnesku od 12.6.2025.) nema značaj preinake tužbe.

43.1. Naime, tužitelj je podnijela stupnjevitu tužbu - čl. 186.b ZPP-a, i u tužbi nije određeno postavio tužbeni zahtjev, tj. u tužbenom zahtjevu nije naveo određeni novčani iznos koji potražuje, već je podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b ZPP- a, a tek nakon što je provedeno vještačenje, tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev, pa stoga to konačno i određeno postavljanje tužbenog zahtjeva nema značaj preinake tužbe.

44. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim tužbeni zahtjev, valjalo je zahtjevu tužiteljice udovoljiti i donijeti presudu kao u izreci.

O troškovima postupka.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.

47.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja, te trošak sudske pristojbe na tužbu.

47.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

-sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR,

- sastava podneska od 8. 11.2019. (očitovanje na odgovor na tužbu) u iznosu od

200,00 kn (Tbr. 8. t.1.),

-zastupanje na ročištu 11.11. 2019. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr.9.t. 5.)

-sastav podneska od 30. 11. 2019. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 18. 1. 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1.),

-zastupanje na ročištu 3. 12. 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1.),

-sastava podneska od 11. 6. 2025. (očitovanje na nalaz vještaka i specifikacija) u iznosu od 500,00 EUR kn (Tbr. 8. t.1.),

-zastupanje na ročištu 15. 10. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr.9. t.5.)

-zastupanje na ročištu 25. 11. 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t.1.)

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupno 2.200,00 EUR što uvećano za iznos od 550,00 EUR na ime PDV-a čini 2.750,00 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u ovom premetu u iznosu od 450,00 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 53,09 EUR, što je ukupno 3.253,09 EUR.

U Karlovcu 28. siječnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu

2. OD Porobija i Porobija iz Zagreba