Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-822/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vera Miloš, odvjetnica u Puli, protiv tuženika EĆ, vlasnika obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Sladaković, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-592/2020-49 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika EĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-592/2020-49 od 23. svibnja 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika EĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-592/2020-49 od 23. svibnja 2025. u točkama I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika EĆ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.027,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2020. do isplate (točka I. izreke presude), odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu 444,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2020. do isplate (točka II. izreke presude), utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 4.164,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke rješenja), odbačen je tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu 1.336,71 eura (točka II. izreke rješenja), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 3.134,15 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. do isplate (točka III. izreke rješenja), odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke rješenja) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka V. izreke rješenja).

2. Tuženik pobija točku I. izreke prvostupanjske presude te točke I., II., III. i V. izreke prvostupanjskog rješenja zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer je bez njegovog pristanka utvrđeno da je tužba djelomično povučena te da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je izreka presude nejasna budući zbrojeni iznosi dosuđenog dijela zahtjeva i odbijenog dijela zahtjeva ne odgovaraju zatraženom iznosu zahtjeva pa se presuda ne može ispitati. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 193. ZPP-a na način da je točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja tužba djelomično povučena za iznos od 4.164,06 eura jer da je za djelomično povlačenje bila potrebna njegova suglasnost, a da samo protivljenje tužbi i tužbenom zahtjev ujedno znači da se protivi i djelomičnom povlačenju tužbe. Na ovakve žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj podneskom od 19. listopada 2023. djelomično povukao tužbu, a čemu se tuženik nije protivio već se upustio u raspravljanje (na glavnoj raspravi održanoj 11. rujna 2024.) što znači da dolazi do primjene članka 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se ovakvo postupanje tuženika smatra pristankom na povlačenje tužbe.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na način da je izreka presude nejasna u pogledu dijela zahtjeva za iznos od 441,30 eura. Naime, prvostupanjski sud je u točki 1.1. obrazloženja presude jasno naveo da se tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 19. listopada 2023. djelomično odnosi na naknadu štete u iznosu 26.162,15 kuna / 3.472,31 eura, dok se preostali dio zahtjeva od 3.250,00 kuna / 441,30 eura odnosi na troškove postupka osiguranja dokaza koji sukladno članku 168. stavak 2. ZPP-a predstavljaju dio troškova postupka te da će se u postupku odlučivati o zahtjevu u iznosu od 26.162,15 kuna / 3.472,31 eura. Prema tome, izreka presude nije nejasna ili nerazumljiva jer je prvostupanjski sud odlučivao o zahtjevu tužitelja za naknadom štete u iznosu 3.472,31 eura.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpio zbog nedostataka u radu tuženika kod popravka kvara na motoru vozila tužitelja.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač sklopili usmeni ugovor o djelu kojim se tuženik kao izvođač obvezao popraviti vozilo tužitelja te da između stranaka nije sporno da je u ožujku 2018. tuženik u svom automehaničarskom servisu „[obrt]“ izvodio popravak na osobnom automobilu tužitelja marke BMW model X5, registarske oznake [registarska oznaka],

- da je dio dijelova nužnih za popravak motora automobila tužitelj kupio kod ovlaštenog zastupnika BMW u Sloveniji te ih predao tuženiku da ih ugradi, dok je drugi dio strojno obrađivan kod trećih osoba,

- da su tokarski radovi na dijelu motora napravljeni u radionici PĆ u [adresa] kojeg je kontaktirao tuženik i koji je organizirao obavljanje tih radova i platio račun tog majstora, a tužitelj je tuženiku taj iznos potom refundirao,

- da je 21. lipnja 2018. na istom vozilu tužitelja došlo do novog kvara zbog kojeg vozilo nije bilo u voznom stanju pa je vučnom službom prevezeno prvo u radionicu tuženika, a nakon što je tuženik odbio popraviti predmetno vozilo, isto je prevezeno vučnom službom u Autoservis Šarić u Puli gdje je vozilo tužitelja konačno popravljeno,

- da je tužitelj zatražio od tuženika da ukloni nedostatke, ali je to tuženik odbio učiniti, odnosno odbio je preuzeti vozilo radi popravka.

11. Nadalje je iz nalaza i mišljenja, dopunskog vještačenja i saslušanja vještaka dipl. ing. Petra Šišića utvrđeno da je na vozilu tužitelja postojao teški kvar motora i to na ležajevima u spoju koljenasto vratilo-klipnjače, na mjestu petog i šestog cilindra. Zatim da je radi otklanjanja ovog kvara izvršena strojna obrada koljenastog vratila i kućišta glavnih ležaja koljenastog vratila odnosno bloka motora u radionici specijaliziranoj za ovakve poslove što se u praksi primjenjuje s ciljem smanjenja troškova, da je u servisnim uputama proizvođača vozila propisao da je prilikom demontaže i montaže koljenastog vratila i klipnjača neophodno ugraditi nove vijke, a da to u konkretnom slučaju to nije učinjeno, te da se zatezanje mora izvršiti propisanim momentom zatezanja kako bi se nakon zatezanja vijaka u ležajima ostvario propisani zazor i time osiguralo pravilno podmazivanje, a da nezadovoljavajući zazor u ležajima automatski znači da ne može biti dobro podmazivanje ležaja te da će vremenom doći do oštećenja ležaja. Prvostupanjski sud je prihvatio mišljenje vještaka da uzrok novog kvara motora leži u tome što ležaji velikih pesnica klipnjača nisu bili pravilno zategnuti pa u istima zazor nije bio u skladu s propisanim uslijed čega podmazivanje tih ležaja nije bilo zadovoljavajuće te da je nastanku kvara doprinijelo i to što nisu korišteni novi vijci za pritezanje, već su korišteni stari vijci koji su se ranije nalazili u motoru.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je do novog kvara na vozilu tužitelja došlo zbog nedostataka u radu tuženika, da je tuženik odbio ukloniti nedostatke (odbio je preuzeti vozilo), zbog čega je tuženik dužan nadoknaditi štetu koju je pretrpio tužitelj, a da se ta šteta sastoji od troškova novog popravka vozila, tj. troškova prijevoza vozila vučnom službom do radionice tuženika u iznosu 1.223,75 kuna i potom do Autoservisa Šarić u iznosu 312,50 kuna, zatim prema nalazu i mišljenju vještaka šteta se sastoji od troškova kupljenog rabljenog motora u iznosu 2.200,00 eura, troškova kupljenih drugih dijelova za popravak vozila u iznosu 900,00 kuna i troškova popravka mehaničara UĆ u iznosu 3.800,00 kuna, odnosno da je tužitelj sveukupno radi nestručnog rada tuženika pretrpio štetu u iznosu od 22.812,15 kuna ili 3.027,69 eura, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu 444,62 eura odbijen kao neosnovan.

13. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daju svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i izvedenih dokaza, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

14. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj zatražio od tuženika da ukloni nedostatke, ali je tuženik odbio preuzeti vozilo radi popravka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete u visini troškova koje je tužitelj imao kako bi otklonio kvar na vozilu, pa je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 590. stavak 1., članka 608. i članka 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) dosudio tužitelju naknadu imovinske štete.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da je tužiteljev iskaz u cijelosti nevjerodostojan, valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze pa tako i iskaz tužitelja pri čemu je dio tog iskaza prihvatio kao istinit i uvjerljiv, dok dio iskaza nije prihvatio, pa navodi tuženika o nevjerodostojnosti iskaza tužitelja predstavljaju njegovu ocjenu tog dokaza.

16. Pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Petra Šišića utvrdio da postoji uzročno-posljedična veza između propusta u radu tuženika kod popravka vozila i novog kvara na vozilu tužitelja, te nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su nalaz i mišljenje vještaka proturječni budući je prvostupanjski sud jasno i detaljno analizirao mišljenje vještaka i dao odlučne razloge zašto takvo mišljenje prihvaća, a što nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika. Iako je vještak za izradu nalaza i mišljenja koristio upute proizvođača na njemačkom jeziku to, samo za sebe, ne dokazuje nevjerodostojnost provedenog vještačenja kako to u žalbi navodi tuženik. Sud odlučne činjenice nije utvrđivao iz uputa proizvođača na njemačkom jeziku, već na temelju mišljenja vještaka da je uzrok kvara motora u tome što ležaji velikih pesnica klipnjača nisu bili pravilno zategnuti pa u istima zazor nije bio u skladu s propisanim uslijed čega podmazivanje tih ležaja nije bilo zadovoljavajuće. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je nelogično da su prva 4 vijka bila ispravno stegnuta, a zadnja 2 neispravno, jer se svaki od vijaka posebno zateže, a što znači da svaki od vijaka može biti različito zategnut, pa je tako u konkretnom slučaju na temelju provedenog vještačenja utvrđeno da zadnja dva vijka nisu bila pravilno zategnuta zbog čega podmazivanje ležaja nije bilo zadovoljavajuće i što je na kraju dovelo do novog kvara na motoru vozila tužitelja. Također je vještak u usmenom obrazloženju objasnio da je vozilo moglo prevaliti predmetnu kilometražu s nepravilnom zategnutim ležajevima jer da ne mora zbog toga odmah doći do kvara, a što je prvostupanjski sud prihvatio te takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima tuženika.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da nije obavljao sve poslove vezane za popravak vozila budući njegova legitimacija, ali i odgovornost proizlazi iz činjenice da je on ugovorio obavljanje tokarskih radova kod PĆ te na pravilnoj primjeni materijalnog prava iz članka 601. ZOO-a kojim je propisano da izvođač odgovara za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio. Dakle, budući je tuženik dogovorio popravak radilice s tokarom PĆ iz [adresa] te da ga je upravo tuženik isprva i platio, neovisno o tome što se s takvim popravkom suglasio tužitelj, tuženik odgovora za rad te osobe i odgovora za nedostatke tako obavljenog posla.

