Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1310/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆS, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar od 20. siječnja 2025., klasa:211-07/25-1/912, urbroj: 511-02-05-25-1, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Prigovor okrivljenika ĆS se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ukida.
II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okrivljenika ĆS kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ĆS obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ĆS i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ne spori da je vozio nedopuštenom brzinom i svjestan je da je to bila pogrešna odluka, no dodaje da mu je za obavljanje poslova njegovoga radnog mjesta neophodna vozačka dozvola, jer je zaposlen na radnom mjestu Voditelj građenja i najveći do posla se sastoji od terenskog rada, pri čemu ističe da ranije nije kažnjavan, pa moli za smanjenje izrečene novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere. Uz prigovor, okrivljenik je dostavio Potvrdu tvrtke Monter-Strojarska montaža d.d. od 27. siječnja 2025., a kojom se potvrđuje da je ĆS zaposlen u navedenoj tvrtki na radnom mjestu Voditelj građenja i da mu je za izvršavanje radnih zadataka toga radnog mjesta neophodno potrebna važeća vozačka dozvola.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i žalbene navode o ranijoj nekažnjavanosti okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne, s obzirom da prema ocijeni ovoga suda okolnost prekršajne nekažnjavanosti okrivljenika ne bi sama za sebe predstavljala naročito olakotnu okolnost u smislu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, a koja bi bila preduvjet za ublažavanje kazne.
7. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru upire na neosnovanost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
1. Dakle, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca. Međutim, imajući na umu da u spisu nema podataka da bi okrivljenik ranije bio prekršajno osuđivan i da bi protiv njega bio u tijeku neki drugi prekršajni postupak te uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika i uvažavajući navode iz prigovora, posebno priznanje djela i svjesnost takve pogrešne odluke, te imajući na umu da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da na radnom mjestu za izvršavanje radnih zadataka koristi vozilo, a što činjenici okrivljenikove neosuđivanosti i priznanja djela daje veći značaj, budući da je očigledno okrivljeniku za obavljanje svakodnevnih radnih zadataka na terenu nužno upravljanje motornim vozilom, po stanovištu ovog suda, navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije jer ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa.
Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude
2. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj, Policijskoj postaji Bjelovar u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
