REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-854/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Kozina, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Iris Tomić Franić, odvjetnici u Omišu, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 27. svibnja 2024., poslovni broj: P-1612/2023, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja GM, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 27. svibnja 2024., poslovni broj: P-1612/2023, u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Kupoprodajni ugovor od dana 1. listopada 1969. godine, a u kojem je ugovoru pok. PM i pok. RM, navedeni kao prodavatelji, s jedne strane, te GMŽ i VMŽ, kao kupci, s druge strane, a predmet kojeg ugovora je bila kupoprodaja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Određuje se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem Kupoprodajnog ugovora od dana 1. listopada 1969. godine, a u kojem je ugovoru pok. PM i pok. RM, navedeni kao prodavatelji, s jedne strane, te GMŽ i VMŽ, kao kupci, s druge strane, a predmet kojeg ugovora je bila kupoprodaja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina], te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakovo je bilo prije provedbe ugovora." kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:

"I. Tuženicima se zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Određuje se zabilježba ove tužbe u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Omišu.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka", kao neosnovan.

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.125,00 eura u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29.st.2 ZOO tekućom od presuđenja do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH; - dalje: ZPP), kojom žalbom presudu sadržajno pobija pod točkom I izreke.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio njegova ustavna i konvencijska prava, naročito vlasnička prava i načela pravičnosti postupka i pravne sigurnosti, jer da sud nije prihvatio njegove navode već navode tuženika, pri čemu da sud nije utvrdio tko je vlasnik predmetne nekretnine, vezano uz čega navodi da je RM istu naslijedila iza supruga PM, te AM i CM, a on-tužitelj da je nasljednik RM, zatim da na ugovoru o kupoprodaji nema potpisa niti kupaca niti vlasnika nekretnine, da se radi o nevažećem ugovoru, da je netko sredio stanje u zemljišnim knjigama, analizira iskaze ČM i EM, te napose navodi da je na ugovoru krivotvoren potpis PM, zbog čega da je sudu dostavio vještvo grafologa TM.

2.2. Žalbom ne pobija točku II izreke presude koja se odnosi na odbijanje prijedloga za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, niti točku III izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

2.3. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje po drugom sucu. Trošak sastava žalbe ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu pod točkom I izreke, u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se svodi na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, dakle na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza utvrđene su sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

5.1. Činjenica što tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da predmetni kupoprodajni ugovor od 1. listopada 1969. nije ništetan, ima značaj prigovora načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva utvrđenim činjeničnim stanjem, ali suprotno žalbenim navodima, nema značaj povrede odredaba parničnog postupka, te će osnovanost tih žalbenih navoda biti ocijenjena prilikom razmatranja postojanja žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava. Navedeno valja obrazložiti time da sudovi, a ne stranke, imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavka 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za donesenu presudu nije zadovoljan i što smatra da je na temelju provedenih dokaza valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su na temelju njih prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim, ne može imati značaj nezakonitog postupanja suda.

5.2. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane presude, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ocijenio okolnosti na koje je isti ukazivao tijekom postupka, a ponavlja ih i u žalbi, sud je svoju ocjenu tih činjenica valjano obrazložio, a nezadovoljstvo tužitelja ocjenom tih dokaza, kao i činjenicom da sud nije poklonio vjeru njegovim tvrdnjama pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja propisano odredbom članka 221.a ZPP-a, ne čini činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđenim. Nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke sačinjeno po privatnom zahtjevu tužitelju, a ne temeljem odluke suda sa decidiranim uputama vještaku vezanim za zadatak vještačenja, ne može se prihvatiti kao valjan dokaz. Stoga, činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

6. Pravilno tužitelj žalbom ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.1. Konkretno prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno se poziva na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01; - dalje: ZZK) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), iako nisu bili na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, međutim isto nije od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka obzirom da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti, pa je vezano uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud odlučio primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a.

6.2. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 90/10;

- dalje: ZV), kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997., pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi, što konkretno znači prema tada važećim Zakonu o zemljišnim knjigama od 18. svibnja 1930. (Službene novine Kraljevine Jugoslavije, 146-307/1930) i pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, koja su se u to vrijeme primjenjivala na temelju članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) i Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Službeni list“ broj 84/46).

6.3. U vrijeme sklapanja spornog ugovora 1969., primjenjivali su se Opći građanski zakonik (dalje: OGZ) i Zakon o zemljišnim knjigama iz 1930. (dalje: ZZK/30), prema kojima za valjanost ugovora o kupoprodaji i za dopuštenost uknjižbe nije bio propisan obvezan potpis kupca, već je bila odlučna izjava otuđitelja i provedena uknjižba što je u ovom konkretnom slučaju ispunjeno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim kupoprodajnog ugovora od 1. listopada 1969. sklopljenog između sada pok. PM i pok. RM, kao prodavatelja, te IM i ČM, kao kupaca, predmet kojeg ugovora je bila nekretnina označena kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te brisanje zemljišnoknjižnog stanja i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora u zemljišnim knjigama.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su kupoprodajnim ugovorom od 1. listopada 1969., prodavatelji PM i RM, prodali kupcima ŽM i DM, nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 90.000,00 tadašnjih dinara, da su danom potpisa prodavatelji potvrdili primitak dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 65.000,00 tadašnjih dinara, da je ugovoreno da će ostatak kupoprodajne cijene kupci solidarno isplatiti najkasnije do 1. siječnja 1970., da se kupci uvode u posjed nekretnine, te da prodavatelji ovlašćuju kupce da uknjiže pravo vlasništva u zemljišne knjige,

- da je na ugovoru potpis prodavatelja ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Ov-676/69, 15. listopada 1969., u kojoj ovjeri je navedeno da su prodavatelji osobno pred sudom ugovor potpisali,

- da je plaćen porez na promet nekretnina u iznosu od 14.040,00 dinara, što proizlazi iz Uvjerenja Službe za financije Skupštine Općine Omiš, broj 03-3-1901/69; 03-3-

1902/69 i 03-3-1907/69, koji priliježe spisu,

- da na ugovoru nedostaju potpisi kupaca,

- da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 1. listopada 1969. ovjerenog pod brojem Ov-676/69 od 15. listopada 1969., u zemljišnim knjigama uknjiženo pravo vlasništva, odnosno suvlasništva u korist kupaca svakog u ½ dijela, što je razvidno iz zk. izvatka koji priliježe spisu,

- da su kupci od trenutka kupoprodaje stupili u posjed predmetne nekretnine i na istoj sagradili stambeno-poslovni objekt, sve to za života prodavatelja,

- da su tuženik računajući i njegove pravne prednike, od kupoprodaje do podnošenja tužbe 40 godina u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine,

- da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio uz obrazloženje da nedostatak potpisa prednika tuženika kao kupaca na ugovoru o kupoprodaji ne umanjuje valjanost prodajne pogodbe jer je iz istog razvidan predmet prodaje i cijena kao bitni elementi ugovora o prodaji, a osim toga da je ugovor realiziran što znači da je cijena plaćena, a kupci uvedeni u posjed, da su prodavatelji nesporno bili upisani vlasnici predmetne nekretnine te su istu prodali prednicima tuženika, a svoj potpis na ugovoru da su ovjerili pred sudom, te da je ugovor ispunjavao sve pretpostavke valjanosti potrebne za upis prava vlasništva u zemljišne knjige na ime kupaca, slijedom čega da ugovor nije ništetan.

8.1. U žalbenom postupku sporno je je li predmetni ugovor ništetan obzirom da žalitelj ističe da nije potpisan od obje ugovorne strane odnosno od tuženika i obzirom da smatra da je potpis prodavatelja PM krivotvoren.

9. Kako je navedeno pod točkom 6.3. obrazloženja ove odluke u vrijeme sklapanja spornog ugovora primjenjivali su se OGZ i ZZK/30.

10. Prema paragrafu 431. OGZ-a za prenos vlasništva na nepokretnim stvarima mora se posao stečenja upisati u javne knjige za to određene. Ovaj upis zove se uknjižba (intabulacija).

10.1. Ova norma koja ukazuje da se vlasništvo na nekretninama stjecalo uknjižbom u javne odnosno zemljišne knjige. Dakle, pravni temelj (titulus) uz uknjižbu (modus), rezultirao je vlasništvom nekretnine.

11. Paragrafima 861.-869. OGZ-a propisano je što je sve trebalo za valjani ugovor. Za valjani kupoprodajni ugovor bitna je suglasnost volja stranaka, predmet i cijena, nije bilo propisano da ugovor mora biti potpisan od obje ugovorne strane, a oblik nije bio konstitutivan, osim za upis, dakle konkretno bila je bitna volja prodavatelja, tabularna izjava morala je biti dana od prodavatelja, ne od kupca, a potpis kupca nije bio uvjet za uknjižbu ako je ugovor realiziran i ako je prodavatelj dao valjanu izjavu o prijenosu.

11.1. Sudska praksa i tada, a i danas jasno govori da nedostatak potpisa kupca ne čini ugovor ništetnim ako je kupac ugovor prihvatio konkludentno, te da nedostatak potpisa kupca ne utječe na valjanost ugovora ako je isti realiziran.

12. Prema paragrafu 433. OGZ-a isprava mora sadržavati točne podatke o osobama, koje predaju i primaju vlasništvo, o nepokretnosti koju treba predati sa njenim pripadnostima, o pravnom osnovu predaje; dalje o mjestu i vremenu zaključenja ugovora; i predavalac mora u ovoj ili u posebnoj ispravi dati izričnu izjavu, da pristaje na uknjižbu.

12.1. Dakle, ova norma ukazuje da je za prijenos vlasništva potrebna izjava dotadašnjeg vlasnika tzv. intabulacijska klauzula, te dodatno i ponovno ukazuje na volju otuđitelja, a ne stjecatelja.

13. Prema paragrafu 863. OGZ-a svoju volju može čovjek očitovati ne samo izrijekom riječima i znakovima opće primljenim, nego i prešutno takvim radnjama, koje po rasuđenju svih okolnosti ne daju nikakva razumna razloga dvojiti o njima. U pogledu značenja i učinka radnji i propuštanja uzimat će se u obzir običaji i navade, koje važe u poštenom prometu.

13.1. Znači ova norma ukazuje na prihvat ponude i opća pravila o volji i očitovanju volje, ukazuje da se izričito dopuštao prihvat ugovora radnjama, a ne samo potpisom, koji prihvat je u konkretnom slučaju razvidan ulaskom kupaca u posjed nekretnine, plaćanjem poreza i građenjem na kupljenoj nekretnini.

14. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je između pravnog prednika tužitelja, kao prodavatelja i pravnih prednika tuženika, kao kupaca, 1. listopada 1969. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine, da je potpis prodavatelja na ugovoru ovjeren od strane suda, da je temeljem tog ugovora provedena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te da su kupci od tada u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine na kojoj su odmah nakon kupnje sagradili kuću i trajno izvršavali vlasničke ovlasti, koja činjenična utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju.

15. Neosnovani su žalbeni navodi da je predmetni ugovor ništetan zbog toga što nije potpisan od strane kupaca. Kako je već ranije navedeno u vrijeme sklapanja ugovora 1969., primjenjivali su se OGZ i ZZK/30, prema kojima za valjanost ugovora o kupoprodaji nekretnine, kao niti za dopuštenost uknjižbe prava vlasništva, nije bio propisan obvezan potpis stjecatelja, već je bila odlučna izjava otuđitelja o prijenosu prava i provedena uknjižba.

15.1. Naime, zemljišnoknjižni sud ne bi proveo uknjižbu da nije postojao valjan pravni temelj i da nije postojala tabularna izjava prodavatelja. Kako je uknjižba prava vlasništva provedena još 1969., tužitelj kao pravni slijednik prodavatelja, nakon proteka više desetljeća ne može s uspjehom zahtijevati brisanje zemljišnoknjižnog stanja pozivajući se na formalne nedostatke ugovora koji je u cijelosti realiziran. Suprotno shvaćanje bilo bi protivno načelima pravne sigurnosti i povjerenja u zemljišne knjige. Napose, čak i kada bi se prihvatili žalbeni navodi o manjkavosti ugovora, tuženik odnosno njegovi pravni prednici su dugogodišnjim zakonitim, istinitim i poštenim posjedom stekli pravo vlasništva dosjelošću.

16. Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da su kupci ugovor prihvatili konkludentnim radnjama i to stupanjem u posjed nekretnine, plaćanjem kupoprodajne cijene i poreza, gradnjom kuće i dugogodišnjim izvršavanjem vlasničkih ovlasti, čime je ugovor u cijelosti realiziran, slijedom čega da ugovor nije ništetan, te je pravilno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

17. Vezano za navode žalitelja da je potpis prodavatelja na predmetnom ugovoru krivotvoren ističe se kako tu tvrdnju tijekom postupka tužitelj nije dokazao pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja sud nije niti trebao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke. Naime, raspravnim rješenjem od 29. rujna 2010. tužitelju je naloženo u svrhu provođenja dokaza grafološkim vještačenjem, dostaviti sudu usporedne potpise svog prednika, po kojem nalogu tužitelj nije postupio, pa stoga niti nije proveden dokaz grafološkim vještačenjem. Osim toga, valja navesti i da je potpis prodavatelja na ugovoru ovjeren od strane suda, čime se presumira njegova autentičnost, te da žalitelj niti njegov pravni prednik tijekom više desetljeća nisu pokrenuli bilo kakav postupak radi osporavanja autentičnosti potpisa ili valjanosti ugovora.

18. Navodi žalitelja da je ugovor sklopljen od strane nevlasnika, neosnovani su. Naime, iz zemljišnoknjižnog stanja proizlazi da je prodavatelj PM, RM priznao suvlasništvo od ½ dijela na predmetnoj nekretnini kako je to navedeno u spornom ugovoru, tako da su oni u vrijeme sklapanja ugovora bili suvlasnici predmetne nekretnine, te su sukladno tome bili ovlašteni raspolagati istom, a kupci su imali pravo pouzdati se u zemljišnoknjižno stanje koje uživa javnu vjeru.

19. Također se neosnovano žalitelj poziva na povredu prava vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske i članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pravo vlasništva pravnog prednika tužitelja prestalo je raspolaganjem nekretninom 1969., a ustavna i konvencijska zaštita ne može se koristiti radi oživljavanja prava koja su zakonito prestala prije više desetljeća. Suprotno žalbenim navodima, upravo bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva nakon proteka više od pedeset godina od sklapanja i realizacije ugovora predstavljalo povredu načela pravne sigurnosti i povjerenja u pravni poredak. Osim toga, načelo pravičnosti ne štiti pasivnost nositelja prava kroz dulje vremensko razdoblje, osobito kada su druga strana i njezini pravni slijednici u dobroj vjeri trajno uredili svoje imovinske odnose, kao što je u konkretnom predmetu slučaju, pa se stoga žalitelj neosnovano poziva i na načela pravičnosti i pravne sigurnosti.

20. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III izreke prvostupanjske presude, tužitelj žalbom posebno ne pobija, a osim toga na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

Slavonski Brod, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić