Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-45/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Povrv-205/2024-9 od 21. listopada 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-205/2024-17 od 6. veljače 2025., 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice Hrvatske radiotelevizije kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Povrv-205/2024-9 od 21. listopada 2024. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-205/2024-17 od 6. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Hrvatske radiotelevizije za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-205/2024-17 od 6. veljače 2025., suđeno je:

''Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Nansi Kopić, poslovni broj: Ovrv-1991/2021 od 14. lipnja 2024. i odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženici ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], IZ [adresa] (adresa prijave/fakture: [adresa]), da isplati tužitelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB: 68419124305, sa pozivom na broj odobrenja 5504929212-202112-9. Namiri novčanu tražbinu u iznosu od 63,71 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 10,62 EUR od 22.01.2021. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR od 21.02.2021. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR od 21.03.2021. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR od 22.04.2021. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR od 22.05.2021. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR od 22.06.2021. pa do namirenja

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023. do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 138,27 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. listopada 2024. pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.''

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 63,71 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove neplaćene radiotelevizijske pristojbe u razdoblju od siječnja 2020. godine do lipnja 2020. godine.

5. Radi se o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 1.320,00 eura te se stoga presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi čl. 467. ZPP.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a ne postoji niti proturječnost između sadržaja isprava i zapisnika te onoga što je o njima navedeno u razlozima presude.

7. Nije utvrđeno niti postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica ističe i žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, no presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog tog razloga, kao niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti žalbeni razlozi nisu razmatrani.

9. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica u utuženom razdoblju u svojim poslovnim knjigama tuženicu vodila kao obveznicu plaćanja pristojbe koja nije podmirena, iako je tuženica, vlastoručno potpisanim dopisom od 7. veljače 2019. dostavljenom tužiteljici preporučenom poštanskom pošiljkom odjavila prijamnik na odgovarajući način, zaključuje da je tuženica u navedenom dopisu jasno i nedvosmisleno izrazila volju za odjavu TV prijamnika prije utuženog razdoblja te stoga nije u obvezi platiti pristojbu, pa ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nansi Kopić, poslovni broj Ovrv-1991/2021 od 14. lipnja 2024. i odbija tužbeni zahtjev te odlučuje kao u izreci.

10. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

11. Iz spisa proizlazi da je tuženica preporučenom pošiljkom od 7. veljače 2019. obavijestila tužiteljicu da odjavljuje TV prijamnik, te je predložila da se briše iz evidencije obveznika plaćanja pristojbe.

12. Tijekom postupka, a i u žalbi, sporno je, je li takva odjava valjana.

13. Žalbeni navodi kojima tužiteljica tvrdi da sud prvog stupnja nije primijenio Odluku o načinu odjave TV prijamnika iz 2015. godine ne dovode u sumnju pravilnost pobijane presude, jer tužiteljica tu odluku nije dostavila u spis, iako je bila u procesnoj obvezi to učiniti. Navodima kojima žaliteljica ističe da je tuženica zavedena u evidenciju pretplatnika (koja je javna isprava) također nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude s obzirom da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tuženica odjavila TV prijamnik dopisom od 7. veljače 2019., naslovljenim kao odjava TV prijamnika, dostavljen tužiteljici preporučenom pošiljkom uz povratnicu.

14. Prema čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine", broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18 - dalje: ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. toga Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

15. Sukladno čl. 36. st. 1. ZHRT, osoba iz čl. 34. st. 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

16. Dakle, nije sporno da je zakonodavac prepustio tužitelju da svojom odlukom propiše način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe, jer to izravno proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 1. ZHRT. Međutim, ta ovlast nije neograničena i tužitelj je ne smije koristiti na način da propiše uvjete koji izlaze iz zakonskog okvira, uvode pretjerani formalizam ili dovode do nerazmjernog ograničenja prava pretplatnika.

17. Iz zahtjeva za odjavu prijamnika, potpisanog od strane tuženice od 7. veljače 2019., proizlazi nedvojbena izjava volje tuženice da odjavi RTV prijamnik.

18. Prema ocjeni suda prvog stupnja, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, pisani zahtjev za odjavu koji sadrži nedvojbenu izjavu tuženice da odjavljuje TV prijamnik, koja izjava je vlastoručno potpisana i dostavljena tužiteljici predstavlja valjani način odjave tog prijamnika. Činjenica da ta izjava nije predana na unaprijed pripremljenom obrascu ne može biti odlučna za nastupanje pravnih posljedica odjave. Odluka kojom se određuje da se RTV pretplatnik može odjaviti prijemnik samo na propisanom formularu tužiteljice nije usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te mora postojati mogućnost odjave korištenja usluge na način koji nije previše otegotan za jednu stranu i koji joj ne nameće pretjeranu obvezu ili troškove.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je tuženica, vlastoručno potpisanim zahtjevom za odjavu prijamnika kojega je poslala tužiteljici, jasno izrazila svoju volju da odjavi prijamnik, čime je ispunila zakonsku pretpostavku odjave prijamnika, neovisno o tome što nije popunila zahtjev na propisanom obrascu, pa zbog toga tužiteljica nema osnove potraživati isplatu RTV pristojbi za utuženo razdoblje koje je uslijedilo nakon što je tuženica zatražila odjavu prijamnika, pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 36. st. 1. ZHRT i čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci pobijane presude.

20. Odluka o trošku također je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP) pri čemu tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka, osporavajući odluku o glavnoj stvari ne navodeći određeno u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima postupka sastojala.

21. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove odluke.

22. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njezin teret (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović