Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-81/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5176/2021-24 od 31. prosinca 2024., na sjednici održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5176/2021-24 od 31. prosinca 2024. u točki I. izreke, osim u dijelu u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos od 600,00 eura tekuće od 6. svibnja 2020. do 30. prosinca 2024., kao i u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika kao osnovane preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5176/2021-24 od 31. prosinca 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 600,00 eura tekuće od 6. svibnja 2020. do 30. prosinca 2024. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 600,00 eura tekućih od 6. svibnja 2020. do 30. prosinca 2024..

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.600,00 eura sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2020. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.258,63 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.312,50 eura.

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude (točka I. izreke) i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) žalbu je podnio tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice ozljede na radu od 10. listopada 2019. .

8. U ovom stadiju postupka nije sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva. Sporna je visina štete i tijek zatezne kamate.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom treće metakarpalne kosti lijeve šake, bez većeg pomaka i natučenje šake, da nije zaostalo trajno smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja, da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana, a manjeg još oko 14 dana, da je trpio tzv. primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja te tzv. sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i slabog intenziteta 7 dana, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom mirovanja i imobilizacije u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno i 30 dana po 1 sat dnevno.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje:ZR) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada naknada zbog povrede prava osobnosti i to cijeneći pretrpljene fizičke bolove i strah u iznosu od 2.000,00 eura, pri čemu je visinu naknade prvostupanjski sud odmjerio i pozivom na važeće Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine nematerijalne štete te uzimajući u obzir protek vremena i gospodarska kretanja u razdoblju nakon posljednje izmjene tih kriterija od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020..

11. Nadalje, prvostupanjski sud pri utvrđenju da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u određenom trajanju, zauzima pravno shvaćanje da tužitelju s te osnove pripada naknada za pretrpljenu imovinsku nenovčanu štetu u iznosu od 600,00 eura, visinu koje je na temelju čl. 223. ZPP-a utvrdio prema cijeni jednog sata pružanja takve pomoći u iznosu od od 5,00 eura.

12. Stoga, prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.600,00 eura, dok u preostalom dijelu za iznos od 3.258,63 eura odbija tužbeni zahtjev (s obzirom da tuženik nije pristao na povlačenje tužbe u tom dijelu).

13. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1103. ZOO-a pa dosuđuje tužitelju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6. svibnja 2020. do isplate.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.5. i čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje:Tarifa).

15. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o visini naknade štete.

16. Naime, prvostupanjski sud je u skladu sa čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a pravilno zaključio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 2.000,00 eura. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu dosuđene naknade kao previsoku nisu osnovani, budući da je dosuđena naknada adekvatna okolnostima konkretnog slučaja, a imajući u vidu vrstu zadobivene ozljede, okolnosti, tijek i trajanje liječenja od četiri mjeseca, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja (Rtg pretrage, imobilizacija, kontrole liječnika, fizikalna terapija ) te utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Pri tome, dosuđena naknada, suprotno žalbenim navodima, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja ne odstupa značajno od posljednjih izmjena Orijentacijskih kriterija iz 2020..

17. Također, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 223. ZPP-a na temelju slobodne ocjene dosudio tužitelju naknadu štete na ime troškova tuđe pomoći i njege po cijeni jednog sata u iznosu od 5,00 eura, a koja cijena nestručne tuđe pomoći i njege je i u skladu s važećom sudskom praksom.

18. Suprotno žalbenim navodima, odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1103. ZOO-a kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 6. svibnja 2020., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1103. ZOO- a kada je na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 2.000,00 eura zatezne kamate dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne presuđenja kako to pogrešno smatra tuženik.

19. Međutim, osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o zateznim kamatama na dosuđenu naknadu troškova tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, u situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećenik nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja sudske odluke. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi tužitelj plaćao tuđu pomoć i njegu trećim osobama, dakle riječ je o nenovčanoj imovinskoj šteti koju je sud utvrdio prema cijenama u vrijeme presuđenja. Stoga, tužitelju zatezne kamate pripadaju od dana presuđenja tj. donošenja prvostupanjske odluke 31. prosinca 2024. pa je za preostali dio zatraženog tijeka zateznih kamata od 6. svibnja 2020. do 30. prosinca 2024. pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke, a pozivom na čl. 373. ZPP-a djelomično prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i odlučiti kao u točki II. izreke.

21. S obzirom na ishod žalbenog postupka primjenom čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Tužitelj je uspio u cijelosti u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (smanjeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.600,00 eura sa zateznim kamatama), osim u odnosu na tijek zateznih kamata, a vezano za koji zahtjev nisu nastali posebni troškovi. U odnosu na preostali dio zahtjeva postavljenog u tužbi u iznosu od 3.258,63 eura za koji je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, dakle djelomično povukao tužbu na što tuženik nije pristao, tužbeni zahtjev je odbijen. Međutim, neovisno o tome tužitelju pripada naknada troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva (smanjenog) u cijelosti, dok tuženiku ne pripada naknada troškova postupka koje je imao u vezi smanjenog dijela tužbenog zahtjeva budući da troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva iz tužbe ne bi bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Broj: Rev-39/2025-2 od 5. ožujka 2025.). Naime, prema Tarifi visina naknade za zastupanje po odvjetniku u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 2.600,00 eura ista je kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 5.858,36 eura jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife prema Tbr.7. (100 bodova). Stoga, tužitelju primjenom čl. 154.st.5. i čl. 155. ZPP-a pripada naknada troškova zastupanja po odvjetniku u iznosu od 2.062,50 eura i trošak vještačenja u iznosu od 250,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.312,50 eura kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud. Stoga je primjenom čl. 368.st. 1. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka odlučeno kao u točki I. izreke.

22. Pri tome, žalbeni navodi kojima tuženik osporava trošak podneska od 13. rujna 2024. kao nepotreban nisu osnovani, s obzirom da je istim tužitelj dostavio dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje pa je neovisno o mogućnosti dostave uplatnice e- komunikacijom riječ o trošku koji je bio objektivno potreban u smislu čl. 155. ZPP-a. Također, trošak podneska od 25. listopada 2024. kojim se tužitelj obrazloženo očitovao na nalaz i mišljenje vještaka pravilno je odmjeren u visini od 100 bodova sukladno Tbr.8.t.1. Tarife neovisno o tome što je tužitelj naknadno odustao od istaknutih primjedbi na nalaz i mišljenje. Konačno, tužitelju pripada trošak vještačenja u cijelosti, s obzirom da u situaciji kada tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, kao u konkretnom slučaju, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu.

23. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom i to u neznatnom dijelu u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi postupka, sukladno čl. 154.st.5. ZPP-a ne pripada mu naknada troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan