Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1497/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] protiv tuženika Kliničko bolničkog centra Osijek (OIB:89819375646) iz Osijeka, Ulica Josipa Huttlera 4 i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. (OIB:22694857747) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Pn-85/2023-28 od 1. listopada 2025., dana 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu broj Pn-85/2023-28 od 1. listopada 2025.

II/Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika radi naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta od 22. siječnja 2025. na kojemu su se stekle pretpostavke iz odredbe čl. 295.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) pa je prvostupanjski sud rješenjem broj Pn-85/2023-22 od 22. siječnja 2025. utvrdio da je tužba povučena i odlučio o obvezi tužitelja da tuženiku i njegovom umješaču naknadi troškove postupka.

1.1.Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud nalazi da ne postoje opravdani razlozi za propuštanje ročišta u smislu odredbe čl.117.stav.1. ZPP obzirom da je tužitelj uredno pozvan na zakazano ročište 22. siječnja 2025. godine u 9,00 sati putem punomoćnice (poziv je primio 23. studenog 2024.), da je njegova punomoćnica (istog) dana 22. siječnja 2025. dostavila obavijest da otkazuje punomoć tužitelju iako je prema odredbi čl. 10. stav.2. Zakona o odvjetništvu odvjetnik dužan nastaviti s pružanjem pravne pomoći nakon što je otkazao zastupanje ako je potrebno da se od stranke otkloni kakva šteta ali najviše 30 dana nakon otkaza punomoći, što znači da je prije svega punomoćnica tužitelja mogla pristupiti na ročište iako je istog dana otkazala punomoć, a da je i tužitelj mogao zatražiti odgodu ročišta ukoliko je zaista bio spriječen zbog bolesti jer je i on sam ovlašten poduzimati sve radnje u postupku. Pored toga da iz liječničke potvrde od 22. siječnja 2025. koju je tužitelj priložio prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije razvidno o kojoj se bolesti radi niti vrijeme samog pregleda, a liječnička potvrda izdana od strane supruge tužitelja, dr. ĐZI pa je prvostupanjski sud ocjenjuje nevjerodostojnom.

2.Pravovremenom žalbom tužitelj pobija opisano rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. ZPP predlažući ovom sudu da pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da nije mogao opravdati izostanak s ročišta održanog dana 22. siječnja 2025. jer je bio bolestan, a što je i opravdao dostavljanjem liječničke potvrde ističući da je navedena liječnika potvrda javna isprava u smislu odredbe čl. 230.stav.1. ZPP te da kao takva dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a da je prvostupanjski sud propustio zatražiti od navedene liječnice da se izjasni o autentičnosti potvrde iako je izrazio sumnju u njezinu vjerodostojnost pa smatra da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju navedene liječničke potvrde i samog značaja i sadržaja liječničke potvrde. Pored toga da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, a što je dovelo do donošenja rješenja o povlačenju tužbe, a da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odbijen sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje.

3. U odgovoru na žalbu umješač na strani tuženika se usprotivio osnovanosti u žalbi tužitelja sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora u iznosu od 2.489,00 Eur.

4.Ponajprije valja navesti da je ispitivanjem pobijanog rješenja i stanja prvostupanjskog spisa u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP ovaj sud utvrdio da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu bitnu povredu na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP kojeg ističe tužitelj u izjavljenoj žalbi navodeći da pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da izreka proturječi razlozima obrazloženja, a razlozi koji jesu navedeni da su nejasni i proturiječni. Suprotno tome pobijano rješenje ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost, naprotiv – isto sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su određeni i neproturječni, a izreka jasna i podudarna razlozima obrazloženja.

4.2. Tužitelju nije onemogućeno ni raspravljanje jer je uredno pozvan i na ročište određeno za dan 22. siječnja 2025. (što isti niti ne osporava) a i obzirom da je povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje određeno ročište u smislu odredbe čl. 121.stav.2. ZPP, na koje je tužitelj pristupio, dao svoj iskaz te imao mogućnost očitovati se o iznesenim navodima i tvrdnjama tuženika i njegovog umješača.

5. Žalbeni navodi vezani uz vjerodostojnost liječničke potvrde od 22. siječnja 2025. koja je izdana po liječnici koja je supruga tužitelja, kao niti ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na vjerodostojnost iste nisu odlučni za ocjenu pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda – da je do propuštanja ročišta došlo iz neopravdanih razloga slijedom kojih je i prijedlog za povrat u prijašnje stanje neosnovan.

6. Naime, od odlučnog je značaja činjenica da tužitelj nije pravovremeno obavijestio prvostupanjski sud o nemogućnosti pristupa na odnosno ročište a da ni iz njegovog iskaza, a niti iz liječničke potvrde koja je istog dana izdana ne proizlaze razlozi koji bi ga u tome objektivno onemogućili. Iskaz tužitelja da nije izvijestio sud o nemogućnosti pristupa jer je imao punomoćnika u postupku protivni su sadržaju podneska njegove punomoćnice koja je dana 22. siječnja 2025. izvijestila sud o otkazu punomoći. Saznanje tužitelja o otkazu punomoći od strane punomoćnice stvar je odnosa tužitelja i njegove punomoćnice pa eventualna okolnost da tužitelj nije pravovremeno izviješten o otkazu punomoći pada na štetu njegove punomoćnice, no bez utjecaja je na tijek i ishod konkretne parnice.

7. Obzirom da tužitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu pravilnost i zakonitost materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda da do propuštanja ročišta nije došlo zbog opravdanog razloga, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl.380. toč.2. ZPP-a potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

8. Umješaču na strani tuženika nije dosuđen trošak žalbenog postupka, obzirom da sadržaj odgovora na žalbu tužitelja nije bio od značaja za odluku o žalbi pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP.

U Varaždinu, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Dijana Hofer