18. Neosnovani su i neodlučni žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na mogućnost da je na vozilu nastala totalna šteta i da je na tu okolnost trebalo provesti vještačenje po vještaku prometne struke. Naime, tuženik je preuzeo vozilo tužitelja radi popravka i time preuzeo obvezu izvršiti djelo (popravak) po pravilima struke (članak 597. stavak 1. ZOO-a) te ima pravo naplatiti taj popravak, dok je na tužitelju kao naručitelju odluka je li mu isplativo vozilo popravljati ili to nije isplativo. Pojam i definicija totalne štete na vozilu nije od relevantnog značaja za konkretni obveznopravni odnos parničnih stranaka, jer naručitelj preuzima obvezu plaćanja troškova popravka i on donosi odluku je li to isplativo s obzirom na ukupnu vrijednost vozila.

19. Također nisu relevantni žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da mu tužitelj nije platio popravak vozila, jer je to samostalni obveznopravni zahtjev tuženika kojeg on može postaviti prema tužitelju, ali isti nema uvjetni značaj prema zahtjevu za naknadu štete iz ovog postupka, a kako je to prvostupanjski sud pravilno zaključio.

20. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik na glavnoj raspravi 27. siječnja 2025. (na kojoj je ujedno zaključena glavna rasprava) podnio procesnopravni prigovor radi prebijanja, a ne materijalnopravni prigovor prijeboja. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu članka 195. ZOO-a može istaknuti do zaključenja glavne rasprave i vrši se izjavom o prijeboju koju jedna strana daje drugoj strani i nastaje kada druga strana primi tu izjavu o prijeboju, odnosno kada na drugi način o njoj bude obaviještena (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 622/2023 od 19. rujna 2023.). Takvim prigovorom tuženik tvrdi da je tražbina tužitelja nastala i postojala, ali da je naknadno prestala zbog postojanja tuženikove tražbine i izjavljenog prijeboja međusobnih tražbina. Dakle, isticanje materijalnopravnog prigovora prijeboja zapravo znači da tuženik (kao strana koja daje izjavu o prijeboju) priznaje tražbinu tužitelja.

21. Za razliku od toga, kod procesnopravnog prigovora radi prebijanja tuženik ne tvrdi da je tužiteljeva tražbina postojala i prestala, već ističe postojanje svoje tražbine i traži od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina (članak 333. stavak 3. i članak 338. stavak 3. ZPP-a). Takav prigovor ima uvjetni karakter jer je ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu i sud će o njemu odlučivati samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu na način da utvrdi postojanje tražbine tužitelja. Isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijanja samo po sebi ne znači da je tim prigovorom tuženik priznao postojanje tražbine tužitelja (kao što je to slučaj kod materijalnopravnog prigovora prijeboja), već tuženik osporava tražbinu tužitelja i ističe tek uvjetno svoju tražbinu ako sud utvrdi postojanje tražbine tužitelja.

22. Kako u ovoj pravnoj stvari tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik podnio procesnopravni prigovor radi prebijanja, ali da je u tome prekludiran s obzirom da se takav prigovor može istaknuti samo do zaključenja prethodnog postupka (članak 288.a stavak 6. ZPP-a) i pravilno je takav prigovor odbačen.

23. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud o istima odlučio primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a na način da je omjer uspjeha u parnici ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

24. Na žalbene navode tuženika da se troškovi parničnog postupka utvrđuju sukladno vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, valja odgovoriti da je to točno, ali tuženik gubi iz vida dio članka 154. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. To znači da se radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku obračunavaju u visini tarifnog broja Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje, a onda se omjer uspjeha ocjenjuje prema konačno postavljenom zahtjevu. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a kada je omjer uspjeha u sporu ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u pogledu osnove i visine zahtjeva.

25. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i prvostupanjsko rješenje u točkama I., II., III. i V. izreke.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka, jer njegova žalba nije osnovana.

27. Točka II. izreke prvostupanjske presude i točka IV. izreke prvostupanjskog rješenja nisu ispitivane jer nisu pobijane žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak