REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-191/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika KE zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 13. siječnja 2025. broj K-25/2017-96 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 4. rujna 2025. broj Kž-194/2025-6, u sjednici Vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika KE za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 13. siječnja 2025. broj K-25/2017-96 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 4. rujna 2025. broj Kž-194/2025-6, osuđenik KE proglašen je krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP), osuđenik je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 6. i 7. ZKP-a.
1.2. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP-a osuđeniku je naloženo da oštećeniku TD „Međimurje-plin“ d.o.o. s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva naknadi štetu u iznosu od 9.424,18 kuna u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti presude.
2. Osuđenik je pravovremeno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga „navedenih u čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08, odnosno zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. i toč. 3. ZKP/08, kao i zbog povrede odredbe kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u vezi čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP-a.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Obrazlažući povredu iz osnove u članku 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP-a, odnosno povredu prava na pravično suđenje i povredu prava na obranu na raspravi, osuđenik u zahtjevu navodi da drugostupanjski sud „pokušava demantirati i neosnovano srušiti“ njegov žalbeni prigovor koji se odnosio na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a te da je to „tipično razmišljanje sudaca u prvom redu se ne želi suprotstaviti mišljenju - odluci kolege sucu ili sutkinji“. Također, osuđenik u zahtjevu polemizira s odlukom drugostupanjskog suda u dijelu u kojem je otklonio žalbene navode osuđenika u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da „u svojoj obrani na sudu kao i u žalbenom postupku iznosim činjenice koje prvostupanjski sud nije prihvatio a od vrlo bitnog su značaja za donošenje presude i koji argumentirano ukazuju na bitne činjenice gdje ja ukazujem na nepravilnosti tijekom sudskog postupka“. Navodi da „drugostupanjski sud krnje pokušava svaliti krivicu na mene silom uvjeriti sebi ravne (i nikoga više) da ja lažem“, da je sud morao „postupiti na osnovu mojeg iskaza u davanju obrane i provjeriti moje činjenične dokaze pa tek tada donositi zaključak da li sam rekao istinu ili ne“ pri čemu pokušava dovesti u sumnju pravilnost odluke i prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen njegov dokazni prijedlog da se provede vještačenje „spornog brojila po ovlaštenom centru-servisu radi utvrđenja je li isto bilo ispravno, da li je isto bilo već korišteno“, kao i odluku prvostupanjskog suda kojim je odbijen njegov dokazni prijedlog „da se provjeri činjenica kupovine od moje strane u internetskoj trgovini: ekupi.eu navedenih grijaćih tijela“.
5.1. Prije svega treba reći da je kod ocjene povrede prava na pravično suđenje sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.; dalje: Ustav), a koje je pravo sadržano i u člancima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija), ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa pravo na pravično suđenje obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). Pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.) pa nema govora o tome da bi ocjenom dokaza na način kako je to učinjeno pobijanom pravomoćnom presudom bilo povrijeđeno pravo osuđenika na pravično suđenje.
5.2. Osim toga, prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni, a to u ovom predmetu nije slučaj.
5.3. Osuđenikovo neslaganje s argumentima i zaključcima, kako prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog suda odnosi se u biti na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj pravomoćnoj presudi, a iz te osnove se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. ZKP-a, ne može podnositi.
5.4. Također, osuđenik neosnovano tvrdi da mu je ispitivanjem svjedokinje LE zamolbenim putem pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, a koja povreda je mogla utjecati na presudu. Naime, iz stanja spisa je vidljivo da je spomenuta svjedokinja pisanim podneskom tražila da se ispita zamolbenim putem pred nadležnim sudom u [adresa] gdje i prebiva, navodeći da je s osuđenikom, koji je njen bivši suprug, imala mučnu brakorazvodnu parnicu i da se u njegovom prisustvu ne osjeća ugodno, što je prvostupanjski sud prihvatio na raspravi 21. svibnja 2021., na kojoj su bili prisutni i osuđenik i branitelj koji se tome nisu protivili, uz zahtjev da branitelj osuđenika bude pozvan na zamolbeno ročište. Iz zapisnika od 28. veljače 2022. vidljivo je da je svjedokinja LE ispitana pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu u odsutnosti branitelja osuđenika koji je o istom obaviješten i izjavio da neće pristupiti na ročište te da je suglasan da se ispitivanje svjedokinje održi u njegovoj odsutnosti. Također, na raspravi pred prvostupanjskim sudom 26. svibnja 2022. pročitan je taj iskaz svjedokinje LE, čemu se osuđenik i branitelj nisu protivili. Na taj iskaz branitelj osuđenika nije imao primjedbi, a osuđenik je izjavio da će primjedbe iznositi kad bude iznosio i svoju obranu. Iz stanja spisa također proizlazi da obrana u daljnjem tijeku postupka nije predlagala neposredno ispitivanje navedene svjedokinje. O tome je i drugostupanjski sud dao jasne, potpune i razumne razloge pod točkama 8.1. i 8.2. obrazloženja presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa, stoga, nije ostvarena povreda prava osuđenika na obranu na raspravi, kako to neosnovano tvrdi u zahtjevu.
5.5. Osim toga, osuđenik, također, neosnovano tvrdi da mu je ispitivanjem svjedokinje KEG u njegovoj odsutnosti povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, odnosno pravo na pravično suđenje. Točno je, a što proizlazi iz zapisnika s rasprave pred prvostupanjskim sudom od 13. siječnja 2025., da je svjedokinja KEG, na vlastito traženje, ispitana bez prisutnosti osuđenika, koji je prije njenog iskazivanja privremeno udaljen iz sudnice, dok je branitelj ostao u sudnici i svjedokinji postavljao pitanja. Nakon što je svjedokinja dala svoj iskaz osuđenik je, prema sadržaju raspravnog zapisnika, pozvan u sudnicu i pročitan mu je iskaz svjedokinje na koji je stavio primjedbu navodeći da „nije točan, a i ne odnosi se direktno na inkriminirani period“, čime je prvostupanjski sud postupio u skladu s odredbom članka 438. ZKP-a pa, stoga, osuđeniku ni u tom dijelu nije povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, niti mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kako to neosnovano tvrdi u zahtjevu.
6. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 28. siječnja 2026.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo
