Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1414/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-328/2024-11 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuju se točke I. i III. izreke presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-328/2024-11 od 9. listopada 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ČR, I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 12.000,00 EUR (slovima: dvanaesttisućaeura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 6,30% godišnje tekućima od 23. kolovoza 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% godišnje tekućima od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućima od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućima od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućima od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućima od 1. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućima od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućima od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućima od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50% godišnje tekućima od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, po stopi od 7,25% godišnje tekućima od 1. srpnja 2024. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.062,50 EUR.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od 655,50 EUR.

IV. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-328/2024-11 od 9. listopada 2025. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 12.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. kolovoza 2019. do isplate. Zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata zatraženih od ranijeg datuma odbijen je točkom II. izreke. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 3.054,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenje te presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje:

ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine te „da drugostupanjski sud sam provede postupak i donese odluku kojom će odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje troškova parničnog postupka". Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe od 390,00 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 328,00 EUR.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu potraživanja tužitelja iz ugovora o posudbi (pravilno: zajmu) koji je prema tvrdnjama tužitelja zaključen među strankama 25. listopada 2017.

8. Na temelju činjenica koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu te saslušanjem stranaka i svjedoka sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da sud nema dovoljno stručnog znanja za ocjenu autentičnosti potpisa za koji tužitelj tvrdi da je tuženikov, a nalazi se na pisanom „ugovoru o posudbi novca“ od 25. listopada 2017., ispod otisnutih riječi „NOVAC PRIMIO“

- da tuženik nije predložio grafološko vještačenje radi utvrđenja istinitosti njegove tvrdnje da taj potpis nije njegov, a što da je njegov procesni teret

- da tuženik protiv tužitelja nije podnio kaznenu prijavu zbog krivotvorenja isprave te da stoga, kao i zbog činjenice da nije predložio grafološko vještačenje potpisa, njegov iskaz u kojem je tvrdio da mu tužitelj nikakav novac nije predao u zajam nije istinit

- da je iskaz svjedoka PR koji je tuženikov sin i u sporno je vrijeme radio s njim nevjerodostojan jer je zbog poslovne i rodbinske povezanosti s tuženikom zainteresiran za ishod spora

- da je iskaz svjedokinje ŠR koja je tužiteljeva kći i u sporno je vrijeme radila s njim, vjerodostojan u dijelu u kojem je navela da nije bila prisutna predaji novca tuženiku iako je prethodno na traženje oca sastavila ispravu nazvanu „ugovoru o posudbi novca“.

9. Na temelju tih utvrđenja, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, sud prvog stupnja je tuženikovu tvrdnju da nikakav novac nije primio ocijenio neistinitom. To stoga što je prema pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, koji se pritom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2410/2018-3 od 19. ožujka 2019. kao i na više odluka ovog drugostupanjskog suda (Gž-2044/2017 od 9. studenog 2017., Gž-1573/2018 od 13. rujna 2019., Gž-1565/2019 od 11. svibnja 2020. i Gž-110/2020 od 15. rujna 2020.), teret dokaza istinitosti spornog potpisa tuženika na tuženiku. Zbog toga je tužbeni zahtjev prihvaćen i to uz primjenu članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., dalje: ZOO) s obzirom na to da je sud prvog stupnja prethodno ocijenio da je ugovor o zajmu sklopljen 25. listopada 2017. protivan članku 15. tada važećeg Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/2003, 140/2005, 150/2008, 92/2009, 133/2009, 53/2009, 145/2010. i 76/2013., dalje: ZDP) te stoga ništetan na temelju članka 322. stavka 1. ZOO-a.

10. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja o primjeni pravila o teretu dokazivanja nije pravilno.

11. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-298/2018 od 6. listopada 2020. je navedeno:

„Naime, odredbom čl. 219.a st. 1. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

S obzirom da od činjenice istinitosti potpisa tuženice na predmetnoj ispravi (a ne radi se o javnoj ili javnoovjerovljenoj ispravi u smislu čl. 230. ZPP-a, u odnosu na koje postoji predmnjeva o istinitosti njezinog sadržaja), u ovom slučaju o potvrdi o zajmu, zavisi utemeljenost zahtjeva tužitelja, i kada u takvoj situaciji tuženica u parnici istakne prigovor prema kojem se na ispravi - potvrdi o dugu ne nalazi njezin potpis, teret postojanja tzv. pozitivne činjenice, odnosno činjenice da je tuženica vlastoručno potpisala spornu potvrdu ispravu (potvrdu) leži na tužitelju jer tuženica niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu, tj. činjenicu koja ne postoji.“

11.1. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 932/2021-2 od 9. veljače 2022., ispravljenog rješenjem broj Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022. je navedeno:

„11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.

13. Slijedom izloženog, prema ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi pogrešno polaze od toga da je tuženik taj koji mora dokazati da se njegov potpis ne nalazi na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, kada je isti osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis. Naime, sudovi zanemaruju da je tužitelj prethodno tvrdio da je u ugovornom odnosu s tuženikom upravo temeljem isprava na kojima tuženik "samo" osporava potpis i da tužitelj zapravo tvrdi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz tih isprava (ugovora), te da je dio sadržaja ugovora i potpis tuženika. Stoga je upravo tužitelj dužan dokazati ono što tvrdi tj. da se na ispravama (ugovorima) nalaze potpisi tuženika. Pritom je za naglasiti da zapravo tvrdnjom na ispravi nije njegov potpis tuženik osporava ne samo činjenicu potpisa, već on suštinski tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos na koji se sam tužitelj poziva, pa je u takvoj situaciji upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom potpisao i sklopio ugovore, a osnovom kojih utužuje predmetne tražbine.

14. Prema tome odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: "Na tužitelju jest teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis"“

11.2. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 638/2024-2 od

15. svibnja 2024. je navedeno:

„12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Revt 170/2006-2 od 7. listopada 2008., broj Rev-x 159/2016-2 od 2. ožujka 2016., broj Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020. i broj Rev 932/2021 od 9. veljače 2022. ispravljenoj rješenjem broj Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022.) u slučaju kad tuženik ospori da je potpis na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja njegov potpis, na tužitelju je teret dokaza da je sporni potpis tuženikov, u smislu odredbe čl. 219. ZPP.

13. U ovoj pravnoj stvari osnovanost tužiteljeva zahtjeva ovisi o činjenici je li potpis na spornim isplatnicama tuženikov ili nije. Iz spisa proizlazi da je tuženik izrijekom osporio vjerodostojnost potpisa na obje isplatnice, pa je teret dokaza je li tuženik vlastoručno potpisao isplatnice i potvrdio primitak novca, na tužitelju, a ne na tuženiku što je ujedno odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje za koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije.“

13. Imajući na umu odluke revizijskog suda citirane u točkama 11. do 11.2. ovog obrazloženja kao i na tamo navedenu (raniju) sudsku praksu toga suda, očito je da je revizijska odluka na koju se u točci 9.2 obrazloženja prvostupanjske odluke pozvao sud odstupa od recentne sudske prakse revizijskog suda. Imajući na umu da je pravno shvaćanje revizijskog suda prema kojem je tužitelj dužan dokazati ono što tvrdi – da je na pisanoj ispravi potpis tuženika primjenjivo u ovom predmetu, prema ocjeni ovog suda pravna shvaćanja iz drugostupanjskih odluka na koje se također pozvao prvostupanjski sud treba preispitati i zaključiti da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 221.a ZPP-a kada je ocijenio da zbog toga što tuženik nije predložio grafološko vještačenje tvrdnja da tuženik nije potpisao ispravu kojom potvrđuje prijem novca nije istinita. Takov je pravno shvaćanje ovaj drugostupanjski sud već izrazio, primjerice, u odluci Gž-1321/2024-2 od 30. listopada 2024.

13.1. S obzirom na to da su, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, s jedne strane, iskazi stranaka o tome oprečni i, s druge strane, prilikom navodne predaje novca nije bilo svjedoka, uz pravilnu primjenu članka 221.a ZPP-a trebalo je zaključiti da je zbog toga što tužitelj nije predložio grafološko vještačenje radi utvrđenja istinitom svoje tvrdnje da je tuženik potpisom priznao primitak novca, istinita tvrdnja da tuženik nije potpisao tu ispravu. Na temelju činjenice da tuženik (na kojem nije teret dokazivanja) nije predložio grafološko vještačenje kao i na temelju činjenice da tuženik nije podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja za krivotvorenje isprave, nepravilan je zaključak suda prvog stupnja o tome da je tuženik primio novac, a na kojoj je činjenici utemeljena pobijana odluka.

14. Zbog toga što je sud prvog stupnja pogrešno zaključio o postojanju činjenice da je tuženik primio novac, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kada je tuženiku naloženo vraćanje novca tužitelju. Stoga su uz primjenu članka 373. točke 2. ZPP-a preinačene točka I. i III. izreke prvostupanjske presude i tužbeni je zahtjev odbijen zajedno sa zahtjevom tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

15. Odluka o naknadi troškova cijelog postupka tuženiku donesena je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a i uz primjenu članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tuženiku je uz primjenu članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) dosuđena naknada troškova zastupanja za:

- sastavljanje odgovora na tužbu od 13.12.2019. (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na pripremnom ročištu 9.7.2020. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 29.6.2021. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 28.2.2023. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 25.11.2024. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 17.12.2024. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 29.8.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- sastavljanje žalbe protiv presude (Tbr. 10. stavak 1. OT-a) 125 bodova što ukupno (Tbr. 54. OT-a) i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 2.062,50 EUR.

15.1. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu zatraženih troškova podneska od 17. travnja 2021. od 250,00 EUR (PDV uključen) jer je riječ o troškovima koji su nastali slučajem koji se dogodio tuženiku. Odbijen je i njegov zahtjev za sastavljanje žalbe protiv presude za iznos od 77,50 EUR jer taj iznos nema uporišta u Tbr. 10. stavku 1. OT-a. Naposljetku, odbijen je i tuženikov zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu od 328,00 EUR s obzirom na to da je tuženik propustio dostaviti dokaz o uplati sudske pristojbe na žalbi, a iz spisa predmeta ne proizlazi da je ta pristojba plaćena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 450/2024-2 od 9. travnja 2024. i Rev 236/2023-2 od 28. ožujka 2023.)

16. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer