REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž Ovr-451/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB 02371889218, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri, j.t.d. Varaždin, protiv ovršenika SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 1729/2025-2 od 30. lipnja 2025., 28. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se uvažava ovrhovoditeljeva žalba protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1729/2025-2 od 30. lipnja 2025. te se ovrhovoditelju dosuđuju daljnji troškovi postupka u iznosu od 65,15 eura sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentmna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu, kojim je odbijen ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura, žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1729/2025-2 od 30. lipnja 2025.
III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 35,26 eura sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 33,88 eura zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da se u dijelu kojim nije priznat trošak pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenje ne da ispitati te da nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti već je li taj trošak nastao i je li bio potreban za ovrhu. Poziva se na pravna shvaćanja iskazana u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 633/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev 229/2023- 2 od 19. prosinca 2023. Ističe da mu je sud neosnovano odbio priznati trošak pribave podataka o zaposlenju ovršenika u iznosu od 50,00 eura bez PDV-a, odnosno 62,50 eura s PDV-om, kao i trošak izdavanja potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) u iznosu od 2,65 eura, budući da su mu ti troškovi stvarno nastali te ih je i dokazao, a navedene radnje je poduzeo jer se nije uspio naplatiti po isteku roka od 60 dana od primitka osnove za plaćanje od strane Financijske agencije. Predlaže uvažiti žalbu, preinači pobijano rješenje i dosuditi mu trošak sastava žalbe u iznosu od 69,14 eura.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Pobijanim dijelom prvostupanjskog rješenja odbijen je kao neosnovan ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu dijela troška izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 eura koji se odnosi na pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti, s obzirom na to da je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavkom 1. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) te da mu je navedena potvrda po službenoj dužnosti dostavljena putem e-komunikacije pa ovrhovoditelj nije poduzeo nikakve radnje pribave ili izvida potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
4.1. Osim toga, odbijen je i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave podataka o zaposlenju od 27. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 eura i troška izdavanja potvrde HZMO-a u iznosu od 2,65 eura budući da je izvansudska ovrha provedena putem Financijske agencije a ne putem isplatitelja primanja pa predmetni trošak nije bio potreban.
5. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijano rješenje je valjano obrazloženo pa nije ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U konkretnom slučaju riječ je o troškovima izvansudske ovrhe iz članka 284. OZ- a. Kako je člankom 283. stavkom 1. OZ-a propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka ne zaprimi prigovor, dok je stavkom 4. toga članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju, proizlazi da je to dužnost javnog bilježnika, a ovrhovoditelj ni ne tvrdi da javni bilježnik nije postupio kako je propisano.
7.1. Navedene izmjene članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a izvršene su člankom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2020. („Narodne novine“ broj 131/20.) upravo zbog pojeftinjenja i pojednostavljenja postupka, jer prema tim izmjenama javni bilježnik po službenoj dužnosti izdaje potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do tada tek na prijedlog ovrhovoditelja pa se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak, kako je izričito navedeno u obrazloženju uz članak 16. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona Ministarstva pravosuđa i uprave iz studenog 2020.
7.2. Ovrhovoditelj stoga nema potrebu izviđati pravomoćnost ili pribavljati potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojega je izdao javni bilježnik pa nema pravo ni na naknadu troškova ovršnog postupka u pogledu nagrade odvjetniku iz Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025., dalje: Odvjetnička tarifa), kako je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.
7.3. Pravno shvaćanje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 633/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev 229/2023-2 od 19. prosinca 2023., na koje se žalitelj poziva u žalbi, nije primjenjivo u ovom predmetu, jer se u tim postupcima nije radilo o naplati troškova izvansudske ovrhe (dakle, ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) već o troškovima izravne naplate.
8. Međutim, neosnovano je odbijen zahtjev za naknadu troška pribave podataka o zaposlenju od 27. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 eura i troška izdavanja potvrde HZMO-a u iznosu od 2,65 eura s obrazloženjem da je izvansudska ovrha provedena putem Financijske agencije, a ne putem isplatitelja primanja pa predmetni trošak nije bio potreban.
8.1. Naime, budući da je ovrhovoditelj zahtjev za naplatu podnio Financijskoj agenciji 9. siječnja 2025., a tražbina je naplaćena tek 27. svibnja 2025., dakle protekom više od četiri mjeseca, osnovano je ovrhovoditelj 21. svibnja 2025. uplatio iznos od 2,65 eura (u sklopu skupno plaćenih 106,00 eura) radi pribavljanja potvrde HZMO-a, a 27. svibnja 2025. podnio i zahtjev (datiran 23. svibnja 2025.) za izdavanje potvrde o zaposlenju HZMO-u.
8.2. Ovrhovoditelju je stoga trebalo priznati trošak pribavljanja potvrde u vrijednosti 25 bodova ili s PDV-om 62,50 eura prema Tbr. 36. stavka 3. Odvjetničke tarife te trošak plaćen HZMO-u od 2,65 eura ili ukupno 65,15 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke.
9. Iz navedenog razloga žalba je djelomično uvažena i preinačeno je doneseno rješenje, dok je u preostalom dijelu odbijena i rješenje je potvrđeno, na temelju članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
10. Budući da je sa žalbom uspio u omjeru od 51%, ovrhovoditelju je priznat trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe prema Tbr. 13. toč. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 62,50 eura i sudske pristojbe za žalbu na rješenje u iznosu od 6,64 eura ili ukupno 69,14 eura što prema uspjehu sa žalbom od 51% daje 35,26 eura. Odluka se u tom dijelu temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
U Puli 28. siječnja 2026.
Sutkinja
Iva Kancijanić
