Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1452/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Vičević-Gračanin, odvjetnica u Čavlima, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-945/2024-34 od 12. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-945/2024-34 od 12. rujna 2025. u dijelu pod stavkom III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-945/2024-34 od 12. rujna 2025. u dijelu pod stavkom I., II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao vlasništvo nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] STANICA ROČ POMOĆNA ZGRADA, POMOĆNA ZGRADA, POMOĆNA ZGRADA, POMOĆNA ZGRADA I PAŠNJAK, ukupne površine 1629 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buzet, dosjelošću, u 1/1 idealnog dijela.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu – Zemljišnoknjižni odjel Buzet da na temelju ove presude izvrši upis prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na ime tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/1 dijela, što je tužena dužna trpjeti.“

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-945/2024-34 od 12. rujna 2025. u dijelu pod stavkom IV. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju MŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici HŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.633,59 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

III. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] PAŠNJAK, ukupne površine 916 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tužbeni zahtjev se odbija.

IV. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.“

2.1. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom III. i IV. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj ne navodeći određeno zakonske žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku (Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi mu troškove postupka.

2.2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP, te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi joj troškove postupka. Traži troškove sastava žalbe.

3.1. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod stavkom III. izreke. Traži troškove sastava odgovora na žalbu.

3.2. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. i II. izreke. Traži troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] stanica [adresa] pomoćna zgrada, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada i pašnjak, ukupne površine 1629 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, ukupne površine 916 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], (sada zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) obje upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buzet te zahtjev da se u zemljišnim knjigama na temelju ove presude izvrši upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužitelja, a što je tuženica dužna trpjeti.

6. Pravna osnova ovog spora regulirana je odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.).

7. Prije svega treba reći u odnosu na nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva da su parcelacijom jedne čestice k. č. br. [katastarska čestica] površine 2545 m2 k. o. [katastarska općina] sada nastale dvije čestice i to k. č. br. [katastarska čestica] površine 1629 m2 k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] površine 916 m2 k. o. [katastarska općina]. Tijekom postupka izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te je tužitelj pokazao sudu upravo navedenu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po kojoj je prohodao i koju je istovremeno identificirao mjerničini vještak (list 109 spisa). Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] uopće nije bila predmetom dosjedanja, niti je bilo kakav posjed od strane tužitelja utvrđen u odnosu na tu nekretninu, pa je prvostupanjski sud u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužbeni zahtjev odbio.

8. Na žalbene navode tužitelja treba reći da je pravilno prvostupanjski sud radi identifikacije mjesta prijepora koje je u posjedu – faktičnoj vlasti tužitelja (čl. 18. st. 1. ZVDSP) zajedno sa tužiteljem, svjedocima i mjerničnim vještakom obišao nekretnine koje su predmetom tužbe. Tužitelj je pokazao nekretninu koja je predmetom tužbenog zahtjeva, te obišao nekretninu po granicama svoga posjeda. Nakon toga, mjernični vještak Nebojša Guzijan, obilaskom lica mjesta i uspoređivanjem stanja u naravi sa katastarskim planovima, orto foto snimkom i skicama izmjere pokazanu nekretninu po tužitelju na licu mjesta identificirao je isključivo kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalaze pomoćne zgrade, vrt koji se obrađuje zatim drva za ogrijev te poljoprivredna mehanizacija i ostali građevinski materijal. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj u parnici u kojoj je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću dužan dokazati i svoju faktičnu vlast na mjestu prijepora u smislu čl. 219. i 221a ZPP. Tužitelj je na uviđaju pokazao upravo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nitko od svjedoka nije iskazivao niti pokazivao na uviđaju da bi tužitelj bio u posjedu i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nisu odlučni ni žalbeni navodi kako je tužitelj starija osoba, bolesna, teško hoda i uznemirena zbog očevida jer je isti bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji nije stavio prigovor na zapisnik u smislu čl. 126. ZPP kojim je identificirano mjesto prijepora kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom III. izreke, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je u smislu čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

10. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj svoj zahtjev temelji na pretpostavci dugogodišnjeg i poštenog posjeda sporne nekretnine u smislu već citiranog čl. 159. st. 3. ZVDSP, dok tuženica svojim navodima osporava tuženikovo poštenje posjeda te ističe da je ona postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo na nekretnini na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 18. srpnja 2024.

11.1. Odredbom čl. 130. ZVDSP propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (st. 1.), dok se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (st. 2.). Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, zakon nositeljima stvarnih prava vezanih uz nekretnine, a stečenih na temelju zakona, implicitno nameće dužnost odgovornijeg odnosa prema svojim pravima, a savjesnim trećim osobama pruža zaštitu, sve to radi općenite afirmacije funkcije zemljišnih knjiga koje u pogledu publiciranja prava na nekretninama imaju izuzetan značaj. To stoga što su osnovne funkcije zemljišne knjige upravo njihova publicitetna funkcija te zaštita povjerenja u pravni promet nekretnina.

11.2. Nadalje, prema odredbi čl. 122. st. 3. ZVDSP, postojanje dobre vjere se pretpostavlja, dok se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Međutim, iako ne mora istraživati izvanknjižno stanje, stjecatelj ne smije imati razumnih razloga posumnjati u istinitost zemljišnoknjižnog upisa. Pritom, za stjecanje knjižnih prava na temelju povjerenja u zemljišne knjige dobra vjera stjecatelja mora postojati kako u vrijeme sklapanja pravnog posla tako i u trenutku podnošenja prijedloga za upis knjižnog prava. Stoga ocjena postojanja dobre vjere ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja.

13. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne, te onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, uviđajem i geodetskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka ČŽ, RŽ, VŽ, DŽ, ŠŽ, JŽ, EŽ, UŽ, OŽ, FŽ, SŽ, CŽ, ZŽ, BŽ te saslušanjem stranaka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) kao vlasnica predmetne kčbr. [katastarska čestica] upisana tuženica na temelju Ugovora o darovanju od 18. srpnja 2024. sklopljenim sa svojom majkom ŠŽ, te da je upis proveden 19. srpnja 2024. pod poslovnim broj Z-14459/2024

- da je ranije kao zemljišnoknjižni vlasnik bio upisan IŽ kojeg je naslijedila njegova supruga, ŠŽ na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 2180/17-9 od 8. srpnja 2017.

- da je u posjedovni list kao posjednica upisana tužena

- da iz povijesnog pregleda posjedovnog lista proizlazi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] evidentirana u katastarskom operatu od 1961. godine, kao „društvena svojina pod upravom „UNITAS“ Buzet, kasnije kao „Drvoplast“ [adresa], da bi se potom kao posjednik upisala ŠŽ na temelju rješenja Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Ispostava Buzet od 10. kolovoza 2022., pa zatim tužena na temelju ugovora o darovanju

[katastarska općina]

- da je tužitelj zatražio od nekadašnjeg direktora „Drvoplast“ Buzet dozvolu da koristi predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je u posjedu iste od 70-tih godina prošlog stoljeća, odnosno od kada je tvornica prestala raditi.

14. 1. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj bio pošten, da je pitao posjednika može li ući u posjed predmetne nekretnine i ovaj mu je to dozvolio i idućih 50 godina da su u posjedu bili isključivo tužitelj i njegova obitelj. Ističe da tužitelj nikada nije saznao da mu ne pripada pravo na posjed, sve dok mu to nije počela osporavati tužena. Navodi da se specifičnost kod izvanredne dosjelosti sagleda u tome da pravo vlasništva može steći posjednik stvari koji nema sve pozitivne kvalitete posjeda, potrebne za redovitu dosjelost, ali mu je posjed barem pošten. Prvostupanjski sud ističe da je tužitelj stekao posjed opisane nekretnine od ranijeg posjednika, tvornice, i upravo je osoba za koju je tužitelj opravdano smatrao da jedino njega može pitati za korištenje, direktor Žiraldo ŽŽ rekao tužitelju da može koristiti nekretninu, jer to njima više ne treba, a kako je navedeno kao posjednik je upravo i bila upisana pravna osoba od 1961. Obzirom da su se tužitelj i njegova obitelj sve ove godine ponašali kao dobri gospodari, održavali i koristili nekretninu, to prvostupanjski sud smatra da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 3. ZVDPS.

14.2. S druge strane prvostupanjski sud smatra da je tužena prilikom zaključenja ugovora darovanju o predmetne nekretnine znala ili barem morala znati za stvarno vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Prvostupanjski sud ističe da je [adresa], ([adresa]) malo istarsko selo te smatra da je predmetna nekretnina uz dogovor sa ĆŽ zamijenjena za potrebe tvornice, ali da ta zamjena nije provedena u zemljišnoj knjizi, te da se od tada IŽ nije više ponašao kao vlasnik. Sud ocjenjuje da je tužena imala dovoljno razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju bez obzira što tužena ističe da dugo godina već ne živi u [adresa], te smatra da tužena nije u dobroj vjeri upisala svoje pravo na nekretnini u smislu čl. 122. st. 2. ZVDSP.

15. Osnovano u žalbi tuženica ističe da je tužitelj u tužbi prvo tvrdio da je predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao na temelju zamjene nekretnina sa obitelji IŽ i to još putem svojih prednika i prednika tuženice tako da se i vrijeme posjedovanja njegovih prednika valja uračunati. Međutim, nakon davanja iskaza pred sudom, tužitelj je izmijenio način na koji je počeo koristiti nekretninu i to ne putem prednika, već on osobno u razgovoru sa stanovitim AŽ, te izjavljujući da on niti nije znao da je to od IŽ, a sud će tome podariti vjeru i na taj način ocijeniti njegovo poštenje. Tužena navodi da je tužitelj promijenio činjenične navode sjecanja, a samom time i primjenu materijalnog prava sa redovne na izvanrednu dosjelost nakon zaključenja prethodnog postupka a koji je zaključen dana 10. veljače 2025. godine te je donesen plan upravljanja postupkom. Tvrdi da je sud zanemario da svi materijalni dokazi idu u korist tužene, te je neprekinuti niz stjecanja prisutan kako u vlasničkom listu tako i u posjedovnom listu. Tijekom vremena nekretnina je bila korištena i od strane velikih firmi sa sjedištem u [adresa] i to Unitasa i Drvoplasta ali je rješenjem vraćena prednici tužiteljice, njenoj majci. Navodi kako tužitelj nije dokazao da bi obitelj tužene dobila bilo kakvo zamjensko zemljište dok je tamo bila tvornica, već ističe i kako je nesrodni svjedok EŽ iskazao da je 2006. upravo sa ocem tužene IŽ pregovarao oko kupnje prijepora radi smještaja radnika Cimosa. Pritom tužitelj ne dostavlja ikakav dokaz o tome je li čovjek imena ŽŽ ikada bio direktor tvornice, ako je bio direktor onda u kojem periodu i koje tvornice, kada je ista bila u posjedu na način da je upisana kao posjednik i koliko vremena, da li je ŽŽ davao izjave i dopuštenja u svoje ime ili u ime neke društvene svojine jer ako je u ime društvene svojine postojao bi neki dokument ili pisani trag. Nadalje, prvostupanjski sud zanemaruje da se nekretninom može raspolagati samo u granicama svojih vlasničkih ovlaštenja, a tužitelj nije dokazao koja su to ovlaštenja bila na strani AŽ.

16. Dakle, osnovano tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer i po ocjeni ovog suda pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da su utvrđene činjenice protivne ispravama u spisu te je o odlučnim činjenicama izostalo valjano obrazloženje, a što se prije svega odnosi na ostvarenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Međutim, kako je relevantne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, pravilnom ocjenom njihovog sadržaja, to je ovaj sud temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP preinačio pobijanu presudu odlučivši kao u izreci.

18.1. Naime, da bi tužitelj stekao pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju dosjelosti zahtjeva se da je posjed barem pošten, kao i protek vremena od 20 godina. Dakle, jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, slijedom čega se na temelju posjeda koji je nepošten bez obzira koliko dugo trajao, ne može steći pravo vlasništva. Također i u smislu odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/96, dalje: ZOVO) i ZVDSP posjednik koji zna da nekretnina koju posjeduje nije njegova ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine, bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.

18.2. Pretpostavka o poštenju (savjesnosti) posjeda ispunjena je ako posjednik kroz vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U konkretnom slučaju pretpostavka poštenja (savjesnosti) nije ostvarena, jer je tužitelj znao da obrađuje odnosno koristi nekretninu koja je u vlasništvu druge osobe, koja činjenica mu nije mogla ostati nepoznata već prema samim tvrdnjama tužitelja da je bivšeg direktora tvornice pitao za dopuštenje da koristi nekretnine (čime bi se imalo smatrati da je tužitelj bio svjestan činjenice da zemljište nije njegovo), niti spisu prileži bilo kakav dokaz da bi tvornica dodijelila tužitelju predmetnu nekretninu na korištenje iz kojeg bi onda tužitelj mogao izvesti zaključak da zemljište koristi kao vlasnik. Izostankom poštenja posjednika, isti dosjelošću nikako ne može steći pravo vlasništva nekretnine.

18.3. Dakle, tužitelj nije dokazao da je dosjelošću kao pošteni posjednik i posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme stekao pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj znao da se radi o posjedu tuđe nekretnine, radi čega na njegovoj strani ne može biti ispunjena osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a to je savjesnost posjeda, neovisno o trajanju takvog posjeda (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2226/2018), pa nije bilo uvjeta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. S druge strane tuženica je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo na nekretnini, obzirom da ista živi u [adresa] te se pouzdala u sve gore materijalne dokaze, pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. ZVDSP).

19. Obzirom na navedeno, ne ulazeći u ocjenu žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP-a), žalbu tuženice valjalo je prihvatiti, te pobijanu presudu preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u točkama I. i II. izreke pobijane presude, a sve temeljem odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP.

20. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke.

21.1. Tuženici pripada trošak zastupanja po punomoćnici i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 10. veljače 2025., 12. svibnja 2025., 11. srpnja 2025. i 29. srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na uviđaju 9. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/7 Tarife), trošak sastavljanja podnesaka od 13. ožujka 2025 i 18. srpnja 2025 u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife) i PDV od 25% u iznosu od 400,00 EUR, dakle ukupno 2.000,00 EUR. Također treba prihvatiti i zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10/1. i 46. Tarife), dok nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tužitelja jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Na navedeno treba pribrojiti troškove pristupa svjedoka (145,00 EUR + 50,00 EUR + 73,00 EUR) u iznosu od 268,00 EUR, te troškove plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, dakle sveukupno 2.633,59 EUR.

22.2. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tuženice, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao pod stavkom III. izreke ove presude.

U Varaždinu 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte