P Ob-627/2024-125

R1 Ob-2165/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Tošev, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene/protutužiteljice TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Jukić u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnom skrbniku VN iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pešćenica, radi roditeljske skrbi, nakon glavne i tajne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te punomoćnika tužene, a u odsutnosti tužene osobno, posebnog skrbnika mlt. djece i predstavnika Područnog ureda Pešćenica, dana 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Zajednička djeca stranaka, mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njezina stanovanja u [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured Pešćenica, jednom tjedno u trajanju od 1 (jednog) sata na mjestu i vremenu prema dogovoru voditelja mjere nadzora i roditelja, a ako dogovor glede vremena i mjesta osobnih odnosa izostane, tada utorkom, od 15:30 do 16:30 sati u parku u blizini mjesta stanovanja djece ili u kućanstvu oca (prema odluci voditelja mjere).

II.II. Osobni odnosi određuju se u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pešćenica imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

III. Majka TN OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb za mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu odluka o zdravlju, obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, ishođenju osobnih isprava i prijavi prebivališta/boravišta na području [adresa], dok će joj za zastupanje mlt. djece u preostalom dijelu bitnih osobnih prava iz čl. 100. st. 1. ObZ-a (promjena osobnog imena, izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna pisana suglasnost oca SN.

IV. Nalaže se ocu SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 264,00 EUR mjesečno i za uzdržavanje mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 264,00 EUR mjesečno, počevši od 27. siječnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, a u slučaju zakašnjenja s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice TN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Odbija se zahtjev tužene u dijelu kojim predlaže ostvarivanje potpuno samostalne roditeljske skrbi za mlt. ZN i mlt. ĐN, kao i u dijelu uzdržavanja za svako mlt. dijete povrh iznosa od 264,00 EUR do iznosa od 350,00 EUR.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim glasi:

„1. Mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] rođena u [adresa] dana 14. lipnja 2018. godine i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođen u [adresa], dana 30. svibnja 2015. godine stanovat će s ocem ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

2. Otac SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] izvršavat će potpunu roditeljsku samostalnu roditeljsku skrb za svoje dvoje mlt. djece i to za mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] rođena u [adresa] dana 14. lipnja 2018. godine i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođen u [adresa], dana 30. svibnja 2015. godine.

3. Osobni odnosi između majke TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. djece ZN i mlt. ĐN, odvijat će se pod nadzorom Centra za socijalni rad kada isti Centar to odredi.

6. Nalaže se tuženici TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka i to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

VII. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Određuje se privremena mjera prema kojoj će zajednička djeca stranaka, mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati s majkom TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njezina stanovanja u [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. ZN i mlt. ĐN s ocem SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured Pešćenica, jednom tjedno u trajanju od 1 (jednog) sata na mjestu i vremenu prema dogovoru voditelja mjere nadzora i roditelja, a ako dogovor glede vremena i mjesta osobnih odnosa izostane, tada utorkom, od 15:30 do 16:30 sati u parku u blizini mjesta stanovanja djece ili u kućanstvu oca (prema odluci voditelja mjere).

II.II. Osobni odnosi određuju se u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pešćenica imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

III. Majka TN OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb za mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu odluka o zdravlju, obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, ishođenju osobnih isprava i prijavi prebivališta/boravišta na području [adresa], dok će joj za zastupanje mlt. djece u preostalom dijelu bitnih osobnih prava iz čl. 100. st. 1. ObZ-a (promjena osobnog imena, izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna pisana suglasnost oca SN.

IV. Nalaže se ocu SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. mlt. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 264,00 EUR mjesečno i za uzdržavanje mlt. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 264,00 EUR mjesečno, počevši od 27. siječnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, a u slučaju zakašnjenja s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice TN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

VI. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. svibnja 2024. podnio ovome sudu tužbu radi odluke o cjelokupnom sadržaju roditeljske skrbi u odnosu na zajedničku djecu stranaka, mlt. ZN, rođenu **.**.2018. i mlt. ĐN, rođenog **.**.2015.

1.1. U tužbi navodi da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici koja je prekinuta prije više od godinu dana iseljenjem tužene sa dotadašnje zajedničke adrese stanovanja, dok su djeca ostala stanovati s ocem. Tužitelj je s tuženom želio sporazumno urediti pitanje roditeljske skrbi, te su roditelji potpisali plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, koji međutim, radi stalnih promjena stavova tužene nije podnesen sudu na potvrdu. Prije pokretanja ovoga postupka, stranke su provele postupak obveznog savjetovanja pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područnim uredom Pešćenica u kojem postupku nisu uspjele postići dogovor, a također je i obiteljska medijacija obustavljena jer je tužena na istoj galamila, napadala i imala nepredvidivo i nestabilno ponašanje. Tužitelj je i unatoč navedenom čitavo vrijeme pokazivao smiren pristup, miroljubivost, želju i fleksibilnost za dogovorom u interesu djece, te se brinuo za sve potrebe djece, dok je tužena svo vrijeme bila agresivna, iskazivala je nebrigu i manipulacijom je uznemiravala djecu, nije se pridržavala dogovora i čitavo je vrijeme sebe stavljala u prvi plan. Iznosi primjere razloga zbog kojih smatra da tužena u kontinuitetu nije sposobna brinuti o djeci, pa tako navodi: - otvorena rana prsta šake uzrokovana „porezotinom nožem“ kod mlt. ZN u vrijeme dok je bila kod majke vikendom. Majka joj nije pružila adekvatnu pomoć i nije odvela dijete liječniku koji bi procijenio rizik ozljede, nije o ozljedi obavijestila oca, pa je tako tužitelj nakon povratka djeteta od majke odveo dijete na hitnu pomoć gdje ga je liječnik pitao gdje je bio do sada i zašto dijete nije dovedeno odmah nakon ozljede, a takvim je postupanjem majka direktno ugrozila zdravlje djeteta; - nepoštovanje i nepridržavanje uputa pedijatra da se mlt. ZN u akutnoj fazi bolesti ne smije izlagati grupama ljudi, pa se tako stanje djeteta po povratku od majke komplicira. Tužitelj je dijete potom odveo kod liječnika i nakon nekoliko dana obrade i praćenja djeteta isto biva hospitalizirano;

- odbijanje preporuke liječnika da se mlt. S po hospitalizaciji i preboljenoj upali pluća na dnevnoj razini mjeri zasićenost kisikom čime ugrožava zdravlje djeteta; - banaliziranje zubobolje kod mlt. ZN na način da dijete tijekom vikenda kod majke trpi bolove zubi i zubnog mesa, a majka ne poduzima ništa, pa tužitelj nakon povratka djeteta kod sebe hitno organizira pregled kod stomatologa koji djetetu sanira zub i patnja prestaje; -uzrokovanje ozljede palca stopala kod mlt. ĐN za vrijeme višednevnog boravka djeteta s majkom na način da majka djetetu nanosi ozljedu nakon koje ne poduzima odgovarajuće mjere, a također ga u prvoj fazi ozljede koja je prema riječima liječnika ključna za oporavak ne odvodi kod liječnika. Tužitelj je dijete po povratku kod njega odveo na hitnu pomoć gdje se čude zašto dijete nije odmah dovedeno, te je mlt. ĐN nakon mjeseci konzervativnog liječnika završio na operaciji. Majčin nemaran pristup je razlog djetetove daljnje patnje i problema koji utječu na kvalitetu njegova života od tada pa nadalje jer je onesposobljen se kretati, igrati, ovisan je ocu glede pokretljivosti; - tužena za vrijeme boravka s djecom na otvorenom „izgubi“ djecu te je u više navrata panično zvala tužitelja i ispitivala ga gdje su djeca. Navodi da je o svim tako navedenim postupanjima majke informirao Centar. Obzirom da mlt. djeca već dulji vremenski period stanuju s ocem, a tužena ne vrši brigu i ne odgaja djecu, ne posjećuje ih, ne sudjeluje u aktivnostima mlt. djece, nije dostupna i protiv iste je od strane Centra ponesena policiji kaznena prijava zbog navedenih razloga, tužitelj predlaže sudu donijeti odluku prema kojoj će mlt. djeca stanovati s ocem koji će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, potom odluku kojom će se odrediti ostvarivanje osobnih odnosa djece i majke pod nadzorom djelatnika Centra za socijalnu skrb te odluku kojom će se naložiti tuženoj da za uzdržavanje mlt. ZN doprinosi mjesečni iznos od 200,00 EUR i za uzdržavanje mlt. Maxa mjesečni iznos od 240,00 EUR, sve od 01. lipnja 2023.

1.2. Uz tužbu su priloženi rodni listovi za mlt. ZN i mlt. ĐN, izviješće o obveznom savjetovanju od 20. svibnja 2024., izviješće o obustavi postupka obiteljske medijacije, zapisničke izjave tužitelja od 04. travnja 2024., 07. veljače 2024. i 12. listopada 2023. dane pred stručnim djelatnicima Područnog ureda Pešćenica, izjave koje sadržajno predstavljaju kronološki slijed događaja obiteljske dinamike od 23. siječnja 2023., plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. veljače 2023., mailovi upućeni Područnom uredu Pešćenica vezano uz obiteljsku dinamiku i medicinska dokumentacija za mlt. djecu.

1.2.1. Podneskom od 25. svibnja 2024. tužitelj je tužbi dodatno priložio zapisnik od 20. svibnja 2024. Područnog ureda Pešćenica koji je prethodio izdavanju izviješća o obveznom savjetovanju i zapisnik istog ureda od 20. svibnja 2024. kojim se stranke obavještava da će im biti izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu.

1.3. Raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2026. sud je razdvojio postupak po tužbi tužitelja glede odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o osobnim odnosima i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, od postupka po tužbi za uzdržavanja od 01. lipnja 2023., u kojem je dijelu odlučeno da će se zasebno raspravljati.

2. Tužena je u očitovanju na tužbu predložila u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev navodeći da je cjelokupno postupanje tužitelja prema njoj i djeci maliciozno i zlonamjerno jer da tužitelj prema „unaprijed stvorenom scenariju“ kroz svoje postupke onemogućava i ograničava kontakt tužene s djecom. Pojašnjava da su stranke po prekidu izvanbračne zajednice postigle dogovor da će odnose s djecom urediti po principu ravnopravnog roditeljstva i da će tužena krenuti u potragu za svojim stanom. Ubrzo potom, i nekoliko dana prije zajedničkog odlaska na more u lipnju 2023., koji je bio takav kako bi se djeci pokušao olakšati prekid zajednice, a kraj činjenice da se tužena trebala vratiti u Zagreb nakon 10 dana dok je tužitelj s djecom trebao ostati na moru, tužitelj je obavijestio tuženu da je majstor izvadio bravu i da ključevi moraju na „nekakvo“ reprogramiranje te je tražio od tužene da mu preda ključ, od kojeg trenutka tužena više nije bila u mogućnosti ući u stan već je bila prisiljena privremeno preseliti kod roditelja u [adresa]. Za vrijeme dok je tužitelj s djecom bio na moru, uznemiravao je sestru od tužene i njezinog supruga s ciljem da tuženoj onemogući nastavak boravka na moru s djecom u sestrinom apartmanu te je inscenirao događaj u kojem je izazvao svađu s tuženom i pljunuo joj u lice. Tužena je tada bila prisiljena smjestiti se kod svog oca, a tužitelj je inzistirao da se prethodni dogovor „pola/pola“ zamijeni sa kontaktima tužene s djecom svaki drugi vikend i dva dana u tjednu, na što je tužena pristala nakon silnih pritisaka i dok si ne osigura novo mjesto stanovanja. Tužitelj je, međutim, i navedeno zloupotrebljavao na način da je starije dijete, mlt. ĐN, konstantno udaljavao od majke, a čini to i dalje; govori djetetu protiv majke, vrijeđa je i omalovažava što je dovelo do „umjetno stvorenog“ otpora sina prema majci. Tako konstantno optužuje tuženu da je nemajka, da ne brine adekvatno o djeci, svaku sitnicu prijavljuje Zavodu koji je tako dobio bezbroj njegovih prijava. Ozljedu djetetova prsta zlonamjerno prikazuje kao da je „nedajbože“ dijete ostalo bez prsta, prijavljuje svaku prehladu, bolest…, optužuje majku da ne može voziti djecu automobilom, ne dozvoljava joj kontakte sa starijim djetetom pod izgovorom da dijete ne želi, sprečava i uskraćuje telefonske kontakte majke i sina, a dolazak majke pred školu da vidi dijete prijavljuje Zavodu, zove policiju, izmišlja i preuveličava događaje i odnose. Tužena je u međuvremenu pronašla stan u blizini mjesta stanovanja djece i preselila je u njega, a tužitelj, premda navedeno zna, ne dozvoljava sinu dolazak i boravak u tom stanu, a kontakte kćeri i majke nastoji otežati. Ne drži se nikakvih pokušaja dogovora, a tuženoj konstantno šalje „litanije od poruka“ u kojima je optužuje „za sve i svašta“, a svim opisanim postupcima, tužitelj pokazuje da je isključivo fokusiran na tuženu i nanošenje istoj zla iz samo sebi znanih razloga (vjerojatno radi nerazriješenih partnerskih odnosa ili promjene ličnosti), čime pak pokazuje da nije adekvatan roditelj i da ima ograničene roditeljske kapacitete. Mlt. djeca vole majku i žele biti s njom, a majka raspolaže svim roditeljskim kapacitetima da može brinuti o djeci. Smatra da je tzv. umjetan problem koji je otac stvorio sinu u pogledu odbijanja kontakata s majkom samo privremen jer da se dijete zapravo boji oca i istom povlađuje. Smatra da mlt. ĐN želi biti s majkom, ali da, radi bojazni kako će isti prema njemu reagirati, povlađuje ocu i pod njegovim pritiskom izjavljuje da ne želi k majci. Smatra da kod tužitelja stoga postoje vrlo ograničavajući poremećaji ličnosti koji ga ograničavaju u pogledu izvršavanja roditeljske skrbi, dok tužena nije ta koja će na ikoji način ograničavati i sprečavati kontakte s djecom, pa predlaže donošenje presude prema kojoj će mlt. djeca stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose te kojom će se naložiti ocu da za uzdržavanje mlt. djece doprinosi mjesečnim iznosom od po 300,00 EUR.

2.1. U dijelu odluke s kojim će roditeljem mlt. djeca stanovati i o osobnim odnosima je predložila i donošenje privremene mjere jednakog sadržaja, potrebu donošenja koje obrazlaže narušenim odnosima roditelja radi tužiteljeva ponašanja, te činjenicom da isključivo o tužitelju ovisi kada će tužena vidjeti djecu.

2.1.1. Uz očitovanje na tužbu je priložila zapisničke izjave dane pred Područnim uredom Pešćenica od 03. kolovoza 2023., 27. studenoga 2023., 07. veljače 2024., 22. travnja 2024.

3. Tužitelj se u podnesku od 02. srpnja 2024. usprotivio zahtjevu tužene te se precizno i usmjereno očitovao na svaku pojedinu točku očitovanja na tužbu. Tako navodi: a) da su mu djelatnici Zavoda 13. lipnja 2024. prenijeli kako se majka kroz čitav period na razgovorima u Zavodu pozitivno izražavala o njegovim roditeljskim kompetencijama, a da sada za potrebe postupka prezentira drugačije stavove i mišljenja koji su zlonamjerni i usmjereni na diskreditiranje tužitelja, a ne na interes djece. Iznosi da tužena za vrijeme boravka s mlt. ZN priča djetetu loše o ocu, što dijete potom prenosi ocu, kao i da je majka fokusirana na to kako naštetiti ocu koristeći djecu kao sredstvo, umjesto da razmisli kako da djeci bude što lakše prebroditi ionako tešku situaciju gdje je tužiteljica planski i svjesno svojim ponašanjem i postupcima otišla iz zajedničke obitelji te i dalje ne brine o djeci, a tužitelj je učinio sve da pokuša obitelj zadržati na okupu te svakodnevno i dalje brine o djeci i njihovim potrebama. Navodi i da je tužena u međusobnim razgovorima s tužiteljem više puta isticala i govorila mu da će ga optužiti za bilo što. Nadalje b.) da iz očitovanja na tužbu slijedi kako tužena traži promjenu u uređenju roditeljske skrbi isključivo da ne plaća uzdržavanje u prilog čemu iznosi da je tužena do sada izbjegavala bilo kakvu brigu o djeci u financijskom smislu i da je „vječito“ u nekakvim financijskim problemima. Tužena je u studenom 2023. kupila nekretninu, opterećena je kreditom od 207.000,00 EUR s mjesečnom ratom od oko 1.000,00 EUR, pa joj nedostaje sredstava za plaćanje uzdržavanja i dobro bi joj došlo da uprihođuje iznose uzdržavanja koje bi joj plaćao tužitelj. On je svo ovo vrijeme praktički sam brinuo za sve potrebe djece dok se tužena brinula o osobnim potrebama i životnim zanimacijama, a za troškove djece je prosječno plaćala po 126,00 EUR mjesečno neredovitim uplatama i to često prije važnih događaja kao što su medijacija, ročište, razgovor na Centru, a sve kako bi dala lažni privid brige. Iznosi kako smatra da tuženoj nije u fokusu svakodnevna briga oko djece, što da mu je u jednom od razgovora i rekla kada je na pitanje tužitelja bi li bila sretnija da su djeca cijelo vrijeme kod nje ili želi da su svaki vikend kod nje, odgovorila da joj ništa od navedenog ne odgovara, već da želi međusobnu razmjenu 7/7 dana i ako tužitelj na to pristane i da svoj potpis, da mu neće raditi nikakve probleme i da je suglasna da djeca i dalje ostanu živjeti kod njega. „Začudio“ ga je navod iz odgovora na tužbu gdje se tužiteljica po prvi puta izjašnjava da želi da djeca žive s njom, koji je „evidentno i isključivo“ postavljeno za potrebe postizanja glavnog osobnog cilja, a ne u interesu djece jer je do sada izjavljivala da ne želi da djeca žive s njom jer ona ne može i ne želi biti svaki dan dostupna. Iznosi i kako je tužena više puta, čak i pred stručnim osobama i na obiteljskoj medijaciji iznosila da kad bi djeca bila kod nje, ipak bi svakodnevno računala na pomoć tužitelja i njegove majke, a da bi djeca kod nje samo prespavala. Potom da c) je tužena prvi puta u dvije godine tek 29. svibnja 2024. bila na informacijama za mlt. ĐN, a da do podnošenja tužbe nije pokazivala interes za školu, školsko gradivo, izlete, aktivnosti, interakciju s učiteljicama. Iznosi da se 05. lipnja 2024. dogodio incident kada je tužena opet mlađe dijete usred radnog tjedna odvela bez dogovora iz vrtića, o čemu je obaviješten Centar i pozvana je policija jer je tužena vikala, svađala se s djetetom, pokazivala je agresivno obraćanje pred haustorom zgrade gdje djeca žive s tužiteljem. Potom navodi d.) kako odbija zlonamjerno postavljenu tezu tužene da udaljava djecu od nje ili da otežava kontakt majke s djecom te iznosi da je istina potpuno suprotna jer je on često „i iskreno“ motivirao tuženu na kontakt s djecom i „molio“ je da bude više uključena u život djece, dok se ona ponaša na način da je prisutna kada i koliko joj odgovara u odnosu na njene privatne planove, pri čemu je tužitelj taj koji se svakodnevno i u kontinuitetu brine o djeci i uključen je u sve segmente njihova života. Iznosi da ako se tužena ipak odluči pojaviti i odvojiti vrijeme za djecu, tužitelj nema ništa protiv da mu pomogne u brizi za djecu, što da se do sada događalo iznimno rijetko, pa tako navodi da je tužena najmanje 10-tak puta nešto obećala mlt. ĐN i nije ispunila; da je mlt. ĐN nekoliko puta rekao majci da bi došao u posjetu u stan u kojem živi, ali samo ako otac može doći s njim, dok mu je tužena uvijek odbrusila da tužitelj nema što tražiti kod nje i da ne može doći, a da onda niti mlt. ĐN ne može doći; kada je mlt. ĐN bio bolestan tužena nije imala za njega vremena, niti je ikada skrbila za njegove potrebe kako bi se oporavio; često je vikala, ucjenjivala ga, krivila, vrijeđala i omalovažavala; u nekoliko ga je navrata u trenucima bijesa otvorenim dlanom ruke udarila po glavi; kada je mlt. ĐN tražio njezino prisustvo govorila mu je da sada nema vremena jer nešto radi ili mora nešto obaviti te da ne bude dosadan; dijete je često od majke doživljavalo ucjene darovima, pa ga je tako majka ucjenjivala da neće dobiti uskršnji dar ako ne može doći po isti time da je bio bolestan i nepokretan nakon operacije; prošlo ljeto da mlt. ĐN nije želio ostati na moru s tuženom, što je tužitelj „u realnom vremenu“ prijavio Centru, i to je na mlt. ĐN ostavilo traumu jer već dulje vrijeme priča tužitelju i govori mu da mu slučajno nije napravio ono što i prošlo ljeto kad ga je s majkom ostavio na moru; dijete je to ljeto bilo više od 10 dana ozlijeđen s ranom na nožnom palcu, a tužena mu nije pružila nikakvu pomoć već mu je govorila da to nije ništa, čime je dijete 28. ožujka 2024. završilo na kirurškom zahvatu; mlt. ĐN je slušao kada je mlt. ZN pričala da ju je kod mame tri dana bolio zub i da je mama nije željela odvesti zubaru te kako nije željela učiniti ništa da spriječi bol, potom je slušao kako se kod mame porezala nožem i da joj je išla krv, a da „mama danima nije poduzela ništa niti ju je odvela doktoru već ju je povrijeđenu vratila doma“, a potom je ĐN vidio kada je otac mlt. ZN vodio liječniku „i naravno da sada pita sestru što se dogodilo“; da se mlt. ĐN sjeća kada je majka odlazila na poslovna putovanja i kada ju je mlt. ZN molila da ostane doma s njom jer je dijete imalo temperaturu 40, a majci „nije padalo na kraj pameti“ ostati s djetetom jer je imala svoje planove i prioritete. ĐN je često s takvih putovanja od majke naručio neki poklon (nogometni dres), ali ga je „majka uvijek prevarila sa nekim ispraznim opravdanjima“; da se mlt. ĐN sjeća koliko je loše majka postupala prema mlt. ZN u vidu svakodnevnog vikanja, svađa, ucjena i prijetnji, što je majci normalan oblik komunikacije; da postoji godinama nezainteresiranost majke za život mlt. ĐN, dječje rođendane, prijatelje, aktivnosti, što mlt. ĐN „vrlo dobro osjeća te zna od koga može dobiti prisutnost, uključenost, podršku i toplinu i zato uvijek i svuda navodi i ističe tatu i baku kao glavne stupove i osobe u njegovu životu“. U podnesku dalje nastavlja kako on protiv tužene nema ništa osobno i protiv nje ne želi govoriti ništa loše jer će ona uvijek biti majka mlt. djece, ali u odnosu na nju kao roditelja izražava veliko nepovjerenje i zabrinutost na temelju svih činjenica navedenih u tužbi jer godinama pokazuje manjak interesa za djecu, ograničenih je roditeljskih kapaciteta te se ponaša „vrlo neodgovorno i nemarno prema djeci“. U odnosu na navode da je uznemiravao sestru tužene i šogora s ciljem da tuženoj onemogući boravak s djecom na nastavku godišnjeg odmora u sestrinom apartmanu, navodi da je uslijed nemogućnosti dobivanja jasne informacije gdje će djeca provesti ljetni period poslao poruku sestri tužene na što je dobio pristojan i relativno neodređen odgovor da će djeca dio ljeta provesti kod njih u Dubrovniku i da se za sve drugo obrati tuženoj. On je tada djecu s ciljem da budu s majkom doveo u Dubrovnik, prevalivši pritom dugi put. Iznosi i da kao otac ima zakonsko pravo znati gdje će djeca odsjesti jer od majke nije dobio suvisli odgovor i informaciju čak niti na jasan upit. Tumačenje tužene o insceniranju događaja smatra dovođenjem u zabludu i iskrivljavanjem istine te navodi da se postavlja pitanje kako bi on uopće u prisutnosti djece mogao izazvati svađu s tuženom jer da je upravo on taj koji je po prirodi pomirljiv i smiren, a tužena je ta koja je vrlo promjenjivog ponašanja, „kratkog fitilja“ i svadljiva. Glede pak navoda tužene da je bila prisiljena privremeno se smjestiti kod oca i o tužiteljevom inzistiranju da se prethodni dogovor pola/pola zamijeni kontaktima tužene svaki drugi vikend i dva puta tjedno, navodi da tužena nije nikada bila na ništa prisiljena već da je planski i svjesno otišla iz obitelji iz svojih razloga koje je stavila ispred interesa obitelji i djece. Ističe da je u duljem periodu prije nego je napustila obitelj višekratno izbivala danima i noćima od kuće ne pitavši za djecu. Zajednički dogovor postignut u Planu je tada tuženoj jako odgovarao i bila je jako zadovoljna što se dogovorilo da se djeci rutina, navike i mjesto života neće mijenjati. Dogovor nije glasio pola/pola već je u segmentu viđanja dogovor bio da majka svaki dan ostvaruje osobne odnose s djecom što tuženoj nije odgovaralo u praksi i prosječno se pojavljivala 2 puta tjedno po par sati te je sama odlučila ne konzumirati ono što se s tužiteljem dogovorila. Tužena se oko osam mjeseci kasnije i prije ročišta pred sudom predomislila da joj ipak ne odgovara dogovor iz Plana te je tužitelju prije ročišta nudila razne fiktivne kombinacije i tužitelja agresivno uvjeravala i ucjenjivala da potpiše 7/7 a da zauzvrat obećava da se tužitelju i djeci neće ništa promijeniti i da djeca mogu ostati živjeti gdje jesu s tužiteljem. Nadalje, glede navoda tužene da je on optužuje da ne može voziti djecu automobilom navodi da je tuženoj više puta ukazano na kršenje zakona i važnost poštivanja Zakona o sigurnosti prometa na cestama i od strane tuženika i od strane Centra te joj je ukazano na rizike dovođenja djece u opasnost neadekvatnim prijevozom djece u automobilu. Navodi da je isto bezobzirno nastavila raditi i prijevoz kćeri je povjeravala nepoznatim osobama sličnih karakteristika iz kategorije neodgovornog prijevoza djece. U odnosu na dolazak policije navodi da je policija po pozivu utvrdila i sastavila zapisnik o uznemiravanju i psihičkom nasilju u obitelji od strane tužene, ne iz razloga dolaska pred školu, kako to tužena želi prikazati, već iz razloga urlikanja, agresivnog nastupa, provociranja, psovki pred djecom a sve doslovno pred vratima stana gdje otac živi s djecom. Iznosi dalje da je tužena godinama pred tužiteljem i institucijama zagovarala stav da je otac u stvarnosti jedna dobra, smirena i racionalna osoba te brižan i odgovoran roditelj, a da je po primitku tužbe odlučila zauzeti potpuno drugačiji stav. Potom navodi da o roditeljskim kapacitetima tužene govore činjenice i argumenti u predanoj tužbi, a da je jedini dokaz koji je tužena dostavila na okolnost brige o djeci povijest bolesti od 20. srpnja 2023. kojim se dokazuje kako tužena nije adekvatno reagirala na snažnu upalu očiju mlt. ZN kojoj su oči danima bile natečene i zatvorene. Majka nije imala pravovremenu reakciju niti odgovornu adekvatnu procjenu stanja djeteta, niti je djetetu pružila pomoć te se danima unatoč molbama i apelima oca, koji je bio udaljen od djeteta oko 600 km, da odvede dijete doktoru, na isto oglušila i odbila djetetu pomoći. Navodi da je tuženoj očigledno bilo bitnije inatiti se ocu i voditi neke svoje bitke nego jednostavno odvesti dijete doktoru u 10 min udaljenu ambulantu kako bi dijete prestalo trpjeti bolove i sve teškoće koje je imala sa zdravljem. Tužena danima djetetu ne odlučuje pomoći, dok dijete tužitelju putem kamere i telefona pokazuje da ju bole oči, da ju sve peče, da ima povišenu temperaturu dok ju majka uporno takvu danima vodi na plažu na 30+ i dovodi dijete na sam rub iscrpljenosti. Zlonamjernima vidi navode da bi se mlt. ĐN navodno bojao oca s kojim oduvijek ima predivan odnos pun povjerenja, uvažavanja, topline i pažnje, te iste s „gnušanjem odbija u potpunosti“, te navodi da je njihov odnos majka svojevremeno opisivala izjavom „vas dvojica ste kao prst i nokat, baš ste si kliknuli. ĐN je uvijek nasmijan i opušten kad je s tobom, zašto nije takav kad je sa mnom“. Glede pak navoda da na strani tužitelja postoje ograničavajući poremećaji ličnosti koji ga ograničavaju u pogledu izvršavanja roditeljske skrbi, navodi da je neuvjerljivo od strane tužene izjavljivati na Centru i obiteljskoj medijaciji svih ovih godina da nema primjedbi na roditeljsku skrb oca prema djeci i da zna da djeci ništa ne fali te govori u prilog oca kao odličnog roditelja, a sada za potrebe suda iznenada mijenja priču gdje ona osobno, bez da je medicinske struke, postavlja tužitelju dijagnozu te na taj zlonamjeran, maliciozan i nepošten način ipak više govori o sebi kao roditelju i osobi nego o tužitelju. Zaključno navodi kako je uvijek poticao komunikaciju djece s majkom i da je do sada bio spreman omogućiti majci da normalno viđa djecu u dogovorenim terminima, kao što je to i do sada mogla činiti, a nije, međutim, da su uslijed njenog nepredvidivog i neuravnoteženog ponašanja i nebrige prema djeci, došle u pitanje njene roditeljske kompetencije, a na što je tužitelja upozorio i sam Centar te da ga je Centar uputio da ustraje u tome da traži samostalnu roditeljsku skrb, viđanje djece od strane majke uz nadzor Centra, što je ovdje i učinio.

3.1. Podnesku prileži zapisnička izjava tužitelja pred Područnim uredom od 04. travnja 2024. u kojoj iznosi da je ranije Uredu podnio detaljni izvještaj o događajima u obitelji te prijavu u odnosu na majku glede zanemarivanje djece posebice u pogledu zdravlja, opterećivanja djece neprimjerenim temama, o fizičkom i verbalnom nasilju nad mlt. ĐN te izlaganju djece opasnim situacijama, kao i da je u posljednjem obraćanju Centru naveo i o fizičkom nasilju majke nad djecom o čemu je Ured podnio prijavu nadležnoj policijskoj postaji. Dalje se iznosi da obzirom je u svojim podnescima iznosio o zanemarivanju djece i majčinim neprimjerenim reakcijama radi kojih se boji za sigurnost djece, od strane stručnih je radnica savjetovan pred sudom tražiti da djeca stanuju s njim, a s majkom ostvaruju osobne odnose. Također, ako smatra da su djeca ugrožena po pitanju prehrane i zdravlja te ako smatra da bi boravak djece kod majke u toj mjeri bio nesiguran, u mogućnosti je tražiti od suda da se osobni odnosi ostvaruju pod nadzorom. Navodi se da iz svih upućenih podnesaka Područnom uredu proizlazi da on kao otac majci ne vjeruje, nema povjerenja u njezine odluke i da će se istih pridržavati. Majka je sklona mijenjanju dogovora sukladno svojim obvezama, a što među njima dodatno stvara tenzije. Navodi se i kako je upućen da uloga stručnog tima nije da se upoznaje s predetaljnim izvještajima o svakodnevnim događajima već eventualno o konkretnom događaju koji bi upućivao na počinjenje nasilja. Također je upoznat da je s obzirom na događaje u obitelji preporuka stručnog tima da im se kao roditeljima izrekne mjera stručne pomoći.

3.2. Podnesku prileže i mailovi upućeni Područnom uredu sa detaljnim izvještajem svakog postupka majke djece koji smatra neprimjerenim sa vlastitim tumačenjem istoga, pa tako prileži mail od 17. siječnja 2024. u kojem iznosi: da je 24. svibnja 2024. nakon višemjesečnog zatišja na tu temu, odjednom uplaćen proizvoljno mali iznos uzdržavanja …, da se 28. svibnja 2024. majka nije pojavila na završnoj školskoj priredbi djeteta u školi iako je imala informaciju od njega i mail učiteljice i kroz WhatsApp grupu. Djetetu je opet obećala, a nije ispunila; očigledno joj taj dan nije odgovaralo, a dan kasnije optužuje njega da joj nije rekao za priredbu te se pita kako su svi drugi roditelji uspjeli doći na priredbu i otkuda im informacije; potom da je majka 29. svibnja 2024., prvi puta otkad je ĐN krenuo u školu (09. 2022.), a sada već završava drugi razred osnovne škole, došla na informacije u školu. Tužitelj dalje navodi kako je navedeno upravo strašni primjer manipulacije čime se potvrđuje da se radi o samopromociji i pokušaju stvaranja lažne slike brige o djetetu i interesu za školu djeteta te pokušaju majke da se prezentira kao brižna majka pred učiteljicom i na informacijama po prvi puta nakon dvije godine školovanja; 03. lipnja 2024. da se majka unatoč obavijesti učiteljice svim roditeljima o terminu ne pojavljuje na roditeljskom sastanku; 05. lipnja 2024. da je majka dijete bez dogovora odvela iz vrtića, držala ju je do kasno na večer vani i na kraju odvela kod sebe doma. Prije toga je došla pred njihovu zgradu, vikala na dijete, svađala se s djetetom, radila scene i dramu. Dijete je već bilo premoreno i gladno, a majka joj nije dala ništa za jesti, a odvođenjem djeteta iz vrtića je zakinula dijete za skuhani ručak koji ju je kao i svaki dan čekao doma te je djetetu poremetila mir i rutinu usred radnog tjedna jer je njoj eto tako došlo. Tužitelj navodi da je zbog vikanja, svađe i konflikta s djetetom te agresivnog obraćanja tužitelju pred haustorom zgrade gdje žive, pozvana policija jer se po preporuci policije nije želio on izlagati i uzimati stvar u svoje ruke i uvoditi red, niti ulaziti u konflikt….; 06. lipnja 2024. predvečer da mu majka javlja da je primijetila crvenilo u međunožju kćerke i da je kontaktirala doktoricu što da radi i da joj je doktorica dala uputu da dovede dijete na pregled; a da bez obzira na to majka je ujutro dijete odvela u vrtić bez da je tete i njega kao oca obavijestila da dijete ima teškoće. On je naknadno kontaktirao pedijatricu koja je rekla da je mamu telefonski uputila da dovede dijete i da bi bilo vrijeme da upozna i majku djeteta, ali ne zna zašto se nije pojavila

4. Mlt. ZN i mlt. ĐN su u ovome postupku prvotno bili zastupani po posebnoj skrbnici ŽN iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu. Nakon što je istoj prestao radni odnos u tom Centru, posebnim skrbnikom mlt. djece je od

28. siječnja 2025. imenovan VN.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sve isprave priložene spisu predmeta od strane stranaka, potom u prijedlog i mišljenje nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad i sve dopune istoga (čl. 416. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ- a); saslušane su stranke te je izveden dokaz psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem na okolnost roditeljskih kapaciteta stranaka, eventualnih ograničenja roditeljskih kapaciteta i u tom smislu postojanja /nepostojanja manipulativnog utjecaja kojeg od roditelja te utjecaja istoga na djecu, uzroka otpora mlt. ĐN spram majke na način kako se opisuju u spisu, te u konačnici najbolji interes mlt. djece s obzirom na njihov status glede određivanja osobe primarnog skrbnika, koji je nalaz i mišljenje, izrađen po stalnim sudskim vještacima prof.dr.sc. Branki Vidrih, psihijatru i prof. PN, psihologinji, dostavljen u spis 16. lipnja 2025. te je dodatno usmeno iznesen na ročištu od 26. kolovoza 2025. Sukladno odredbi čl. 12. Konvencije o pravima djeteta, čl. 3. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava (»Narodne Novine“ – Međunarodni ugovori« br. 1/2010) i čl. 360. ObZ-a s mlt. djecom je proveden razgovor od strane stručnih osoba Zavoda od kojih su obaviješteni o predmetnom postupku te od strane posebne skrbnice. Također je pribavljeno mišljenje posebnog skrbnika te su sukladno odredbi čl. 313. st. 3. ObZ-a pribavljene isprave na okolnost imovinskog stanja stranaka.

6. Zavod je 22. srpnja 2024. na spis predmeta dostavio izviješće s mišljenjem po prijedlogu tužene za donošenje privremene mjere. Iz istoga slijedi da je majka TN rođena **.**.1982. i zanimanjem je tehničar za komunikacije. Zaposlena je i ostvaruje redovite prihode. Otac JN, rođen **.**.1976., zaposlen je kao konzultant za ljudske resurse i također ostvaruje redovite prihode. Otac stanuje na adresi prebivališta u [adresa], a majka je u trenutku sastavljanja izviješća imala prijavljeno prebivalište kod svog oca u [adresa], a privremeno je stanovala u [adresa], na adresi [adresa] gdje je kasnije i kupila stan.

6.1. Iz izviješća dalje slijedi da je u izvanbračnoj zajednici roditelja i ovdje stranaka, koja više ne egzistira, rođeno dvoje mlt. djece, ĐN, rođen **.**.2015., polaznik osnovne škole Petra Preradovića u Zagrebu i ZN, rođena **.**.2018., u vrijeme izrade izviješća, polaznica Dječjeg vrtića Cvrčak u Zagrebu. Oboje djece je zdravo i urednog razvoja. Prema izviješću Pedijatrijske ordinacije od 13. lipnja 2024. pedijatrica je upoznala oca djece SN koji je djecu redovito dovodio na preglede zbog zdravstvenih tegoba, a u dva navrata i baku po ocu kada je otac bio spriječen. Pedijatrica nije upoznala majku; majka je jednom slala email, čule su se jednom kada je majka tražila lijekove za djecu te ju je pedijatrica zamolila da dođe da se upoznaju. Nadalje, prema dopisu Osnovne škole Petra Preradovića od 05. srpnja 2024., mlt. ĐN je učenik drugog razreda, vedar je, emocionalno topao i komunikativan dječak koji s vršnjacima ostvaruje uredne odnose, ne ulazi u vršnjačke sukobe te je omiljen u razredu. U školu dolazi primjereno odjeven, ima razvijene higijenske navike, a u radu postiže odlične uspjehe. Suradnja s roditeljima je uredna uz dobru komunikaciju. Roditelji su bili na sva tri roditeljska sastanka, a majka je dolazila na informacije tijekom godine.

6.2. Obitelj ovdje stranaka je u tretmanu Zavoda od početka 2023. kada su pokrenuli postupak obveznog savjetovanja. Tada su još stanovali zajedno i izrazili su spremnost za sklapanje Plana na način da djeca ostanu stanovati s ocem, a s majkom ostvaruju česte osobne odnose. Majka je na navedeno pristala prvenstveno zbog stambenog pitanja obzirom ga u tom trenutku nije imala riješenog, dok je dugoročno iskazivala želju da djeca polovicu vremena provode s njom, a polovicu s ocem. Navodi se kako otac načelno nije odbacivao takvu mogućnost, no nije bio niti spreman na sklapanje Plana koji ne odražava stvarne i aktualne okolnosti. Do sklapanja prvotno dogovorenog Plana nije došlo te su roditelji uključeni u obiteljsku medijaciju u kojoj također nije došlo do sporazuma, koje izviješće o obveznom savjetovanju i obavijest o obustavi postupka medijacije navedenog sadržaja prileže spisu. Pokušaji postizanja sporazuma između stranaka su potrajali gotovo godinu dana u kojem se vremenu nižu teškoće u roditeljskoj komunikaciji i dogovorima oko viđanja majke i djece, nakon čega otac pokreće predmetni sudski postupak. Iz izviješća slijedi, jednako kao iz tužbe te podneska od 02. srpnja 2024., da je otac u međuvremenu učestalo izvještavao Područni ured o neadekvatnoj skrbi majke za djecu kako za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tako i nakon njezina prekida gdje je naročito stavljao naglasak na nepravovremenu skrb majke o zdravlju djece radi čega da se zdravstveno stanje djece komplicira i zahtijeva kompleksnije liječničke intervencije nego bi to bio slučaj da je majka pravovremeno reagirala (kao primjer čega se iznosi nesanirana ozljeda noge mlt. ĐN nastala tijekom ljetovanja s majkom 2023. radi čega je dijete nekoliko mjeseci kasnije moralo na operativni zahvat). Prijavljivao je i o nedovoljnom interesu majke za ostvarivanje osobnih odnosa s djecom te izostanak interesa majke za mlt. ĐN; o tome kako majka vozi mlt. ZN u autu bez autosjedalice; o nenajavljenim preuzimanjima mlt. ZN iz vrtića, o uznemiravanju u vidu dolazaka na adresu stanovanja, vikanja pred stanom, o nenajavljenim i „neugodnim“ dolascima pred školu mlt. ĐN. Stručni tim Područnog ureda u odnosu na majku iznosi kako se ona znatno manje obraćala Područnom uredu, najčešće se pokušavajući obraniti od prijava oca SN, koje je odbacivala kao neistinite i zlonamjerne. Tražila je pomoć po pitanju ostvarivanja osobnih odnosa navodeći da do mlt. ĐN uopće ne može doći u odnosu na što je iznosila da je izravna posljedica djelovanja oca. Navodila je da je jedini način da uopće vidi sina da ga dočeka pred školom ili da dođe pred zgradu gdje djeca stanuju s ocem, ali da je uslijed navedenog otac prijavljuje Područnom uredu ili čak policiji za nametljivo ponašanje. Područni ured navodi kako se majka u odnosu na mlt. ĐN čini bespomoćnom, dok otac majčine pokušaje ostvarivanja kontakata s djecom opisuje nametljivim, a potom joj zamjera zanemarivanje sina te pojašnjava kako je Maxov otpor prema susretima s majkom odraz njezina dugogodišnjeg zanemarivanja djeteta. Naglašavao je svoju načelnu spremnost da potakne ĐN na susrete s majkom, pri čemu se iznosi kako u stvarnim okolnostima nije došlo do pomaka po tom pitanju. Područni ured primjećuje kako u prijedlogu koji otac podnosi sudu predlaže osobne odnose pod nadzorom stručne osobe, no kako se otac ne doima da navedeno vidi nužnim; potom da je majka prvotno predlagala, a osobito nakon što je riješila stambeno pitanje (u blizini škole i vrtića djece te adrese stanovanja oca) da djeca polovicu vremena provode s njom, a polovicu s ocem, dok u očitovanju na tužbu daje prijedlog da djeca stanuju s njom, te zaključuju kako se doima da niti očeva tužba niti majčino očitovanje na tužbu ne odgovaraju u potpunosti njihovim stvarnim stajalištima. Stručni tim nadalje utvrđuje da kroz kontakt s roditeljima i djecom nije utvrđeno da bi ista doživljavala ugrozu u pogledu svakodnevne skrbi o njima, no da učestalo dolazi do teškoća u pogledu dogovora o osobnim odnosima djece s majkom. Stručni tim nadalje spornim vidi okolnost da mlt. ĐN pretežito odbija kontakt s majkom osim u vidu kratkih susreta u parku, pred školom i sl. te navodi da je navedeno okolnost na kojoj treba raditi s roditeljima obzirom da radi navedenog dokazi do udaljavanja majke i sina što nije u interesu djeteta. Naglašavaju da majka ne prisiljava mlt. ĐN na susrete, no jasno daje do znanja da joj aktualna situacija nije prihvatljiva te da želi obnoviti susrete s ĐN predlažući za početak kraće susrete dok ĐN ne bude spreman za više. Navode i da se u obitelji planira odrediti mjera obiteljsko pravne zaštite po pronalasku voditelja.

6.3. Stručni tim Područnog ureda u svrhu umanjenja teškoća i nesporazuma do donošenja konačne odluke suda predlaže donošenje privremene prema kojoj bi mlt. djeca nastavila stanovati s ocem, a s majkom ostvarivala osobne odnose: svaki parni vikend u mjesecu od petka u 16:00 na do ponedjeljka kada ih majka odvodi u školu/vrtić; u tjednu u kojem mlt. djeca nadolazeći vikend provode s majkom- ponedjeljkom i srijedom od 16:00 do 19:30; u tjednu u kojem mlt. djeca nadolazeći vikend provode s ocem-srijedom od 16:00 do četvrtka u 19:30; polovicu proljetnih i zimskih školskih, a ljetne praznike tijekom trajanja godišnjeg odmora majke, a ukoliko se roditelji ne mogu dogovoriti o terminima od 01. do 15. srpnja i od 01. do 15. kolovoza; za vrijeme trajanja godišnjeg odmora oca (u ukupnom trajanju od najviše 3 dana) osobni odnosi mlt. djece s majkom se neće odvijati, dok će se u preostalom vremenu odvijati sukladno uobičajenom rasporedu.

7. Tužitelj je u očitovanju na tako dano mišljenje naveo da je suglasan da djeca stanuju s njim i s majkom ostvaruju osobne odnose, no da radi dobrobiti i interesa djece stavlja nekoliko primjedbi i korekcija. U podnesku od 24. kolovoza 2024. tako ističe da kao roditelj koji je svakodnevno angažiran i samostalno brine o svim školskim obvezama mlt. ĐN, kao izabrani predstavnik roditelja i član Vijeća roditelja te time osoba koja vrlo aktivno i zainteresirano sudjeluje u svim temama vezano uz školu, smatra da je vjerojatno došlo do nenamjerne pogreške u prijenosu informacija na relaciji škola-Područni ured jer da se točna informacija o dolasku tužene u školu znatno razlikuje od one navedene u mišljenju Zavoda. U podnesku daje tablični prikaz iz kojeg slijedi koje je sve dane on bio na informacijama, a koje na roditeljskom sastanku ili pak na sastanku vijeća roditelja (3.10.2023., 18.3.2024. i 29.4.2024. 11.9.23., 29.1.24. i 3.6.24., 28.9.24. i 7.3.24.), ukazujući kako je majka bila svega na informacijama od 29.5.24. i na sastanku od 29.1.24. Ukazuje da ako se tome pribroje svi roditeljski sastanci na koje je odlazio isključivo tužitelj te činjenica da majka nije došla na završnu priredbu, tada se dobiva jasnija i istinitija slika o brizi tužene kao majke. Glede prijedloga Zavoda da se osobni odnosi ostvaruju svaki parni vikend u mjesecu od 16:00 do ponedjeljka navodi kako smatra da je radi mirnije i potpunije pripreme za predstojeći radni tjedan u smislu higijene, školskih i vrtićkih stvari, obaveza i zadaća primjerenije odrediti povratak djece ocu u nedjelju u 18:00 sati, dok u odnosu na prijedlog osobnih odnosa ponedjeljkom i srijedom navodi da isto ima smisla u vremenu nakon nastave do 19:00 jer da bi radi pravovremene pripreme djece za slijedeći radni dan i odlaska djece na spavanje bilo primjerenije povratak djece u to vrijeme umjesto u 19:30. Protivio se prijedlogu u dijelu tjedna koji uključuje noćenje djece kod majke navodeći kako se protivi tome da djeca uslijed tjedna mijenjaju krevet i rutinu, pakiraju svoje stvari i provode noć na drugoj adresi, što da se može zamijeniti viđanjem majke utorkom i četvrtkom nakon vrtića i škole do 19:00 sati, odnosno u slučaju izvanškolskih aktivnosti majke i njezinim uključivanjem u te obveze djece ako za to ima stvarni interes. Iznio je primjedbe na predložene osobne odnose tijekom ljetnih praznika navodeći kako zna da majka može uzeti godišnji odmor svega dva tjedna ljetnog godišnjeg odmora, dok se on kao otac svih ovih godina organizira na način da s djecom provodi sav preostali period ljetnih školskih praznika. Predlaže da se stoga broj dana boravka s djecom odredi u skladu s dosadašnjom praksom gdje je otac od ukupnih 80 dana s djecom provodio 65, uz boravak na moru 45 dana za koje vrijeme se osobni odnosi djece s majkom neće odvijati, a 20 dana u Zagrebu bi se odvijali), dok je majka provodila s djecom maksimalno 15 dana. Dalje iznosi primjedbu kako Zavod nije provjeravao navode majke kojima ona odbacuje prijave oca kao neistinite i zlonamjerne, pri čemu i da time Zavod posljedično ne utvrđuje da bi djeca doživljavala s majkom ugrozu, najavljujući kako će time on morati i Zavodu i sudu priložiti dodatne dokaze. Postavlja i pitanje kako Zavod planira otkloniti rizik kod djece te preuzeti odgovornost i osigurati sigurnost djece te ih zaštititi od nekontroliranog standardnog ponašanja majke prema djeci o čemu da je tužitelj u više navrata upozoravao Zavod i tražio pomoć, navodeći da je riječ o situacijama gušenja djece, fizičkog kažnjavanja, svakodnevnog vikanja na njih i izlaganja djece stresu, zanemarivanju potreba djece u dijelu zdravlja, ugrožavanja sigurnosti djece vožnjom bez auto-sjedalice, manipulacijama djece s poklonima, neadekvatnoj brizi za prehranu djece. Navodi i kako je zbog navedenih činjenica ranije Zavod uputio tužitelja na podnošenja tužbe i mogućnost traženja ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, pa postavlja pitanje zašto je u ovom prijedlogu Zavod kontradiktoran i sada ipak više ne utvrđuje da bi djeca doživljavala aktualnu ugrozu u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa majke s djecom bez nadzora te zbog čega je Zavod ublažio svoje stavove. Smatra da se takva ponašanja majka ne smiju okarakterizirati kao drugačiji odgojni stil majke u koji se ne treba miješati, već da takva ponašanja majke imaju obilježja koja oca zabrinjavanju. Ponavlja kako protiv majke djece nema ništa osobno jer ipak imaju zajedničku djecu, no da sve izneseno smatra bitnim radi zaštite zdravlja i sigurnosti djece.

7.2. Pozvani očitovati se na primjedbe tužitelja, Zavod u izviješću od 30. kolovoza 2024. navodi kako je, s obzirom na konfliktan partnerski i roditeljski odnos stranaka te činjenicu učestalih obraćanja oca Zavodu, isti obaviješten da, ukoliko smatra da su djeca s drugim roditeljem ugrožena po pitanju prehrane i zdravlja te da ukoliko smatra da je boravak djece kod majke u toj mjeri nesiguran, da može od suda tražiti ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom. Ističu i da se o takvoj mogućnosti obavještava svaki roditelj u postupku koji iznosi takve navode posebice stoga što je dužnost prvenstveno roditelja zaštititi svoje dijete. Navode je prijedlog i mišljenje Zavoda temeljeno na opsežnoj obradi i sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni.

8. Zavod je podneskom od 30. kolovoza 2024. na spis predmeta dostavio konačni prijedlog izviješća i mišljenja za obitelj ovdje stranaka sastavljen na temelju uvida u dokumentaciju kojom Područni ured raspolaže, neposrednog rada sa strankama u vidu razgovora i psihologijske dijagnostike te na temelju provedenog razgovora psihologa sa mlt. djecom, izviješća pedijatra i škole. Naknadno je na spis predmeta zaprimljeno i izviješće dječjeg vrtića u odnosu na mlt. ZN. Iz mišljenja slijedi kako se nastavlja na mišljenje i prijedlog Područnog ureda od 02. srpnja 2024., pri čemu se nastavno na potonje mišljenje i navode o naravi prituživanja oca na skrb majke, dodatno navodi kako protekom vremena otac prijavljuje majku za fizičko kažnjavanje djece za vrijeme trajanja zajednice te se stječe dojam kako otac postepeno uvodi nove elemente kojima majku želi prikazati u negativnom svjetlu, a koje nije želio spominjati u vrijeme dok se još nadao postizanju sporazuma. Ponovno se iznosi kako se majka puno manje obraća Zavodu i to najčešće u pokušaju da se obrani od prijava oca na način da njegove prijave negira i odbacuje kao zlonamjerne. Majka je od djelatnika Zavoda učestalo tražila pomoć oko ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom, navodeći da do mlt. ĐN uopće ne može doći, što smatra izravnom posljedicom utjecaja oca. Navodila je kako je jedini način da uopće vidi ĐN da ga dočeka pred školom ili da dođe pred zgradu gdje otac stanuje s djecom, ali da je zbog toga otac prijavljuje policiji za nametljivo ponašanje ili Zavodu. Mišljenje je Zavoda kako se majka u odnosu na ĐN doista čini bespomoćnom dok otac majčine pokušaje ostvarivanja kontakata s djetetom opisuje nametljivima, a potom joj zamjera zanemarivanje sina i pojašnjava da je Maxov otpor prema susretima s majkom odraz njezina dugotrajnog zanemarivanja djeteta i naglašava svoju načelnu spremnost da potakne ĐN na kontakt s majkom, no u stvarnim okolnostima po tom pitanju ne dolazi do pomaka.

8.1. Iz izviješća slijedi kako otac kontinuirano predlaže da djeca stanuju s njim, no dok je u početku barem za mlt. ZN predlagao relativno široke susrete s makom, pri čemu nije bio spreman za dogovor koji bi uključivao noćenje djevojčice s majkom tijekom tjedna naglašavajući važnost rutine i vezanost djeteta za dom, uslijed učestalih prijava majčine neadekvatne brige predlaže čak i kontakte pod nadzorom, iako se ne doima da navedeno vidi nužnim. Navodi se kako otac sebe opisuje izrazito predanim ocem i kako je nesporno da navedeno manifestira i u svakodnevnom životu jer se može zaključiti kako adekvatno brine o svim potrebama djece u vidu zdravlja, sigurnosti, prehrane, higijene, odgoja i obrazovanja, igre i emotivnog odnosa, no stječe se dojam da određenim postupcima i kalkulacijama s ciljem ostvarivanja prednosti u sudskom postupku, otežava kontakt i održavanje bliskosti djece s majkom, a što je jedna od najvažnijih psiholoških potreba mlt. djece. Otac opisuje majku vrlo nepovoljno kao roditelja ističući uglavnom njezine nedostatke i nezainteresiranost za djecu, usmjerenost na sebe, zanemarivanja djece, pri čemu gotovo da i ne nalazi ikakvih prednosti majke. Prisjeća se kako mu je majka djece u više navrata rekla da ona treba slobodu i da je ona učinila svoje kad ih je rodila. Svoj angažman otac vidi potpunim, pa tako navodi kako su mu poznanici često znali govoriti da je samohrani otac. Smatra kako uloga majke možda i nije za tuženu. Maxov otpor prema majci smatra posljedicom njenog dugotrajnog zanemarivanja djeteta, opisujući kako je znala biti gruba i hladna prema djetetu i da joj je često nedostajalo topline i strpljenja. Verbalizira svijest o važnosti odnosa djece s majkom, no sebe vidi kompetentnijim i angažiranijim roditeljem. U odnosu na majku se dalje iznosi kako je ona po rješavanju stambenog pitanja u blizini mjesta stanovanja oca, škole i vrtića, predlagala da djeca polovicu vremena provode s njom, a polovicu s ocem. U očitovanju na tužbu u kojoj otac predlaže da se osobni odnosi majke i djece ostvaruju pod nadzorom, majka predlaže da djeca stanuju s njom, a da oca viđaju. Mišljenje je Zavoda kako se čini da niti očeva tužba, a niti majčino očitovanje na tužbu ne odgovaraju u potpunosti njihovim stajalištima. Iznosi se kako majka za oca djece navodi kako ga vidi dobrim roditeljem, no i da je ona u znatno manjoj mjeri od oca sklona ocrnjivanju druge strane. Najvećim nedostatkom oca smatra njegovu tendenciju da umanji njezinu ulogu. Navodi da je tijekom zajedničkog života izvanbračni suprug bio vrlo kritičan spram nje u svakom smislu, a naročito roditeljskom. Nije uvažavao njezino mišljenje, često bi joj govorio da nije dovoljno sposobna, naglašavao bi što je on učinio više i bolje. Rijetko je bio zadovoljan njezinim angažmanom. Za sebe kao majku navodi da je vjerojatno prosječna, da zna biti stroga oko primjerice korištenja ekrana, a nekad i popustljiva. Smatra se majkom koja dobro zna slušati svoju djecu, navodi kako je sigurno nekad bila nervoznija, no da nikada nije gubila kontrolu kako to otac nastoji prikazati. Negira da bi bila gruba prema djeci i da bi imala neprimjerene odgojne metode prema njima. U odnosu na narušen odnos sa mlt. ĐN, emotivno pojašnjava da je ĐN njezino prvo dijete i da je za njega vrlo vezana. Potvrđuje da se otac po rođenju mlt. ZN u nešto većoj mjeri brinuo o ĐN, ali i da je on inzistirao češće nego je to bilo potrebno na razdvajanju djece u smislu da ih vodi odvojeno na igralište ovisno o dobi i interesima. Također je znao poslati svoju majku da uspava ĐN kada on ne bi bio kod kuće, smatrajući kako ona kao majka ne može uspavati jedno i drugo dijete. Majka svoj odnos s ĐN opisuje prethodno bliskim. Smatra da otac manipulira djecom i informacijama koje mu o njima prenosi te kako Maxovo navodno odbijanje susreta s njom nije autentična volja djeteta već posljedica očeva utjecaja. Pritom naglašava kako je u njihovom partnerskom odnosu, pa tako i sada, otac djece imao nad svima monopol, o svemu je on odlučivao i svime je upravljao. Ističe kako ona neće siliti ĐN na nešto što ne želi, no ne može prihvatiti da od djeteta bude udaljena kako je to sada. U odnosu na ZN navodi da je otac znatno otvoreniji prema njezinom provođenju vremena s majkom te je jednom prilikom sugerirao kako može tražiti da ZN ostane s njom. Očev odnos prema ĐN vidi posesivnim i nezdravim.

8.2. Psihologijskom dijagnostikom oca SN nisu utvrđeni znakovi psihopatologije. U izviješće se iznosi kako se radi o osobi s naglašenom potrebom za pažnjom i naklonošću drugih ljudi; odgovornoj i naglašeno opreznoj osobi koja teži socijalnom odobravanju. Većinu vremena prikladno reagira na frustracije i izazove, no ponekad može, uslijed potiskivanja neprijateljskih osjećaja, reagirati burno i agresivno na manje provokacije. Ostvaruje urednu psihološku prilagodbu s naglašenom ambicioznošću. Izrazito naglašava svoje roditeljske kvalitete, navodeći čak 25 jakih strana sebe kao roditelja naspram jedne slabe, dok u odnosu na majku njezine kvalitete u potpunosti negira navodeći tek jednu jaku stranu koja se ne može smatrati osobino relevantnom u vidu smisla za lijepi izgled, dok navodi čak 24 njezine slabe strane kao roditelja. Opisuje ju u potpunosti neodgovornom i nezainteresiranom za djecu. Procjena je psihologa da navedeni ekstremi upućuju na nerealno procjenjivanje sebe i majke kao roditelja. Mogućnost da djeca stanuju s majkom vidi nerealnom smatrajući kako ona uslijed svojih životnih prioriteta i roditeljskih osobina ne bi mogla samostalno organizirati skrb o djeci. Sebe, uz pomoć svoje majke vidi vrlo uspješnim u svakodnevnoj skrbi o djeci.

8.3. Psihologijskom dijagnostikom majke TN također nisu utvrđeni znakovi psihopatalogije. Radi se o osobi naglašene potrebe za pažnjom i nerealistično optimističnih stavova prema drugim ljudima. U većini situacija će primjereno odgovoriti na provokacije, no ponekad možda i pretjerano burno. Nije sklona impulzivnim reakcijama niti agresivnim ispadima. Aktualno iskazuje sniženo raspoloženje što je vrlo vjerojatno povezano s aktualnim obiteljskim okolnostima. Ostvaruje urednu psihološku prilagodbu. Iz njezinih odgovora na upitniku za roditelje se može zaključiti o dobrom poznavanju osobina i potreba djece, no i slabijoj uključenosti u njihov svakodnevni život. Opisuje se dobrim no ne savršenim roditeljem. Uviđa kvalitete i angažman oca, no ističe očevu posesivnost spram ĐN.

8.4. Provedenim razgovorom sa mlt. ĐN je utvrđeno da je u kontaktu suradljiv i pristojan, pri čemu da razgovoru pristupa zamjetnom ozbiljnošću. U odnosu na obiteljske okolnosti opisuje kako je ranije stanovao s mamom i tatom te sestrom, a sada mama više ne stanuje s njima. Prije početka odvojenog života svojih roditelja njihov odnos opisuje lošim, navodeći da su se često svađali. O povodima svađe ne zna puno, no navodi primjer kako bi mama vikala ili udarila seku kad ne bi htjela spavati, a u to bi se umiješao tata koji bi je opominjao da to ne smije raditi i tada bi među njima počela svađa. Otišli bi u drugu sobu i svađali se, a ZN i on bi se igrali, no čuli bi ih kako se svađaju. Navodi da bi ponekad u takvim situacijama mama samo otišla pa bi svađa prestala. Dječak dalje navodi da je sada bolje jer se mama i tata više ne svađaju. U svakodnevici opisuje da su i dalje prisutne svađe između njega i sestre i sestre i tate. Na upit da li bi se znalo dogoditi da bi mama udarila ZN, navodi ponekad, a ponekad bi, rjeđe udarila i njega. Na upit kako bi ga udarila navodi da bi mu dala šamar, no ne sjeća se povoda. Najprije navodi da je to bilo jednom, no potom da je bilo više puta. Opažanje je psihologa kako dječak navedeno smješta u prošlost te se teško zaključuje o pojedinostima, no ne stječe se dojam da bi za dječaka to predstavljalo izvor straha ili nelagode. Mlt. ĐN oca opisuje potpuno idealizirano. Navodi da je dobar, nije strog, veseo je, voli se igrati i šaliti. Ne navodi nikakvih ograničenja u odnosu na oca, niti nedostataka osim da mu povremeno ne da koristiti ekrane. Prema riječima dječaka u njihovu je svakodnevnicu uključena i baka po ocu, koja kuha, posprema, često ih čuva, bila je s njima na moru. Nedjeljom odlaze na ručak kod bakine mame. Po pitanju odnosa s majkom, ĐN je suzdržan iako ju prvotno opisuje u pozitivnim terminima, navodeći da je suosjećajna na primjer kada seku nešto boli i da se s njima voljela igrati. Iz daljnjih navoda dječaka se može zaključiti kako vrlo rijetko viđa majku, odnosno da je vidi kada dođe u park ili ga dočeka pred školom što mu stvara nelagodu jer vidi da su tata i mama došli zajedno bez da su se to dogovorili. Ne odlazi kod mame i s njom ne provodi vrijeme. U majčinom novom stanu je bio samo jednom, ne zna objasniti zašto, no navodi da je želio ići za Uskrs, ali se tata nije složio. Upitan o situaciji koju majka spominje da mu je za rođendan prema njegovoj želji ispekla tortu, a potom je nije došao niti kušati, navodi kako je ionako imao više torti za rođendan, da je tata rekao vidjet ćemo da li će ići, pa na kraju ipak nije otišao. Upitan da li ga netko pita želi li ići kod mame za vikend, navodi kako ga tata pita, ali kada on odbije da ga dalje ne nagovara. U odnosu na majčin stan navodi kako mu se sviđa, kako ima uređenu sobu za sebe, no iako ne navodi konkretan razlog ne želi ići kod mame u stan. Uz osmijeh navodi da bi želio ići samo ako ide tata, ali da se mama s tim ne slaže. Upitan o odnosu s majkom ranije navodi kako su se malo bolje slagali nego sada, a imali su i neke zajedničke aktivnosti. Na prijedlog o mogućem obliku susreta s majkom navodi da bi se volio igrati s mamom u parku, a na prijedlog psihologa da se roditeljima predloži konkretan dogovor o susretu njega i majke u parku, naglašeno se povlači i gotovo svaki prijedlog koji uključuje susret s mamom odbacuje bez jasnih razloga. Upitan da li je možda ljut na mamu, navodi da mu nije ispunila obećanja, primjerice da će mu kupiti dres kad je bila u Njemačkoj, a u dodatnom pojašnjenu navodi kako je mama rekla da nije bilo blizu sportskog dućana, a poslije je on s tatom na internetu našao nekoliko dućana gdje je mama mogla kupiti dres. Samoinicijativno spominje kako se veseli odlasku sestre ZN s mamom na more jer će tada imati više vremena za biti s tatom. Navodi da on neće ići s mamom na more jer mu se ne da obzirom tamo ima puno za hodati do mora, a i smetaju mu svađe između mame i ZN i tete i njezinih kćeri. Spominje i kako mu je prošle godine mama na moru krivo odrezala nokat i nije ga vodila doktoru, zbog čega je morao na operaciju, a da je takav majčin postupak razlog operacije mu je objasnio tata. Upitan bi li barem posjetio mamu u njezinom stanu, navodi da bi samo ako tata ide, a na isti način odgovara i o ikakvom obliku druženja s mamom. Opažanje je psihologa Zavoda kako se pri navedenoj verbalizaciji dječaka zamjećuje određeni ponos kada govori o tati i kada naglašava potrebu tatine prisutnosti te da često izgovara kako mu je kod tate bolje. Nakon što mu je od strane psihologa pojašnjeno da unatoč preferiranju svog životnog prostora i života s jednim roditeljem treba ostati u intenzivnom kontaktu s drugim roditeljem, navodi se kako ĐN navedeno ne prihvaća i za to ponovno nisu jasni razlozi. Kroz projektivnu tehniku nedovršenih rečenica se da zaključiti da mu vrijeme s majkom nedostaje, no kada dolazi do konkretnih odgovora tada se naglašeno povlači o odbija bilo kakav dogovor. Iznosi se kako je na kraju razgovora dogovoreno da će dok psiholog razgovara s njegovom sestrom on razmisliti kako bi se mogao vidjeti s mamom, no da uskoro otac obavještava kako je ĐN otišao kući jer je rekao da mora na wc. Mišljenje je psihologa da je ĐN želio izbjeći daljnji razgovor o mogućem susretu s majkom.

8.5. Provedenim razgovorom psihologa s mlt. ZN u skladu s njezinom dobi i zaigranosti je zaključeno o bliskom odnosu s oba roditelja te potrebom za intenzivnijim kontaktom s majkom.

8.6. Temeljem tako proveden obrade mišljenje je stručnog tima Područnog ureda kako je otac znatno angažiraniji po pitanju svakodnevne skrbi o djeci budući oni i stanuju s njim, pri čemu se zaključuje i da je trenutna organizacija života obitelji da djeca stanuju s ocem i da on izvršava sve sadržaje roditeljske skrbi pri čemu da ZN ostvaruje relativno redovite kontakte s majkom, a ĐN ih odbija, odraz odluke oca da upravlja situacijom. Očeva skrb o djeci je u svim aspektima, osim u dijelu kontakata djece s majkom adekvatna. Majka je s druge strane pasivnija u roditeljstvu što dijelom može biti odraz kontinuiranog umanjivanja njezinih roditeljskih sposobnosti od strane oca. Navodi se da iako otac kontinuirano prijavljuje majčine pogreške i propuste, a djelomično ih potvrđuje i mlt. ĐN, isti se temeljem nepristranog uvida ne mogu smatrati dostatnim da bi majku ograničili u roditeljstvu te je nesporna potreba djece za intenzivniji kontakt s majkom. Kraj činjenice da ĐN aktualno odbija kontakt s majkom, a da oboje roditelja podrazumijevaju nastavak zajedničkog stanovanja brata i sestre te se isto procjenjuje njihovim najboljim interesom, stručni tim predlaže da djeca stanuju s ocem i da u širokom opsegu ostvaruju osobne odnose s majkom. Procjenjuju potrebnim, radi zaštite psihološke dobrobiti djece, s majkom raditi na usvajanju vještina koje će joj omogućiti intenzivniji odnos s djecom i primjereniji pristup roditeljski zahtjevnim situacijama, a s ocem raditi na stjecanju uvida važnost koji svaki od roditelja ima za dijete, na uvažavanju uloge majke i odvajanju partnerskog od roditeljskog odnosa radi čega dodatno planiraju roditeljima izreći mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora. U odnosu na osobne odnose djece i majke predlaže se da se isti ostvaruju u širokom opsegu prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane: svaki parni vikend u mjesecu od petka u 16:00 na način da majka preuzme mlt. ĐN u školi i mlt. ZN u vrtiću, do ponedjeljka kada ih odvodi u školu/vrtić, u tjednu u kojem mlt. djeca nadolazeći vikend provode s majkom-ponedjeljkom i srijedom od 16:00 do 19:30 sati na način da majka preuzme mlt. ĐN u školi i mlt. ZN u vrtiću te ih po završetku osobnih odnosa vrati na adresu stanovanja oca, u tjednu u kojem mlt. djeca nadolazeći vikend provode s ocem-od srijede u 16:30 sati na način da majka preuzme mlt. ĐN u školi i mlt, ZN u vrtiću do četvrtka u 19:30 kada ih vraća na adresu stanovanja oca, polovicu proljetnih i zimskih praznika na način da svake parne godine prvi dio praznika djeca provode s majkom, a svake neparne godine s majkom provode drugi dio praznika; te ljetne praznike u vremenu od 01. do 15. srpnja i od 01. do 15. kolovoza.

9. Spisu prileži izvješće dječjeg vrtića koji pohađa mlt. ZN od 23.07.2024. iz kojeg slijedi da dijete u vrtić dolazi redovito i da ju dovodi uglavnom otac i povremeno majka. Roditelji prisustvuju roditeljskim sastancima i odazivaju se na individualne razgovore. Dobro je prihvaćena od strane vršnjaka, uključuje se na ponuđene aktivnosti samostalno ili na poziv, sigurna je u predstavljanju sebe i izražavanju svojih potreba, lako je usmjerive pažnje. Navodi se da nisu uočene poteškoće u ophođenju i funkcioniranju.

10. Tužitelj je u očitovanju na mišljenje Područnog ureda i dalje iznosio primjedbe glede opsega osobnih odnosa koji se dodjeljuju majci, sadržajno jednako kao u ranijem podnesku. U podnesku od 30. kolovoza 2024. dalje iznosi opis postupanja majke za koja smatra da su takva da djecu koristi kao sredstvo kako bi njemu naštetila i realizirala svoje prijetnje da će mu uništiti život. Tako opisuje da je otprilike nekoliko tjedana prije rođendana djece preuzela odgovornost za organizaciju rođendana mlt. ZN, a tužitelj za organizaciju Maxovog rođendana; da je ĐN svoj rođendan proslavio, a „ ZN je svoj dočekala u suzama jer ju je majka iznevjerila te rekla da nije uspjela ništa organizirati jer nije bilo mjesta nakon čega su tužitelj i djeca sami organizirali rođendan djevojčice“; potom da mu je mlt. ZN pri preuzimanju iz vrtića rekla da je za sve kriv i da šalje mami policiju na vrata; da je 06. lipnja 2024. majka s ciljem lažnog prikazivanja sebe u boljem svijetlu zvala pedijatricu navodeći da ZN ima tegobe u dijelu prepone i stražnjice i da ju je takvu preuzela od oca, a da je potom umjesto ujutro po preporuci pedijatrice da dijete dovede na pregled, djevojčicu odvela u vrtić; da 24. lipnja tužitelj nije prema zajedničkom dogovoru mogao krenuti s djecom na more jer je ZN po dolasku s vikenda kod majke prijavila da ju već danim boli zub i da je to pokazala mami, ali da ju mama nije željela odvesti zubaru i rekla da to nije ništa; da je u srpnju u vrijeme dok je tužena bila na godišnjem odmoru s ZN prvih 8 dana tužitelju zlonamjerno potpuno onemogućila kontakt, a da u tom vremenu nije niti pitala kako je ĐN.

10.1. Pozvani očitovati se na primjedbe tužitelja Zavod u podnesku od 18. rujna 2024. navodi kako se u podlozi većine predloženih promjena od strane oca nalazi težnja da se djeci ne remeti rutina stanovanja i organizacija svakodnevnih aktivnosti, no da je zaključak stručnih radnika da u aktualnoj rutini mlt. djece, majka nije dovoljno uključena te da su s toga nužne određene promjene koje bi dugoročno trebale doprinijeti aktivnijoj ulozi majke u životu djece.

11. Spisu prileži dopis MUP-a, IV PP Zagreb od 10. rujna 2024. iz kojeg slijedi da su u odnosu na prijave ovdje tužitelja spram tužene u dva navrata podnijeli posebno izviješće Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na znanje i donošenje meritorne odluke.

11.1. Iz zaprimljenog podneska OKDO Zagreb broj KR-DO-372/24 od 27. rujna 2024. slijedi da su zaprimili spomenuto posebno izviješće IV. PP Zagreb formirano povodom dopis HZSR, PU Pešćenica te da iz zaprimljenog posebnog izviješća nije proizlazila sumnja da bi se u postupanju roditelja ostvarila obilježja kaznenog djela iz domene kaznenopravne zašite djece, već da će zbog eventualnih poteškoća u obitelji, Hrvatski zavod provoditi mjere obiteljsko-pravne zaštite. U podnesku se dalje iznosi sadržaj obavijesti Područnog ureda Pešćenica te se navodi da je državnoodvjetnički spis zatvoren službenom bilješkom.

12. Pozvana obavijestiti mlt. djecu o postupku i očitovati na stranačke zahtjeve i mišljenje Područnog ureda, posebna skrbnica u podnesku od 27. rujna 2024. navodi da je provela razgovor s mlt. djecom i da je mlt. ĐN po njenom mišljenju „izuzetno zabrinjavajuće alarmantno“ naveo da nije vidio majku skoro godinu dana odnosno da ju je zadnji puta vidio kada je „bio par sati kod majke prošle godine na Božić“. Ne navodi ništa negativno spram tog susreta na Božić, a na pitanje zašto onda nije otišao niti jedan vikend kod mame ili ju posjetio preko tjedna navodi da ne zna i da nema posebnog razloga. Posebna skrbnica ističe kako dječak u dobi od 9 godina kao opravdanje za ne viđanje majke iznosi nedostatak slobodnog vremena, a na pitanje da li ga otac potiče da ide kod majke, navodi da mu otac u ovih godinu dana nikada nije rekao da ide kod mame. Posebna skrbnica smatra zabrinjavajućem da dijete u dobi od 9 godina nije boravilo s majkom dulje od 15 minuta koliko traje kada majka dođe po ZN i smatra da ovakav model odluke da djeca žive s ocem ne utječe dobro na ĐN jer je to dovelo do toga da ĐN izbjegava odlazak kod majke, a otac ga na isto ne potiče jer mu vjerojatno situacija odgovara, što je po mišljenju posebne skrbnice nisu kompetencije savjesnog roditelja. Iznosi kako ĐN ne navodi da bi postojao i jedan element na strani majke koji bi bio ugrožavajući za njega ili za sestru u vidu agresivnosti, nasilja i slično, što otac opetovano iznosi u iscrpnim dopisima Zavodu. Navodi se kako ĐN iznosi da ove godine nije bio s mamom na moru no i da s osmjehom govori da ga mama zove par puta tjedno i govori mu da joj nedostaje, da ga želi vidjeti i pita ga kada će je doći vidjeti, a onda kaže da nema vremena jer igra rukomet i nogomet, a potom i da će ju možda posjetiti ovaj vikend na par sati. Posebna skrbnica iznosi kako se stječe dojam da dijete ne može reći ništa negativno o majci u smislu da bi mu nešto napravila ili da bi svjedočio nekom traumatskom događaju pa je onda potpuno nejasno zašto je onda ne želi posjetiti. Iznosi mišljenje da je moguće da je tužitelj upisao dijete na bezbroj aktivnosti koje su toliko dijete zaokupile da je u potpunosti zaboravio na majku, a da ga onda potpuno prigodno niti ne podsjeća na majku. Smatra da takav stil odgoja nije normalan, pa kao posebna skrbnica djeteta predlaže da mlt. djeca stanuju s majkom cijelo vrijeme, a s ocem ostvaruju osobne odnose jer da ukoliko nastave živjeti s ocem i dalje neće ostvarivati osobne odnose s majkom što će ostaviti ogromne posljedice na psihofizički razvoj ĐN u odrasloj dobi. U odnosu na ZN posebna skrbnica navodi da je u razgovoru bila sniženog raspoloženja i tužna, da je samo rekla da bi željela živjeti s majkom, da kad je kod majke crta i igra se, da joj se sviđa mamin novi stan i da tamo ima igračke te da ju majka često preko tjedna zove telefonom. Posebna skrbnica protivno mišljenju Zavoda smatra da je okolnost da mlt. ĐN nije godinu dana bio kod majke, nova i zabrinjavajuća te da isto ukazuje kako skrb oca i djeci nije adekvatna. Navodi i da obzirom da otac konstantno prijavljuje majku za nemar, da je moguće i da isti opterećuje djecu svojim negativnim vrijednosnim sudovima o majci, što izaziva kod mlt. ĐN otpor kod majke. Provedena obrada u odnosu na oca kod Zavoda pokazuje da kod njega postoje rizični faktori u smislu neprimjerenih roditeljskih kompetencija koji se nepovoljno odražavaju na razvoj djece, a u situaciji kada pojedini roditelj pokazuje takve sklonosti, sud mora djecu povjeriti na život drugom roditelju. Predložila je provesti psihologijsko psihijatrijsko vještačenje stranaka.

13. Nastavno na tako provedeni razgovor posebne skrbnice s mlt. djecom, tužitelj u podnesku od 29. rujna 2024. obavještava sud kako su mlt. djeca 26. rujna 2024. u 13:30 sati pristupila u Centar za posebno skrbništvo u Zagrebu i da je nakon razgovora s posebnom skrbnicom koji je trajao oko 50 min, mlt. ĐN iz prostorije izašao „vidno iscrpljen, blijed i potresen za razliku od dobrog raspoloženja s kojim je ušao u prostoriju.“ Sina je prvi puta u životu vidio tako uznemirenog, pri čemu iznosi da je mlt. ĐN inače vrlo smireno, uravnoteženo i stabilno dijete. Mlt. ĐN se po povratku s navedenog razgovora odlučilo djelomično povjeriti ocu, pa je tako opisao određene rečenice koje mu je posebna skrbnica u više navrata upućivala, pri čemu da je dijete iznijelo dojam velike nelagode, prestrašenosti i straha na pitanja posebne skrbnice. Rekao mu je da ga je je posebna skrbnica stalno navodila da kaže nešto što nije želio i da mu je to bio najstrašniji razgovor u životu. Tužitelj u podnesku dalje iznosi da je mlt. ĐN i sat vremena po dolasku kući bio vidno uznemiren, žalio se na bolove u trbuhu, mučninu, …, a kada je zaspao da se noću budio, ružno sanjao, dozivao oca, zapomagao i usred noći ispitivao oca da li će po njega netko doći i odvesti ga iz stana navodeći da mu je to navodno rekla posebna skrbnica. Slijedećeg dana da se mlt. ĐN dodatno otvorio ocu, pa da je tako naveo kako mu je posebna skrbnica govorila da on već godinu dana nije vidio mamu i da je to stalno ponavljala, iako je on rekao da je vidi nekoliko puta tokom tjedna i vikendom kada mama dolazi po mlt. T; potom da ga je posebna skrbnica ispitivala gdje bi želio živjeti i da se on izjasnio da želi živjeti s ocem, no da ga je ona uvjeravala da mu je bolje biti s mamom. Tužitelj u podnesku navodi i da je i sama tužena primijetila uznemirenost i nelagodu mlt. ĐN te predlaže da se posebna skrbnica izuzme iz spisa kako niti jedno dijete više ne bi doživjelo ovakvu traumu.

13.1. Podneskom od 30. rujna 2024. tužitelj je dostavio medicinsku dokumentaciju na okolnost psihičkog statusa mlt. ĐN nakon razgovora sa posebnom skrbnicom. Iz priloženog nalaza Poliklinike Aviva od 28. rujna 2024. slijedi kako podatke o obiteljskoj anamnezi, porodu djeteta i dosadašnjem statusu djeteta, kao i o obiteljskoj dinamici daje otac. Iz razgovora psihijatra s mlt. ĐN slijedi kako je dječak u kontaktu pristojan, suzdržan, opaža se da iskazuje tikove oko očiju, …, razvidno je da mu je teško. Mlt. ĐN liječniku iznosi „Sad ćemo se pokušati dogovoriti, mama i tata“; iznosi da bi volio odlaziti kod mame kad ide i sestra, pa ostati sat ili dva i da ga onda vrate kući, … njemu je bolje spavati kod tate i biti u svom domu. Opažanje je liječnice da dječak lomi prste, trese nogom te da je jasno da mu je sve ovo veliku emocionalni stres. Navodi se kako dječak opisuje da je „majka nekad znala biti stroga, udarila bi ga ponekad po guzi, dala bi im šamarčinu, zna da je bio jako mali, ali se toga sjeća“. „Kad je bio na razgovoru kod posebne skrbnice stalno mu je prijetila da će sud donijeti neke odluke i da će morati živjeti s mamom, uplašio se da će morati živjeti s mamom“. Iz nalaza slijedi da je mlt. ĐN postavljena dijagnoza Poremećaja prilagodbe i Reakcije na teški stres i poremećaju prilagodbe.

13.1. Posebna skrbnica je u svemu osporila navode oca upirući da je razgovor s mlt. djecom provela prema pravilima struke.

14. Podneskom od 01. listopada 2024. tužena je predložila donošenje privremene mjere prema kojoj će oboje mlt. djece stanovati s njom, a s ocem ostvarivati osobne odnose. Preložila je i donošenje presude istog sadržaja uz obvezu ocu da za uzdržavanje djece doprinosi iznos od 300,00 EUR za svako dijete. Prijedlog obrazlaže postupanjem tužitelja od vremena prestanka izvanbračne zajednice stranaka u kojem optužuje tuženu i manipulira činjenicama i događajima, koristeći pritom djecu kao oruđe. Ukazuje kako je posebna skrbnica zaključila, jednako kao i Zavod da je otac manipulativan i zlonamjeran roditelj koji je na prevaru zadržao djecu i radi nekih svojih narcisoidnih razloga se sveti djeci. Navodi da je činjenica da je tužitelj po razgovoru djeteta s posebnom skrbnicom dijete vodio u Klaićevu na hitan prijem, a potom u Polikliniku Aviva gdje traži da dijete govori ono što mu je rekao, „dno dna manipulacije djetetom“, pri čemu da o takvim pregledima nije obavijestio majku. Iznosi i kako je i ona bila prisutna u Centru za posebno skrbništvo i da je nakon razgovora posebne skrbnice s djetetom, tužitelj inzistirao da on razgovara s posebnom skrbnicom te da ju je „doslovno prisilo da uđe u prostoriju“ i da joj „on očito objasnio sve što joj ima za reći“. Zaključuje da je tužitelj manipulativan i otuđujući roditelj te mu se od strane struke treba ograničiti pristup djeci kako bi se spriječilo njegovo daljnje postupanje na štetu interesa djece.

14.1. Tužitelj se protivio prijedlogu tužene za donošenje predložene privremene mjere upirući i dalje je da mlt. ĐN u stanju šoka nakon razgovora sa posebnom skrbnicom. Predložio je da se na okolnost psihičkog statusa djeteta i toga da li je u interesu djeteta da viđa majku i spava kod nje provede psihijatrijsko- psihološko vještačenje. Tužena je pak navela da su mlt. djeca u obradi Poliklinike koja je u tijeku, no da je otac do sada već dva puta odgodio termine. Predstavnice Zavoda su u odnosu na navode tužene o manipulaciji i otuđenju mlt. ĐN navele da je za potvrdu navedenog potrebna obrada stručnjaka, kao i da od 15. listopada 2024. počinje mjera intenzivne stručne pomoći koja će dati bolji uvid u obiteljsku dinamiku.

15. Na ročištu održanom 02. listopada 2024. saslušane su stranke.

15.1. Tužitelj SN je iskazao da je poremećaj u partnerskom odnosu njega i tužene trajao puno godina, no da tužene od početka 2023. više nije bilo u kućanstvu nego što je bila prisutna i da je od tada počela pomalo iznositi stvari te se u lipnju 2023. iselila, a odluku o tome su donijeli zajednički. Također su zajednički sačinili Plan prema kojemu će djeca stanovati s njim, što je njoj tada odgovaralo jer mu je to tako rekla. Iskazao je da je apelirao na tuženu da bude prisutna svaki dan jer da uvijek ima posla nakon škole i vrtića, pa su i takav plan sastavili, no on kao takav nije zaživio jer majka nije bila dostupna. Rekla mu je da ne može biti tu svaki dan za nikoga i da ima poslovne obaveze. Djeci su zajedno priopćili odluku i smatra da su to dobro primili jer se operativno za njih na dnevnoj bazi nije ništa promijenilo. Majka je od tada djecu viđala otprilike dva puta tjedno na način da bi ih on prethodno doveo iz škole, odnosno vrtića, ručali bi i onda bi ona s njima provela jedno vrijeme u parku ili šetnji. Njegova komunikacija prema njoj je bila vezana za djecu jer ju je tražio da bude prisutna. Upitan o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi za vrijeme trajanja partnerske zajednice, iskazao je da je i prije i nakon pogoršanja partnerskog odnosa skrb za djecu bila dominantno njegova. On je vodio djecu u školu i vrtić i dovodio ih kući, on ili povremeno njegova majka su kuhali, on je sve organizirao i brinuo se za sve aktivnosti djece. Tužena je povremeno, kada su joj to poslovne obaveze dopuštale, vodila ZN na aktivnost. On je često tuženoj ukazivao da to dugoročno ne može tako i da on ne može dugoročno u devedeset posto vremena voditi brigu o svemu te da i on ima posao od kojeg su primarno živjeli. Iskazao je da je tužena povremeno znala usisati, što se reflektiralo na red u kućanstvu i tu je od nje tražio veći angažman. Namirnice za kućanstvo su kupovali podjednako, za ĐN je odjeću i obuću uglavnom kupovao on, a za ZN tužena. Koliko mu je tužena rekla, ona ima uredski posao i često mora ići na poslovna putovanja, a to je najčešće bilo kada su djeca bila bolesna. Naveo je da je on bio taj koji je primarno kuhao i uspavljivao ĐN, a tužena je isto pokušala učiniti za ZN, no to je rezultiralo teškim situacijama u vidu vike, drame i udaranja. Pokušavao je amortizirati to što se događalo i apelirao je na nju da to ne čini, no to tada nije prijavljivao Centru ni policiji. Upitan što je majka radila protivno interesu djece naveo je da je svjedočio tome da ih je udarala po glavi, da je sjedila na djetetu i gušila ga, što također tada nije prijavio Centru ni policiji. On je u takvim situacijama smireno reagirao koliko je mogao, razdvojio je majku koja je gušila i tukla dijete, zaštitio je dijete, smireno joj je rekao da je to prevršilo svaku mjeru i da to više ne radi. Ponudio joj je pomoć ako se ne može kontrolirati, a ona mu je rekla da je ocrnjuje. To „gušenje i mlaćenje ZN“ od strane majke bilo je svaku večer u zadnje tri godine njihove partnerske zajednice. U devet od deset puta je to činila, što su ĐN i on čuli jer su bili u drugoj sobi, a to je završavalo tako da je on nastavio uspavljivati ZN. Dalje je naveo da je on išao na sve roditeljske sastanke i informacije, a tužena je prvi puta išla nakon što je podnesena tužba u ovom postupku. On je čitavo vrijeme radio i teško je na ovakav način brinuo za djecu te mu, osim povremenog kuhanja od majke, nitko nije pomagao. No, usprkos svemu tome su znali kao obitelj funkcionirati na način da bi odlazili na zajedničke izlete, družili se s prijateljima koji imaju djecu iste dobi.

15.2. Iz iskaza dalje slijedi kako majka aktualno prosječno djecu viđa dva puta tjedno, time da zna biti perioda da ih cijeli tjedan ne vidi ili da ih vidi tri do četiri puta tjedno kada dođe pred školu. On joj preda dijete i nema informacije gdje dalje provode vrijeme. Iskazao je da ima bojazan kad joj predaje djecu radi ranijih udaranja po glavi, gušenja i radi toga što djecu nije vodila liječniku kad bi bila ozlijeđena, nego mu ih je takve vratila. Po završetku osobnih odnosa s majkom on djecu pita kako im je bilo kod majke i to čini nenametljivo. ZN se znala od majke vratiti s ozljedama i bolestima. Znala mu je pričati da se pred njom dosta viče i svađa i ima bojazan da je dijete od majke ušutkano. Sada mu sve rjeđe iznosi te stvari. Iskazao je da ZN kod majke spava svaki drugi vikend, a ĐN ne, ne odlazi kod majke u stan već se viđaju vani. ĐN odbija ići kod nje u stan i rekao mu je da hoće da on ide s njim, što je rekao i mami, no ona mu je rekla da otac nema što u stanu kod nje tražiti. Iskazao je kako smatra da se ĐN boji majke na dubljoj razini koju niti sam ne može shvatiti. Kada ga netko pita kaže da se ne boji, ali opisuje situacije kako je majka udarala sestru. On kao otac potiče ĐN da se druži s majkom, pita ga bi li želio da ga majka odvede na trening ili utakmicu, da li bi želio s njom negdje otići, no dijete kaže da neće, a u takvim mu je situacijama Centar sugerirao da ga ne sili. ZN rijetko odbija ići kod majke. Dalje je iskazao da je on angažiraniji roditelj i na dnevnoj bazi je angažiran oko djece, iskazuje im nježnost, toplinu, brine o svim njihovim potrebama. Posebno upitan je naveo kako je majka imala potencijal biti dobra majka. Upitan o njezinim dobrim i lošim osobinama, naveo je da se ponekad trudi biti nježna što je isforsirano i da se protekom vremena teško mogu naći dobre strane. Loše osobine su da je gruba, agresivna, ne osjeća potrebe djece i okrenuta je prema sebi.

15.3. Na daljnji upit je naveo da je on odlučio dijete odvesti kod liječnika nakon razgovora kod posebne skrbnice jer je bio loše, a tuženu je o tome informirao. ĐN je iz prostorije kod posebne skrbnice izašao blijed, u životu ga takvog nije vidio. Sjeo je za stol s igračkom i „piljio u jednu točku“. Čak ga je i majka pitala da li je dobro, što ga je iznenadilo. Iskazao je da su mlt. djeca već ranije bila u tretmanu; u Centru, u Poliklinici su na pola tretmana. To jutro su bili kod psihijatra nakon čega su mu rekli da im je bilo lijepo. Na daljnji upit svoje punomoćnice je iskazao da je ĐN za vrijeme trajanja partnerske zajednice „čepio uši“ kada je pokušavao zaspati, a majka je u drugoj sobi „mrcvarila ZN“. ĐN se tada pokrivao po glavi. Upitan o ozljedi ĐN dok je bio kod majke, naveo je da se dogodila situacija u ljeto 2023. kada ga je protivno njegovoj želji ostavio kod majke u Dubrovniku. Po Maxovoj priči mu je majka rezala nokte i tu se nešto dogodilo, valjda mu je krivo odrezala. Kako je i sam imao sličnih iskustava i zna što se može dogoditi rekao joj je da ga odvede doktoru, što nije učinila vjerojatno njemu u inat. Na koncu je ĐN završio na operaciji i liječnik je pitao gdje su bili do sada. Drugih situacija se ne dalje nije mogao sjetiti. Upitan zašto izostaje majčino viđanje djece naveo je da on to ne može znati. Ona se jednostavno ne javi i ne pojavi.

15.4. Na upit punomoćnika tužene je naveo da je u trenucima kada se tužena iseljavala iz stana često znao pitao gdje će biti ako će voditi ĐN i ZN kod sebe, no ona nije htjela odgovoriti i držala ga je u neznanju, a u studenom 2023. je u Centru saznao da je kupila stan. Upitan kako je funkcionirao odnos majke i djece dok se tako iseljavala, naveo je da je njihov odnos karakteriziran izrazitim neprisustvom majke. Nije je bilo danima i noćima, znala je dolaziti u 6 ujutro „i povraćati“. Znala je tempirati odlaske kada su djeca bila bolesna. ZN ju je znala tražiti da bude kod kuće kada je bila bolesna, no majka to nije činila. Upitan da li je majka nešto doma radila s djecom za školu i vrtić, naveo je da nije. Dalje je iskazao kako misli da djeca trebaju imati oba roditelja. Oko toga se angažirao čitavo vrijeme zajedničkog života i sada, a to je radio tako da je amortizirao sve loše postupke majke i nikada nije djeci rekao ništa loše o majci. Upitan od tužene kako je djeci omogućio djeci oba roditelja, naveo je da je to činio aktivnom motivacijom majke da bude prisutna svaki dan nakon škole i vrtiće i da podijele obveze oko škole i vrtića je mu je samome bilo teško. Upitan dalje kako bi predložio da djeca ostvaruju kontakt s majkom uputio je na predloženo u tužbi navodeći da su u mu u Centru rekli da to predloži ako je bilo ovakvih situacija, pa je tako i napravio. Na upit posebne skrbnice koliko često i na koji način je poticao odlaske ĐN majci, naveo je da je to tema razgovora na dnevnoj bazi. Upitan da li je ĐN na Uskrs želio ići kod majke, a on je to odbio je naveo da se sjeća da je majka zvala dijete da dođe po poklon koji mu je donio zec, a ĐN je tada izlazio iz bolnice nakon operacije i nakon toga su se liječili 3 dana kod kuće. On nije nikada odbio ĐN da ide kod majke, nego ĐN to nije mogao. Dalje upitan je naveo da je dobio poziv za Prekršajni sud kao svjedok za 08. listopada, no ne zna za što. On se policiji obraćao u više navrata i potom je policija obavila razgovore. Nije podnosio kaznene prijave. Iskazao je i da je komunikacija s majkom u vezi djece otežana. Često joj piše oko troškova koje ima za djecu, ali ona ne reagira. Obavještava je o svim stvarima vezanim uz djecu i usmeno i pismeno, a u zadnje vrijeme pismeno jer mu nakon nekog vremena kaže da joj nešto nije rekao. Upitan kako vidi odnos majke i djece u situaciji da on nije u mogućnosti brinuti o djeci naveo je da je o tome puno puta razgovarao s tuženom i tražio ju je da bude prisutnija, no u tome nije postignut pomak. Mlt. djecu bi povjerio sebi i volio je da je majka uključenija.

16. Tužena je iskazala da je tijekom trajanja izvanbračne zajednice roditeljska skrb za mlt. djecu bila podijeljena. Ona je od rođenja djece u svemu sudjelovala glede skrbi, kuhanja, presvlačenja, kupanja. Prvih 10 godina zajedničkog života je ona kuhala, a onda je SN rekao da mu njezina hrana više nije fina, pa je kuhala njegova majka, odnosno, baka. Iskazala je da je fizički morala biti na poslu osam sati, dok je SN imao mogućnost rada od kuće te je im je ono što je trebala biti prednost zapravo postao kamen spoticaja jer je on počeo primarno naglašavati stvari koje je on toga dana učinio. Ako je ona odvela djecu u školu, odnosno vrtić, tada ih zbog radnog vremena nije mogla i pokupiti. Podjednako su izvršavali roditeljsku skrb glede vrtića, škole, izvanškolskih aktivnost, glede obveza vezanih uz vrtić. Mlt. djecu je primarno uspavljivala ona i ne odgovaraju istini njegovi navodi oko zlostavljanja djece pri uspavljivanju i gušenju mlt. ZN. Iskazala je da je do poremećaja u partnerskom odnosu došlo zbog velike količine događaja između njih gdje ona više nije osjećala da su partneri. SN voli biti dominantan i ona je svoje zahtjeve uvijek morala dobro argumentirati. Želio je imati kontrolu nad svime i morao je znati stvari poput: da li je dijete kakalo, kada je to učinilo, da li je dijete jelo, kada je išlo spavati, osjećala se kao dadilja. Nekih godinu i pol dana prije prekida izvanbračne zajednice su počeli intenzivno raspravljati o svemu i do prekida je došlo krajem 2022. Ona je iz stana gdje su zajednički stanovali s djecom, izbačena u lipnju 2023. kada su još s djecom trebali zajedno otići na more na 10 dana, nakon čega se ona trebala vratiti u Zagreb i potom ponovno preuzeti djecu. Dan prije nego što su išli na more joj je rekao da mu da ključ jer da dolazi bravar i da s bravom nešto nije u redu. Dala mu je ključ i rekao joj je da joj ionako sada ne treba. Dogovor je bio da će ona biti ta koja će ići u potragu za stranom po prekidu izvanbračne zajednice jer je stan u kojem su stanovali u vlasništvu njegove majke. Znala je da je to proces. Dogovorili su se da će dok ne pronađe stan funkcionirati na način da će ona nakon posla dolaziti u stan, uspavljivati djecu i ponovno ujutro dolaziti kako djeca ne bi ništa posumnjala, a po pronalasku stana i s vremenom je njihov dogovor bio da će djeca biti 7 dana kod jednog i 7 dana kod drugog. Dalje je iskazala da je djecu vidjela u parku krajem kolovoza 2023. kada su se vratili s mora. Nije znala da su se dan ranije vratili već ju je ĐN pitao da gdje je ona. Rekla mu je da je otišla kod dede jer da mu mora nešto pomoći i da će ostatak vremena biti kod dede. U stan više nije mogla ući. S je viđala svaki drugi dan u parku, a ĐN na način da bi ga pričekala ispred škole i otpratila do stana. U svoj je stan uselila nešto prije Božića 2023. Viđanje djece s ocem je dogovarala preko poruka. Negdje u proljeće su kao roditelji sjeli s djecom i rekli im da će roditelji živjeti odvojeno, a otac je to djeci rekao ranije jer su djeca to znala. Iskazala je da su Plan potpisali u trenutku dok su još zajedno stanovali. Ona je već tada tražila da se u planu napiše 7-7, ali su joj u Zavodu rekli da to nije moguće jer žive na istoj adresi. Navela je kako je točno da je njihov dogovor bio da će ona djecu viđati svaki dan i to se svodilo na vrijeme nakon škole, odnosno, vrtića, pri čemu u odnosu na ĐN samo na način da bi ga otpratila iz škole. Ona je SN svaki dan slala poruke da želi biti s ĐN i S, da želi ĐN odvesti na kolač, na aktivnost; znala je da ĐN ne želi ići kod dede u [adresa], pa na tome nije ni inzistirala. ZN je dolazila svaki drugi vikend. SN na poruke uopće nije odgovarao ili bi napisao da djeca imaju druge obaveze. U odnosu na ZN je od tog kolovoza 2023. plan funkcionirao onako kako su ga potpisali. Na Centru je tražila pomoć oko toga kako da dođe do ĐN jer da ga ne viđa. Kada bi joj otac doveo ZN, ĐN ne bi bilo. Kada bi ga pitala gdje je ĐN znao je odmahnuti rukom u smislu da pred ZN o tome ne razgovaraju ili je ZN znala dovesti baka. Navela je i da ne odgovaraju istini navodi iskaza tužitelja u dijelu gdje je rekao da je on njoj nudio da bude svaki dan prisutna, da ona nije bila dostupna i da bi rekla da ne može biti svaki dan ni za koga. ĐN je bio kod nje nakon Božića zajedno s ZN, otvarali su poklone, svidio mu se stan, vidio je svoju sobu. ZN je tada ostala, a ĐN je otišao s ocem koji ga je čekao dolje. Prisjetila se da je ĐN nazvao oca koji ga je podsjetio da ima igru kod prijatelja. Dogovor je bio da te praznike djeca budu s njom. S ZN je tako bilo, ali ĐN nakon toga više nikada nije bio u stanu. I nadalje ga je viđala tri puta tjedno po pet minuta kod škole. Pokušavala je s ocem djece o tome komunicirati, no nije dobivala nikakve informacije. Razgovarala je i s ĐN o tome, pitala ga je da li želi doći kod nje, na što joj je rekao da mora provjeriti s tatom, a nekad je rekao da želi, no do toga nije nikada došlo. U odnosu na mlt. ZN ima informacije o njezinim aktivnostima jer dolazi kod nje i u to je upućena, a u odnosu na ĐN ne dobiva nikakve informacije. Zna da je upisan u glazbenu školu, rukomet, nogomet i ona na drugi način pokušava doći do informacija o tome. ĐN je želio da mu se za rođendan napravi torta reprezentacije što su ona i ZN zajedno napravile, ali ĐN kod nje nije došao taj dan, a kasnije je rekao da ga tata nije podsjetio. Navela je da je ĐN drugo dijete kad je otac u blizini. Osporila je da bi tužitelju rekla da će ga za bilo što prijaviti, da je bila nemarna prema djeci, tukla djecu, vikala na njih, kao i da bi vozila Miu bez auto sjedalice. U odnosu na ozljedu oka mlt. ZN je reagirala pravovremeno, poslikala i poslala pedijatrici te je podigla lijek kojim je tretirala oko. U odnosu na ozljedu noge mlt. ĐN je navela da je bila riječ o natisku. Imao je premalu obuću, kupili su veću i nekoliko dana se kupao u njenim šlapicama, mazala mu je to kremom. Navela je da je upitno što se dogodilo kada je ĐN otišao kod oca i zna da je kasnije igrao i nogomet. Osporila je bi dinamika susreta s djecom ovisila o njenim interesima i da se najčešće ne bi pojavljivala. Ona radi u Velikoj Gorici i trebalo je doći do Zagreba te je više-manje bila prisutna svaki dan. Iskazala je da ju je tužitelj po prekidu izvanbračne zajednice uvjeravao i govorio joj da će se dogovoriti, a najprije je to bilo da će djeca biti podjednako kod njega i kod nje kada nađe stan. Ona je potom pronašla stan i gledala je da to bude u blizini njihovih prijatelja, škole, parka te je stan udaljen svega 5 minuta hoda od ranije adrese stanovanja. Iskazala je kako smatra da je otac zlonamjeran jer djeca nisu kod nje onoliko koliko bi htjela. Kada je rekla da je manipulativan mislila je da on kontrolira vrijeme koje će ona provoditi s djecom. On određuje vrijeme koliko će djeca biti s njom. Pitala je za ZN da bude kod nje od četvrtka do ponedjeljka umjesto od petka do ponedjeljka u odnosu na što ju je ignorirao te joj je u srijedu poslao poruku da ne može, a onda u petak da može biti do utorka, na što mu je rekla da ima planove za ponedjeljak i utorak, no na kraju se organizirala, no s njime dogovori nisu mogući. Iskazala je kako smatra da je tužitelj kao otac dobar roditelj, no glede ove trenutne situacije nije. Dalje upitana je navela da je za vrijeme trajanja njihove zajednice imala lijep odnos s djecom. Ne odgovaraju istini tužiteljevi navodi da bi imala hladan odnos prema djeci. ĐN je znao dolaziti k njoj u krevet prije škole, mazili su se, ako ga nije uspavljivala obavezno ga je poljubila za laku noć. Kada su se ona i tužitelj odlučili razdvojiti u stan je počela dolaziti tužiteljeva majka koja je uspavljivala ĐN jer je tužitelj mislio da ona to očito ne može. On je od tada 90 posto vremena bio izvan stana. S ZN je također imala lijep odnos, s oboje djece se znala poigrati, otišli bi u park, išli bi na izlete. Takav odnos je s ZN i ostao jer je i rijetko viđa, a s ĐN odnosa nema. Jedno vrijeme ga je mogla dobiti preko sata, ali je to tužitelj nekako odrezao. Komunikacija između nje i tužitelja je loša i svodi se na poruke. Očito ne mogu razgovarati. Lakše je vjerojatno preko poruka. Poruke se svode na to kad što treba, tu su predbacivanja s njegove strane. Ona ga traži da mu javi kada ĐN ima utakmicu, ali joj to ne javi. Neposredno se čuju samo kada je ZN kod nje kada se čuje s ocem. Tužitelju su kao roditelju dobre strane to što će se pobrinuti da bude tu za djecu, da ih pokupi iz škole, vrtića, da im da jelo, obuće ih, spremi na spavanje. Loše strane su mu da im uskraćuje majku, uspostavlja kontrolu nad djecom, ponekad ju je kritizirao pred djecom. Kada se s djecom primjerice ide u park spremaju im se tri jakne, točno se propisuje kada moraju što pojesti. Navela je da ne odgovara istini da ona ne bi bila zainteresirana za djecu. Tužitelj je radio od doma, a ona je morala ići na posao. Ona je također znala raditi od doma i tada je od nje očekivao da kuha, sprema, ali i ona je morala raditi.

16.2. Iskazala da je da ne želi ĐN kod sebe odvoditi na silu. Želi odnos s njime izgraditi postepeno na način da najprije dolazi k njoj na ručak. Vjeruje da bi s vremenom želio biti kod nje. Sada ima fleksibilnije radno vrijeme i može djecu prije posla odvesti u školu, odnosno vrtić, pokupiti ih i dovesti u stan. Glede aktivnosti za koje u odnosu na ĐN i danas ne zna koje su, vjeruje da bi se s ocem mogla podijeliti, a ako neće, vjeruje da će se snaći. Ima sestru koja joj može pomoći i djeda.

16.3. Dalje je iskazala kako smatra da ĐN ne želi doći kod nje jer od oca za to nema podršku. Sada u petak ga je pratila od škole i zgrade. Bio je prisutan i otac. Kada ga je pitala da li želi s njom i ZN ići na jahačko natjecanje vidjela je da ga to interesira, a onda je pogledao oca i rekao da ne zna da li ima utakmicu, na što je otac rekao da će vidjeti i dogovoriti. To je bilo u petak i smatra da nije moguće da ne bi znao da li ima utakmicu za subotu. Nakon toga joj se niti ĐN niti otac nisu javili.

16.4. U odnosu na razgovor s posebnom skrbnicom je navela kako ĐN po izlasku s razgovora u Centru za posebno skrbništvo nije bio zdravstveno loše već je bio tiši, nije piljio u jednu točku, igrao se s magnetima. ZN joj o tom razgovoru nije ništa govorila. Otac je nije obavijestio da je dijete odveo u Klaićevu i kod psihijatra u polikliniku. Iskazala je da su u četvrtak prije razgovora bili u Poliklinici i bio je dogovor da ĐN dođe kod nje u subotu na ručak. U petak, niti subotu se tužitelj nije javljao, niti je ĐN u subotu došao. Na razgovoru u Poliklinici ga je pitala da li taj dan želi doći do nje, na što je tužitelj „odrezao“ i rekao u subotu. U nedjelju su ona i ZN zvale tužitelja da bi ĐN došao na ručak, ali je rekao da je ĐN kod prabake na ručku. Posebno upitana dalje je iskazala da je po pozivu tužitelja bila dva puta policija. Jednom je bila na prekršajnom sudu. Prvi puta je bila riječ o tome da su djeca za vikend trebala biti kod nje. SN je to uskratio prije vikenda, tražila ga je da ih pošalje na balkon da ih barem pozdravi. Pozvonila je na portafon, sišla je baka koje je rekla da smo se loše dogovorili i da se ne želi miješati. Tada ju je policiji prijavio da ga maltretira i u odnosu na to sada čekaju odluku prekršajnog suda. Drugi puta je bila riječ o situaciji kada je tužitelju i vrtiću poslala poruku da će preuzeti ZN. Kada je tamo došla on je već bio tamo. Tete su joj rekle da mu upravo govore da će ZN ići s njom. Otišla je s ZN i provele su neko vrijeme, a kada ju je željela predati ocu, djevojčica je plakala i nije željela otići od nje. Otišla je iza zgrade i kroz neko vrijeme mu poslala poruku da je dijete u redu i da dođe po nju, a također ga je i zvala, ali se nije javio. Kako je već bilo 7 sati, odvela je dijete kod sebe i nakon nekog vremena je došla policija koja joj je rekla da je SN prijavio da se dere ispred ulaza na dijete.

16.5. Upitana kako procjenjuje svoj odnos s ĐN navela je da je odnos trenutno narušen jer ga ne vidi koliko bi trebala. Trenutno ga vidi svega jednom tjedno na 5 minuta i to u petak kada nosi torbu iz škole jer je izrazio želju da ide sam s prijateljima iz škole što poštuje. U tom vremenu ga ne može pitati kako se osjeća niti ništa o njegovim potrebama. Iskazala je da je sigurna da mu fali. Smatra da mu ne bi bilo teško kada bi sud donio odluku da ĐN treba odlaziti k njom subotom i da mu treba dati vremena da se prilagodi.

17. Na ročištu od 29. listopada 2024. predstavnice Zavoda su navele kako u konkretnom slučaju postoje elementi koji upućuju da je na strani mlt. ĐN na određeni način od strane oca učinjeno udaljenje djeteta od majke, no da ne mogu postaviti dijagnozu djeteta te smatraju da će se to učiniti kroz obradu djeteta u Poliklinici. Navele su i da bi donošenjem privremene mjere po prijedlogu tužene kod mlt. ĐN vjerojatno došlo do daljnjeg otpora djeteta i ovrhe djeteta. Otac je od Zavoda upućen u savjetovalište, voditeljica mjere dolazi u obitelj od 15. listopada 2024. Predložili su i nadalje donošenje privremene mjera sukladno njihovom prijedlogu navodeći da prema njihovoj procjeni majka nije ugrožavajući roditelj. Vjeruju u to da majka neće siliti dijete, kao i da će ĐN ostati spavati kod majke, ako osjeti da je to u redu s ocem.

17.1. Upitani da li bi kroz prijelazni period pristali na prijedlog mjere sukladno prijedlogu i mišljenju Zavoda, tužitelj je naveo kako predlaže da djeca borave kod majke dva puta tjedno i svaki drugi vikend te da se protivi prespavljivanju ĐN preko tjedna kod majke. Tužena je navela kako pristaje na donošenje privremene mjere sukladno prijedlogu i mišljenju Zavoda, dok se posebna skrbnica nije složila s prijedlogom Zavoda.

18. Spisu prileži nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 08. siječnja 2025. u odnosu na mlt. ĐN i nalaz od 05. prosinca 2024. u odnosu na mlt. ZN iz kojih slijedi da su mlt. djeca upućena na timsku obradu od strane Područnog ureda Zavoda radi procjene po očevoj prijavi za zanemarivanje i zlostavljanje dječaka i njegove sestre od strane majke.

18.1. Iz mišljenja za mlt. ĐN slijedi kako provedena multidisciplinarna obrada ukazuje na dječaka iznadprosječnih neverbalnih intelektualnih sposobnosti, visoke razvijenosti vizualno-motoričke integracije i urednih govorno-jezičnih sposobnosti, čije su vještine čitanja i pisanja u skladu s dobi i akademskom razinom. Dječak ima urednu sliku o sebi te trenutno ne doživljava povišenu razinu emocionalnih ili ponašajnih smetnji, no prikazano odrastanje lišeno realizacije prava na oba roditelja predstavlja značaj rizik po dječakov daljnji emocionalni razvoj. Navodi se kako su tijekom obrade roditelji savjetovani i informirani vezano uz prikazano aktualno odrastanje dječaka praćeno konfliktnim odnosnom roditelja lišenom suradnje u najboljem interesu dječaka, što predstavlja rizik po njegov daljnji razvoj. Preporuka je multidisciplinarnog tima uključiti dječaka u praćenje psihologa, procijeniti o roditeljskim kapacitetima te na njih usmjeriti stručni rad, pri čemu se navodi i da bi mjerom stručne pomoći u izvršavanju roditeljske skrbi bilo moguće doprinijeti umanjenju rizika.

19.4. Prema mišljenju multidisciplinarnog tima, mlt. ZN je djevojčica urednog ranog psihomotornog i intelektualnog razvoja te uredne vizualno-motoričke integracije, uz indikatore organske nezrelosti i nešto slabiju razvijenost grafomotorike. Kod djevojčice se uočavaju smetnje pažnje te blaža odstupanja u pragmatičnim sposobnostima uz zamijećene tikove treptanja. Na planu emocija uočeni su indikatori sramežljivosti, impulzivnosti i zaokupljenosti vlastitim mislima dok se roditeljske procjene djevojčice razlikuju. Sama djevojčica je pozitivnih stavova prema roditeljima ponaosob. Rizik po njezin daljnji pravilan emocionalni razvoj predstavlja konfliktan odnos roditelja te izostanak suradnje, koji prati njeno odrastanje. Preporučeno je uključiti djevojčicu u praćenje psihologa; procijeniti roditeljske sposobnosti te stručni rad usmjeriti na roditelja.

20. Ovosudnim rješenjem P Ob-627/24//R1 Ob-2741/24-52 od 28. veljače 2025. je prema rezultatima ovako provedenog dokaznog postupka donesena privremena mjera prema kojoj mlt. ZN i mlt. ĐN stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju osobne odnose prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane- svaki parni vikend od petka u 16:00 na način da majka preuzme mlt. ĐN u školi i mlt. ZN u vrtiću, do ponedjeljka kada ih odvodi u školu/vrtić; u tjednu u kojem mlt. djeca nadolazeći vikend provode s majkom-ponedjeljkom i srijedom od 16:00 do 19:30 sati na način da majka preuzme mlt. ĐN u školi i mlt. ZN u vrtiću te ih po završetku osobnih odnosa vrati na adresu stanovanja oca; u tjednu u kojem mlt. djeca nadolazeći vikend provode s ocem-od srijede u 16:30 sati na način da majka preuzme mlt. ĐN u školi i mlt, ZN u vrtiću do četvrtka u 19:30 kada ih vraća na adresu stanovanja oca; polovicu proljetnih i zimskih praznika na način da svake parne godine prvi dio praznika djeca provode s majkom, a svake neparne godine s majkom provode drugi dio praznika; te ljetne praznike u vremenu od 01. do 15. srpnja i od 01. do 15. kolovoza. Privremenom mjerom je također naloženo majci doprinositi za uzdržavanje mlt. ZN iznos od 170,00 EUR, a za uzdržavanje mlt. Maxa iznos od 210,00 EUR mjesečno.

20.1. Iz obrazloženja rješenja slijedi da je doneseno akceptirajući kako mlt. ĐN ne prihvaća kontakt s majkom bez za to jasnog razloga, te se njihov kontakt uopće ne ostvaruje, a razloge toga je za utvrditi po sudskim vještacima; ali i cijeneći mišljenje Zavoda da bi u takvim okolnostima ikakav nasilni prelazak djeteta k majci za njega izazvao još veći otpor, pri čemu je u interesu mlt. djece nastavak njihovog zajedničkog života. Također, sud je cijenio da je u aktualnim okolnostima, u kojima je nedvojbeno došlo do poremećaja obiteljske dinamike mlt. djece, a kada nastali poremećaj ukazuje na rizik za emocionalni razvoj mlt. djece, nužno uspostaviti adekvatan kontakt djece s roditeljem s kojim ne stanuju.

21. Podneskom od 13. ožujka 2025. Zavod je dostavio na spis predmeta obavijest o izviješćima voditeljice mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora za period s početkom od 15. listopada 2024. do zaključno veljače 2025., iz kojeg slijedi kako oboje roditelja voditeljici mjere iznosi potpuno oprečne opise danih informacija „u mjeri koja nadmašuje samo subjektivno različit doživljaj situacije“. Osobni odnosi majke i mlt. ZN se redovito ostvaruju te voditeljica mjere bilježi prisan odnos djeteta i majke navodeći kako djevojčica djeluje „veselo, opušteno u odnosu s majkom“, dok osobni odnosi majke i mlt. ĐN izostaju. Iščitava se kako je majka 04. prosinca 2024. čekala mlt. ĐN ispred škole, te dječak samo letimično pozdravlja majku i brzim se korakom uputio kući. Prijedlog šetnje je odbio ponavljajući da ima obveza. Majka je pratila njegov gotovo trčeći korak i pokušavala s njim razgovarati, što je završilo dolaskom do kuće. Nadalje, proizlazi kako majka o odnosu s ĐN priča s puno emocija i vidljivo joj je teško što ne uspijeva doprijeti do ĐN. Otac je voditeljici mjere predočio kako je razlog takvog Maxovog stava prema majci taj Max prema majci nije razvio privrženost zahvaljujući njezinom odnosu prema njemu iz djetinjstva. Majka je prema očevim riječima dječaka ignorirala, vikala je na njega, tukla ga je, često je iznevjerila svoja obećanja čega se ĐN sjeća. Iz obavijesti o izviješću za prosinac 2024. slijedi kako je ĐN trebao za školski zadatak izraditi obiteljske fotografije, gdje nije želio staviti niti jednu fotografiju majke iako ga je otac navodno na to motivirao. Tijekom siječnja 2025. je mlt. ĐN voditelji mjere naveo razloge zbog čega ne želi kontakt s majkom-„jednom ga je ošamarila, i njega i S kad smo se igrali, iznevjerila ga je kada je išla u Njemačku i obećala mu dres koji nije donijela kako je rekla da nije bilo dućana, no kada su on i tata našli na internetu niz dućana u okolici i o tome je obavijestili, rekla je da ne rade, čime je lagala, te zbog toga što se mama jednom svađala s S prilikom uspavljivanja, sjela je na nju pa je tata intervenirao“. Voditeljica mjere navodi kako ovi razlozi djeluju neuvjerljivo i da prilikom iznošenja istih nema popratne emocionalne reakcije. Z je također navodio da ne želi da ga mama vozi na treninge jer da ga je jednom vozila i skoro je povraćao zbog brze vožnje i naglog ulaska u zavoj. Ne želi niti da ga mama čeka pred školom jer ga zagrli što on ne želi. Rezolutno izjavljuje da se njegov odnos prema majci nikada neće promijeniti. Tijekom veljače 2025. je na pokušaje voditeljice mjere da uspostavi kontakt ĐN i majke, dječak izjavio kako „zauvijek ne želi viđati majku“. Voditeljica mjere navodi i da se otac često vraća u prošlost nastojeći argumentirati stav o nedostatnim roditeljskim kapacitetima majke, dok je majka uglavnom usmjerena na nastojanje da uspostavi kontakt s Z, u čemu glavnom preprekom vidi utjecaj oca.

22. Tijekom postupka je provedeno multidisciplinarno psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Branki Vidrih, psihijatru i PN, psihologu, koje je temeljeno na uvidu u spis predmeta, medicinskoj dokumentaciji te vlastitom ispitivanju roditelja i mlt. djece.

22.1. Prema mišljenju vještaka temeljenom na potonje iznesenom, u odnosu na majku TN se navodi kako je riječ o osobi iznadprosječne intelektualne efikasnosti u odnosu na koju se na testovima ličnosti ne evidentira psihopatologija. Prisutna je potreba prikazivanja sebe u socijalno što prihvatljivijim svjetlu te također nesklonost iznošenja osjećaja i poteškoća u svakodnevnim situacijama. Dobro je socijalizirana, no u situacijama pojačane frustracije ili nagomilanog stresa je u stanju reagirati napadačkim. Društvena je, vedre prezentacije, dobre motivacije, uredne racionalno-emocionalno integracije. Iznosi se da se više puta tijekom razgovora evidentira velika emocionalna patnja koja sada traje već značajno dugo vremena. Negira da bi imala ikakvih auto ili hetero agresivnih razmišljanja ili nakana. Urednog je uvida i kritičnosti, no iscrpljenih adaptacijskih kapaciteta i žudnji za djecom.

22.2. U odnosu na oca SN se navodi da je osoba visoko iznadprosječne intelektualne efikasnosti s izraženom potrebom prikazivanja sebe u socijalno što prihvatljivijem svjetlu te je također prisutna nesklonost iznošenja svojih osjećaja i poteškoća. Pokazuje nezrelost, dominantno ugađa sebi, manjka mu iskrenost. U svakodnevnim se komunikacijama kontrolira te je dobro socijaliziran, no u situacijama pojačane frustracije ili nagomilanog stresa je u stanju reagirati napadački. Pokazuje društvenu odgovornost i ima osjećaj povjerenja u sebe, ali i druge ljude. U psihičkom statusu se spremno odaziva na razgovor, koji se vodi bez potrebe za poticanjem, no uz potrebu fokusiranja na temu razgovora, jer je u iznošenju svog viđenja situacije u kojoj se čitava obitelj nalazi, izrazito opširan i sklon monologizirati. Misaoni tijek je po formi održan, sadržajno je fokusiran na osobno viđenje odnosa i sklon repetirati određene sintagme primjerice „transparentan“. Navodi se kako se u misaonom sadržaju ne nalazi se znakova psihotičnosti, ali je evidentna visoka afektivna angažiranost u problematici. Doima se projektivan, ne preispituje svoje odluke niti ponašanje. Sklon je pseudofilozofiranju i racionalizacijama.

22.3. Iz mišljenja u odnosu na mlt. ĐN slijedi da je riječ o nježnom, osjetljivom i opreznom dječaku koji izbjegava rizične aktivnosti. Izražena je težnja prikazivanja svojeg dobrog psihičkog zdravlja i negiranja ikakve negativnih osjećaja svojstvenih povremenom svakom djetetu. Izražena je potreba prikazivanja sebe u socijalnom što prihvatljivijem svjetlu. Kroz postupak vještačenja dječak na verbalnoj razini izražava distancu od majke, a kao osnovni uvjet druženja s majkom postavlja prisutnost oca. Na crtežu obitelji je međutim evidentna bliskost s majkom kraj koje pozicionira sebe te njegove emocionalne reakcije održavaju tešku psihičku patnju. Pri artikuliranju ideje da majku ne voli, dječak koji pokazuje psihomotorni nemir koji je odraz njegove unutarnje napetosti, doima se razapet između lojalnosti prema ocu i ljubavi prema majci. Potonji osjećaji su poprilično zatomljeni i do izražaja dolaze u situaciji kada dječak i majka ostaju sami. Osjeti se njegova čežnja za majkom. Daje odgovore koji su ponavljajući, inkorporirani u njegovo sjećanje - što je malo vjerojatno da bi se dijete njegove dobi sjećalo događaja iz vremena kad je imao 3 godine, a ne bi imao sjećanja na vrijeme kad je imao 7.

22.4. U odnosu na mlt. ZN, mišljenje je vještaka da je djevojčica prosječne razine inteligencije, uredno sposobnosti perceptivno-motorne koordinacije. Pokazuje upadno nezrelo ponašanje, no afektivno je topla, priklonjena je i ocu i majci te se čini kako se bolje nosi sa situacijom odvojenog života

22.2. Glede procjene roditeljskih kompetencija, iz mišljenja slijedi kako je ključna odlika roditeljskih kapaciteta, roditeljska empatija za djetetovo iskustvo, što omogućuje roditelju da uoči i odgovori na djetetove autentične emocionalne, psihološke i razvojne potrebe. Pri procjeni roditeljske empatije su dvije osnovne domene i to: sposobnost roditelja za empatiju prema iskustvu drugog roditelja i sposobnost roditelja za empatiju prema djetetovoj ljubavi za oba roditelja i razvojnim potrebama djeteta za oba roditelja u svojem životu. Vještaci navode kako iz spisa proizlazi, a o istome su dobiveni i podaci tijekom samog vještačenja, da je otac sav usmjeren na zadatak da dokaže kako njegova bivša nevjenčana supruga nije dobra majka niti u kojem pogledu. Zamjera joj niz neadekvatnih ponašanja koje se tiču djece od nedovoljnog sudjelovanja u brizi za djecu, zdravstvenog zanemarivanja, nedovoljne prisutnosti te u konačnici i psihičkog i fizičkog zlostavljanja djece. Vještaci primjećuju kako otac za majku svoje djece nema niti jednu lijepu riječ. Majka, prozvana po raznim točkama nudi svoje objašnjenja i dobiva se bitno različita slika od one koju nudi otac. Oca djece opisuje kao brižnog i posvećenog „izuzev ovog što radi sada“. Vještaci navode kako ovakav stav oca proizlazi iz strukture njegove ličnosti i upućuje na nedostatak uvida da je za pravilan psihofizički razvoj djeteta nužna dobra slika o oba roditelja. Otac ĐN poručuje da majka za njega nema vremena (O tome ljuti li se ĐN što na mamu, dječak kaže „puno puta me prevarila, kad bi išla u Njemačku me prevarila. Kad je rekla da ide u Njemačku dogovorili smo se da će mi kupiti dres, nije kupila. Vidjeli smo ja i tata na karti da je bilo otvoreno cijeli taj tjedan i zaokružili smo dućane, rekla je da nema dućana, a svi su dućani oko tog hotela. Rekla je da nije bilo dućana nije stigla, nije mogla, nije imala novca“). Činjenica da bi ĐN trebao izgovoriti da je moguće da ne voli majku stavlja na njega nepodnošljivi emocionalni teret (Misliš li da tebe mama voli. Da. Tu ĐN više ne može suzdržati suze koje već dulje vrijeme zatomljuje i već neko vrijeme povremeno promijeni izraz lica u suzdržavanje plaća, trljajući oko. Z ovim pokazuje nepodnošljivost mogućnosti da ne voli majku. Jeca dok grca dugo u suzama u teškoj emocionalnoj patnji). Otac u svojim aktivnostima kojima dječaka udaljava koristi rane oblike manipulacije te je jedna od njih i kreiranje posebnog saveza sa sinom te koristi svaku situaciju da kaže „sine, tata je tu“, tom ga prilikom dotiče, pogladi, zagrli, brižno i uslužno ga opskrbljuje potrebnim, pa tako i kada majka zadnji Božić poziva dječaka da bude neko vrijeme kod nje, dječak ne može ostati dulje jer ga ispred zgrade čeka tata(Majka: stavila sam ruku na vrata i na tebe, htjela sam da ostaneš. ĐN: tata je bio cijelo vrijeme ispred zgrade). Vještaci navode da je upravo dirljiva Maxova potreba za majkom u situaciji kada majka i ĐN pregledavaju fotografije brojnih zajedničkih prilika, što upravo opovrgava očeve navode da se majka nije bavila djecom. ĐN veselo evocira uspomene, samoinicijativno koristi prilku da stavi ruku na majčino rame i da ruka tako ostane. U tim trenucima ĐN je u konfliktu lojalnosti, identificirati se s percipiranim općim očekivanjima (majka: hoćemo li me staviti na telefon? ĐN: pitat ću tatu. Majka: bi li volio doći na ručak kod mene ili na igru? ĐN: dogovorit ću se s tatom. Majka: Na ljeto da idemo u Dubrovnik sa sekom? ĐN: ajmo svi zajedno u sobu sa slovima. Majka: da idemo ti i ja i seka?. ĐN: ne, ja bih da tata ide). Vještaci dalje u mišljenju navode kako je otac u smislu angažiranosti i brige za svakodnevne potrebe djece nesporno posvećen i brižan otac. Glede roditeljskih kompetencija oca, stav ĐN prema majci upućuju na to da otac nema roditeljske empatije za emocionalne potrebe svoje djece i to prvenstveno ĐN, a to je njegova autentična potreba za oba roditelja pa tako i za majkom. Odbacivanje majke u smislu da bude s njom barem jednako vremena jasno ukazuje na to da je kod oca suptilna manipulacija zbog koje dječak ima potrebu svojim stavom prema majci pokazivati ocu svoju lojalnost. Kako je za vještake u ovakvom sporu upravo bitan odnos djece prema roditeljima, a autentična je potreba djeteta za oboma roditelja, tada ovakav stav Đ može jedino proizlaziti iz manipulativnih aktivnosti oca kojim narušava odnos V i majke te su u tom smislu roditeljski kapaciteti oca reducirani, a njegovi se postupci mogu ocijeniti kao zanemarivanje emocionalnih potreba djeteta i predstavljaju štetu za njihov emocionalni razvoj. Kod majke, vještaci nisu našli nikakvih obilježja koja bi upućivala na psihopatologiju na planu ličnosti, koja bi na ikoji način umanjivala njezine roditeljske kapacitete. Unatoč situaciji čežnje za sinom, koju subjektivno jako teško podnosi, strpljiva je, nepritiskajuća, spremna je podrediti se svim mogućim zahtjevima i uvjetima koju pred nju postavljaju sin i otac kako bi dobila koji komadić vremena više da ga provede sa sinom. ĐN i otac su „u savezu“ te ĐN nije u stanju evocirati svoje autentične želje, nego njegove želje predstavljaju projekciju očevih želja. Vještaci smatraju da je otpor dječaka prema majci fabriciran od strane oca, koji upravo iz spektra svoje osobnosti sebe nameće kao besprijekornog, predanog i angažiranog roditelja. ĐN je u teškom emocionalnom stanju, u autentičnoj čežnji za majkom. Mlt. ZN kao mehanizam obrane od teške obiteljske situacije koristi bijeg u nezrelo ponašanje. Pokazuje jednaku privrženost jednom i drugom roditelju. Odnos bivših partnera je narušen, a dominira negativan stav oca prema svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi koju diskvalificira u svakom pogledu.

23. Tužitelj je u cijelosti usprotivio mišljenju i zaključku vještaka, navodeći da je nekorektan, jednostran, nepravilan, netočan, površan i neodrživ u pogledu svih gore navedenih činjenica te da je obrazloženje i sadržaj nalaza u direktnoj suprotnosti sa zaključkom. Iznosi kako kroz cijelo obrazloženje, vještakinje kao utjecaj oca na ĐN provode tezu „moguća manipulacija“, dok u zaključku navode da se radi o „manipulativnim aktivnostima oca“; da vještakinje kao jedini ključni manipulativni utjecaj oca na ĐN ističu radnje koje pružaju ĐN osjećaj sigurnosti „tata je tu za njega…“, koje je riječi dobio kao uputu od voditeljice mjere. U podnesku ukazuje na postupke majke koji su odraz njezine nebrige za djecu, sadržane u ranijem dijelu postupka te ukazuje kako vještakinje za majku koja fizički i emocionalno zlostavlja djecu, a o kojem su zlostavljanju više puta upozorene od djece i tužitelja, zaključuju da kod majke nema psihopatologije koja bi umanjivala njezine roditeljske kapacitete, čime da vještakinje štite nasilje.

23. U prilogu očitovanja na mišljenje vještaka su dostavljene poruke i fotografije događaja za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice o čemu u spisu prileže opisi, potom tužiteljevi činjenični opisi događaja za vrijeme trajanja ovog postupka, podnesci vezani uz obvezu majke da pridonosi za uzdržavanje.

24. Zavod se u podnesku od 18. srpnja 2025. u potpunosti suglasio s mišljenjem vještaka, navodeći da je isto provedeno sveobuhvatno i stručno te da su doneseni zaključci utemeljeni na detaljnom uvidu u dinamiku obiteljskih odnosa. U podnesku navode kako iz zaključka vještaka proizlazi da kod majke nisu utvrđena ograničenja u roditeljskim kompetencijama, dok je kod oca prisutan izostanak roditeljske empatije za emocionalne potrebe svoje djece i to prvenstveno mlt. ĐN, što je dječaka dovelo do teškog emocionalnog stanja u kojem nije u mogućnosti iskazati svoju autentičnu potrebu i čežnju za majkom. S obzirom da je prihvaćanje uloge i važnosti drugog roditelja u životu djeteta jedan od temeljnih preduvjeta za kvalitetno izvršavanje roditeljske skrbi, Stručni tim zavoda se priklanja mišljenju vještaka te predlaže da malodobna djeca ĐN i ZN nadalje stanuje s majkom. Po pitanju osobnih odnosa djece i oca, navode da se suočavaju s teškoćama u procjeni jer je nesporno da su oboje djece privrženi ocu te da isti u svim drugim aspektima skrbi, izuzev uvažavanja potrebe djece za majkom, uglavnom adekvatno skrbi o njima. Isto tako, ukazuju kako iz nalaza proizlazi nespornim da je utjecaj oca na djecu, posebice na ĐN osobito naglašen te se može očekivati da će se, u slučaju širokih i nekontroliranih kontakata oca i ĐN, onemogućiti ponovna uspostava odnosa dječaka s majkom. Određivanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe u raspoloživim okvirima, uglavnom podrazumijeva i značajnu vremensku restrikciju takvih susreta na svega nekoliko sati mjesečno, pa s obzirom na navedeno navode da će procjenu o najboljem interesu djece u okviru raspoloživih mogućnosti i konkretan prijedlog vezano uz osobne odnose djece s ocem dati po provedenom saslušanju vještaka kako bi se tijekom istog stekao kvalitetniji uvid u moguće posljedice takvog ograničenja osobnih odnosa s roditeljem ili pak nekontroliranih i širokih osobnih odnosa u kojem se slučaju ne bi mogao eliminirati daljnji nepoželjni utjecaj oca. Navode i da će pri daljnjoj procjeni utjecaj imati i tijekom ljetnih praznika jer se može očekivati da bi u slučaju stjecanja uvida od strane oca u neprimjerenost svog prethodnog postupanja i štete koje isto nanosi djeci, po čitanju i razmatranju zaprimljenog nalaza, isto moglo pozitivno utjecati na odnos i dinamiku viđenja ĐN s majkom, a ukoliko će do takve poželjne promjene doći, isto bi moglo umanjiti potrebu za većom restrikcijom osobnih odnosa djece i oca.

25. Sudske vještakinje su na ročištu od 26. kolovoza 2025. usmeno iznijele nalaz i mišljenje, ostajući pritom u cijelosti pri onom pisanom u spisu. Ponovno navode kako kod majke ne postoje znakovi psihopatološkog odstupanja koje bi umanjivalo roditeljske kapacitete, dok za oca smatraju da su, zbog karakteristika opisanih u psihičkom profilu psihološkog testiranja i psihijatrijskog intervjua, njegovi roditeljski kapaciteti reducirani upravo zbog neprepoznavanja potrebe djece da uz sebe imaju oba roditelja. Iznose kako je jasno da je odnos bivših partnera trajno i nepovratno narušen, te su mišljenja da je u obiteljskoj dinamici mlt. ZN uspjela proći "bez većih teškoća" i da je dijete koje je privrženo i ocu i majci, no ĐN je dječak koji se nalazi u doista iznimno teškom emocionalnom stanju zbog čežnje za majkom, a nalazi se u procjepu između toga i očekivanja ekspresije lojalnosti prema ocu. Navode kako se većina navoda u podnesku tužitelja kojim prigovora vještvu odnosi se na ono o čemu je već u mišljenju jasno iskazano, a to je da je gosp. SN usmjeren na zadatak da dokaže kako njegova bivša nevjenčana supruga nije dobra majka niti u kojem pogledu i da se neadekvatno ponaša spram djece, bilo da ih zdravstveno zanemaruje ili psihički ili fizički zlostavlja te za majku djece nema niti jednu lijepu riječ, dok majka, gđa. TN, prozvana po raznim točkama nudi svoja objašnjenja i dobije se bitno različita slika od one koju iznosi otac. Iznose da vještaci nisu imali mehanizama da ispitaju svaki detalj i istinitost navoda bilo koje stranke što i nije u konačnici zadatak vještaka nego utvrditi i zašto ĐN odbija druženja s majkom, na što su dali odgovor. U podnescima gosp. SN se također primjećuju kontradiktorni zahtjevi odnosno primjedbe s jedne strane da se dijete previše dovodilo pred pritisak iskazivanja, a s druge strane da su vještaci nedovoljno ispitali podlogu psihičkog funkcioniranja ĐN. Primjedbu tužitelja vezanu uz način ispitivanja mlt. djece su vještakinje otklonile pojašnjavajući da su i jedno i drugo dijete ispitivali u prisutnosti oca, bez prisutnosti oca, u prisutnost majke i bez njezine prisutnosti kao i u prisutnosti oba roditelja, što je sukladno pravilima struke, dok se Pravilnik o pribavljanju mišljenja djeteta primjenjuje na sudionike postupka različite od vještaka. Upitane od tužitelja da li su pred majkom pitale dijete da pokaže na njoj kako ga je to majka gurala za Božić 2024., navele su smatra li da su vještaci takvi nemili da bi malo istraumatizirano dijete tražili da demonstrira navedeno. Na daljnji upit tužitelja zašto bi se otac protivio ostvarivanju osobnih odnosa ĐN i majke kada se u planu suglasio sa širokim opsegom ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i majke, navele su da se otac deklarira kao osoba koja potiče odnose dječaka i majke. Kada je početkom 2023. potpisan taj Plan, otac je to tada zaista i mislio, međutim, od tada se situacija promijenila za koje razloge vještaci ne mogu znati, no činjenica je da to što ĐN odbija vidjeti majku nije odraz niti patologije majke niti njezinih aktivnosti spram djeteta. Upitane koji bi drugi razlozi ili okolnosti mogle utjecati na to da dijete od 10 godina ne želi vidjeti majku, navele su da bi to mogla biti psihopatologija majke ili neki neprimjereni postupci majke, iako se u takvim slučajevima događa da dijete, kada su dobri odnosi među roditeljima, želi takvog roditelja i traži njegovu prisutnost, a upitane može li iskustvo zlostavljanja i zanemarivanja dovesti do toga da dijete odbija vidjeti majku, navele su vještaci niti u jednom trenu nisu stekli dojam da je ĐN od strane majke bio zlostavljan fizički ili psihički. Upitane da li su pozvale tužitelja da dostavi određene dokaze u prilog svojih navoda, vještakinje su navele kako nisu, no da ih je sam otac podastro vještacima, a riječ je o činjenicama za koje otac smatra da su dokazi da majka zlostavlja ili zanemaruje djecu, u kojem dijelu otac ima svoje viđenje tih postupaka, a majka svoje. Vještaci su to sve pregledali i načinili dani nalaz. Na upit suda da se u nalazu Poliklinike saznaje o ranijem fizičkom kažnjavanju, vještakinje navode da navedeno ilustrira možebitno neodgovarajuće ponašanje majke, ali vještakinje navedeno ne stavljaju u kategoriju zlostavljanja djeteta. Upitane od strane tužitelja da li je udaranje djeteta od 5 godina po glavi neprimjerena odgojna metoda ili zlostavljanje, vještakinje su navele da je riječ o neprimjerenoj odgojnoj metodi i takav postupak roditelja u psihi djeteta potpuno gubi na značenju u kontekstu ostalih obiteljskih odnosa. Vještaci su pokušali sagledati cijelu obiteljsku dinamiku, a ne izvlačiti iz konteksta određene stvari koje se mogu interpretirati na različite načine, a u razgovoru su zamijetile kako je otac sklon pretjeranoj analizi nečega što ne treba analizirati nego treba osjećati. Nema sumnje kako otac u tehničkom smislu gotovo savršeno izvršava ulogu oca u smislu brige o djeci, hranjenja, odijevanja, odvoženja na aktivnosti, no ono što čini, unatoč naporima suradnje sa raznim stručnim službama, izravno utječe na emocionalni razvoj njegove djece, slijedno čemu smatraju kako izostavljanje majke u ovom formativnom periodu, ĐN pogotovo, ali i ZN, dugoročno ne može dovesti do toga da djeca ne bi osjetila tu prazninu u svom životu. Upitane može li nedostatak emocionalne bliskosti dovesti do toga da dijete ne želi vidjeti majku, vještakinje odgovaraju da može, no da u konkretnom slučaju u odnosu ĐN i majke to nije slučaj te su vještakinje pri provođenju obrade stranaka zamijetile, a vide i ovdje danas, da je majka pomirljiva i defenzivna, a otac prezentira drugačije ponašanje, a upitane da li je tužitelj po njima danas na ročištu agresivan, ukazale su kako je dan nalaz u spisu i da ono što su danas ovdje vidjele samo potvrđuje da je nalaz dobro dan. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da vještakinje pojasne što to tužitelj u sudnici radi da bi zaključile da je agresivan, vještakinje navode da niti u jednom trenutku nisu rekle da bi tužitelj bio agresivan, no da je po današnjem ponašanju gosp. SN jasno da je on opsesivan, da je kontrolirajući, da je hiper-organiziran, da želi stvari držati pod kontrolom, da tijekom cijele rasprave piše bilješke, da proziva vještakinje za neprimjereno ponašanje tijekom ispitivanja dječaka ĐN. Sve ove karakteristike njegove osobnosti su opisale u nalazu i mišljenju, a i u konačnici se vrlo jasno vide i sada. Na upit suda vezano uz kontradiktornost Zavoda i psihologa vještaka, navode kako je očito da nalazi nisu kontradiktorni. Vještakinja je navela kako osnovno na što bi ukazala je to da gosp. SN uistinu nije sklon impulzivnom ponašanju, nego je kontroliran i pazi i odvaguje kako će i što napraviti, no ono što je u nalazu vještaka bitno je to da je on sklon donošenju pogrešnih procjena. Dakle, ono što je on sklon jest da pazi i da kontrolira ono što želi činiti i ne uviđa dalekosežne posljedice zato što ih najvjerojatnije ne zna. On nije svjestan kakve posljedice njegove akcije imaju na dijete, već misli da ono što on čini je jedino za dobrobit djeteta. Kao vještaci su se, a koliko mogu zamijetiti i Zavod, nadali da će gosp. SN pročitavši nalaz preispitati svoje postupke, prihvatiti dijelom tuđe viđenje, no međutim on to nije u stanju.

25.1. Punomoćnik tužitelja je tijekom ročišta zatražio izuzeće vještakinja navodeći kao razlog to što da današnjoj raspravi iznose svoje negativno mišljenje o tužitelju kao osobi te o njegovim roditeljskim kompetencijama i isto temelje na paušalnim, nestručnim i potpuno prozaičnim razlozima koji se svode na to da tijekom saslušanja vještaka čini bilješke, te si čak dopušta uputiti pitanja vještakinjama vezana za pribavu mišljenja djeteta odnosno stručnost nalaza i mišljenja u cjelini. Smatra i kako je evidentno da vještakinje svoje mišljenje obrazlažu neprihvatljivim razlozima koji upućuju na zaključak o strogo subjektivnom dojmu, pa i pristranosti.

25.1. Punomoćnik tužene se istome usprotivio navodeći da razlozi koje tužitelj iznosi ne spadaju u odredbe ZPP-a o izuzeću vještaka, ukazujući pritom i da je ponašanje tužitelja u odnosu na vještake jednako onome u odnosu na prethodnu posebnu skrbnicu, koju je napao na sve moguće načine, čime da je obrazac ponašanja u kojem je jedno tužiteljevo mišljenje relevantno i da isti ima svoju percepciju stvarnosti, ne prihvaćajući tuđa mišljenja. Nakon što su sudske vještakinje ostale kod danih navoda, sud je na istom ročištu odbio zahtjev tužitelja za izuzeće istih, kraj činjenice da je zahtjev za izuzeće nije postavljen prije provođenja vještačenja već tijekom istoga, a izneseni razlozi tužitelja se odnose na nezadovoljstvo nalazom te se spadaju u doseg odredbi ZPP-a glede izuzeća.

25.2. Upitane dalje od tužitelja zašto u zaključku nije opisan utjecaj majčinih negativnih ponašanja na djecu, koja su opisana na listu 37 spisa, posljednji odlomak, vještakinje navode da su pod točkom 3. zaključka napisale da ĐN nije u stanju replicirati svoje autentične želje, već njegove želje i iskazane emocije, predstavljaju projekciju očevih želja i emocija te je dale navedeno kako odnos dječaka prema majci fabriciran od strane oca. Upitane od tužitelja kako pojašnjavaju autentične navode ĐN na listu 10, 13, 50, nalaz gdje ĐN autentično opisuje kako je majka tukla njega i sestru, vještakinje odgovaraju da na listovima 10 i 13, nije sadržano njihovo ispitivanje, a na listu 50 nalaza je izneseno kako je ĐN iznio svoje "sjećanje", što nije nešto čega bi se dijete moglo autentično sjećati. I sam je naveo da je tada imao 3 godine. Vještakinje ukazuju i kako se cijelo vrijeme govori o tome da ĐN ima negativne osjećaje prema majci, a u cijelom vještačenju se ukazuje na pozitivno druženje majke i ĐN te iznimno emotivno obojenu reakciju dječaka u situaciji kada je došao sa ocem, a bio nasamo sa vještakinjom gdje je u mišljenju navedeno kako na pitanje vještakinje "Misliš li da tebe mama voli?" ĐN odgovorio „da“ te je tada u jecanju i grcanju i bez mogućnosti suzdržavanja suza, dugo i teško jecao bez mogućnosti suzdržavanja u emocionalnoj patnji. Upitane kako pojašnjavaju da ĐN govori slobodno da ga majka voli, nasuprot mišljenju vještaka da otac o majci priča vrlo negativno, vještakinje odgovaraju kako je u vještvu opisano da su prvo pitale ĐN pred ocem da li on voli mamu, na što je on odmahnuo glavom i tu je krenula njegova reakcija. Narušavanje odnosa roditelja i djeteta, od strane drugog roditelja ima više stupnjeva tako da kod ĐN još uvijek postoji osviješteni dio ljubavi za majku i osjećaja da ga ona voli, a upitane zašto iz tog osviještenog dijela ne želi biti s majkom, vještakinje su navele da je to stoga što se poistovjećuje sa percipiranim očevim željama. Upitane od tužitelja da li im je na traženje dostavio dokaz da je majka tukla i gušila ZN i da li su uzele u obzir, vještakinje odgovaraju da snimke i audio zapise smatraju nezakonitim zapisima, tako da to ne unose i tome ne daju težinu, pa nisu niti ovdje. Vještakinje su prošle propisanu naobrazbu i stekle licencu za obavljanje vještačenja. Navele su i da navedeno od tužitelja nisu tražile već je isto donio sam na razgovor sa vještacima. Na daljnji upit da li su uzele u obzir činjenicu da je majka svojim neodgovornim ponašanjem ugrozila sigurnost djece, obzirom o tome u nalazu ne govore, vještakinje odgovaraju da prema tome što je u podnesku navedeno čini se da je gosp. SN zatražio određene usluge detektivske agencije koja je pratila njegovu bivšu partnericu i uvjerenja je kako je ona tijekom zajedničkog života ostvarivala emocionalne veze sa više muškaraca te u podnesku navodi jedno ime. O tome da je dinamika njihovih odnosa bila poremećena, vještacima je više nego jasna, no u detalje i u to je li ili nije bila u kakvoj emocionalnoj vezi nisu ulazile jer nisu smatrale da je to bitno za donošenje nalaza i mišljenja. Činjenica je da nakon raskida izvanbračne veze gđa. TN, po osobnom kazivanju, nije u nekom novom partnerskom odnosu, pa i da je, ne smatraju to lošim. Iznimno visoka konfliktnost i nemogućnost ostvarivanja pa i bazične komunikacije bivših partnera, loše djeluje na djecu, te smatraju kako tu ima prostora korigirati se. U tom vremenskom periodu u kojem bivši partneri više nisu zajedno, gospođa TN, pokušava doprijeti do svoje djece i čini se kako je zahvalna na svakom trenutku koji može provesti nasamo sa svojom mlt. kćeri i sinom. Vještakinje nisu stekle dojam da je majka djecu "upropastila". Upitane od tužitelja kako objašnjavaju činjenicu da unatoč trudu i zalaganju oca te zalaganju voditeljice mjere, voditeljica mjere traži da otac bude prisutan na susretima, da ĐN i dalje se osjeća kako se osjeća u odnosu na majku, da ga boli trbuh, vještakinje odgovaraju da vještaci nisu stekli dojam da se otac trudi oko odnosa majke i ĐN. Smatraju da dovođenje ĐN majci na druženje u stan i čekanju u automobilu ispred stana, uz uputu "tata te čeka" , dječaku poručuje da očekuje brzi povratak iz majčinog stana k ocu što se u konačnici i u više navrata i događa. Osim toga treba uzeti u obzir da bivši partneri žive u istom kvartu na 10-tak minuta hoda i da dijete u dobi od 10 godina može samo preći tu udaljenost i da ga dapače treba osnaživati u osamostaljivanju i u savladavanju svakodnevnih životnih prepreka.

25.3. Na upit tužene, vještakinje navode da je kod ĐN očuvan emocionalni kapacitet za prihvaćanje majke i druženje s njom, pa smatraju da bi ĐN mogao ostvariti dugoročniji kontakt s majkom. Potrebno je povratiti bliskost majke i ĐN, za što je potrebno dulje vrijeme u kontinuitetu, bez prisutnosti oca i bez prisutnosti neke treće osobe, bilo da je to u okruženju doma ili odvođenju na neki izlet, te onda nakon toga uspostava trajnog odnosa između majke i ĐN. Smatraju da je s obzirom na sve napisano, majka adekvatniji roditelj te da je nužno potrebno da djeca stanuju s majkom, a u početku provoditi mjeru nadzora nad osobnim odnosima oca i djece. Upitane što za djecu znači prelazak iz aktualnog režima u drugi režim, navele u kako smatraju da tu nema nikakvih teškoća, a što se tiče prelaska Maxa, da ĐN ima očuvanih emocija, a kao što su vidjeli kod vještačenja, majka ima dobrih metoda, suptilna je i ima načina približiti se djetetu kako bi ga privukla, no za to je potrebno eliminirati utjecaj oca kojim bi ĐN otklonio zadršku prema majci, tako da za početak vještaci predlažu ocu neko putovanje od nekoliko dana. Smatraju i da se ĐN prelaskom kod majke ne bi udaljio od oca, a početni nadzor nad osobnim odnosima smatraju za to dobrim kontroliranim mehanizmom. Na upit predstavnika Zavoda kako bi stručnjaci koji rade s obitelji trebali pristupiti ocu kako bi s njegove strane ĐN dobio dopuštenje da voli mamu, obzirom savjetodavni rad nije polučio uspjehom, vještakinje navode da je otac uistinu tvrdokoran i neverbalno poručuje svome sinu da majka nije dobra. Smatraju kako otac treba pristupiti djetetu porukama " siguran sam da je bilo dobro, da ti je bilo lijepo". Otac, međutim, i tijekom ročišta pokazuje da navedeno ne shvaća te bi bilo dobro da ode u Obiteljski centar ili u Zavod za javno zdravstvo i uključi se u terapeutski postupak.

26. Na ročištu od 26. kolovoza 2025. su dopunski saslušane stranke. Tužitelj je naveo kako u proteklom periodu vidi svoju aktivnost kao roditelj u dobroj suradnji s voditeljicom mjere i u svom trudu da se ĐN približi majci. Od donošenja privremene mjere, majka i ĐN su imali 10 susreta nasamo i 15 susreta s voditeljicom mjere i s njim te smatra da se ĐN ne osjeća sigurno i dobro u svojoj koži, što zaključuje po tome što njemu i voditeljici mjere govori ga ili prije ili nakon susreta boli trbuh i slično. On je slušao savjete voditeljice mjere i ĐN se obraćao na način da bi nakon nekog vremena rekao da mora ići odraditi posao i da on ostane koliko želi. Iskazao je da on kroz čitav ovaj postupak puno preispituje sebe i neobično mu je da se u ovome postupku i dalje nisu pomakli od nulte točke i da se i dalje ne preispituju stvarne činjenice koje su se dogodile. Majka je u tri godine svog odlaženja imala priliku uzeti djecu, no njezin je osobni izbor bio to ne učiniti. On smatra kako ĐN voli i oca i majku, misli da su djeca dobro i da ovakav prijedlog koji su iznijele vještakinje za njih ne bi bio dobar. U odnosu na donesenu privremenu mjeru je naveo da ZN redovito ostvaruje osobne odnose s majkom i prespavljuje kod nje, dok ĐN ne prespavljuje jer to ne želi. Držao se preporuke voditeljice mjere i Zavoda da ga ne sile ako ne želi.

26.1. Majka TN je iskazala da od donošenja privremene mjere vidi jako male pomake. Oko ZN se privremena mjera poštuje, dok ĐN viđa otprilike dva i pol sata na razini mjeseca. Kada je ĐN s njom on je pozitivan, veseo, dogovore se oko nekih aktivnosti i pristane, no povratkom kod oca joj javi da se predomislio i situacija je drugačija. Privremena mjera se glede ljetnih praznika poštivala samo u odnosu na ZN. ĐN je rekao da će se razmisliti, no i da tata ima planove za ljeto, a potom je rekao i njoj i voditeljici mjere da ne želi provoditi ljetne praznike sa njima. Iskazala je da se, nakon usmenog iznošenja nalaza vještaka i njihovog prijedloga koji je ujedno i njezin prijedlog, spremna u potpunosti podrediti djecu. Svjesna je težine situacije glede ĐN, konzultirala se s psihologicom koja joj je preporučila terapiju igrom s njim. U odnosu na komunikaciju s ocem je navela da možda i ima malih pomaka, no otac unaprijed sve odradi, a onda je o tome obavijesti porukom. O Mijinoj školi je saznala dan ranije, a sve kontakte glede treninga je morala pitati sama. Upitana od strane punomoćnika tužitelja da li tužitelj aktivno sudjeluje u ostvarivanju njenih osobnih odnosa s ĐN, odgovorila je da ne sudjeluje, navodeći kao primjer situaciju gdje je bilo dogovoreno na Maxovo traženje da svi 4-ero idu zajedno na more, gdje je u hodniku pristao, a potom je od toga odustao; a upitana zašto ne uvažava Maxove osjećaje kada je autentično rekao da se ne osjeća dobro kada je s njom, navela je da ĐN to njoj nije nikada rekao.

27. Posebni skrbnik je po usmenom iznošenju mišljenja vještaka i saslušanju stranka naveo kako smatra da je aktualno najbolji interes djece da stanuju s majkom i da se ocu odrede osobni odnosi uz nadzor na vrijeme od 6 mjeseci.

28. Podneskom od 09. rujna 2025. Zavod je u dijelu nadzora nad osobnim odnosima predložio da se isti ostvaruju jednom tjedno u trajanju od jednog sata na mjestu i vremenu prema dogovoru voditelja i roditelja, a ako dogovor nije moguće postići, tada utorkom od 15:30 do 16:30 u parku u blizini mjesta stanovanja djece ili u kućanstvu oca (prema odluci voditelja mjere).

28.1. Posebni skrbnik mlt. djece se s istim prijedlogom suglasio.

29. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka predložio da posebni skrbnik pribavi mišljenje djece, koji prijedlog sud nije prihvatio. To stoga što su mlt. djeca iznijela mišljenje psihologu Zavoda kao stručnoj osobi u smislu odredbe čl. 360. st. 2. ObZ-a, s mlt. djecom je razgovarala ranija posebna skrbnica, potom su razgovarali dodatno s vještakinjama, u obradi su u Poliklinici, pri čemu je u obitelji u tijeku mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora gdje su oboje djece izloženi povremenom razgovoru s voditeljicom mjere. Sud je cijenio da bi dodatno provođenje razgovora djece s posebnim skrbnikom u aktualnim okolnostima predstavljaju dodatnu viktimizaciju djece, a isto je i u protivnosti sa Smjernicama Odbora ministra Vijeća Europe za pravosuđe prilagođeno djeci.

30. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je sudu i drugim strankama te Zavodu dostavio USB uređaj navodeći da sadržava dokaz o fizičkom nasilju majke nad ZN, o kojoj je snimci dostavio i transkript, opširno ukazujući da činjenicu nasilja. Podneskom od 15. rujna 2025. je ponovno postavio zahtjev za izuzeće vještaka, koji je zahtjev kao takav sud cijenio nedopuštenim kraj činjenice da je tužitelj zahtjev za izuzeće vještaka postavio na ročištu od 26. kolovoza 2025. i da je o istome sud odlučio. Naveo je da je protiv vještakinja bio prisiljen podnio kaznenu prijavu, te zaključio da su vještakinje nalaz izradile protivno pravilima struke, slijedno čemu da nije vjerodostojan, da je neetičan, pristran i teško oštećuje muškog roditelja. Predložio je sudu odbaciti nalaz i provesti nadvještačenje.

30.1. Na prigovore tužitelja, vještakinje su se očitovale podneskom do 17. rujna 2025. navodeći kako ostaju kod danog mišljenja te da su se o svim točkama koje tužitelj postavlja očitovale na ročištu.

30.2. Ovaj sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem nadvještačenja. To stoga što dani pismeni i usmeni nalaz vještakinja sud cijeni detaljnim, stručnim i izrađenim prema pravilima struke, čime u potpunosti nadomješta ulogu suda u dijelu kojim sudu nedostaju stručna znanja. Dodatno tome, za navesti je i da su osnovne teze problema odnosa mlt. ĐN i majke postavljene i prije provedenog vještačenja u mišljenjima Zavoda te su vještačenjem razloženi razlozi toga problema.

30.3. U odnosu na snimku sadržanu na USB uređaju, tužena se protivila pregledavanju iste navodeći u podnesku od 25. rujna 2025. kako isto može predstavljati sigurnosni rizik ukoliko nisu skenirani od ovlaštenih antivirusnih i drugih anti malicioznih pretraživača… Ovaj sud je za potrebe ovog dokaznog postupka preslušao snimku imajući pri pregledavanju toga dokaza u vidu prvenstveno najbolji interes djeteta. Preslušavanjem iste čuje se dječji plač nepoznate etiologije, a po pojašnjenju tužitelja, plač nastao uslijed gušenja ZN od strane majke. Nadalje, preslušavanjem ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti da se radi upravo o djetetu stranaka, niti glasu stranaka, a niti da je snimka autentična. Pod pretpostavkom pak da je nastala, postavlja se pitanje pobude osobe da snima navodno zlostavljanje, a da pritom to zlostavljanje odmah ne spriječi i odmah ne prijavi tijelima kaznenog progona. Za navesti je i da teza o takvom zlostavljanju u spisu nije prvi puta uvedena s USB uređajem, već se ona iznosi i u prilozima tužbe (list 57 spisa), iznesena je u Zavodu te je prijavu o nasilju Zavod proslijedio policiji, a ono dalje državnom odvjetništvu. Niti ovaj sud, niti Zavod, a niti ijedna stranka ne može reći da li se i o kakvom nasilju radi. Ovaj sud je u ranijem tijeku postupka od nadležnog državnog odvjetništva tražio podatak o postupcima protiv stranaka, međutim, iz jednog od dopisa u spisu slijedi da u postupanju nisu nađena obilježja kaznenog djeca već je isto u domeni mjera obiteljsko-pravne zaštite iz nadležnosti Zavoda, dok je u drugom dopisu navedeno da su izvidi tajni. Također je cijenjeno da više stručnjaka koji su kao pomoćno tijelo suda sudjelovali u postupku, a isto posredno proizlazi i iz nalaza psihijatra poliklinike za mlt. ĐN, izreklo kako mlt. ĐN glede kažnjavanja iznosi odgovore koji su ponavljajući, inkorporirani u njegovo sjećanje te da je malo vjerojatno da bi se dijete njegove dobi sjećalo događaja iz vremena kad je imao 3 godine, a ne bi imao sjećanja na vrijeme kad je imao 7. Jedno tako, odnos mlt. ZN, prema kojoj je nasilje navodno bilo upravljeno, i majke je prisan i podržavajući, što je neposredno zamijećeno od stručnog tima Zavoda, voditeljice mjere i vještaka.

31. Na ročištu od 17. prosinca 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio zatražiti izviješća voditeljice mjere za daljnje razdoblje. Ukazao je kao je mlt. ĐN odličan učenik u školi koji pokazuje i rezultate u sportu te je predložio da se dječak ispita u Zavodu na okolnost s kojim roditeljem želi živjeti, ali i da Zavod nije odgovorio da tužiteljeva pitanja iz ranijeg tijeka postupka. Upitan od strane suda da li potražuje trošak postupka, predao je sudu troškovnik, ali i naveo da ne zna što će biti ukoliko se protiv majke podigne optužnica zbog nasilja u obitelji. Predložio je donijeti odluku prema sadržaju privremene mjere aktualno na snazi. Tužena je predložila donijeti odluku prema kojoj će mlt. djeca stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose pod nadzorom stručne osobe te prema kojoj će majka ostvarivati potpuno samostalnu roditeljsku skrb. U dijelu uzdržavanja je zatražila da se isto odredi u visini od 350,00 EUR za svako dijete.

32. Odredbom čl. 416. st. 1. ObZ-a je propisano da će sud u postupku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i o osobnim odnosima s roditeljem, omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje; utvrditi na koji je način svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom prije pogoršanja osobnih odnosa te po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka. Sud će u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (st. 2.).

32.1. Sukladno odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 12/93 i 20/97) u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost, a države stranke (potpisnice) se obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj pravno odgovorne. Odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17), propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga obiteljskog života. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

32.2. Odredbom čl. 5. ObZ-a propisano je da je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta, moraju prvenstveno štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja osim ako je to u suprotnosti s njegovom dobrobiti.

33. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi da su ovdje stranke živjele u izvanbračnoj zajednici tijekom koje je rođeno dvoje zajedničke djece, mlt. ĐN i mlt. ZN. Iz isprava koje se odnose na period obveznog savjetovanja početkom 2023. slijedi kako su roditelji tada još stanovali zajedno i izrazili spremnost na sklapanje Plana na način da djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju široke osobne odnose, na što je majka pristala prvenstveno zbog tada neriješenog stambenog pitanja, dok je dugoročno izražavala želju da djeca podjednako vremena provode sa svakim roditeljem. Otac tada nije načelno odbacivao takvu mogućnost, no nije bio niti spreman na sklapanje plana koji odgovara aktualnom stanju. Roditelji su gotovo godinu dana pokušavali postići sporazum, te je tom periodu došlo do teškoća u roditeljskoj komunikaciji, dogovorima oko viđanja djece i postupnog udaljavanja mlt. ĐN od majke. Činjeničnu odnosu tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji kako majka nije kontinuirano sposobna brinuti za djecu te detaljno, usmjereno i ponavljajuće tijekom postupka iznosi primjere njezine nebrige. Nastavno na ranije izneseno, već u tužbi iznosi i o fizičkom kažnjavaju djece od strane majke, pri čemu naročito ističe majčin atak na mlt. ZN. Dok otac prijavljuje nebrigu majke, istovremeno u svakom njezinom pokušaju ostvarivanja kontakta s djecom nalazi razlog za prijavu bilo nametljivog ponašanja, bilo daljnje nebrige i zanemarivanja. Istovremeno, majka traži pomoć jer vidi da se djeca, naročito mlt. ĐN odmiču od nje. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da otac izvrsno skrbi o potrebi djece za hranom, odijevanjem, stanovanjem, socijalnim životom i školovanju, također je utvrđeno da je tijekom zajedničkog života bio roditelj koji je vodio djecu kod pedijatrice, koji se angažirao oko škole. Dojam je suda da su u uvjetima zajedničkog života i svakodnevnih obveza, roditelji balansirali i dijelili obveze oko djece. Tužena u prilog toga u iskazu navodi da ako je ujutro odvela djecu u školu/vrtić, zbog posla ih kasnije nije mogla i preuzeti. Takva podjela roditeljskih uloga je životna i realna. Sud primjećuje da je već u mišljenju Zavoda, a time i stručnjaka koji ne raspolažu alatima kakvima raspolažu vještaci, izneseno kako se stječe dojam da otac određenim postupcima i kalkulacijama s ciljem ostvarenja prednosti u postupku, otežava kontakt i održavanje bliskosti djece s majkom, što je jedna od najvažnijih psiholoških potreba djece. Također, Zavod u mišljenju iznosi i kako je trenutna organizacija života obitelji odraz odluke oca da upravlja situacijom. Otac je kontinuirano tijekom postupka majku djece opisivao nepovoljno i isticao je njezine nedostatke i nezainteresiranost za djecu. Također i pri obradi vještaka ne navodi niti jednu pozitivnu stvar na strani majke. Svoj angažman vidi potpunim, majčin nedostatnim. U psihologijskom testiranju kod Zavoda za sebe je naveo čak 25 jakih strana, navodeći i kako uloga majke možda i nije za tuženu. Nasuprot takvog tumačenja, psiholog Zavoda psihološkom dijagnostikom zaključuje kako iz majčinih odgovora na upitniku za roditelje proizlazi dobro poznavanje osobina i potreba djece, ali i njena slabija uključenost u život djece. Provedenim je vještačenjem također utvrđeno da na strani majke nema okolnosti koje bi je ograničavale u skrbi za djecu.

33.1. Otac u ovom postupku kao razlog Maxova otpora prema majci iznosi njezino dugogodišnje zanemarivanje djeteta. Opisuje da je bila hladna i gruba prema djetetu te joj je nedostajalo topline i strpljenja. Nadalje, otac voditeljici mjere navodi kako je majka dječaka tukla, vikala na njega, često je iznevjerila njegova obećanja. Provedenim psihološkim testiranjem majke po psihologu Zavoda, ali i po vještacima nije dobiven dobiven opis osobe u čijoj bi ličnosti bilo psihopatologije. Psihomotorno je mirna, urednog uvida i kritičnosti, koju kritičnost zadržava i pri opisu sebe kao majke tijekom postupka, a u skladu s time je i neposredni dojam suda glede tužene.

33.2. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi da je otpor ĐN spram majke stvaran i realan. Jedan od razloga izricanja roditeljima mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora jest bio omogućiti majci intenzivniji odnos s djecom, međutim, tijekom provedbe mjere do navedenog nije došlo, već je po ocjeni suda raskorak između majke i ĐN produbljen do mjere da ĐN na obiteljskoj fotografiji za potrebe škole izostavlja majku. Majka je u iskazu pred ovim sudom navela da ĐN aktualno viđa mjesečno dva i pol sata. Provedenim je vještačenjem u postupku utvrđeno da je dječakov otpor prema majci fabriciran od strane oca koji iz spektra svoje osobnosti sebe nameće kao besprijekornog te nudi ĐN sjećanja na majku koja „tuče“, „udara“, „guši“, koja mu ne govori istinu glede dresa jer je pregledom interneta utvrđeno kako je u tom području bilo više trgovina koje su radile. Otac i ĐN stvaraju savez u kojem dječak nije u stanju „evocirati svoje autentične želje“, već njegove želje predstavljaju projekciju očevih. Mlt. ĐN, kao dijete koje se patološki stopilo s ocem, pretpostavljene želje svog oca iskazuje kao vlastite. Takvo iskustvo ĐN stvara bol koja traje dulje vrijeme. Već je u nalazu psihijatra izrađenom nakon razgovora posebne skrbnice s djetetom, zabilježeno kako ĐN lomi prste, trese nogom. Sud je mišljenja da je razgovor posebne skrbnice s ĐN, dječaka suočio s onim osviještenim dijelom emocija za majku i potrebe za lojalnosti ocu s kojim je ostao stanovati po prekidu zajednice. Znakovit je opis situacije po vještacima kada je ĐN trebao izgovoriti da ne voli majku, gdje se navodi kako reakcijom pokazuje nepodnošljivost mogućnosti da ne voli majku i „jeca dok grca u suzama u teškoj emocionalnoj patnji“.

33.3. Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak vještaka o razlozima Maxova statusa spram majke te ga cijeni u potpunosti stručnim i dostatno pojašnjenim te cijeni da tužitelj svojim primjedbama nije takav zaključak vještaka uspio dovesti u pitanje. Otac u iskazu navodi kako puno preispituje sebe u ovom postupku i neobično mu je da se nismo pomakli od nulte točke i da se i dalje ne preispituju stvarne činjenice koje su se dogodile, aludirajući pritom na majčino nasilje, čime i dalje pokazuje da usprkos savjetodavnom radu stručnog tima Zavoda, voditeljice mjere i u konačnici kroz vještačenje, pokazuje kako i nadalje nema roditeljske empatije za emocionalne potrebe svojeg djeteta, odnosno za djetetovu autentičnu potrebu za oba roditelja. I premda otac u faktičnom smislu uredno izvršava skrb za hranu, obrazovanje, zdravlje djece, istome nedostaje temeljna odlika roditeljske kompetencije, a to je roditeljska empatija za djetetovo iskustvo koja je važnija od svake materijalno osigurane stvari. Time se očevi postupci kroz status ĐN ocjenjuju kao zanemarivanje emocionalnih potreba djeteta te predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta. Nadalje, iz mišljenja vještaka slijedi da mlt. ZN pokazuje privrženost ka oba roditelja te kao mehanizam obrane koristi bijeg u nezrelo ponašanje. Njezin odnos s majkom je topao i podržavajući, pri čemu sud primjećuje kako ĐN, u stvaranju „saveza“ s ocem ide toliko daleko da od sebe i oca te nekih pretpostavljenih druženja, odmiče ZN. Odnos djevojčice prema majci i uživanje u majčinom društvu za ĐN stvara tenziju, a takav odnos prema sestri također predstavlja rizik za daljnji emocionalni status dječaka. I premda otac u stranačkim navodima iznosi kako je ĐN odličan učenik koji pokazuje rezultate i u sportu, želeći ukazati kako je dječak dobro, ovaj sud prihvaća usmeni dio nalaza vještaka u kojem navode kako izostavljanje majke u ovom formativnom periodu djece, dugoročno ne može dovesti do toga da djeca ne bi osjetila tu prazninu u životu, a takva se praznina u nekoj od faza razvojne dobi popunjava bijegom u neprihvatljiva ponašanja.

33.4. Cijeneći stoga da na strani majke ne postoje okolnosti koje bi umanjivale njezine roditeljske kapacitete te da je željna uživanja u društvu svoje djece, što se u odnosu na mlt. ZN ostvaruje prema mjeri suda, no na razini razvojne potrebe djeteta ne dovoljno, a na strani ĐN u potpunosti izostaje, te cijeneći da su roditeljski kapaciteti oca reducirani i da njegovi postupci rezultiraju zanemarivanjem emocionalnih potreba djeteta i predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta, pri čemu otac, sukladno obilježjima svoje ličnosti, navedeno ne poima kao problem već problem vidi na strani majke, ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak vještaka, ali i mišljenje Zavoda kako je u najboljem interesu mlt. djece da stanuju majkom. Mlt. ĐN ima još uvijek posjeduje osviješteni dio ljubavi za majku kroz koji dio i životom s majkom treba evocirati ranija pozitivna sjećanja koja je potisnuo i faktično povratiti zatomljeni dio sebe bez kojeg nema emocionalnog i psihofizičkog napretka. Stoga je sud primjenom odredbe čl. 416. i čl. 96. ObZ-a odlučio da će mlt. ĐN i mlt. ZN stanovati s majkom na njezinoj adresi stanovanja, koja je odluka sadržana u točki I. izreke.

33.5. Glede načina ostvarivanja roditeljske skrbi, prijedlog je Zavoda da roditelji nastave ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb. Stručni tim Zavoda u podnesku od 11. rujna 2025. navodi kako su oboje roditelje primjereno angažirani, prisutni i zainteresirani za svakodnevni život svoje djece i općenito njihovu dobrobit. Takvo mišljenje Zavoda ovaj sud ne može u potpunosti prihvatiti. Naime, neprijeporno je utvrđeno da otac izvršava skrb oko svakodnevnih potreba djeteta i da je angažiran roditelj. Također je utvrđeno da na strani majke nema okolnosti koje bi umanjivale njezine roditeljske sposobnosti, pri čemu se one kroz mjeru intenzivne stručne pomoći i potpore u skrbi za djecu dodatno nadograđuju. Međutim, provedenim je vještačenjem utvrđeno, a isto slijedi i iz rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, da je odnos bivših partnera trajno i nepovratno narušen i da dominira negativan stav oca prema bivšoj izvanbračnoj supruzi koju diskvalificira u svakom pogledu. U takvim okolnostima iznimno visoke konfliktnosti i nemogućnosti ostvarivanja pa i bazične komunikacije bivših partnera, ocjena je suda da interes djece za djelotvornom zaštitom njihovih prava ne može biti dostatno zaštićen kroz institut zajedničke roditeljske skrbi. Cijeneći sadržaj odredbi čl. 91. do 101. ObZ-a za navesti je da institut roditeljske skrbi, temelji sadržaj kojeg je pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta, postoji da bi se djeci omogućilo ostvarenje njihovih prava, a roditeljima, čija je temeljna briga skrbiti o djetetu, dao pravni legitimitet i pravna osnova spram trećih u poduzimanju navedenih radnji. Pritom se roditeljima u okviru ostvarivanja roditeljske skrbi i cijeneći sadržaj navedenih članaka, izvorno jamče jednaka prava i obveze privatnopravne naravi, koja prava mogu biti ograničena zaštitom dobrobiti djeteta (čl. 104. st. 2. ObZ-a, čl. 64. Ustava Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 41/00, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), čl. 3. i 5. Konvencije o pravima djeteta („Narodne Novine“-Međunarodni ugovori broj 12/93, 20/97, 4/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17, 4/17). Upravo zbog naravi odnosa roditelja, činjenice da će mlt. djeca stanovati s majkom i da treba neutralizirati svaki pokušaj ranijeg negativnog utjecaja drugog roditelja, ovaj sud cijeni da je u konkretnom slučaju potrebno zaštiti dobrobit djece kroz omogućavanje majci djelomično samostalne roditeljske skrbi u dijelu zdravlja, obrazovanja, izvanškolskih aktivnosti, ishođenja osobnih isprava i prijavi prebivališta/boravišta na području [adresa], odnosno za radnje koje su na razini svakodnevnice potrebne za pravodobnu zaštitu djetetovih osobnih prava, dok će joj u preostalom dijelu bitnih osobnih prava djece (ime i vjeroispovijest) biti potrebna suglasnost oca. Stoga je primjenom citiranih odredbi odlučeno kao u točki III. izreke presude.

33.6. U dijelu odluke o osobnim odnosima mlt. djece i oca, sud polazi od određenja odredbe čl. 119. st. 1. ObZ-a kojom je propisano kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Iz stavka 2. tog članka proizlazi kako su roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem. Također, pravo na osobne odnose jest ljudsko pravo na zaštitu obiteljskog života iz čl. 35. Ustava RH, čl. 24. st. 3. Povelje EU i čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Navedeno pravo u korelaciji s pravom djeteta na najbolji interes, mora djetetu jamčiti potpuni i skladan razvoj njegove osobnosti. Nadalje, odredbom čl. 124. ObZ-a propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb, odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad. Mjera se može odrediti samo privremeno u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad osobnim odnosima, a u iznimnim okolnostima se mjera može produljiti za još šest mjeseci. Cilj osobnih odnosa pod nadzorom je osigurati privremeni nadzor nad istima kada je primjerice potrebno uspostaviti vezu između djeteta i roditelja koja nije nikada postojala ili je bila prekinuta, kao i u situacijama drugih ograničenja roditeljskih kapaciteta.

33.6.1. Kraj činjenice naravi ograničenja očevih roditeljskih kapaciteta na način kako su ranije obrazložena, i cijeneći da je mlt. djeci potrebno dati vrijeme za mirni prelazak kod majke, u kojem je periodu nužno, kako to i vještakinje navode, neutralizati negativan utjecaj oca, sve kraj činjenice da isti i dalje ne prihvaća nikakve sugestije i savjete, svoje mišljenje vidi kao jedino ispravno, a sve majčine postupke kao negativne, sud cijeni da je osobne odnose djece i oca potrebno ograničiti kroz nadzor stručne osobe koja će pratiti interakciju oca i djece i istu usmjeravati svojim stručnim znanjem i iskustvom. Ovaj sud je stava da ne postoji niti jedna blaža mjera kojom bi se u odnosu oca i djece aktualno mogao zaštiti status djece. Mjera je izrečena na vrijeme od 6 mjeseci, uz naznaku da se ista može i ranije ukinuti u slučaju bitnog pomaka u mišljenju oca. Stoga je primjenom odredbe čl. 124. ObZ-a odlučeno kao u točki II. izreke.

33.7. Posljedično donošenju odluke sadržane u točki I. -III. izreke, sud je u točki VI. izreke odbio zahtjev tužitelja iz tužbe, izuzev u dijelu uzdržavanja za razdoblje prije podnošenja tužbe do 27. siječnja 2026., u kojem je dijelu postupak razdvojen te će se voditi zaseban postupak.

34. Tužiteljica je na ročištu od 17. prosinca 2025. zatražila da se uzdržavanje za svako mlt. dijete odredi u iznosu od 350,00 EUR.

34.1. Iz isprava u spisu slijedi da je mlt. ĐN aktualno u dobi od 10, a mlt. ZN u dobi od 7 godina. Iz iskaza tužitelja, s kojim mlt. djeca aktualno stanuju, slijedi da su u okolnostima neplaćanja najma i „klasičnih režija“ mjesečne potrebe za mlt. ĐN 380,00 EUR, a za mlt. ZN 340,00 EUR. Majka je opterećena stambenim kreditom za koji mjesečna rata iznosi 1.000,00 EUR, dok režije za stan iznose 150,00 EUR. Slijedom iznesenog, sud je temeljem odredbe čl. 307. st. 1. i 2. te čl. 311. ObZ-a ocijenio da ukupne materijalne potrebe mlt. djece koje se odnose na razmjerni trošak stanovanja, prehrane, higijene, odjeće i obuće iznose oko 600,00 EUR za svako dijete (samo je razmjerni dio troška stanovanja glede kredita 333,00 EUR).

34.2. Materijalne prilike oca i obveznika uzdržavanja utvrđene su primjenom odredbe čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaposlen u društvu Trenkwalder kao konzultant za ljudske resurse, a isto je naveo i vještacima u ovom postupku. Iskazao je da su mu primanja oko 1.250,00 EUR neto mjesečno, da stanuje u stanu koji je u vlasništvu njegove majke površine 60 m2, a dodatno je vlasnik stana površine 40 m2 u kojem stanuje njegova majka. Također je vlasnik vozila Ford Focus, 2019. Uvidom u potvrdu HZMO u spisu je utvrđeno da je otac prijavljen s osnove čl. 12. t. 1. ZMO kao obrtnik počevši od 05. travnja 2024., dok iz potvrde Porezne uprave proizlazi da je u 2024. ostvario dohodak od svega 4.000,00 EUR te neoporezivi primitak od 8.501,81 EUR. Prema podacima https://www.companywall.hr/tvrtka/hr23-obrt-za-poslovno-savjetovanje-vl-alen-anic- zagreb-kosorova-ulica-11/MMTXcH2q slijedi da se obrt bavi poslovnim savjetovanjem te da je račun obrta aktivan, nije u blokadi i nema poslovnog duga. U vremenu od siječnja do srpnja 2025. nije ostvario nikakav dohodak.

34.3. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 75/25), za djecu dobi mlt. ĐN i mlt. ZN, odnosno od 7 do 12 godina, minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta iznosi 264,00 EUR.

34.4. Provedenim je dokaznim postupkom kroz pisane isprave u spisu utvrđeno da bi prosječna mjesečna primanja oca iznosila oko 1.052,00 EUR, dok isti iskazuje kao iznose 1.250,00 EUR. Također je utvrđeno da do srpnja 2025. nije ostvario nikakav dohodak, premda je tijekom 2025. za potrebe ovog postupka uplatio predujam na vještačenje. Tužena u podnesku od 09. listopada 2025. također konstatira navedene činjenice te navodi kao tužitelj neistinitim podacima koje izjavljuje želi prikazati o sebi bolju sliku i tako dati pogrešan zaključak. Cijeneći da se uzdržavanje određuje u interesu mlt. djece i da su roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu već temeljem same činjenice roditeljstva, jer je isto obuhvaćeno njihovim roditeljskim obvezama prema mlt. djetetu, kao i činjenicu da je otac radno sposobna osoba te kroz djelatnost obrta i kao konzultant može ostvariti primanja (račun obrta mu nije u blokadi i solventan je) te cijeneći da ima riješeno stambeno pitanje te je vlasnik vozila, sud cijeni da isti za uzdržavanje svakog djeteta može doprinositi iznos od 264,00 EUR. Time je sud u točki IV. izreke obvezao oca da od dana donošenja sudske odluke za uzdržavanje mlt. djece doprinosi iznos od po 264,00 EUR, pri čemu je cijenjena i odredba čl. 310. ObZ-a prema kojoj roditelj koji stanuje s djetetom ispunjava svoj udio u obvezi uzdržavanja kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavam materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Zatezna kamata je dosuđena sukladno čl. 29. ZOO-a. U točki V. izreke je tužena odbijena sa zahtjevom za uzdržavanje povrh dosuđenog iznosa od 264,00 EUR do zatraženog iznosa od 350,00 EUR.

35. Odluka o trošku postupka sadržana u točki VII. izreke temelji se na zahtjevu tužene postavljenom na ročištu od 17. prosinca 2025. i odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 14/22 i 153/23, dalje ZPP). Tužiteljici je priznat traženi trošak od 500,00 EUR (Tbr. 7. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23).

36. Kako je tijekom postupka utvrđeno da su odnosi između roditelja u bitnome narušeni te da je nužna hitna zaštita interesa mlt. djece kroz promjenu osobe primarnog skrbnika, ovaj sud je mišljenja da je ovaj dio odnosa potrebno privremeno urediti do pravomoćnog okončanja ovog postupka, a u skladu s odredbom čl. 536. ObZ-a. Kako je u odluci o glavnoj stvari donesena odluka o tome da će mlt. djeca stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose pod nadzorom stručne osobe Zavoda, o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, te je ocu određena obveza uzdržavanja, u interesu je mlt. djece s obzirom na izneseno na istovjetan način urediti ovo sporno pitanje i privremenom mjerom do pravomoćnog okončanja ovog postupka, pa je temeljem navedene zakonske odredbe odlučeno kao u izreci rješenja. Trajanje ove privremene mjere temelji se na odredbi čl. 351. Ovršnog zakona (Narodne novine 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu OZ-a), a odluka o tome da žalba ne odgađa provedbu privremene mjere na odredbi čl. 535. ObZ-a.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovog sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene

3. posebnom skrbniku

4. HZSR, PU Pešćenica