Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1504/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužiteljice TZ iz [adresa] s boravištem u [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Milošu Kandžiji, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika ŽZ iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dubravki Kulaš, odvjetnici u Šibeniku, radi smetanja suposjeda nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Psp-65/2025-5 od 5. studenog 2025., 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Psp-65/2025-5 od 5. studenog 2025. i rješava:

I. Time što je neutvrđenog dana, a što je tužiteljica saznala 16. veljače 2023. promijenio brave na ulaznim vratima u zajedničku obiteljsku kuću koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 535 KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], tuženik je zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu zajedničke obiteljske kuće, koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 535 KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa].

II. Nalaže se tuženom da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja opisanog u stavku I. ovog rješenja, na način da vrati brave na ulaznim vratima u zajedničku obiteljsku kuću za koje tužiteljica posjeduje ključeve, ili tužiteljici preda ključeve novih brava postavljenih na ulaznim vratima zajedničke obiteljske kuće, ili da to uradi tužiteljica na trošak i rizik tuženika, te mu se nalaže da se ubuduće kani svakog takvog ili sličnog smetanja

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka od 520,00 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 456,54 EUR.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala zaštitu suposjeda kuće u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 400,00 EUR.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u vezi s člankom 438. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na taj način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Osnovano, međutim, tužiteljica u žalbi tvrdi da ni u ovom ponovljenom postupku nije uklonjena bitna povreda iz članaka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koja je ustanovljena rješenjem drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-526/2025-2 od 12. svibnja 2025. kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenje Psp-14/2023-30 od 3. ožujka 2025. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. To stoga što nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji jesu izneseni su nejasni i proturječni pa se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati.

8. Iako je sud prvog stupnja u točkama 11.1. i 23. obrazloženja pobijanog rješenja naveo kako u posesornoj parnici odluka o tužbenom zahtjevu ne ovisi o pravu na posjed citirajući pritom članak 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV) iz kojeg proizlazi da se sudska zaštita (su)posjeda pruža prema posljednjem (su)posjedovnom stanju i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed i temelj posjeda, iz točaka 25. i 28. obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je, suprotno i proturječno tome, činjenicama da se o pravu tužiteljice na posjed odlučuje o odvojenom postupku koji je u tijeku i da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika, dao odlučno značenje zaključivši da tužiteljica zbog toga "nije ovlaštena tražiti posjedovnu zaštitu". Zbog toga su razlozi prvostupanjskog rješenja proturječni, a ujedno je, zbog činjenice da je sud prvog stupnja u posesornoj parnici ocijenio odlučnim okolnosti da je tužiteljičino (su)vlasništvo predmeta tražene posjedovne zaštite sporno kao i njezino pravo na suposjed tog predmeta, pogrešno primijenjen članak 22. stavak 2. ZV-a. Osim toga, pravo na posjed u kojem se među ostalim raspravlja u odvojenom postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem P Ob-354/2022, može se utvrđivati i ostvarivati pred sudom, neovisno o trajanju i ishodu (ovog) postupka za zaštitu posjeda (članak 26. ZV-a).

8.1. Isto tako, iako u točci 18.1. i dijelom u točci 26. obrazloženja pobijanog rješenja sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica do prekida veze stranaka u ožujku 2022. imala ključ predmetne nekretnine te da se, nakon što je tuženik tada prvi puta promijenio bravu, poslužila institutom samopomoći, iz čega bi proizlazilo da sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica bila u suposjedu predmetne nekretnine, u točci 26. obrazloženja prvostupanjskog rješenja izneseni su razlozi koji sugeriraju da sud prvog stupnja zapravo utvrđuje da tužiteljica za vrijeme dok je bila u vezi s tuženikom zbog toga što je povremeno dolazila u tu nekretninu za vrijeme godišnjih odmora zajedno s njim i pomagala mu u njezinom iznajmljivanju zapravo nije bila u suposjedu predmetne nekretnine. Iako je (su)posjed stvari odlučna činjenica za ocjenu zahtjeva za pružanjem (su)posjedovne zaštite, jasno utvrđenje te činjenice je izostalo jer se iz razloga koje je iznio sud prvog stupnja ne može ocijeniti je li taj sud utvrdio da je tužiteljica bila ili nije bila u suposjedu predmetne nekretnine u trenutku kad joj je pristup toj nekretnini (drugi puta) onemogućen, a za što je ona saznala u veljači 2023. Zbog toga pobijano rješenje ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

9. Unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ispunjeni su uvjeti za donošenje rješenja kojim se žalba tužiteljice uvažava i prvostupanjsko rješenje preinačuje (članak 373.a stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a).

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zaštitu suposjeda zgrade u [adresa].

11. Iz stanja spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- da je tuženik, nakon što je tužiteljica tijekom ljeta 2022., iako je njihova ljubavna veza prekinuta u ožujku te godine, bez njegova odobrenja boravila u kući u [adresa] te je prema njegovom iskazu pred sudom „praktički zaposjela više tjedana, mjeseci“, (prvi puta) promijenio bravu na toj kući onemogućivši joj (su)posjed

- da je tužiteljica u rujnu 2022. promjenom brave na kući u [adresa] i dostavom primjerka novog ključa punomoćniku tužitelja ponovno uspostavila suposjed te nekretnine

- da je tuženik nakon toga, u listopadu 2022., za što je tužiteljica saznala u veljači 2023., promjenom brave na kući u [adresa], isključio tužiteljicu iz suposjeda te nekretnine.

12. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi faktičku vlast na stvari izvorno ili derivativno (članak 13. ZV-a).

13. U skladu s člankom 20. ZV-a samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (stavak 1.). Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (stavak 2.). Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda (stavak 3.).

14. Prema članu 18. stavku 2. ZV-a, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

15. U skladu s člankom 21. stavcima 2. i 3. ZV-a, i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

16. Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (članak 21. stavak 4. ZV-a).

16.1. Posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu (članak 21. stavak 5. ZV-a).

17. Prema članku 22. stavku 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

17.1. Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (članak 24. stavak 1. ZV-a).

17.2. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZV-a).

17.3. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 441. ZPP-a).

18. Prema članku 27. stavku 1. ZV-a, tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak toga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

19. Vraćajući se na činjenice utvrđene u ovom postupku (točka 11. ovog obrazloženja), za zaključiti je da je tužiteljica koja je predmetnu nekretninu bez znanja i odobrenja tuženika „zaposjela više tjedana, mjeseci“ tijekom ljeta 2022., to ljeto bila u suposjedu predmetne nekretnine. To stoga što i sam tužitelj u iskazu koji je sud prvog stupnja prihvatio istinitim tvrdio da je tužiteljica bez njegovog odobrenja „zaposjela“ spornu nekretninu i držala je u posjedu tijekom više tjedana i mjeseci u ljeto 2022. iz čega proizlazi da je na toj kući, bez njegova odobrenja, uspostavila svoju faktičku vlast - „zaposjela“ je.

19.1. I pod pretpostavkom da su točne tvrdnje tuženika da je taj suposjed tužiteljice stečen bez njegova potrebnog odobrenja – „zaposjedanjem“ - na neistinit, protupravan, samovlastan način (silom, potajno ili zlouporabom povjerenja), protekom zakonskih rokova njezin (prema tvrdnjama tužitelja neistiniti) posjed postao je miran (članak 18. stavak 2. i članak 21. stavci 2. i 3. ZV-a). Tuženik niti ne tvrdi da je zaštitu posjeda nekretnine od neistinitog (vicioznog) (su)posjedovanja tužiteljice u ljeto 2022. uspostavio ili zatražio u roku iz članka 21. stavka 3. ZV-a, nego promjenom brave tek u rujnu 2022.

19.2. Prema tome, tuženik koji tvrdi da je tužiteljičin suposjed predmetne nekretnine u ljeto 2022. od njega pribavljen silom i potajno, prema članku 21. stavku 2. ZV-a nije smio u rujnu 2022. promjenom brave samovlasno isključiti tužiteljicu iz mirnog (su)posjeda jer mu je istekom zakonskog roka iz članka 21. stavka 3. ZV-a prestalo pravo na zaštitu njegovog posjeda predmetne nekretnine. Zbog toga je smetanje suposjeda tužiteljice promjenom brave u rujnu 2022. bilo samovlasno pa je tužiteljica u zakonskom roku iz članka 21. stavka 3. ZV-a, u listopadu 2022., zaštitila svoj suposjed putem samopomoći, promijenivši bravu uz predaju primjerka nove brave tuženiku. Time je tužiteljica u skladu s citiranim člancima 21. stavcima 4. i 5. i 27. ZV- a, ponovno uspostavila faktičku vlast - suposjed predmetne nekretnine i njegov neprekinuti kontinuitet (barem od ljeta), služeći se pravovremeno svojim pravom na zaštitu suposjeda dopuštenom samopomoći. Tuženik koji je nakon toga, (prema njegovim tvrdnjama u listopadu 2022., a prema tvrdnjama tužiteljice početkom 2023.), a za što je prema utvrđenju suda prvog stupnja tužiteljica saznala u veljači 2023., (ponovno) promijenio bravu na kući u [adresa], potpuno je isključio tužiteljicu od dotadašnjeg mirnog suposjeda te kuće. Stoga tužiteljici u skladu s člankom 24. stavkom 1. u vezi s člancima 20. stavkom 1., 21. stavkom 1. i 22. ZV-a pripada sudska zaštita posjeda zatražena tužbom od 21. veljače 2023. neovisno o tome pripada li joj ili ne pravo na posjed sporne kuće o čemu se među strankama vodi odvojena parnica na koju prema članku 26. ZV-a ne utječe ishod ove posesorne parnice. Zbog toga je uz primjenu članka 373.a stavka 3. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena žalba tužiteljice, preinačena je točka I. izreke prvostupanjskog rješenja na način da je utvrđeno da je tužitelj promjenom brave za koju je tužiteljica saznala u veljači 2023. smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom posjedu sporne nekretnine, nalaganjem uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabranom takvog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljice.

20. Neosnovano je tuženik tijekom postupka tvrdio da tužiteljici ne pripada pravo na zaštitu suposjeda pozivajući se pritom na članak 24. stavak 2. ZV-a prema kojem suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

20.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 43/2025-2 od 29. siječnja 2025., raspravljanje pravnog odnosa stranaka u parnici radi smetanja posjeda ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i faktičnog odnosa između stranaka.

20.2. Sudovi posjedovnu zaštitu u parnicama zbog smetanja posjeda ne smiju pružati na temelju nečijeg prava na posjed ili poštenja posjednika, već prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Zbog toga je tuženikovo pozivanje na spor o pravu na posjed prema načelu da stvarnopravni (vlasnički) apsorbira posjedovni zahtjev (petitorium absorbet possessorium) bespredmetno u posesornoj parnici. Kraj činjenice da je tuženik promjenom brave, bez da je primjerak ključa dao tužiteljici, u cijelosti isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine, s jedne strane, i zakonske zabrane da se u posesornoj parnici raspravlja o tužiteljičinom pravu na taj posjed, pravnom temelju njezinog posjeda ili poštenju njezinog posjeda, s druge strane, nije jasno o kojem bi to pravnom odnosu bilo nužno raspravljati da bi se moglo odlučiti o konkretnom tužbenom zahtjevu (vidjeti odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gzz 86/2021-2 od 10. listopada 2021., Gzz 68/2002-2 od 28. siječnja 2003. i usporediti s činjenicama u predmetu Rev-x-219/2016 od 12. listopada 2016.). Zbog toga u ovom predmetu nema okolnosti koje bi nužno zahtijevale raspravljanje pravnog odnosa među strankama i time uskratile ovlaštenje tužiteljici na traženje zaštite suposjeda u smislu članka 24. stavka 2. ZV-a.

20.3. S obzirom na to da je u posesornoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed, odlukom u ovoj parnici ne prejudicira se odluka o vlasničkom zahtjevu tužiteljice istaknutom u drugoj parnici koja je u tijeku. Pod pretpostavkom da tužiteljica u odvojenoj parnici koja je u tijeku ne dokaže postojanje svog prava na suposjed sporne nekretnine i po pravomoćnosti sudske odluke o tome ne preda tužitelju posjed koji drži bez pravne osnove, tužitelju će stajati na raspolaganju vlasničkopravni zahtjevi radi zaštite prava vlasništva sporne nekretnine.

21. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 250/2023-2 od 21. studenog 2023. navedeno je sljedeće:

„10. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

10.1. U smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP zahtjev, a time i rješenje o smetanju posjeda sadrži deklaratorni dio (utvrđenje posjeda i čina smetanja), kondemnatorni dio, naredba tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje – vraćanje tužitelju oduzetog odnosno da prestane stanje u kojem je tužitelj u posjedu uznemiren tj. smetan) i zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće.

11. O navedenom zahtjevu kako s osnova deklaratornog dijela (utvrđenje čina smetanja) tako i s osnova kondemnatornog dijela, koji uz zahtjev za uspostavljanjem ranijeg posjedovnog stanja, čini zahtjev za zabranu takvog smetanja ubuduće, odlučuje se izrekom (dispozitivom), konačnog rješenja suda o zatraženoj zaštiti smetanja posjeda. Pri tome valja naglasiti da samo utvrđenje tužiteljeva posjeda i čin smetanja tog posjeda, nema karakter samostalnog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela.

12. Kako postavljeni tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju sadrži deklaratorni dio na utvrđenje (tko je i na koji način učinio smetanje), pored čega sadrži i kondemnatorni dio (uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu smetanja ubuduće). To stoga što za pružanje posjedovne zaštite, pored zahtjeva za utvrđenjem čina smetanja, ne moraju biti kumulativno ispunjena i preostala dva elementa tužbenog zahtjeva, već i za pružanje takve posjedovne zaštite (u konkretnom slučaju bez navođenja datuma čina smetanja posjeda), bitno da je udovoljeno preostalim materijalnopravnim pretpostavkama za pružanje takve posjedovne zaštite propisanim odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP te da je ujedno ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg (istog ili sličnog) smetanja.

13. Činjenica da nije naveden datum smetanja posjeda u izreci pobijanog rješenja isto ne čini nezakonitim i neovršivim jer, kao što je naprijed navedeno odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je što je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ima pravo tužbenim zahtjevom zahtijevati, pa izostanak datuma smetanja posjeda u izreci nije odlučno u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je 31. svibnja 2020. tuženik izvršio čin smetanja posjeda.“

21.1. Imajući na umu da je navedenim tumačenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske na pitanje je li obvezni sadržaj zahtjeva za smetanja posjeda i izreke rješenja o smetanju posjeda navođenje vremena/dana kada je čin smetanja izvršen, odgovorio negativno, per analogiam je za zaključiti da navođenje pogrešnog vremena čina smetanja u zahtjevu za utvrđenje čina smetanja (promjenom brave za koji je tužiteljica saznala u veljači 2023. i za koji je u zahtjevu tražila da se utvrdi da se dogodio nepoznatog datuma tijekom 2023.), ne utječe na osnovanost zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite zbog tog čina smetanja promjenom brave za koji je u postupku utvrđeno da se dogodio nepoznatog dana u listopadu 2022.

22. S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, nema obvezu naknaditi tužitelju troškove postupka (argumentum a contrario iz članka 154. stavka 1. ZPP-a). Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena žalba tužiteljice i preinačena je odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja na način da je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen.

23. Odluka o troškovima cijelog postupka tužiteljici temelji se na članku 166. stavku 2. ZPP-a, a donesena je uz primjenu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje OT) koja se primjenjuje u skladu s člankom 52. stavkom 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT).

24. Prema Tbr. 7. stavku 2. OT-a u postupcima radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Prema pravnom shvaćanju ovog suda jednokratna nagrada iz Tbr. 7. stavka 2. OT-e odnosi se na čitav prvostupanjski postupak, neovisno koliko puta je predmet bio vraćan na ponovno suđenje. U konkretnom slučaju nisu se vodila dva prvostupanjska postupka, nego je riječ o istom postupku koji se vodio povodom iste tužbe. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 1030/2022-2 od 11. listopada 2022., točka 18. Zbog toga tužiteljici na ime zastupanja u prvostupanjskom postupku pripada naknada troškova jednokratne naknade u visini od 200 bodova (400,00 EUR) dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova zastupanja u prvostupanjskom postupku do zatraženih 400 bodova (u visini od 400,00 EUR) tužiteljica odbijena.

24.1. Prema Tbr. 10. stavku 2. za sastavljanje redovnih pravnih lijekova u parnicama radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 60 bodova pa tužiteljici za sastavljanje žalbe kojom je uspjela protiv prvostupanjskog rješenja Psp- 14/2023-30 od 3. ožujka 2025. pripada uz primjenu Tbr. 10. stavka 2. OT-a naknada troškova od 60 bodova (120,00 EUR) dok je s ostatkom zahtjeva do zatraženih 75 bodova (30,00 EUR) tužiteljica odbijena.

24.2. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja u zatraženom iznosu od 26,54 EUR s obzirom na to da je propustila dostaviti dokaz o uplati sudske pristojbe na žalbu, a iz spisa predmeta ne proizlazi da je ta pristojba plaćena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 450/2024-2 od 9. travnja 2024. i Rev 236/2023-2 od 28. ožujka 2023.).

U Varaždinu 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić