Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-58/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš - Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tužene NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1507/2018-58 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1507/2018-58 od 4. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MS za naknadu troška sastava žalbe od 303,09 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da oporuka pok. US, sačinjena 13.10.2012. kojom je za svojeg jedinog nasljednika odredila tuženu SS, uslijed prijetnje i prisile, nije pravno valjana i da ne proizvodi pravne učinke te se ostavina iza pok. US ima rasporediti na njezine zakonske nasljednike.

II Utvrđuje se da je SS, nedostojna za nasljeđivanje jer je prisilom i prijetnjom prisilila ostaviteljicu na sastavljanje oporuke.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se oporuka pok. US, sačinjena 13.10.2012. kojom je za svojeg jedinog nasljednika odredila tuženu SS, uslijed prijetnje i prisile, nije pravno valjana i da ne proizvodi pravne učinke te se ostavina iza pok. US ima rasporediti na njezine zakonske nasljednike.“, kao neosnovana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu 2.375,00 eur u roku 15 dana.''

2. Navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome dijelu svode se na analizu dokaza izvedenih tijekom postupka i iznošenje zaključaka koje je prvostupanjski sud po ocjeni žalitelja treba utvrditi iz istih i primijeniti materijalno pravo na način da usvoji postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Potražuje i trošak žalbenog postupka od 303,09 eura.

3. Tužena u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da vlastoručna oporuka ostaviteljice pok. US, sačinjena 13. listopada 2012., nije pravno valjana te da ne proizvodi pravne učinke budući da je ostaviteljica istu sastavila pod prijetnjom i prisilom tužene, zahtjev za utvrđenjem da tužena nije dostojna za nasljeđivanje te eventualno kumulirani zahtjev kojim traži da se oporuka iz istih razloga poništi, sve iz razloga što tvrdi da je tužena prisilom i prijetnjom, prisilila ostaviteljicu na sastavljanje oporuke.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 114. st. 2. ZPP i posljedično navedenom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju ističe zbog činjenice da nije primio poziv na ročište za objavu presude koje je održano 4. studeni 2024. Navodi da je ročište za objavu presude koje je bilo zakazano za 12. studenog 2024. (o kojem je tužitelj bio obaviješten) rješenjem prvostupanjskog sud preloženo na 4. studeni 2024. zbog službene spriječenosti suca, o čemu nije bio obaviješten već mu je dostavljena presuda objavljena tog dana na ročištu.

7.1. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Kako se u smislu odredbe čl. 335. st. 3. ZPP na ročištu za objavu presude, samo objavljuje presuda, a odredbom čl. 335. st. 6. ZPP propisano je da će se ročište na kojem se objavljuje presuda održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, jasno je da se na ročištu za objavu presude nije moglo raspravljati o bilo čemu (kako to pogrešno zaključuje tužitelj), a niti je prvostupanjski sud zbog činjenice da o ročištu na kojem je objavio presudu stranke nisu bile uredno obaviještene, bio dužan odgoditi ročište za objavu presude.

7.2. Slijedom navedenog, takvim postupanjem prvostupanjskog suda nisu počinjene nit apsolutno niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako to neosnovano tužitelj tvrdi u žalbi.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilno cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

10. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje:

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. 02. 2018. posl. br. O-2491/17 ostavinski postupak ostaviteljice pok. US prekinut te je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka protiv ovdje tužene, između ostalog i radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostaviteljice od 13. 10. 2012. nije istinita niti pravno valjana zbog mana volje jer je ostaviteljica bila prisiljena na sastavljanje iste te na utvrđenje da je ovdje tužena nedostojna za nasljeđivanje jer je prisilila ostaviteljicu na sastavljanje predmetne oporuke,

- da je u dopisu MUP-a od 08. 02. 2017. te Potvrdi MUP-a od 16. 01. 2017., navedeno kako je sada pok. US, **.**.2012. prijavila policiji da je po nagovoru kćeri, ovdje tužene, 16. 10. 2012., otišla u Centar za socijalnu skrb gdje je prijavila poništenje svoje bankovne kartice iz straha da će joj njezin sin, ovdje tužitelj, pokrasti novac za vrijeme dok kod istoga tijekom zime boravi, pri čemu je prijavila i da ju je kćer, istoga dana, 16. 10. 2012., nagovarala uz psovke i vrijeđanja da napiše tekst kojom će svu svoju imovinu ostaviti njoj, a ne svom sinu, ovdje tužitelju, navodeći kako sve to prijavljuje policiji da ne bi došlo do zlouporabe onog što je napisala protiv svoje volje, kao i da je sada pok. US, predmetnu prijavu MUP-u, podnijela na nagovor sina, ovdje tužitelja,

- da je u zapisniku Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Črnomerec navedeno:

- da je 15. 10. 2012., sada pok. US bila dovezena u CZSS od strane KS gdje je prijavila prijetnje smrću od strane svog sina, ovdje tužitelja navodeći kako se boji svog sina koji joj prijeti ubojstvom, govori joj da će ju ubiti i porezati na komade, da ju ne može više živu vidjeti, da je kurva, da je imala odnose s policajcem iz [adresa], pri čemu vrši pritisak tražeći da mu prepiše svu imovinu. Izjavila je pred CZSS kako ne želi više vidjeti svog sina, niti čuti njegovo ime te da je suglasna - da CZSS dostavi Zapisnik nadležnoj policiji radi prijetnji smrću i da mu se zabrani da joj pristupa kao i da pristupa blizini stana tužene,

- da je 16. 10. 2012., u CZSS pristupila ovdje tužena dajući izjavu kako će njezina majka živjeti kod nje u stanu gdje ima sve potrebne uvjete za život. O obiteljskoj situaciji navela je kako je njezina majka bila uplašena da će njezinom mirovinom upravljati njezin sin radi čega je istu odvela u banku radi raskidanja ugovora te kako se majka često svađa sa svojim sinom te nakon svađa dođe kod nje, a svađe se događaju radi želje njenog brata da mu majka prepiše svu imovinu,

- da je 22. 10. 2012., u CZSS, pristupila sada pok. US uz pratnju sina, ovdje tužitelja, bez poziva, a radi poništenja izjave koju je dala u CZSS 15. 10. 2012., navodeći kako je u predmetnoj izjavi rekla sve što joj je kćer rekla da mora reći; kako ne može biti kod svoje kćeri ovdje tužene, jer ona ne kuha već s djecom jede vani radi čega je po cijele dane sama u stanu sa psom; kako kontroliraju svaki njezin pokret te joj ne dozvoljavaju da se kupa u njihovoj kupaoni jer da im je potrgala tuš; kako se ne boji svog sina sa kojim se posvađa, ali odmah i pomiri; kako je njezin sin dobar prema njoj, kupa ju, kupi joj hranu i sve što joj treba te joj daje novaca; kako ju sin ne bi ubio niti zaklao već je to samo brbljao kad se posvade; kako ne može biti kod kćeri, ali želi biti kod sina; kako ju je kćer prisilila da svojom rukom napiše izjavu da svu imovinu ostavlja kćeri, a koje izjave nije u posjedu,

- da je 27. 12. 2012., u CZSS, pristupila tužena tražeći odvajanje tužitelja od njihove majke i tražeći da joj se omogući susret s majkom budući da je svoju majku zadnji puta vidjela 01. 12. 2012. kroz prozor kuće gdje živi s tužiteljem, a zadnji puta je s majkom telefonski razgovarala 04. 12. 2012. kada joj je majka zvučala nesuvislo jer joj je rekla „gdje je moj sin, vratite mi mog sina, policija ga je noćas odvela, da joj je on dobar“, a onda je rekla „ovdje je strašno, užasno mi je hladno i nemam što jesti“, međutim odbila je da tužena dođe po nju. Izjavila je i kako svima u obitelj brat prijeti ubojstvom,

- da je 18. 09. 2013., u CZSS, po pozivu pristupila sada pok. US u pratnji svog sina, ovdje tužitelja, radi utvrđivanja nasilničkog ponašanja u obitelji. Sada pok. US, izjavila je kako ju sin nije 05. 07. 2013. izbacio iz svog automobila ispred KB Sestre Milosrdnice te kako nije bio verbalno agresivan prema njoj, navodeći kako je sa sinom, tijekom mjeseca srpnja, kolovoza i dio rujna, bila u njihovoj kući u [adresa] te 14 dana kod kćeri koja je otišla sa svojom kćeri u Miami, gdje je ona odbila otputovati jer da je stara i da nema novaca. Navela je kako sada živi sa svojim sinom u kući na adresi [adresa], gdje joj je dobro jer sin o njoj brine, daje joj hranu, čistu posteljinu i lijekove te sa sinom, kada sredi svoju mirovinu, planira otići u Njemačku gdje sin ima stan,

- da je rješenjem Prekršajnog suda u Crikvenici od 04. 08. 2007. posl. br. I-J-347/07 ovdje tužitelj oglašen krivim jer je 04. 08. 2007. vikao i vrijeđao svoju majku, obraćajući joj se riječima „Ubit ću te stolicom, sa dva prsta iskopat ću ti oba oka, te ih baciti u dvorište, sasjeći ću te u komade i staviti u crne vreće i po povratku u Munchen bacati po putu“, a 02. 08. 2007. prilikom prolaska pored majke koja je sjedila za kuhinjskim stolom, otvorenim dlanom desne ruke udario po tjemenu glave te vikao „Kada ćeš već umrijeti, da te više ne moram gledati.“, čime je počinio nasilje u obitelji iz čl. 18 st. 1 Zakona o zaštiti od nasilja od obitelj,

- da je presudom Prekršajnog suda u Crikvenici od 04. 11. 2011. posl. br. II-J-212/11 ovdje tužitelj oglašen krivim što je 03. 11. 2011., u svojoj vikend kući verbalno napao svoju majku US jer je zagubila ključeve od ulaza rekavši joj pri tome da je idiot i glupača, a nakon toga u Crikvenici na parkiralištu Konzuma, nasilno pokušao svojoj majci uzeti njen ruksak te istu uvrijedio i kod nje izazvao osjećaj straha, čime je počinio nasilje u obitelji iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji,

- da je Naredbom o određivanju mjere opreza od 03. 11. 2011., ovdje tužitelju zabranjeno približavanje njegovoj majci u razdoblju od 03. 11. 2011. do 11. 11. 2011., radi sumnje počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

11. Cijeneći iskaze stranaka u smislu odredbe čl. 8. ZPP, suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je sada pok. US, majka stranaka, bila dugogodišnjom žrtvom nasilničkog ponašanja tužitelja u kojem odnosu emotivne povezanosti majke i djeteta su se izmjenjivale faze nasilja i faze kajanja, o izmjenama kojih je ovisilo i postupanje pok. US, na način da je ista prijavljivala nasilničko ponašanje tužitelja, a zatim te iste prijave povlačila. Prvostupanjski sud je pravilno cijeneći iskaz tužitelja koji je unatoč odlukama Prekršajnog suda u Crikvenici, u svom stranačkom iskazu osporio da bi ikada bio nasilan prema majci te da istoj nije prijetio da će je ubiti, pravilno cijenio njegov iskaz u ovome postupku neistinitim, dok je iskaz tužene koji je u pogledu naravi odnosa tužitelja i njihove majke u suglasju sa ostalim izvedenim dokazima u ovome postupku pravilno cijenjen, vjerodostojnim.

12. Na žalbene navode tužitelja kako je on kao brižan sin financirao svoje roditelje i vodio brigu o njima kada to njegova sestra nije činila, kao i da se on godinama prije sastavljanja oporuke i nakon sastavljanja oporuke brinuo za svoju majku, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno cijenio i taj dio iskaza tužitelja.

12.1. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio kako činjenica da je tužitelj u razdoblju 1992., 1993., 1995., 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., novčano pomagao svoju majku i oca, kako to proizlazi iz Potvrda o uzdržavanju, kao niti činjenica da je svoju majku nakon što se sukladno Izjavi od 08. 07. 2014., koju je tužitelj dostavio u spis, obvezao za smještaj majke u Ustanovi za zdravstvenu njegu Čorluka, podmirivati troškove smještaja, odjavio iz Republike Hrvatske 26. 06. 2015. i očito odvezao u Njemačku i postao joj skrbnikom kako je to razvidno iz dokumentacije ovjerovljenog prijevoda s njemačkog jezika br. 5/2018 iz razloga jer ista zbog bolesti demencije nije bila u stanju brinuti o sebi, gdje je zatim i preminula **.**.2016., ne dokazuje činjenične navode tužbe te ne mijenja danu ocjenu iskaza tužitelja. Prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 8. ZPP utvrđuje kako je tužitelj tim dokazima pokušao otkloniti od sebe činjenicu da je odlukama Prekršajnog suda oglašen krivim za primjenu fizičke i psihičke prisile na integritet njegove majke.

12.2. Slijedom navedenog, neosnovan je i žalbeni navod kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi i cijeniti činjenicu gdje je i s kime živjela pok. US i tko je vodio brigu o njoj.

13. Prvostupanjski sud je nadalje pravilno cijenio odlučnu činjenicu utvrđenu iskazom tužitelja, da je on sve do smrti svoje majke bio u posjedu originala sporne oporuke, a koju oporuku pok. US kao niti tužitelj nisu uništili budući je ista proglašena u ostavinskom postupku iza pok. US, na temelju čega pravilno cijeni i prihvaća kao istinit iskaz tužene kako ona nije prijetila ili prisilila svoju majku, sada pok. US te kod nje izazvala opravdani strah zbog kojeg je sačinila oporuku.

13.1. Za navedeno utvrđenje prvostupanjski sud daje jasne i neproturječne razloge pravilno utvrđujući da bi bilo za očekivati da su točni navodi tužitelja o postupanju tužene u odnosu na majku pri sačinjavanju sporne oporuke, tužena predmetnu oporuku ne bi predala svojoj majci već bi istu zadržala kod sebe. Prvostupanjski sud pravilno cijeni i činjenicu da je ostaviteljica bila u posjedu originalne oporuke (od dana sastavljanja iste 13. listopada 2012. do svoje smrti 2. svibnja 2016.), u kojem vremenskom razdoblju je mogla uništiti oporuku ili sastaviti novu oporuku kojom bi svu svoju imovinu ostavila upravo tužitelju, tim više što je nakon sastavljanja sporne oporuke živjela i kod tužitelja, a što nije učinila.

14. Slijedom svega navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako u postupku nije utvrđeno da bi tužena prisilila ili prijetila svojoj majci, izazivajući kod nje opravdan strah radi kojeg je ostaviteljica sastavila vlastoručnu oporuku.

15. Posljedično navedenom prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkama I. i II. istoga jer nisu ispunjene zakonske pretpostave iz čl. 27. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) za poništenje oporuke zbog mana oporučiteljeve volje i čl. 125. ZN za utvrđenje nedostojnosti tužene za nasljeđivanje, kao i odbivši eventualno kumulirani tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene zakonske pretpostave iz čl. 279. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) u pogledu postojanja mana volje prijetnje i prisile pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I. i II. izreke.

16. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Tužitelj žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženoj uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja pod točkom III. izreke.

18. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesne Gašparuš - Horvat