Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-9/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, protiv 1. tuženika-protutužitelja TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice- protutužiteljice DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku u Valpovu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P- 898/2025-5 od 11. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 1. tuženika-protutužitelja TI i 2. tuženice- protutužiteljice DI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-898/2025-5 od 11. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod stavcima I., II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 23.11.2021. u formi javnobilježničkog akta pred javnobilježničkim prisjednikom PI u javnobilježničkom uredu Ružice Gagro pod brojem OU-163/2021 između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i 1. i 2. tuženika kao davatelja uzdržavanja (st. I. izreke), odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev 1. i 2. tuženika-protutužitelja za isplatu iznosa od 5.600,00 EUR s osnove naknade za pruženo uzdržavanje s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), naloženo je tuženicima-protutuženicima da tužitelju-protutuženiku solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.195,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu iznad stvarno plaćenog iznosa od 26,55 EUR, do zatraženog iznosa od 53,09 EUR, kao i sa zahtjevom za naknadom troškova sudske pristojbe na žalbu protiv presude iznad stvarno plaćenog iznosa od 53,09 EUR do zatraženog iznosa od 106,09 EUR, kao s neosnovanim (st. IV. izreke).
2. Tuženici-protutužitelji pobijaju navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 315. st. 3. ZPP, na koju sadržajno ukazuju tuženici- protutužitelji u žalbi, jer sud nakon izmjene raspravnog suca može odlučiti i kada se stranke tome protive, da se pročitaju zapisnici o saslušanju svjedoka (Rev 562/1999- 2 od 11. listopada 2000.), jer sud prema čl. 220. ZPP sam odlučuje koje će dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica provesti, pa to što je sud nije ponovno saslušavao svjedoke niti je strankama omogućio da se o tome izjasne, u konkretnom slučaju nije moglo imati utjecaj na donošenje zakonite i pravilne odluke. Naime, iskazi svjedoka na jednak način opisuju odnos tuženika-protutužitelja prema tužitelju-protutuženiku, pa slijedom toga povreda načela neposrednosti nije bila od utjecaja na mogućnost suda da na pravilan način utvrdi činjenično stanje (Revd 4512/2022-2 od 14. veljače 2023.), a iz istih razloga povreda načela neposrednosti koja se odnosi na saslušanje stranaka nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer je sud čitanjem zapisnika o njihovom saslušanju, uzimajući u obzir i sve ostale provedene dokaze (iskaze svjedoka) mogao na pravilan način ocijeniti koji će iskaz stranaka prihvatiti kao vjerodostojan.
5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženici-protutužitelji u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora je raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta 23. studenog 2021. po javnobilježničkom prisjedniku ĆI u uredu javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova pod poslovnim brojem OU-163/2021-1, zbog neizvršavanja obveza koje su tuženici-protutužitelji preuzeli sklapanjem predmetnog Ugovora. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu (eventualno kumuliranom) je isplata iznosa od 5.600,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove naknade za pruženo uzdržavanje.
8. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza svjedoka FI, ĐI, KI i CI, čije je iskaze prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, utvrdio da je kuća tužitelja-protutuženika u spornom razdoblju bila neodržavana i neuredna, da je po dvorištu i djelom na trijemu i hodniku kuće bio neočišćen izmet od životinja koje su dovezli tuženici-protutužitelji i smjestili na nekretninu tužitelja-protutuženika za vlastite potrebe.
9. Dakle, iz navedenih iskaza svjedoka prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su tuženici-protutužitelji na dvorištu tužitelja-protutuženika držali životinje koje su slobodno šetale dvorištem i kućom, da nisu čistili njihov izmet, koji se nalazio i u trijemu kuće i u hodniku, da je od životinja bilo kuća prljava, te je iz tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da su takvim postupanjem tuženici-protutužitelji postupali protivno preuzetim obvezama iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, da će osigurati primatelju uzdržavanja adekvatan smještaj te mu pomagati u obavljanju uobičajenih poslova poput uređenja nekretnine i sl.
10. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) kada je raskinuo predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.
11. Jednako tako, pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da tuženici-protutužitelji nisu ničim dokazali osnov i visinu protutužbenog zahtjeva kojim potražuju isplatu iznosa od 5.600,00 EUR s osnove naknade za pruženo uzdržavanje. Naime, protutužbu su tuženici-protutužitelji pravilno podnijeli do zaključenja prethodnog postupka (čl. 189. st. 1. ZPP), ali pritom nisu iznijeli nikakve činjenice niti dokaze za takav protutužbeni zahtjev, već su to učinili tek podneskom od 10. listopada 2025. koji je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada takve dokazne prijedloge nije uzeo u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP). Naime, protutužba je po svom procesnom karakteru samostalna tužba, pa se i na nju primjenjuje procesna disciplina o stadiju postupka u kojem je moguće iznositi nove činjenice (koje nisu iznesene do zaključenja prethodnog postupka) i predlagati dokaze za tako iznesene činjenice. Nakon ukida prvostupanjske presude, postupak je vraćen u stadij glavne rasprave (čl. 377. st. 1. ZPP), kada je već bila nastupila prekluzija prava tuženika-protutužitelja na iznošenje novih činjenica i dokaza glede protutužbenog zahtjeva.
12. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod stavcima I. i II. izreke.
13. Kako je tužitelj-protutuženik uspio u cijelosti u sporu, zakonita je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude.
14. Tuženici-protutužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je njihov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Cišper
