Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-45/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženice ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ivana Tušek, odvjetnica u Varaždinu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-24/2024-15 od 19. studenoga 2025., dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-24/2024-15 od 19. studenoga 2025. u dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke i rješava:

1. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženica ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja JI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti, i to služnost puta na kč. br. [katastarska čestica] Poslovna zgrada kbr. 214a površine 118 m2, dvorište površine 255 m2, put površine 163 m2, sve [adresa], ukupne površine 536 m2, i to u dijelu koji u naravi predstavlja put površine 163 m2, i to služnosti staze (pravo na hodanje stazom i puštanje drugih ljudi tada k sebi) i služnosti kolnika (pravo na voženje po poslužnom pravcu motornim vozilom i biciklom), a u korist svakodobnog vlasnika kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što je točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 13.07.2024. godine, na poslužnoj nekretnini označenoj kao zkč. br. [katastarska čestica], upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], sveukupne površine 536 m2, dvorište površine 255 m2, put površine 163 m2, Poslovna zgrada kbr. 214A površine 118 m2, postavila željezni lanac i metalni lokot na ogradu i time u potpunosti onemogućila tužitelja u vršenju njegovih prava predmetne služnosti.

II. Zabranjuje se tuženici takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog prava služnosti.“

2. Nalaže se tužitelju da tuženici na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 953,09 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke 28. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-24/2024-15 od 19. studenoga 2025. u nepobijanom dijelu pod stavkom III. izreke ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženica ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja JI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti, i to služnost puta na kč. br. [katastarska čestica] Poslovna zgrada kbr. 214a površine 118 m2, dvorište površine 255 m2, put površine 163 m2, sve Banjšćina, ukupne površine 536 m2, i to u dijelu koji u naravi predstavlja put površine 163 m2, i to služnosti staze (pravo na hodanje stazom i puštanje drugih ljudi tada k sebi) i služnosti kolnika (pravo na voženje po poslužnom pravcu motornim vozilom i biciklom), a u korist svakodobnog vlasnika kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što je točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 13.07.2024. godine, na poslužnoj nekretnini označenoj kao zkč. br. [katastarska čestica] , upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], sveukupne površine 536 m2, dvorište površine 255 m2, put površine 163 m2, Poslovna zgrada kbr. 214A površine 118 m2, postavila željezni lanac i metalni lokot na ogradu i time u potpunosti onemogućila tužitelja u vršenju njegovih prava predmetne služnosti.

II. Zabranjuje se tuženici takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog prava služnosti.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženici ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku ukloni željezni lanac i metalni lokot na ogradu i time tužitelju omogući ponovno nesmetano korištenje prava služnosti puta i služnosti kolnika na poslužnoj nekretnini."

IV. Nalaže se tuženici ŠI [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 678,08 EUR (šesto sedamdeset osam eura i osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod stavkom I., II i IV. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se isto u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje utvrđeno je da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica jer je izreka pobijanog rješenja suprotna sadržaju spisa.

6. Međutim, takav nedostatak moguće je otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke.

7. Naime, prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta (staze i kolnika) na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice, a koja služnosti puta je u zemljišnim knjigama upisana u korist svakodobnog vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tužena točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao 13. srpnja 2024., postavila željezni lanac i metalni lokot na ogradu i time u potpunosti onemogućila tužitelja u vršenju njegovih prava predmetne služnosti.

8. Takav svoj zaključak prvostupanjski sud temelji prvenstveno na iskazu tužitelja koji je naveo da je 13. srpnja 2024. zatekao lokot na ogradi koja je postavljena na nekretnini tuženice, a kroz koju nekretninu ima zasnovanu služnost puta, te je htio unijeti namještaj i vrtne garniture na svoju nekretninu no da nije mogao otključati postavljeni lokot koji je bio još vezan za debeli lanac i doći do svoje nekretnine tim putem. S druge strane, prvostupanjski sud nije našao vjerodostojnim navode tuženice, a niti svjedoka BI i OI u dijelu iskaza gdje navode da je tuženica na ogradu postavila lanac sa lokotom koji se međutim mogao otvoriti. Prvostupanjski sud ističe da takvi navodi – da je lokot postavljen na lanac radi sile teže da ne bi otpao uslijed djelovanja vjetra, no da je isti bio otključan - djeluju neuvjerljivo i neživotno. Zaključuje da je notorno je da je osnovna i jedina svrha lokota da se isti zatvori, odnosno istovremeno i zaključa te da se u tu svrhu i koristi.

9. Međutim, iz sadržaja navedenih dokaza ne proizlazi da bi takva utvrđenja i zaključak suda prvoga stupnja bili pravilni.

10. Naime, iz iskaza tužene proizlazi da je teren na njezinoj nekretnini toliko udubljen radi građevinskih radova koje je tužitelj obavljao prelazeći teškom mehanizacijom preko njezine nekretnine, da je došlo do trajnog ulijeganja terena radi čega se ograda na njezinoj parceli više nije dala zatvoriti. Radi navedenog, tuženica je nebrojeno puta kada je došla do svoje nekretnine pronašla ogradu širom otvorenu. Navedeno je poznato i tužitelju koji je također različitim neučinkovitim načinima pokušavao navedenu ogradu držati zatvorenom pa je tako ogradu tužiteljice zatvarao čak i dijelovima vrećice koja bi s vremenom otpala radi čega je tužena učestalo nalazila vrata od ograde na svojoj parceli širom otvorena. Tuženica ističe kako je lokot bio postavljen samo da zadrži lanac da ne otpadne, a ne radi zaključavanja i u trenutku postavljanja od strane tuženice ostavljen je otključan.

11.1. Također, iz iskaza svjedokinje OI u bitnome proizlazi da joj je poznato da je tuženica postavila lokot na ogradu na predmetnoj nekretnini jer je bila prisutna kada je tuženica postavila taj lokot na ogradu. Naime, s obzirom na to da je njezin susjed prolazio po njezinoj nekretnini jer ima pravo provoza i to uslijed vršenja građevinskih radova došlo je do velikog ulegnuća terena zbog kojeg se ograda više nije dala zatvoriti a osim toga radnici koji su dolazili na građevinu tužitelja često su ostavljali otvorena vrata ograde, a ponekad su i izvadili sama vrata ograde te bi ih nekad vratili a nekad bi ih i ostavili izvađena, radi čega je tuženica željela pričvrstiti ogradu sa lancem na koji je stavila jedan stari lokot koji nije bio ispravan i koji se nije dao zaključati, a sve kako bi zatvorila ogradu da se ne bi moglo u nju nesmetano ulaziti jer bez tog lokota vrata su se znala i zbog vjetra otvoriti, a tamo znaju prolaziti i K i drugi prolaznici (list 52 spisa).

11.2. Iz iskaza svjedoka BI u bitnome proizlazi da već sigurno oko 10 godina radi na održavanju terena nekretnine tuženice gdje ga je ona i angažirala. Glede predmeta spora poznato mu je da je tuženica stavila lokot na ogradu na svoju nekretninu budući da je preko njezine nekretnine prelazila mehanizacija i gdje se ostavljao građevinski materijal razbacan po svuda, a to pretpostavlja od strane izvođača radova tužitelja radi čega je tuženica na ogradu stavila lokot kako bi barem psihološki spriječila takvo postupanje na njenoj nekretnini i eventualno zaštitila od trećih osoba koje bi mogle ulaziti na nekretninu time da napominje da se taj lokot mogao otvoriti bez ključa tako da se na nekretninu moglo ući nesmetano. Prije postavljanja lokota na tom je mjestu bila obična ograda koja je bila ili otvorena ili je bila vezana nekakvim vezicama, pa nakon što je došlo do devastacije nekretnine tuženice svjedoku je i logično da je ona istu htjela zaštiti radi čega je postavila taj lokot (list 35 spisa).

11.3. Dakle, iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da je postavljeni lokot bio zatvoren, ali ne i zaključan, a pri tome za ocjenu vjerodostojnosti svjedoka nije odlučno je li se navedeni lokot mogao zaključati, dok je vjerodostojnost iskaza tužitelja dovedena u pitanje obzirom da je isti tvrdio da mu se tužena nije obraćala oko problema prilikom izvođenja građevinskih radova na njegovoj nekretnini, dok je tužena dostavila u spis dokumentaciju iz koje proizlazi da mu se ista obraćala putem punomoćnika (list 44-45, list 47 spisa).

12. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., i 152/14., dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika.

13. Prema odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Dakle, obzirom da tužitelj na okolnost izvršenog čina smetanja od strane tuženice nije predložio nikakve druge dokaze osim vlastitog saslušanja i fotografija iz koje ih se ne može zaključiti je li lokot bio zaključan, to iz sadržaja ostalih izvedenih dokaza proizlazi da tuženica postavljeni metalni lokot na željeznom lancu na ogradi nije zaključala čime bi posljedično onemogućilo tužitelja u vršenju njegovih prava predmetne služnosti.

15. Kako obzirom na navedeno nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite u smislu odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP, to je u pravilnoj primijeni materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev tužitelja za pružanjem tražene posjedovne zaštite te temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. i čl. 373.a ZPP odluči kao pod stavkom I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

16. Obzirom da je došlo do preinačenja rješenja prvog stupnja, promijenio se i uspjeh stranaka u parnici, pa je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku.

17. Tuženici je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te zatraženom trošku (list 62 spisa) kao i odredbi Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) valjalo dosuditi trošak u vidu jednokratne nagrade za cijeli postupak koja obuhvaća 4 radnje (za sastavljanje odgovora na tužbu, te pristup na ročišta 13. ožujka 2025., 13. svibnja 2025., 16. srpnja 2025.) u visini 250 bodova, odnosno 500,00 EUR. Također je trebalo priznati tuženici trošak pristupa na ročište 23. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR, te trošak pristupa na objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, odnosno sveukupno 700,00 EUR. Tuženici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 20. siječnja 2025. i 14. svibnja 2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 299.a. st. 4. ZPP. Zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu nije prihvaćen jer s obzirom na uspjeh tuženice u sporu, u smislu čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18. i 51/23.), ne nastaje obveza na plaćanje te pristojbe.

18. Također, tuženici je valjalo priznati i zatraženi trošak sastava žalbe s kojom je uspjela u cijelosti sukladno Tbr.10/2 Tarife u visini od 100 bodova odnosno 200,00 EUR, što uvećano za plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, ukupno iznosi 253,09 EUR.

19. Slijedom navedenog, valjalo je tuženici sveukupno dosuditi trošak parničnog i žalbenog postupka u iznosu od 953,09 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

20. Prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dijelu pod stavkom III. izreke ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić