Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-311/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GH iz [adresa] (ranije iz Sesveta, Ulica Krešimira Kovačevića 2), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Partneri j.t.d., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3283/2020-36 od 23. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3283/2020-36 od 23. siječnja 2024., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3283/2020-36 od 23. siječnja 2024., usvojen je djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice i točkom I izreke nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, isplatiti GH iznos od 860,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2020. pa do isplate, te joj naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 907,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.01.2024. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u razdoblju od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Točkom II izreke odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 1.130,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2020. pa do isplate, a točkom III., izreke odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

2. Protiv navedene presude i to protiv dijela pod točkom II izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 1.230,03 EUR i u dijelu u odnosu na odluku o troškovima postupka preko dosuđenog iznosa od 907,78 EUR tužiteljica je žalbu izjavila zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Sadržajno pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 – dalje: ZPP). U bitnom smatra da je konačno postavljen tužbeni zahtjev na iznos od 1.000,00 EUR, pa da je uspjeh tužitelja 100%, te da se prema članku 153. stavak 7. ZPP-a uspjeh stranaka ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, te predlaže žalbu prihvatiti, u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti, a predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužiteljice, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onom na koju u žalbi upućuje tužiteljica. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni . Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice, a koja šteta obuhvaća neimovinsku štetu koju tužiteljica kvalificira kroz pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životnih i radnih aktivnosti, te imovinske štete s osnove potrebe za tuđom pomoći proizašle iz štetnog događaja - prometne nesreće koja se dogodila 28. prosinca 2017., koju je prouzrokovao osiguranik tuženika.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da štetni događaj nije sporan kao ni činjenica da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete u mirnom postupku isplatio novčani iznos od 25.000,00 kn.

8. U žalbenoj fazi postupka, sporna je visina iznosa dosude na ime neimovinske i imovinske štete koja je nastala tužiteljici a obzirom da je tužiteljica nakon provedenog liječničkog vještačenja snizila tužbeni zahtjev potražujući na ime naknade štete iznos od 1.000,00 EUR, a kojem sniženju tužbenog zahtjeva se tuženik protivio, obzirom je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom na isplatu naknade štete tužiteljica utužila iznos od 15.000,00 kn /1.999,84 EUR, dakle, tužiteljica je smanjila je tužbeni zahtjev.

9. U ovoj pravnoj stvari je riječ o smanjenju tužbenog zahtjeva, a koje smanjenje, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8, predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

10. Kako se tuženik u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu i za taj dio zahtjeva nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka, a o čemu je prvostupanjski sud u potpunosti odlučio donošenjem pobijane presude, kojom je za iznos od 1.130,03 EUR odbijen tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici troškove postupka na temelju odredbi članka članaka 154. i 155. ZPP-a, uvažavajući da je vrijednost predmeta spora prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, pa tužitelj neosnovano napada žalbom odluku o troškovima postupka.

11. Prvostupanjski sud poziva se u pobijanoj presudi na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) kad obrazlaže opravdanost dosude navedenog iznosa na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, a sudska praksa radi lakšeg razumijevanja zauzela je stav da povredu prava osobnosti treba objasniti i obrazložiti kroz kvalifikatorne osobitosti stanja koje je osoba trpjela kao posljedicu nastanka štete, a što je prvostupanjski sud učinio prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka.

12. Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete smanjenje životnih aktivnosti, pretrpljeni fizički bolovi, strah i naruženost, nisu samostalni oblici neimovinske štete za koje se određuje pravična novčana naknada, već kriteriji koji utječu na procjenu težine povrede prava osobnosti i ukupnu pravičnu novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Šteta zbog povrede prava osobnosti utvrđuje se prema ukupnosti svih ozljeda koje je oštećena osoba zadobila u određenom štetnom događaju, a pravična novčana naknada odmjerava u jednom iznosu kako je to i presuđeno pobijanom presudom.

13. Prvostupanjski sud je raspravljao, utvrđivao i ocjenjivao činjenice koje je tužiteljica naveo u tužbi budući da su one u smislu članka 1100. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, ali da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, i utvrđeno je i da je tužitelju bila potreba tuđa pomoć i njega koju tužitelj potražuje kao imovinsku štetu.

14. Prema provedenom liječničkom vještačenju, i prema nalazu i mišljenu vještaka dr. G tužiteljica je zadobila istegnuće mišića uz vratnu i slabinsku kralježnicu, koje povrede iziskuju liječenje imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem, analgeticima i fizikalnu terapiju. Naknadnom obradom utvrđene su degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice uz višestruke protruzije intervertebralnog diska. Zbog zadobivenih ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Trzajna ozljeda vratne kralježnice poznata je i kao "whiplash", te nastaje zbog naglog i snažnog pokreta glave, najčešće u automobilskim nesrećama, kao što je u ovom konkretnom slučaju zadobila tužiteljica. Trzajna ozljeda vratne kralježnice uzrokuje ozljede mekih tkiva vrata poput mišića, ligamenata i tetiva. Simptomi uključuju bol u vratu, glavobolju, ukočenost, vrtoglavicu i smanjenu pokretljivost, a mogu se pojaviti odmah ili s odgodom od nekoliko sati ili dana.

15. Prema nalazu i mišljenu vještaka povrede tužitelja se očituju u povredi prava na zdravlje jer je tužiteljica radi zadobivenih ozljeda – trzajne ozljede vratne i slabinske kralježnice trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, manjeg intenziteta 3 mjeseca. Nesporno je da je tužiteljica trpjela i strah koji je u trenutku ugroze bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. U odnosu na duševne boli zbog smanjenja životnih radnih aktivnosti prema nalazu vještaka i očitovanju vještaka na prigovore tužiteljice, kod tužiteljice se radi o teškim degenerativnim promjenama, koje zajedno sa posljedcima prometne nezgode kod tužiteljice smanjuju životne aktivnost za 10%, time da se na posljedice ozljede vratne kralježnice iz predmetnog štetnog događaja postotaka smanjenja životnih aktivnosti vrednuje sa 4%, a 6% pripada teškim degenerativnim promjenama. Tuđa pomoć je tužiteljici bila potrebna u opsegu od 2 sata dnevno 6 tjedna (preporučeno mirovanje).

16. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i stavak 2. ZOO- a, u vezi odredbe članka 223. ZPP-a, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda pravilno odredio ukupni novčani iznos naknade štete.

17. Prvostupanjski sud se decidirano prilikom određivanja visine nakade neimovinske štete ne poziva na Orijentacijske kriterije, već samo na odredbe ZOO-a. Međutim, kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne vežu sudove čistom matematikom, veći su polazna točka za utvrđivanje pravične novčane naknade u okviru svakog konkretnog slučaja, prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju u ovom parničnom postupku obzirom na sve okolnosti štetnog događaja, posljedice koje je tužiteljica trpjela i koje obzirom na njenu životnu dob u vrijeme stradavanja (41 godina), će najvjerojatnije osjećati i ubuduće, pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući djelomično tužbeni zahtjev, tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete koja je u skladu s odredbama ZOO-a, ali i s novim Orijentacijskim kriterijima donesenim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020., i 15. lipnja 2020., i tužiteljici kao pravičnu novčanu satisfakciju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i pored nesporno isplaćenog iznosa naknade štete u mirnom postupku, dosudio daljnji iznos pobijanom prvostupanjskom presudom u iznosu od 860,81 EUR.

18. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, međutim, odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena u skladu s odredbama ZPP-a, a obzirom kako na početnu vrijednost predmeta spora, budući je tuženik u mirnom postupku djelomično isplatio naknadu štete tužiteljici. Odluka o troškovima postupka je jasna i sadrži opširne razloge koji nisu protivni stanju spisa, pa tužiteljica neosnovano napada odluku o troškovima postupka.

19. Na temelju članka 368. ZPP-a, kako žalba tužiteljice nije osnovana, odbijena je žalba tužiteljice, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.

20. Odluka o trošku žalbe tužiteljice donesena je na temelju članka166. ZPP u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp