REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2989/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Benić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Arko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 17. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 00721 od 26. lipnja 2008. godine sklopljenog između tužitelja SH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IMPULS-DELTA d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 24/1, OIB: 28730544826, koje društvo je pripojeno tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Zagreb, Velimira Škorpika 24/1, i to u dijelu odredbe čl. 1. koja glasi: „u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize ZAGREBAČKE BANKE d.d. na dan odobrenja kredita.“

II Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, isplatiti tužitelju SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 4.566,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 7,25 EUR od 28. listopada 2008.

- na iznos 16,64 EUR od 20. studenog 2008.

- na iznos 7,37 EUR od 19. prosinca 2008.

- na iznos 24,60 EUR od 2. veljače 2009.

- na iznos 24,46 EUR od 19. veljače 2009.

- na iznos 27,00 EUR od 31. ožujka 2009.

- na iznos 20,93 EUR od 29. travnja 2009.

- na iznos 21,05 EUR od 1. lipnja 2009.

- na iznos 18,89 EUR od 1. srpnja 2009.

- na iznos 19,63 EUR od 31. srpnja 2009.

- na iznos 16,61 EUR od 25. kolovoza 2009.

- na iznos 19,01 EUR od 25. rujna 2009.

- na iznos 16,44 EUR od 27. listopada 2009.

- na iznos 19,09 EUR od 23. studenog 2009.

- na iznos 18,36 EUR od 28. prosinca 2009.

- na iznos 21,62 EUR od 21. siječnja 2010.

- na iznos 24,25 EUR od 1. ožujka 2010.

- na iznos 22,67 EUR od 31. ožujka 2010.

- na iznos 25,81 EUR od 26. travnja 2010.

- na iznos 31,42 EUR od 24. svibnja 2010.

- na iznos 32,95 EUR od 29. lipnja 2010.

- na iznos 37,97 EUR od 29. srpnja 2010.

- na iznos 37,99 EUR od 23. kolovoza 2010.

- na iznos 50,13 EUR od 16. rujna 2010.

- na iznos 42,52 EUR od 19. listopada 2010.

- na iznos 44,20 EUR od 29. studenog 2010.

- na iznos 54,93 EUR od 20. prosinca 2010.

- na iznos 54,30 EUR od 31. siječnja 2011.

- na iznos 49,31 EUR od 7. ožujka 2011.

- na iznos 53,59 EUR od 4. travnja 2011.

- na iznos 52,17 EUR od 29. travnja 2011.

- na iznos 57,52 EUR od 7. lipnja 2011.

- na iznos 62,92 EUR od 6. srpnja 2011.

- na iznos 79,58 EUR od 8. kolovoza 2011.

- na iznos 94,04 EUR od 22. kolovoza 2011.

- na iznos 72,77 EUR od 10. listopada 2011.

- na iznos 65,31 EUR od 7. studenog 2011.

- na iznos 66,55 EUR od 8. prosinca 2011.

- na iznos 68,66 EUR od 12. siječnja 2012.

- na iznos 75,41 EUR od 13. veljače 2012.

- na iznos 75,51 EUR od 12. ožujka 2012.

- na iznos 72,97 EUR od 2. travnja 2012.

- na iznos 72,84 EUR od 30. travnja 2012.

- na iznos 74,30 EUR od 11. svibnja 2012.

- na iznos 74,00 EUR od 6. lipnja 2012.

- na iznos 72,29 EUR od 6. srpnja 2012.

- na iznos 71,95 EUR od 3. kolovoza 2012.

- na iznos 68,01 EUR od 7. rujna 2012.

- na iznos 71,49 EUR od 5. listopada 2012.

- na iznos 74,30 EUR od 24. listopada 2012.

- na iznos 73,14 EUR od 20. studenog 2012.

- na iznos 71,81 EUR od 14. siječnja 2013.

- na iznos 69,84 EUR od 12. veljače 2013.

- na iznos 69,32 EUR od 14. ožujka 2013.

- na iznos 74,47 EUR od 12. travnja 2013.

- na iznos 68,50 EUR od 8. svibnja 2013.

- na iznos 66,92 EUR od 3. lipnja 2013.

- na iznos 67,25 EUR od 20. lipnja 2013.

- na iznos 66,84 EUR od 13. kolovoza 2013.

- na iznos 69,79 EUR od 13. rujna 2013.

- na iznos 70,47 EUR od 14. listopada 2013.

- na iznos 71,68 EUR od 18. siječnja 2014.

- na iznos 72,87 EUR od 30. siječnja 2014.

- na iznos 72,06 EUR od 30. siječnja 2014.

- na iznos 74,80 EUR od 25. veljače 2014.

- na iznos 74,71 EUR od 24. travnja 2014.

- na iznos 74,59 EUR od 24. travnja 2014.

- na iznos 73,49 EUR od 12. lipnja 2014.

- na iznos 73,67 EUR od 11. kolovoza 2014.

- na iznos 75,41 EUR od 11. kolovoza 2014.

- na iznos 75,92 EUR od 20. kolovoza 2014.

- na iznos 75,77 EUR od 22. rujna 2014.

- na iznos 77,63 EUR od 27. studenog 2014.

- na iznos 79,15 EUR od 19. prosinca 2014.

- na iznos 80,02 EUR od 19. prosinca 2014.

- na iznos 462,59 EUR od 24. prosinca 2014.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, naknaditi tužitelju SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.863,21 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa IMPULS-DELTA d.o.o. 26. lipnja 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 00721, kojim Ugovorom mu je stavljen na raspolaganje iznos 19.643,34 CHF, isplaćen u kunama prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate kredita. Dalje navodi da je ugovorena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u valuti CHF koju odredbu smatra ništetnom. S tim u vezi ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17, Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/18 te smatra da su pravna shvaćanja izražena u tim presudama primjenjiva i u konkretnom slučaju, jer je tuženik sklapanjem predmetnog ugovora nastupao kao trgovac u odnosu na tužitelja koji je potrošač, a da je ugovaranje valutne klauzule u CHF prouzrokovao znatnu neravnotežu među ugovornim stranama. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio čl. 1. Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 4.568,96 eura (34.424,91 kunu) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u zahtjevu, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je tuženik postao sveopći pravni slijednik pripojenog društvo IMPULS-DELTA d.o.o. s kojim je tužitelj zaključio predmetni Ugovor o kreditu. Naveo je da Ugovor o kreditu ne sadrži odredbe koje bi se smatrale nepoštenima te da je tužitelj mogao izabrati valutu u kojoj će sklopiti Ugovor o kreditu, kao i da su se vodili pregovori o visini odobrenog kredita, valuti ugovora te načinu vraćanja kredita. Istaknuo je da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom te da prednik tuženika nije mogao predvidjeti kretanje tečaja valute CHF, zbog čega smatra da ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF nije bilo nepošteno. Istaknuo je prigovor zastare te predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U podnesku od 13. lipnja 2025. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio čl. 1. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 4.566,29 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu, dok je u preostalom dijelu zahtjev ostao nepromijenjen (listovi 365- 368 spisa).

3.1. Na ročištu 17. prosinca 2025. tužitelj je ispravio svoj zahtjev na način da je ispravio pojedinačni iznos iz točke II petita na koji teku zatezne kamate od 6. srpnja 2011. tako da umjesto 69,92 eura ima ispravno stajati 62,92 eura te pojedinačni iznos na koji teku zatezne kamate od 22. kolovoza 2011. tako da umjesto iznosa 94,40 eura ima stajati 94,04 eura (list 457 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 7-10 spisa), Ugovor o kreditu broj 00721 (listovi 11-18 spisa), ponude za vozilo (listovi 137, 149, 172, 184 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (listovi 20-22, 74-77, 85-88, 96-99, 107- 110, 117-120, 128-130, 140-142, 152-154, 163-165, 175-177 spisa), plan amortizacije (listovi 23-31, 188-189, 296-299 spisa), dopis (listovi 33-34 spisa), amortizacijski plan uz Ugovor o kreditu (listovi 35-36 spisa), obavijesti o promjeni mjesečne rate kredita po Ugovoru o kreditu (listovi 37, 38, 41 spisa), otplatni plan uz Ugovor o kreditu (listovi 39-40, 42-43 spisa), račun (list 44 spisa), otplatni plan prema obračunu banke u CHF (listovi 45-46 spisa), prikaz razlika u anuitetu zbog promjene tečaja (listovi 47-54 spisa), Ugovor o kreditu broj 00037 (listovi 78-84 spisa), Ugovor o kreditu broj 00061 (listovi 89-95 spisa), Ugovor o kreditu broj 00241 (listovi 100-106 spisa), Ugovor o kreditu broj 00601 (listovi 111-116 spisa), Ugovor o kreditu broj 00932 (listovi 121-127 spisa), Ugovor o kreditu broj 01108 (listovi 131-136 spisa), Ugovor o kreditu broj 01142 (listovi 143-148 spisa), Ugovor o kreditu broj 01196 (listovi 155-162 spisa), Ugovor o kreditu broj 01207 (listovi 166-171 spisa), Ugovor o kreditu broj 01219 (listovi 178-183 spisa), informativnu ponudu za kredit (listovi 187 i 354 spisa), godišnje izvješće HNB- a za 2006. (listovi 210-212 spisa), godišnje izvješće HNB-a za 2007. (listovi 213-215 spisa), ovjereni prijevod s francuskog jezika (listovi 242-291 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 355-360 spisa) te su saslušani tužitelj (listovi 457-458 spisa) i svjedok TH (list 458 spisa).

4.1. Tuženik je na ročištu 7. veljače 2025. umjesto saslušanja svjedoka ŽH preložio saslušanje svjedoka TH (list 346), zbog čega sud nije saslušao svjedoka ŽH.

4.2. U podnesku od 10. ožujka 2025. tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka NH, zbog čega sud nije saslušao tog svjedoka (list 352).

4.3. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule.

5.1. Nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 00721 od 26. lipnja 2008. te da je na temelju tog Ugovora prednik tuženika odobrio i isplatio kredit za kupnju novog vozila u iznosu 19.643,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. za CHF na dan plaćanja.

5.2. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te s tim u vezi pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene tih ugovornih odredaba.

6. Na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer niti tuženik niti njegov prednik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.).

7. Za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 96., 97., te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

8. Iz odredbe čl. I. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kunska protuvrijednost 19.643,34 CHF po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. važećem na dan plaćanja.

8.1. Iz sadržaja Ugovornih uvjeta, dijela PLAĆANJE proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema računu Davatelja kredita. U slučaju da tečaj od datuma izdavanja računa do datuma dospijeća varira za više od 5% davatelj kredita pristoji pravo obračunati tečajne razlike korisniku kredita.

9. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja i svjedoka TH.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao novi automobil koji mu je trebao za osobne potrebe. U auto kući su mu rekli da ne može u banci dobiti kredit te su ga uputili u Impuls Deltu. Tamo su rekli da ne može dobiti kredit u eurima, ali da može dobiti kredit u valuti CHF. Rekli su da se radi o novoj valuti sa povoljnijim uvjetima. Objasnili su mu da se radi o kreditu vezanom za valutnu klauzulu, ali da se radi o stabilnoj valuti te da nema naznaka da bi tečaj mogao drastično rasti. Objasnili su da je isto sklapa li ugovor u valuti EUR ili u valuti CHF. Nitko ga nije upozorio na posebne rizike vezane za sklapanje Ugovora u valuti CHF. Bio mu je predočen gotov Ugovor te nije mogao utjecati na njegov sadržaj. Mogao ga je prihvatiti ili ne. Sada ne može reći je li u Impuls Delti prije zaključenja Ugovora kontaktirao sa svjedokom TH. Kredit je otplaćivao on. Ugovor je letimice pročitao. Nije uočio odredbu toč. 8.1. prema kojoj je predviđeno da tečaj od datuma izdavanja računa do datuma dospijeća varira za više od 5% davatelj kredita pristoji pravo obračunati tečajne razlike.

10.1. Svjedok TH u svom iskazu naveo je da je 2008. bio zaposlen kod prednika tuženika u ugovornom odjelu na potpisivanju Ugovora. Kada bi netko želio sklopiti Ugovor o kreditu došao bi kod kolega u prodaji sa kojima bi dogovorio uvjete kreditiranja. Njegov posao sastojao se u sastavljanju Ugovora o kreditu te bi onda on davao strankama Ugovore na potpis i uputio stranke kod javnog bilježnika. Ne sjeća se tužitelja. Bilo je moguće dobiti kredit u valuti EUR i CHF. To su stranke dogovarale sa kolegama u prodaji.

10.2. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je on iskazivao jasno i uvjerljivo.

10.3. U odnosu na iskaz saslušanog svjedoka treba reći da je on iskazao da se ne sjeća tužitelja, zbog čega nije mogao iskazivati niti o obaviještenosti tužitelja kao potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu. Iako je tuženik tijekom postupka tvrdio da je tužitelj mogao pregovarati načinu otplate kredita te o valuti u kojoj će ugovor o kreditu sklopiti, on te svoje tvrdnje nije dokazao.

11. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja, način formulacije spornih odredbi ugovora i sadržaj samog Ugovora o kreditu sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom mogao pojedinačno pregovarati o ugovornoj odredbi kojom je ugovoreno da je glavnica kredita vezana za valutu švicarski franak.

11.1. Tuženik kao profesionalac, nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja, informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima koje on sklapanjem predmetnog ugovora prihvaća te je također propustio iste te informacije uklopiti u sadržaj ugovora, a sve kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donose sporne ugovorne odredbe i kako bi o tome mogao donijeti informiranu odluku.

11.2. U odnosu na valutnu klauzulu kao pružanje cjelovite informacije tužitelju, mogla se smatrati samo situacija da je tužitelj od tuženika izričito, jasno i razumljivo upoznat sa specifičnim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima pa da bi tužitelj kao potrošač, imajući u vidu to saznanje mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao.

11.3. Stoga je ugovaranje predmetnih odredaba, protivno načelu savjesnosti i poštenja, izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Naime, u konkretnom slučaju je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u svrhu definiranja načina otplate, ugovorena valutna klauzula s valutom švicarski franak, a koja je u vrijeme sklapanja tog ugovora predstavljala povećani rizik za tužitelja, kao korisnika kredita i potrošača, a koji rizik se ubrzo i realizirao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni.

11.4. Dakle, iako je tužitelj mogao načelno biti upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno moglo biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata predniku tuženika.

11.5. Treba reći da navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor.

11.6. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio prednik tuženika, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.

12. Pri tome, tužitelj kao vojnik, niti po prirodi svog zanimanja i stupnja obrazovanja nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.

12.1. Nadalje, iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio kao istinitog, proizlazi da je novcem kojeg je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe.

12.2. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

12.3. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da je tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se uopće bavio takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

13.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13.2. Prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

13.3. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane prednika tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama, koje su sukladno odredbi čl. 102. ZZP ništetne.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene tečaja na dan dospijeća i iznosa obračunatog prema tečaju na dan korištenja kredita.

15. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

15.1. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević naveo je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (prema izdanim kunskim računima) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeći u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 4.566,29 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika ili iznosi ukupno 4.562,40 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike (-3,89 EUR, list 360 spisa).

15.1.1. Niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

15.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a tuženik se na ročištu održanom 17. prosinca 2025. očitovao da ne predlaže zvati vještaka na ročište radi usmenog očitovanja.

15.3. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i to samo tzv. "pozitivne razlike".

15.3.1. Ovo zato što u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti pojedine odredbe ugovora o kreditu, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj bio manji od onog na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023., čime je odstupljeno na shvaćanju iz odluke VSRH Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.).

15.4. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.4.1. Kako prednik tuženika utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem tečaja za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, prednik tuženika je sam propustio tužitelja upoznati sa ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana stjecanja utuženih iznosa.

15.4.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

16.1. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (28. siječnja 2026.), jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020. i dr.).

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

18.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 5. listopada 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 17. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, zastupanja na ročištu 7. veljače 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 13. lipnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 17. prosinca 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife i zastupanja na ročištu 17. prosinca 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

18.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.100,00 eura odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.375,00 eura.

18.3. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 46,07 eura, sudske pristojbe za presudu u iznosu 92,14 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 350,00 eura.

18.4. Tužitelju je za zastupanje na ročištu 17. listopada 2024. nagrada odmjerena prema Tbr. 9/5 Tarife, a ne prema Tbr. 9/1 Tarife kako je zatraženo, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja o glavnoj stvari.

18.5. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.863,21 eura.

18.6. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Rj

-tužitelju po pun, pristojba za presudu u iznosu 92,14 eura