Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1052/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš - Horvat predsjednika vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3437/2024-12 od 7. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3437/2024-12 od 7. kolovoza 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 418,68 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 041-50- 4267079 od 18. srpnja 2007. godine zaključenog između tužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 233,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2007. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.106,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 418,68 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika traži isplatu temeljem ništetnosti dijela ugovorne odredbe iz čl. 3. Ugovor o kreditu broj 041-50- 4267079 koji je zaključila s tuženikom 18. srpnja 2007. Navedenim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 12.147,14 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, a odredbom čl. 3. Ugovora tuženik ju je obvezao na plaćanje jednokratne naknade u iznosu 3,30 % koju korisnik plaća od iznosa kredita, te se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tvrdi da se radilo o tipskom ugovoru, o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo te koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također ističe da ju nitko nije upoznao sa sadržajem sporne ugovorne odredbe.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je izreka presude u navedenom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Neosnovano tuženik ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP jer je suprotno žalbenim navodima po utvrđenju ovog suda obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom odredbom.

5.2. Neosnovano tuženik ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 326. u vezi s čl. 186.c ZPP smatrajući da prvostupanjski sud nije obrazložio dospijeće tražbine, s obzirom da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi odlučujući o pravnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva jasno obrazložio primjenu materijalnog prava i u pogledu dospijeća.

5.3. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu broj 041-50-4267079, kojim Ugovorom je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos 12.147,14 CHF od 18. srpnja 2007., ugovorena je jednokratna naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, koju naknadu je tužiteljica platila 19. srpnja 2007. u iznosu od 233,99 eur;

- pri ugovaranju kredita tužiteljici nije biti poznato što obuhvaćaju troškove jednokratne naknade niti su joj bili pojašnjeni razlozi određivanja navedene naknade kako u pogledu njezine visine, tako i u pogledu samog sadržaja naknade;

- radilo se o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirani od strane prednika tuženika te tužiteljica na sadržaj odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 18. srpnja 2007. nije mogla utjecati niti je o istoj mogla pregovarati.

8. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije čl. 3. Ugovora o kreditu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

9. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi se o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužiteljica na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj moglo pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost s načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 88. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP/03) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a njezina ništetnost ne povlači ništetnost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

10. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužiteljica preplatila, na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužiteljice, pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna i ista proizlazi iz sadržaja samog Ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženik sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1115. ZOO u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

11. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi.

13. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u pogledu odluke o glavnoj stvari, odbijeni su kao neosnovani.

14. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

15. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

17. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat