Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-45/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu Karlovcu, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-378/2017-48 od 12. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-378/2017-48 od 12. prosinca 2023., potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se nalaže tuženiku da pored troškova postupka sadržanih u odluci Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-378/2017-48 od 12. prosinca 2023., pod točkom I., u iznosu od 2.455,33 EUR, plati tužitelju i daljnji trošak postupka u iznosu od 248,86 EUR, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 970,98 EUR.

III Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi trošak žalbe u iznosu od 64,06 EUR, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja i odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška dogovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-378/2017-48 od 12. prosinca 2023. točkom I., izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 4.291,91 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar.nov.br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22-dalje ZOO) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015,. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.455,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Točkom II., izreke odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatom bruto iznosa od 4.291,91 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj je izjavio žalbu protiv odluke o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 dalje: ZPP ) i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznat trošak prema troškovnik i za podneske od 18. prosinca 2017., 15. svibnja 2018., 5. studenog 2018. i 11. travnja 2023., a koji da su bili neophodni za rješenje spra, kao i trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištima 5. ožujka 2018., 13. prosinca 2018. i ročište za objavu presude. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti i tužitelju priznati i daljnji trošak postupka kao i trošak žalbe, odnosno u protivnom predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pobija i odluku o troškovima postupka. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, a pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova tuženiku, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja tuženik je dao odgovor navodeći da je prvostupanjski sud pravičnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznao troškove koje su bili neophodni za rješenje ovog spora pa predlaže žalbu tužitelja odbiti, a pobijanu odluku o troškovima postupka potvrditi.

3.1. Na žalbu tuženika tužitelj se očitovao osporavajući žalbene navode tuženika te ukazujući da tuženik nije dostavio sudu relevantnu dokumentaciju za utuženo vremensko razdoblje, a da je prvostupanjski sud kao ispravnu varijantu nalaza vještaka prihvatio onu koja se temelju na dokumentaciji koju je tuženik dostavio, a koja je u nedostatku cjelovitosti dopunjena iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka. Tužitelj predlaže žalbu tuženika odbiti, a pobijanu presudu potvrditi.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

4.1. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi upućuje tuženik, jer razlozi o odlučnim činjenicama nisu međusobno proturječni i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo (odredbe Zakona o radu, Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće djelatnih vojnih osoba, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne Novine br. 118/09, 118/12,).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014., za odrađeni rad na terenu koji mu nije plaćen u skladu sa stvarno odrađenim satima na terenu.

7. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu na poslovima djelatne vojne osobe i da je u vremenskom razdoblju od 2011., a i ranije, obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama.

8. Sporno je je li mu tuženik za tako odrađene sate omogućio korištenje razmjeran broj slobodnih dana, odnosno, ako nije, jesu li mi svi stvarno odrađeni sati plaćeni sa svim dodacima.

9. Tuženik nije raspolagao kompletnom dokumentacijom o evidenciji radnog vremena, a kako teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019.), a evidencija o radnom vremenu dostavljena od strane tuženika nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja, odnosno, u konkretnom je slučaju prvostupanjski sud zauzeo stav da postoji sumnja u vjerodostojnost dostavljenih evidencija radnog vremena od strane tuženika, a koje je dozvoljeno i na drugi način dokazivati, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VSRH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.).

10. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da je tuženik donosio rješenja o raspoređivanju tužitelja Odlukama o rasporedu od 28. rujna 2011., 31. listopada 2013. i 1. travnja 2014. na listu 6, 7 i 8 spisa, te je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u utuženom vremenu bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Gardijske oklopno mehanizirane brigade, 2. Mehanizirana bojna „Pume“, Zapovjedništva, S4 – Pod odsjek za logistiku, na dužnost dočasnika za održavanje s ustrojbenim činom narednika, te da o rasporedu tužitelja i njegovom radnom angažmanu kao i radu na terenu u nedostatku službene evidencije, iskazivali su svjedoci saslušani tijekom postupka OE i ME, i tužitelj osobno, te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja iz Karlovca.

11. Vještak je na temelju materijalnih dokaza u spisu predmeta kao i personalnih, dao nalaz i mišljenje u četiri varijante (u prvoj i trećoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za iskorištene slobodne dane, dok u drugoj i četvrtoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane), time da su prva i druga varijanta sačinjena prema dokumentaciji iz spisa, a treća i četvrata prema nalogu suda na temelju dokumentacije iz spisa i te evidencije i iskaza tužitelje i saslušanih svjedoka.

12. Prvostupanjski sud je prihvatio četvrtu varijantu mišljenja vještaka u kojoj uvažava iskorištene slobodne dane, dokumentaciju tuženika kao i personalne dokaze, te dolazi do izračuna da tužitelju treba isplatiti razliku plaće za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u ukupnom iznosu 4.291,91 EUR, te je dao opširne i valjane razloge za prihvaćene ove varijante i upućuje na odredbu članka 135. stavak 4. Zakona o radu (Narodne Novine br. 93/14, 17/17, 98/19, 151/22), koja je identična odredbi članka 131. stavak 4. Zakona o radu (Narodne Novine 149/09, 6/11, 82/12, 73/13 - dalje ZR/09) i propisuje da kada poslodavac ne vodi evidenciju radnog vremena, teret dokaza je na poslodavcu.

13. Prema odredbi članka 4. stavak 1. i 2. ZR/09, koji se u ovom slučaju primjenjuje, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavak 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019). Evidencija o radnom vremenu dostavljena od strane tuženika nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja, odnosno, u konkretnom je slučaju utvrđeno da postoji sumnja u vjerodostojnost dostavljenih evidencija radnog vremena od strane tuženika koje je dozvoljeno i na drugi način dokazivati, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku .

14. Dakle, u situaciji kada iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena (koja podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu i radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom) ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom na terenu, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev koji se temelji na varijanti 4 mišljenja, osnovan.

15. Naime, kako tuženik kao poslodavac nije na propisani način vodio evidenciju o radnom vremenu, a u kojem slučaju dolazi do prebacivanja tereta dokazivanja na poslodavca, pravilnom primjenom materijalnog prava o teretu dokazivanja, odluku o visini tužbenog zahtjeva bilo je potrebno utemeljiti, a u pogledu broja sati rada, osim na nepotpunoj dokumentaciji i na tvrdnjama tužitelja i saslušanih svjedoka, za koje je sud prvog stupnja primjenom navedenog pravila o prebacivanju tereta dokazivanja prihvatio kao istinite i vjerodostojne, a tuženik nije dokazao suprotno.

16. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju na dosuđeni iznos priznao i zateznu kamatu primjenom odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od zatraženog 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

17. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja kao tijelo javne vlasti ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

18. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tuženika odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

19. U odnosu na žalbu tužitelja koja se odnosi na troškove postupka, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno, Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 i dr., dalje Tarifa) kada tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude i trošak sastava podneska kojim se očitovao na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka. Naime, prema Tbr.9.3. tužitelj ima pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 50% nagrade iz Tbr.7 Tarife, kao i za obrazloženi podnesak od 11 travnja 2023., prema Tbr.8 točka 1. 50% nagrade iz Tbr.7 Tarife kojim se tužitelj očitovao na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje. Dakle, tužitelju pripada i daljnji trošak postupka u ukupnom iznosu od 248,86 EUR na temelju članka154. i članka155. ZPP-a.

20. U odnosu na troškove podnesaka od 18. prosinca 2017., 15. svibnja 2018. i 5. studenog.2018., te zastupanja na ročištima 5. ožujka 2018., i 13. prosinca 2018., prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadu tih troškova te dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Tužitelj u žalbenom postupku u odnosu na troškove postupka uspio sa cca 25% te mu tom postotku pripada i trošak žalbe.

22. Stoga je u odnosu na žalbu tužitelja riješeno kao pod točkom I, II i III rješenja.

23. Odbijeni su zahtjevi i tužitelja i tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a.

U Karlovcu, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp