Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-4/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr.sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dubravku Margaretiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dubravko Margaretić i Zlatica Lippe Margaretić sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 30. prosinca 2025. poslovni broj P Ob-329/2025-8, dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 30. prosinca 2025. poslovni broj P Ob-329/2025-8 i prijedlog tužiteljice radi određivanja privremene mjere odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prihvaćen je prijedlog tužiteljice te je radi osiguranja njene nenovčane tražbine, koja se sastoji od utvrđenja da je na ime bračne stečevine stekla pravo vlasništva u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i radi upisa tog prava u zemljišnim knjigama te predaje u suposjed, sud odredio privremenu mjeru kojom se zabranjuje tuženiku otuđenje, opterećenje, mijenjanje zemljišno- knjižnog stanja, izvođenje građevinskih i drugih radova na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Nadalje je pod točkom II. izreke sud odredio provedbu zabrane iz točke I. rješenja u zemljišnim knjigama u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da je provedba zabrane naložena Općinskom sudu u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Križevci. Pod točkom III. izreke određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem P Ob- 329/2025 ili do drugačije odluke suda. Konačno, točkom IV. izreke određeno je da žalba uložena protiv rješenja ne odlaže njegovu provedbu, dok je točkom V. izreke određeno da privremena mjera stupa na snagu danom donošenja rješenja i traje do pravomoćnog okončanja spora u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda.

2. Navedeno rješenje tuženik pravodobnom žalbom pobija u cijelosti, sukladno odredbama čl. 352. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati njegovu žalbu, ukine pobijano rješenje i odbaci, podredno odbije, prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere i da ju ujedno obveže da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti izdavanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine temelji na činjenicama da je tuženik upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine, da tužiteljica istoj sada nema pristup te da tuženik sam navodi da je nakon prestanka bračne zajednice izvršio određena ulaganja u nekretninu koja je predmet tužbe tužiteljice. Ovakvo postupanje tuženika sud cijeni kao nasilno postupanje usmjereno na mijenjanje postojećeg stanja, pa primjenom čl. 346. i 347. OZ-a određuje privremenu mjeru.

6. Tuženik u žalbi navodi da je brak stranaka razveden u siječnju 2025., a još tijekom 2024. prestala je sama bračna zajednica stranaka kada je tužiteljica dobrovoljno otišla od tuženika. Ukazuje da svo to vrijeme nije niti otuđio predmetnu nekretninu niti ju je opteretio. Posebno ističe da je u odgovoru na tužbu priznao tužiteljici ½ dijela suvlasništva nekretnine, koja je predmet postupka te napominje da je sud mogao odmah donijeti i presudu kako je i predlagao. Stoga smatra da ne postoje pretpostavke za donošenje privremene mjere niti je tužiteljica pretpostavke učinila vjerojatnim.

7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, dok tuženik iako ukazuje na bitnu povredu postupka istu ne konkretizira niti je obrazlaže u svojoj žalbi.

8. Za razliku od toga, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je ulaganje u zajedničku nekretninu stranaka nakon prestanka posjeda nekretnine tužiteljice, ocijenio kao postupanje kojim se mijenja bit stvari čime bi odmah bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere.

9. Naime, čl. 346. st. 1. OZ određeno je da sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

10. Dakle, u konkretnom slučaju, da bi tužiteljica dokazala osnovanost privremene mjere ona, kao predlagateljica osiguranja, obvezna je učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine zatim je obvezna učiniti vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili učiniti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

11. Primjeni li se zakonska odredba na konkretan slučaj proizlazi kako među strankama nije sporna tražbina odnosno postojanje prava suvlasništva tužiteljica u 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini. Ovu okolnost tuženik je u odgovoru na tužbu, kao i u samoj žalbi nedvojbeno priznao te je predložio i donošenje odluke na temelju ovakve njegove izjave.

12. U okviru ovakvog stanja stvari neovisno o ulaganjima tuženika u zajedničku nekretninu nakon odlaska tužiteljice tijekom 2024. (prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen je tek 21. siječnja 2026.) prema ocjeni ovoga suda nisu bili ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz citirane odredbe čl. 346. OZ-a. Tako tužiteljica nije dokazala opasnost da bi bez određivanja privremene mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine budući joj je priznao suvlasništvo u odgovoru na tužbu (i u odnosu na nekretninu nije poduzeo nikakva raspolaganja od 2024. do podnošenja prijedloga u siječnja 2026.). Ona nije učinila vjerojatnim niti da bi mjera bila potrebna da bi se spriječilo nasilje i nastanak nenadoknadive štete.

13. Rezimira li se iznijeto iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica stavljajući prijedlog za određenjem privremene mjere učinila vjerojatnim svoje pravo suvlasništva i pravo na posjed te okolnost da nekretninu niti u kojem dijelu ne posjeduje, međutim ona sa potrebnom mjerom izvjesnosti nije dokazala opasnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

14. Obzirom na iznijeto valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i primjenom čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, preinačiti pobijano rješenje.

15. Primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, tuženiku je dosuđen trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR primjenom Tbr. 13. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23. i 107/25.).

U Varaždinu 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Bojana Skenderović