Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-893/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Milku Samboleku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Borovnica, odvjetnici iz Pule, protiv pravnih sljednika prvobitnog tuženika, sada pokojnog MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to: tuženice HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Komorskom, odvjetniku iz Zagreba i tuženika RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp- 2/2021-57 od 12. srpnja 2024., dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice, ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-2/2021-57 od 12. srpnja 2024. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika RM za naknadu troškova žalbenog postupka, odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] rušenjem zida i mijenjanjem konfiguracije terena te nasilnim i samovoljnim ulaskom u širini i duljini čitavog ograđenog dijela nekretnine čk.br. 1985/ZGR. k. o. [katastarska općina] kojeg kao pristupni put do svojih nekretnina koristi tužitelj i koji je imao u posljednjem mirnom posjedu počinili smetanje posjeda tužitelja DM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj].

Nalaže se tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, na način da ponovno izgrade srušeni zid i teren vrate u prvobitno stanje kao i da nastavno ne priječe prolaz tužiteljici osobno ili vozilom sve u roku od 8 dana.“.

1.1. Pod toč. II. izreke navedenog rješenja odbačena je tužba tužiteljice u preostalom dijelu, dok je pod toč. III. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku MM trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR. Pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere od 12. siječnja 2021.

2. Obzirom da je tijekom trajanja žalbenog postupka tuženik MM preminuo (**.**.2025.), to je prvostupanjski sud rješenjem broj Psp-2/2021-63 od 15. srpnja 2025. pod toč. I. izreke utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženika MM, a pod toč. II. izreke odredio je da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini. Rješenjem istog suda broj Psp-2/2021-65 od 22. srpnja 2025. određeno da se prekinuti postupak nastavlja sa zakonskim nasljednicima prvobitnog tuženika MM i to sa:

HM, OM i NM (u nastavku: pravni sljednici tuženika MM).

3. Prvostupanjsko rješenje pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovarajući na žalbu tužiteljice, tuženik RM osporio je žalbene razloge tužiteljice u cijelosti i predložio predmet proslijediti nadležnom županijskom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice usmjeren na pružanje sudske zaštite posjeda prava stvarne služnosti kolnika, prolaza i provoza preko dijela nekretnine tuženika čk.br. 1985/ZGR. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja put do nekretnina tužiteljice (čk.br. 1983/ZGR. i čk.br. 1984/2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i prijedlog za donošenje privremene mjere da se tuženicima zabrani mijenjanje posjedovnog stanja čk.br. 1985/ZGR. u dijelu na kojem se nalazi pristupni put do nekretnina tužiteljice te da im se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da na tom dijelu odmah obustave radove bagerom i ne priječe prolaz tužiteljici do njezinih nekretnina, osobno ili vozilom, sve u roku od 24 sata od donošenja rješenja.

7. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, u nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke dipl. ing. geodezije Milke Kosanović od 4. ožujka 2022. izrađenog u postupku koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-779/20 radi utvrđenja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko dijela čk.br. 1985/ZGR. k. o. [katastarska općina] te saslušanjem svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa ŽM (nom. ŽM) ŽM 2014. postala vlasnica i posjednica čk.br. 1983/ZGR. i čk.br. 1984/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da se na čk.br. 1985/ZGR. upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi višestambena zgrada zajedno sa dvorištem, koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila u suvlasništvu i suposjedu tuženika MM, tuženika RM i VM;

- da su se u siječnju 2021. izvodili građevinski radovi na čk.br. 1985/ZGR. u svrhu izgradnje kanalizacijskog priključka višestambene zgrade tuženika i VM na sustav javne odvodnje Grada Pule po ovlaštenom izvođaču Pragrande d.o.o.;

- da se pred istim sudom prvog stupnja između istih stranaka vodi postupak pod brojem P-779/20 radi utvrđenja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko dijela čk.br. 1985/ZGR. k. o. [katastarska općina] u okviru kojeg je proveden dokaz očevidom na licu mjesta, da je stalna sudska vještakinja Milka Kosanović dipl. ing. geodezije u tom postupku 4. ožujka 2022. izradila nalaz i mišljenje, da su se stranke suglasile da se taj nalaz i mišljenje koristi kao dokaz u prvostupanjskom postupku radi razjašnjenja spornih okolnosti;

- da je na temelju navedenog nalaza i mišljenja sud utvrdio da se čk.br. 1983/ZGR., čk.br. 1984/2 i čk.br. 1985/ZGR. k. o. [katastarska općina], nalaze u [adresa], u [adresa] i [adresa], da je tužiteljica na očevidu na licu mjesta pokazala da je bila u posjedu istočnog dijela čk.br. 1985/ZGR., koji joj je koristila kao pristupni put automobilom do njezinih nekretnina (ulaz iz [adresa] kroz dvokrilne metalne vratnice preko dvorišnog dijela čk.br. 1985/ZGR. u širini od 4 m i dužini od 9,70 m, da je nemoguće postići prolaz širine 4 m na ulazu iz [adresa] na navedeni dio čk.br. 1985/ZGR. jer širina metalnih vratnica na ulazu iznosi 2,95 m, a tek se kasnije širi na 4 m, te da nekretnine tužiteljice imaju pripadajuću adresu i službeno evidentirani pristup iz [adresa] i da taj pristup tužiteljica koristi, da navodi tužiteljice ne odgovaraju arhivskim građama katastra jer je sporni dio čk.br. 1985/ZGR. ranije pripadao čk.br. 1135/1, a 2006. je formirana okućnica za objekt tuženika na način da je prema važećem urbanističkom planu prijepor spojen na čk.br. 1985/ZGR.;

- da iz skice mjerenja iz 1969. proizlazi da je sporni dio čk.br. 1985/ZGR. bio sastavni dio okućnice susjedne čk.br. 1986/ZGR., koji je zajedno sa dijelom današnje čk.br 1135/1 činio jednu cjelinu, da pravni prednici tužiteljice na takvo stanje nisu imali nikakve primjedbe kada su se odazvali na javno izlaganje 1969., niti su tada tražili da se ucrta prolaz ili bilo koji drugi način korištenja spornog dijela čk.br. 1985/ZGR., na temelju čega je sud zaključio da pristupni put preko čk.br. 1985/ZGR. k. o. [katastarska općina] do nekretnina tužiteljice nije bio korišten;

- da iz arhivske građe iz 1969. proizlazi da je na terenu postojao zid debljine 40 cm na mjestu za koje tužiteljica tvrdi da je bio prolaz, te da je postajao i kanal širine 1,5 m na tom istom dijelu, zbog čega je fizički bilo nemoguće koristiti sporni dio nekretnine kao prolaz;

- da je tužiteljica tužbu podnijela 12. siječnja 2021., a na ročištu 1. srpnja 2021. da je proširila tužbeni zahtjev (pravilno: preinačila tužbu) na način da je u petitu zahtjeva iza riječi „k. o. [katastarska općina]“ dodala riječi „te zaključavanjem portuna i zabranom prolaza tužiteljici“, da su se tuženici protivili preinaci tužbenog zahtjeva (pravilno: tužbe) jer je preinaka izvršena nakon proteka prekluzivnog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja posjeda, posljedično čemu je sud u tom dijelu odbacio tužbu tužiteljice kao nepravovremenu.

8. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije s uspjehom dokazala da je bila posljednja mirna posjednica prijepora obzirom da su njezine tvrdnje osporili svjedoci GM i KM, koje sud nalazi životnim i logičnim te nepristranim, zbog čega je na temelju iskaza tih svjedoka sud zaključio da u razdoblju od 2014. do 2020. tužiteljica nije koristila prijepor radi dolaska na svoje nekretnine. Nadalje, kako je tuženik MM naveo da je dopuštao prolazak radnicima koji su dolazili na nekretninu tužiteljice radi izvođenja građevinskih radova na njezinoj obiteljskoj kući na način da je otključavao dvorišna vrata ili je ostavljao ključ istima na dogovorenom mjestu, to je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije bila u posjedu ključa dvorišnih vrata kako je ista tvrdila tijekom postupka. Konačno, kako iz iskaza djelatnice grada [adresa] TM proizlazi da se tužiteljica 2021. obraćala istoj za zahtjevom za kupnju spornog dijela čk.br. 1985/ZGR. radi kolnog prolaza do svojih nekretnina, prvostupanjski sud je zaključio da upravo iskaz te svjedokinje potvrđuje da tužiteljica nije bila u posjedu prijepora.

8.1. Obzirom na gore navedeno, sud nije prihvatio iskaz svjedoka ŽM, obrazlažući da je isti u suprotnosti sa iskazom svjedoka KM, navodeći da ŽM 12 godina nije koristio nekretnine koje je prodao tužiteljici, posljedično čemu nije logično niti životno da bi koristio prijepor, koji je prema iskazu svjedoka KM i GM bio u potpunosti zapušten. Također, sud navodi da su tvrdnje svjedoka ŽM da je tužiteljici uz nekretnine prodao i prijepor, bez ikakve pravne osnove u važećim ispravama i vlasničkom stanju jer isti nije bio vlasnik puta, posljedično ga nije bio ovlašten niti prodati. Sud nije prihvatio niti iskaz svjedokinje VM, iz razloga što je utvrdio da ta svjedokinja nema saznanja da prijepor predstavlja u biti okućnicu zgrade čija je ona suvlasnica.

8.2. Imajući u vidu sve gore izneseno, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije bila posljednja mirna posjednica prijepora, posljedično čemu nije moglo doći niti do smetanja posjeda prava služnosti prolaza i provoza, pa je primjenom čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje u tekstu: ZV) odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a posljedično tome i njezin prijedlog za određivanje privremene mjere.

9. Pobijajući navedeno rješenje tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjsko rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Tužiteljica žalbom osporava utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, navodeći da je propustio utvrditi da je bila u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti na dijelu čk.br. 1985/ZGR. k. o. [katastarska općina] te da su je tuženici onemogućili u ostvarenju istog naloživši rušenje starih dvorišnih vrata i izgradnjom potpornog zida na prijeporu.

10. U konkretnom slučaju radi se o tužbi radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta.

11. Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZV faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) izjednačeno je sa posjedom stvari pa se na posjed prava služnosti primjenjuju, na odgovarajući način, odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama Zakona. Slijedom citirane odredbe, u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZV, sam Zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari, nego i posjedu prava (stvarne služnosti), a samim tim i pravu kolnika, prolaza i provoza.

12. Odredbom čl. 16. st. 1. ZV propisano je da kada posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

13. Nadalje, odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZV).

14. Konačno, odredbom čl. 22. st. 1. ZV određeno je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

15. U smislu citiranih propisa, cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Naime, posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti puta – prava prolaza i provoza preko prijepora, time da se posjed može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet, a relevantno je da je tim činom ovlaštenik ograničen (ometan) u razumnom i očekivanom korištenju svojim pravom.

16. Razmatrajući stoga sadržaj pobijanog rješenja, žalbu tužiteljice, kao i dokaznu građu koja se nalazi u spisu, imajući pritom u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema stajalištu ovoga suda, za sada se ne može prihvatiti pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je za korist svojih nekretnina bila u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti kolnika, prolaza i provoza preko dijela čk.br. 1985/ZGR. k. o. [katastarska općina].

17. Prije svega, ovdje valja navesti da se tužbeni zahtjev u tužbi za smetanje posjeda sukladno čl. 22. st. 1. ZV sastoji od deklaratornog dijela kojim se utvrđuje čin smetanja i vrijeme kada je smetanje izvršeno te način smetanja i kondemnatornog dijela kojim se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja u kojem mora biti određeno i precizno naznačeno na koji način je tuženik dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje te zabrana takvog ili sličnog budućeg smetanja.

17.1. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106).

17.2. Prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.

17.3. Kako formulacija tužbenog zahtjeva koja u deklaratornom dijelu glasi: „rušenjem zida i mijenjanjem konfiguracije terena te nasilnim i samovoljnim ulaskom u širini i duljini čitavog ograđenog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica]/ZGR. K. O. [katastarska općina], kojega kao pristupni put do svojih nekretnina koristi tužiteljica....“, a u kondemnatornom dijelu glasi: „Nalaže se tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, na način da ponovno izgrade srušeni zid i teren vrate u prvobitno stanje....“, nedvojbeno ne sadržava sve što je potrebno da bi se po takvom tužbenom zahtjevu moglo postupiti, odnosno isti ne sadrži točnu poziciju područja smetanja te je kondemnatorni dio neodređen, time da je izostalo i vrijeme smetanja, posljedično čemu se, prema ocjeni ovoga suda, nisu stekli uvjeti za meritorno odlučivanje o zahtjevu ocjenom odlučnih činjenica posljednjeg stanja posjeda i čina smetanja primjenom čl. 22. ZV.

17.4. Stoga, kako prvostupanjski sud nije postupio po citiranoj zakonskoj odredbi, to nije bio niti ovlašten odlučiti meritorno o tužbenom zahtjevu tužiteljice kako je isti postavljen, pa je u pravu tužiteljica kada u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom da već zbog gore iznesenih razloga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a obrazloženje pobijanog rješenja nema razloga o odlučnim činjenicama.

17.5. Pritom, ovaj sud nalazi da niti tijekom prvostupanjskog postupka mjesto prijepora nije pravilno identificirano, odnosno nije precizno i jasno utvrđeno za koji dio čk.br. 1985/ZGR. (kao poslužne nekretnine) je tužiteljica tvrdila da ga je koristila za prolaz i provoz do svojih nekretnina (kao povlasnih), a što je također nužno za donošenje valjane pravne ocjene o posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza te eventualnom smetanju istog. Tim više što u spisu nedostaje skica lica mjesta u kojoj bi bio prikazan predmet spora i to pristupni put kojim je prema navodima tužiteljice, prije izgradnje potpornog zida i novih dvorišnih vrata, prolazila, a isto je bilo potrebno označiti brojčanim i slovnim oznakama. Dakle, kolni put u skici lica mjesta koja je suglasnošću stranaka korištena u ovom postupku nije označen ni brojčanim ni slovnim oznakama već isključivo plavom i crvenom strelicom, zbog čega je prema ocjeni ovoga suda ostalo nerazjašnjeno radi li se o tzv. rampi (ograđenom nasipu) koji je služio kao kolni put kako bi tužiteljica iz [adresa] automobilom mogla doći do svojih nekretnina, u kojem slučaju bi bili irelevantni navodi svjedoka na koje se prvostupanjski sud poziva da je predmetni put obrastao i neodržavan. Prema tome, takav način označavanja mjesta prijepora po ocjeni ovoga suda nije pravilan, niti je adekvatan za određeno označavanje spornog dijela puta u tužbenom zahtjevu, kao ni za raspravljanje o odlučnim činjenicama koje se tiču posljednjeg mirnog posjeda i počinjenog smetanja.

18. Također, prema ocjeni ovoga suda toč. II. izreke pobijanog rješenja koja glasi: „ „u preostalom dijelu tužba tužitelja se odbacuje“, potpuno je neodređena, jer kada djelomično odbacuje tužbu, sud je dužan određeno navesti u kojem dijelu to čini.

18.1. S tim u vezi iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno da li je sud dopustio preinaku tužbe (prvostupanjski sud pritom koristi formulaciju „proširenje tužbenog zahtjeva“ koja ne postoji u odredbama ZPP) ili je istu dopustio i o njoj odlučio odbacivanjem tog dijela tužbenog zahtjeva zbog proteka prekluzivnog roka od 30. dana. Također, iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi kada su tuženici počeli zaključavati dvorišna vrata i braniti prolaz tužiteljici preko prijepora, pa ovaj sud za sada ne može sa sigurnošću potvrditi stajalište prvostupanjskog suda da je preinaka tužbe od 1. srpnja 2021. izvršena izvan prekluzivnog roka od 30 dana.

19. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja spisa proizlazi da je tuženik RM tijekom prvostupanjskog postupka otuđio svoj stan u predmetnoj zgradi, te da isti više nije suvlasnik čk.br. 1985/ZGR.

19.1. Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

19.2. Međutim, prvostupanjski sud odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice u obrazloženju pobijanog rješenja nije se uopće osvrnuo na činjenicu da je tuženik RM tijekom prvostupanjskog postupka otuđio svoj suvlasnički dio čk. br. 1985/ZGR, odnosno nakon primitka tužbe i prijedloga za privremenu mjeru, nakon davanja odgovora na tužbu i zaključenju prethodnog postupka, očito propustivši utvrditi da se isto smatra nemogućnošću uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i vraćanja prijepora tužiteljici u posjed, time da se razlog odbijanja tužbe radi nemogućnosti usvajanja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, nije ujedno i razlog odbijanja preostalog dijela tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-338/2024-3 od 29. svibnja 2024.).

20. Nadalje, imajući u vidu odredbe čl. 22. st. 1. ZV i čl. 441. ZPP ovaj sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju potpuno irelevantni sadržaj arhivske građe područnog ureda za katastar, skica mjerenja 1969. i činjenica što pravni prednici tužiteljice nisu imali primjedbe na utvrđenje suda iz 1969., a nije odlučna niti činjenica što tužiteljica ima službeni ulaz na svoje nekretnine iz [adresa], a ne iz [adresa], a to iz razloga što se posjed prava stvarne služnosti definira kao razmjerno trajna faktična vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne koja se sastoji u faktičnom izvršavanju sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke tuđe nekretnine kao poslužne, dok je pravo stvarne služnosti stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojeg se ovlaštenik može koristiti tom stvari na određeni način.

20.1. Prema tome, posjed afirmativne stvarne služnosti stječe se jednostranim činom stjecanja kojim neposredni posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine bilo samovlasno bilo u sporazumu s posjednikom druge nekretnine izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te nekretnine ne bi trebao trpjeti, ali ipak otrpi, dakle potrebno je da je tužiteljica izvršavala sadržaj posjeda služnosti uz znanje posjednika poslužne nekretnine.

20.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud nije cijenio iskaz svjedoka FM koji je zaposlen u Pula usluge i upravljanje d.o.o. kao tehnički referent zadužen za višestambeni objekt u suvlasništvu tuženika (upravitelj zgrade u suvlasništvu tuženika) i koji je potvrdio da se sa nekretnina tužiteljice moglo doći do čk.br. 1985/ZGR. na [adresa] samo preko tzv. rampe (nasip od tucanika), te da je ista mogla biti srušena uslijed izvođenja radova priključenja stambene zgrade u suvlasništvu tuženika na kanalizaciju i da je tuženik MM nakon završetka radova na mjestu gdje se nalazila nasipana rampa napravio jedan mali potporni zid zbog čega se po navedenom nasipu više ne može proći automobilom iz [adresa] do nekretnina tužiteljice. Isto tako, prvostupanjski sud nije cijenio niti iskaz ČM koji je također potvrdio da je na prijeporu postojala rampa (u građevinskom smislu - zemljani nasip) koja je vodila iz [adresa] prema kući tužiteljice, te da je iz [adresa] vidljivo da više nema zemljanog nasipa kakav je bio na prijeporu prije izvođenja radova na priključenju kanalizacije zgrade u suvlasništvu tuženika, posljedično čemu je tužiteljica od tada onemogućena doći preko prijepora automobilom iz [adresa] do svojih nekretnina. Stoga je prvostupanjski sud, uzevši kao vjerodostojne i jedino životne i logične iskaze svjedoka FM i D, prema stajalištu ovoga suda nepotpuno utvrdio činjenično stanje. To tim više što je tuženik MM bratić od majke svjedoka D, pa je stoga upitan zaključak suda da je taj svjedok u potpunosti nepristran, a navedeni svjedok nije živio u zgradi koja se nalazi na čk.br. 1985/ZGR. u razdoblju od 2015. do 2020., već je u istu dolazio jednom i dva puta u dva tjedna.

21. Zbog svega gore iznesenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice i primjenom čl. 380. toč. 3. u vezi čl. 369. st. 1. ZPP pobijano rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti uočeno proturječje odnosno manjkavosti u postupanju te nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, tako što će primjenom čl. 109. st. 1. ZPP pozvati tužiteljicu na dopunu i ispravak tužbe na način da precizno i točno označi područje za koje tvrdi da na istom ima posjed prava služnosti puta i uskladi tužbeni zahtjev sa utvrđenom činjenicom da je tuženik RM otuđio svoj suvlasnički dio čk.br. 1985/ZGR, te će ukoliko tužiteljica ispravi i dopuni tužbu sukladno navedenom, provesti dokazni postupak prema dokaznim prijedlozima parničnih stranaka u svrhu utvrđivanja svih relevantnih činjenica za odlučivanje o tužbenom zahtjevu radi smetanja posjeda prava služnosti puta.

23. Ocjenom izvedenih dokaza, na način propisan čl. 8. ZPP prvostupanjski sud ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu i prijedlogu za određivanje privremene mjere, sukladno odredbama čl. 441. i čl. 442. ZPP, a novu, na zakonu osnovanu odluku opravdat će jasnim i neproturječnim razlozima.

24. Novom odlukom prvostupanjski sud odlučiti će i o troškovima postupka, kao i troškovima žalbenog postupka.

U Varaždinu 28. siječnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek