Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-496/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Ružici Domazet, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika ĐURO ĐAKOVIĆ GRUPA d.d., OIB 58828286397, Ulica 108. brigade ZNG 42, 35000 Slavonski Brod zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Domagoj Dumančić, ČR i IR iz [adresa] radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-512/2024-10 od 2. lipnja 2025., 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. i III. izreke rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-512/2024-10 od 2. lipnja 2025., te se u pobijanom dijelu to rješenje preinačuje:

- u točki I izreke tako da sada glasi:

"Utvrđuje se vrijednost predmeta sporu u iznosu od 1.327,22 eura."

- u točki III. izreke tako da sada glasi:

" Nalaže se tužitelju ĐR, [adresa] naknaditi tuženiku ĐURO ĐAKOVIĆ GRUPA d.d., Ulica 108. brigade ZNG 42, Slavonski Brod trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 238,23 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu 18.000,00 eura.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena.

III. Nalaže se tužitelju ĐR, [adresa] naknaditi tuženiku ĐURO ĐAKOVIĆ GRUPA d.d., [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovo rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u dijelu kojim se utvrđuje vrijednost predmeta spora ( točka I. izreke pobijane odluke) i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka ( točka III. izreke pobijane odluke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. ZPP-a (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11. pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 146/2025 – u daljem tekstu ZPP), s prijedlogom da sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da isto preinači na način da se parnični trošak utvrdi prema vrijednosti predmeta spora koju je u tužbi naznačio tužitelj, te da se tuženika obveže na plaćanje troškova parničnog postupka. Zahtjeva da mu se naknade i troškovi žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je tužba tužitelja od 12. studenog 2024. kojom zahtjeva utvrđenje prava vlasništva, s tim da je u tužbi tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora (u daljem tekstu v.p.s.) u iznosu od 1.000,00 eura, a da je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Nakon što je tužitelj povukao tužbu, a tuženik se suglasio s povlačenjem tužbe sud je donio rješenje kojim je utvrdio da je tužba povučena. Također je tim rješenjem utvrdio v.p.s. u iznosu od 18.000,00 eura, te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka s obzirom na taj v.p.s.. Tužitelj u žalbi osporava novoutvrđenu vrijednost predmeta spora i po njoj obistinjene parnične troškove tuženiku, te navodi da je tuženik u međuvremenu 4. veljače 2025. prodao sve stanove u baraci br. 4 (uključivo i sporni stan) OR za ukupnu cijeno od 15.000,00 eura, te je dostavio i taj ugovor.

6. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku temeljio na čl. 40. stavak 3. ZPP-a kada je po prigovoru tuženika smatrao da je v.p.s. prenisko određena (1.000,00 eura), te kada je odredio vrijednost spora koja je veća nego ranija i iznosi 18.000,00 eura. Odluku o parničnim troškovima je temeljio na odredbi čl. 158. stavak 1. ZPP-a koji propisuje da "je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka").

7. Člankom 40. stavak 2. i 3. ZPP-a je propisano (st. 2) da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna v.p.s. koju je tužitelj u tužbi naznačio, a st. 3. ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, da će sud, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti v.p.s..

8. V.p.s ne mora biti vrijednost nekretnine čije se vlasništvo utvrđuje, ali sud mora imati nekakvu orijentaciju na temelju koje će na "brz i prikladan način" provjeriti i procijeniti točnost navoda da bi vrijednost predmeta spora bila 18.000,00 eura, osim puke tvrdnje da je "po toj cijeni prije pokretanja ovog postupka oglasio prodaju predmetnog stana". Nadalje između stranaka nije bila nesporna vrijednost predmetnog stana kao što je to pogrešno navedeno u obrazloženju pobijenog rješenja (da je "nesporno s obzirom da je predmet zahtjeva utvrđenja prava vlasništva stana ista prenisko navedena u iznosu od 1.000,00 eura").

9. S druge strane kao orijentacija prilikom donošenja odluke ovog suda povodom žalbe (kako ne bi bilo arbitrarnosti) je poslužilo to da je vrijednost stana kojeg je tužitelj kupio površine 36,23 m2 bila 7.000,00 kn 2002. godine (l.s. 38) što proizlazi iz kupoprodajnog ugovora (l.s. 38), a da ni ovog kojeg je tužitelj očito greškom utužio od 46,86 m2 nije visoka s obzirom na izgled na fotografijama (l.s. 89) iz kojih proizlazi da je u derutnom stanju. Iz elaborata tvrtke "Đuro Đaković" transport i otprema proizvoda d.o.o. [adresa] iz svibnja 1993. (l.s. 52) o procjeni vrijednosti i otpremi proizvoda d.o.o. (kao sastavni dio elaborata vrijednosti poduzeća) vidljivo je da je tadašnja vrijednost 19 stanova, ukupne površine 1.042 m2, prosječne starosti 25 godine uz popust od 40% iznosila 25.769 DEM. Kada se ukupna cijena svih stanova podijeli s ukupnom površinom svih stanova dobije se jedinična prosječna cijena m2 tih stanova, a kada se on pomnoži s brojem kvadrata predmetnog stana od 46,86 m2 dobije se iznos od oko 1.158, 37 DEM. Taj iznos je bitno manji od iznosa vrijednosti predmeta spora koji je u tužbi označio tužitelj (1.000,00 eura), s tim što je vrijednost nekretnina kroz taj dugi vremenski period od 32 godine zasigurno rasla, ali bliže iznosu koji je u tužbi označio tužitelj, nego onome za koji se prigovorom u odgovoru na tužbu zalagao tuženik koji je mnogostruko viši (18.000,00 eura).

10. Člankom 19. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018, 51/23; u daljem tekstu ZSP) je propisano da se u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao v.p.s. uzima iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 eura.

11. Stoga ovaj sud smatra da minimalni v.p.s., koji je veći od onog koji je tužitelj označio u tužbi (čl. 40. stavak 2. ZPP-a) ne može biti ispod 1.327,22 eura temeljem čl. 19. ZSP s obzirom da se radi o tužbi na utvrđenje prava vlasništva. Stoga nije bilo osnovano da prvostupanjski sud temeljem čl. 40. stavak 3. ZPP-a odredi toliko visoko v.p.s. čime je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer odluka nema razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji postoje su proturječni sadržaju zapisnika vezano za navodnu činjenicu nespornosti v.p.s.-a. Stoga je ovaj sud u tom dijelu prihvatio žalbu tužitelja i u tom dijelu preinačio pobijanu odluku temeljem čl. 373.a stavak 3. ZPP-a, te je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 eura kao u točki I. stavak 1. izreke ovog rješenja.

12. Stranke ne mogu iznositi u žalbi nove činjenice i nove dokaze, pa sud nije ovlašten uzeti u obzir žalbene tvrdnje tužitelja vezane za cijenu stanova tuženika temeljem čl. 299. stavak 2. i 3. ZPP-a.

13. S obzirom da je izmijenjen v.p.s. to je utjecalo i na obračun troškova parničnog postupka, pa je djelomično osnovan žalbeni navod tužitelja da se parnični trošak treba utvrditi prema nižem v.p.s. – u, ali nije osnovan u dijelu kojim traži da se obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak. Naime, tužitelj je povukao tužbu, pa tuženiku temeljem čl. 158. stavak 1. ZPP-a pripadaju troškovi parničnog postupka s obzirom na v.p.s. i to odvjetničke nagrade za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (100 bod. x 2 eura + 25%, tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj:107/2025, u daljem tekstu OT), pa je sud temeljem čl. 373.a stavak 3. ZPP-a, preinačio pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke pobijane odluke) kao u točki I. stavak 2. izreke ovog rješenja. Ostale dijelove pobijane odluke o parničnim troškovima tužitelj nije pobijao, pa je sud odlučio u granicama iz čl. 365. stavak 2. ZPP-a, te nije našao da bi postojale bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Sud je o troškovima žalbenog postupka odlučio temeljem čl. 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. stavak 5. i čl. 155. ZPP-a s obzirom da tužitelj u odnosu na v.p.s nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu od 0,07% (od pobijanog v.p.s. od 18.000,00 eura postigao je da on bude 1.327,22 eura; 1.327,22 eura naprema 18.000,00 eura), a da je u odnosu na sporedni zahtjev, troškove parničnog postupka, također djelomično uspio vezano za preinačeni v.p.s. (od pobijanih 625,00 eura preinačeni su na 250,00 eura), pa je smatrao da mu pripadaju u cijelosti troškovi žalbenog postupka i to na ime odvjetničke nagrade za sastav žalbe iznos od 125,00 eura (100 bod. x 2 eura x 50% umanjenja + 25% PDV-a ; Tbr. 10. točka 4 OT), kao i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 113,23 eura (koju je tužitelj platio; l.s. 134), što ukupno iznosi 238,23 eura, te je taj iznos naložio tuženiku da u paricijskom roku u od 15 dana (čl. 328. stavak 1. i 2. ZPP-a) plati tužitelju.

U Dubrovnik, 28. siječnja 2026.

Sudac

Zoran Nikolić