Poslovni broj P-2809/2023-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice GU rođ. DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Grad Zadar, Narodni trg 1, Zadar, OIB: 09933651854, zastupanog po punomoćnici VU, djelatnici tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te punomoćnice tuženika, 27. siječnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je na Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. Zadar, a koja je Skica lica mjesta sastavni dio ove presude, označen likom i točkama A-B-C-D-A te crvenom bojom, površine 49 m2, za cijelo pa je tužiteljica ovlaštena nakon provedene parcelacije čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] sukladno Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. Zadar, na temelju ove presude ostvariti uknjižbu prava vlasništva na tako novoformiranoj nekretnini za cijelo uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva s te nekretnine s imena: Društveno vlasništvo u općoj upotrebi.

II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 1.349,64 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, sve ovo u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 125,00 Eura zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica GU iz [adresa] (dalje: tužiteljica) sudu 29. studenog 2023. podnosi tužbu radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva protiv tuženika Grada Zadra (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužiteljica vlasnica i posjednica dijela nekretnine oznake čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 176 m2, i to dijela koji je na Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. [adresa] označen kao lik A-B-C-D-A, crvene boje, površine 49 m2. Vlasništvo na predmetnoj nekretnini tužiteljica da je stekla nasljeđivanjem iza smrti svojeg oca DU pok. HU, koji da je pak istu nekretninu, zajedno s čitavom nekretninom oznake čest. 728/1 k. o. [katastarska općina], stekao dijelom usmenim darovanjem od svojeg oca MU, a dijelom kasnijom diobom s ostalim nasljednicima pok. MU. Sjeverni dio nekretnine oznake čest. 728/1 k. o. [katastarska općina], što da danas predstavlja nekretnina oznake čest. 728/8 k. o. [katastarska općina], a koji dio da čini cjelinu s predmetnom nekretninom te na kojem se nalazi i obiteljska kuća tužiteljice, tužiteljica da je također stekla od svojeg oca. Naime, nekretnina čest. 728/1 k. o. [katastarska općina] i dio nekretnine čest. 9310/11 k. o. [katastarska općina] koji je predmet ovog spora da su oduvijek predstavljale jednu cjelinu ograđenu od ostalih nekretnina suhozidom, a potom kamenim zidom, s time da se i dan danas mogu vidjeti dijelovi starog suhozida na licu mjesta. Ovaj čitavi kompleks da je služio prednicima tužiteljice za ispašu blaga, sve dok otac tužiteljice nije odlučio na tom mjestu sagraditi obiteljsku kuću, gradnja koje je trajala od 1965. pa do 1967. godine. Tada da je isti u pretežnom dijelu uklonio stari suhozid i na njegovom mjestu postavio novi kameni zid, s time da predmetna nekretnina danas predstavlja dio dvorišta tužiteljice koji se nalazi u blizini nogostupa i autobusne stanice, što je pak postavljeno od strane Grada Zadra, koji da je i tim činima pokazao do kuda zapravo seže vlasništvo Grada Zadra. Napominje kako je oblik posjeda obitelji tužiteljice na mjestu gdje se nalazi predmetna nekretnina oduvijek bio pravokutan, što da samo potvrđuje neometan višegodišnji posjed obitelji tužiteljice na istoj nekretnini. Dakle, ovdje da se radi o nekretnini koja predstavlja nesporno vlasništvo tužiteljice, koju nitko nikada kao ni njezine prednike, nije ometao u vlasništvu i posjedovanju iste nekretnine. Trenutno da glede predmetne nekretnine oznake čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi egzistira upis „društveno vlasništvo u općoj upotrebi“, dok je u katastarskoj evidenciji ista upisana kao „Javno dobro ceste, Zadar“, s time da je iz svega navedenog vidljivo kako dio nekretnine čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] koji je predmet ovog spora ne predstavlja nikakvu cestu niti se nalazi u općoj upotrebi, već je to dio dvorišta tužiteljice koji koriste isključivo ona i njezina obitelj. Napominje kako se predmetna nekretnina na dane 16. listopada 1990., 24. srpnja 1991. te 01. siječnja 1993. nalazila unutar granica građevinskog područja, što da pak potvrđuje pasivnu legitimaciju Grada Zadra u ovom postupku. S obzirom na sve naprijed navedeno tužiteljica ovim putem želi uskladiti zemljišnoknjižno sa stvarnim stanjem te postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 176 m2, i to onog dijela koji je na Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. [adresa] označen kao lik A-B-C-D-A, crvene boje, površine 49 m2, za cijelo, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena nakon provedene parcelacije nekretnine oznake čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] sukladno odgovarajućoj Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. [adresa] kod Općinskog suda u Zadru ostvariti odgovarajuću uknjižbu prava vlasništva, uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena: Društveno vlasništvo u općoj upotrebi. Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 03. siječnja 2024. tuženik se protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući da dokumentacija dostavljena uz tužbu nije dostatna da bi tužiteljica dokazala svoje pravo vlasništva na utuženoj nekretnini. Tužiteljica da se poziva na dugogodišnji nesmetani posjed, nasljeđivanje, darovanje i diobu, međutim, u dokumentaciji na koju se tužiteljica poziva da nije sadržana utužena nekretnina. Nadalje, utužena nekretnina da je u zemljišnim knjigama uknjižena kao društveno vlasništvo u općoj upotrebi, dok je u katastru zemljišta upisana kao javno dobro ceste, a da je općepoznato da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga ima, pa stoga tuženik, obzirom na predloženi osnov stjecanja prava vlasništva tužiteljice, smatra nužnim izvršiti uvid u povijest zemljišnoknjižnog upisa i povijest posjedovanja kako bi se razjasnilo tko je bio ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom. Povijest posjedovanja da predstavlja kronološku evidenciju faktičnih posjednika odnosno korisnika nekretnina te je jedan od najrelevantnih dokaza kojima se dokazuje faktično posjedovanje nekretnine. Napominje da su Odobrenje za građenje stambenog objekta na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Uporabna dozvola za građevinu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i fotografije objekta sagrađenog na susjednoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koje se tužiteljica poziva u tužbi, irelevantni za dokazivanja prava vlasništva na utuženoj nekretnini. Slijedom iznijetoga, ukoliko tužiteljica ne dokaže činjenične navode i pravni osnov kao i neprekinuti pravni slijed stjecanja vlasništva do sebe na utuženoj nekretnini, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima.

3. Na pripremnom ročištu održanom 03. listopada 2024. je tuženik naveo da ne osporava da se utuženo zemljište nalazi unutar ogradnog zida i da je pripadnost obiteljske kuće tužiteljice izrađene na čest. 728/8 k. o. [katastarska općina] kao i da ne osporava skicu lica mjesta izrađenu po Firma cive d.o.o. [adresa] 21. rujna 2023. (list spisa 5).

4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao skicu lica mjesta izrađenu po Firma cive d.o.o. [adresa] 21. rujna 2023. (list spisa 5), rješenje poslovni broj O-187/2016, UPP-OS- 17/2016 od 22. listopada 2021. (list spisa 6-7), Diobeni ugovor od 17. rujna 1982. (list spisa 9-10), rješenje Općinskog suda u Zadru broj Z-1758/84 od 25. lipnja 1984. (list spisa 11-13), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 14), fotografije (list spisa 15-16), uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa:

935-08/16-02/456 (list spisa 17), izvod iz katastarskog plana (list spisa 18), kopija snimke zraka (list spisa 19), odobrenje za građenje Skupštine Općine Zadar, Odjela za komunalne poslove i gradnju broj: 05-5304/1-1965 od 30. lipnja 1965. (list spisa 20-21), uporabnu dozvolu Grada Zadra, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja klasa: UP/I-361-05/16-30/000308, urbroj: 2198/01-5-16-0006 (list spisa 22-23), fotografije (list spisa 24-25), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 26-34), izvod iz posjedovnog lista broj 5443 (list spisa 35), potvrdu Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo klasa: 350-02/23-01/395 (list spisa 36), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 Eura (list spisa 37), povijest posjedovanja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 936- 02/19-05/127, urbroj: 541-22-2/16-19-2 (list spisa 55-56), zahtjev za izdavanje povijesti upisa na čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] (list spisa 57), potvrdu o plaćanju troškova za provođenje očevida u iznosu od 270,00 Eura (list spisa 61), fotografije predmeta spora izrađene po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 66) i povijesni pregled upisa na čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] (list spisa 70-207), održan je očevid na licu mjesta (zapisnik na listu spisa 62-63), saslušani su svjedoci IU (list spisa 212), JU (list spisa 212), ĐU (list spisa 213), RU (list spisa 213-214), SU (list spisa 214) i PU (list spisa 214- 215) te je saslušana tužiteljica GU (list spisa 215). Izvedeni su time u ovom parničnom postupku svi predloženi dokazi.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na realnom geometrijski određenom dijelu čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] navodeći da je taj dio nekretnine stekla nasljeđivanjem pok. oca DU, a on usmenim darovanjem od ovog oca MU odnosno diobom sa sunasljednicima pok. MU te da se radi o nekretnini koja je od davnina u posjedu tužiteljice odnosno njezinih pravnih prednika koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju ove nekretnine.

5.2. Sukladno odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na te melju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona pri čemu st. 2. tog članka propisuje da je pravo vlasništva stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

5.3. Istaknimo pri tome odredbu čl. 388. st. 2. ZV koja propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka kao i odredbu st. 2. tog članka koja propisuje da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

6. Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 26-34) proizlazi da je čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] opisana kao put površine 176 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao Društveno vlasništvu u općoj upotrebi. Pri tome iz povijesti pregleda upisa na čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] (list spisa 70-207) proizlazi da je pri osnivanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u zemljišnu knjigu upisana (matična) čest. 9310 također opisana kao put i uknjiženog prava vlasništva u korist Društveno vlasništvu u općoj upotrebi, kakvo stanje upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ostaje neizmijenjeno i kasnijim formiranjem ovdje predmetne čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] te sve do danas.

6.1. U svezi takvog se upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (društveno vlasništvo), a u svezi pasivne legitimacije ovdje tuženika, ističe da je iz potvrde Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo klasa: 350-02/23-01/395 (list spisa 36) razvidno da se čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila u obuhvatu Prostornog plana Općine [adresa] (Službeni vjesnik Općina Benkovac, [adresa] i [adresa], br. 14/85, 11/88, 13/89) i to unutar granica građevinskog područja – zone naselja kao i da se je na dan 01. siječnja 1993. nalazila u obuhvatu Generalnog urbanističkog plana Grada (Službeni vjesnik Općina Benkovac, [adresa] i [adresa], br. 4/92) i to u zoni stanovanje (pretežno niže gustoće) prema kartografskom prikazu list br. 1 – Plan namjene površina.

6.2. Nastavno, iz izvoda iz posjedovnog lista broj 5443 (list spisa 35) proizlazi da je na dan 23. studenog 2023., dakle u vrijeme pokretanja ovog spora čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] put površine 176m2 u katastarskom operatu evidentirana kao Javno dobro ceste, [adresa], pri čemu iz povijesti posjedovanja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 936-02/19-05/127, urbroj: 541-22-2/16-19-2 (list spisa 55-56) proizlazi da je uspoređenjem novih i starih planova vidljivo da svojim položajem čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. 1007/3 k. o. [katastarska općina] (stari) za koju su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije Zadra 1964. godine, a prema kojim je podacima datiranim u 1920. godinu čest. 1007/3 bila evidentirana posjedom Javnog dobra – putevi, kakvo stanje ostaje neizmijenjeno do I revizije k.o. Bokanjac 1955. godine kada je čest. 1007/3 evidentirana posjedom Mjesnog NO Gradski NO, kakvo stanje ostaje sve do nove izmjere i revizije Zadra 1964. godine kada je čest. 9310 k. o. [katastarska općina] evidentirana posjedom Javnog dobra – putevi, nakon čega je 1986. godine izvršena dioba čest. 9310 te su formirane čest. 9310/1, 9310/2 i 9310/3 k. o. [katastarska općina] istog posjednika, a nakon čega je 2013. godine evidentiranjem nerazvrstanih cesta od dijela čest. 9310/1 formirana čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] istog posjednika – Javno dobro ceste, [adresa].

6.3. Iz navedenog tako proizlazi da je predmetna čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina], a realni (geometrijski određeni) dio koje je čestice predmet ovog spora, u zemljišnoj knjizi od upisa te čestice u zemljišnu knjigu upisana kao Društveno vlasništvo u općoj upotrebi te da je ova čestica od početka vođenja katastarske evidencije bila evidentirana kao posjed istog posjednika – Javno dobro – putevi odnosno ceste, osim u periodu od 1955. do 1964. godine kada je bila evidentirana kao posjed Mjesnog NO Gradski NO.

6.4. Međutim, navedene činjenice ne otklanjaju mogućnost stjecanja prava vlasništva tužiteljice (kao fizičke osobe) na ovdje predmetnom dijelu čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina], onom dijelu koji je na Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. [adresa] označen likom i točkama A-B-C-D-A i crvenom bojom u površini od 49 m2, a budući je u parničnom postupku moguće dokazivati da nekretnina ili dio nekretnine koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao javno dobro u općoj upotrebi odnosno koji je u katastarskom operatu evidentiran kao javno dobro cesta, u naravi ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi budući je za pravni status javnog dobra u općoj uporabi bitno faktično stanje, a ne stanje upisa u zemljišnoj knjizi (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 2311/2011 od 29. travnja 2013.), a tužiteljica je prema ocjeni suda nedvojbeno dokazala da predmetni dio čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] faktično ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi.

6.5. Naime, sam tuženik na pripremnom ročištu navodi da ne osporava da se utuženo zemljište nalazi unutar ogradnog zida i da je pripadnost obiteljske kuće tužiteljice izrađene na čest. 728/8 k. o. [katastarska općina], a koje činjenice kao nedvojbene proizlaze i iz neposrednih opažanja suda stečenih na očevidu na predmetnoj nekretnini i konstatiranih u zapisniku sa održanog očevida (list spisa 62-63) te fotografija predmeta spora izrađenih po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 66) iz kojih je dokaza razvidno da predmet ovog spora (dio čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina]) predstavlja dio jedinstvene (ograđene) cjeline na kojoj se nalaze kuća i dvorište tužiteljice, dakle, dio u cijelosti ograđenog dvorišta oznake čest. 728/8 k. o. [katastarska općina], dijelom travnatu površinu na dijelu koje je zasađeno visoko bilje, a dijelom šljunčani dio dvorišta koji služi za prilaz vozila i pješaka, dio kojim se s javne prometnice ulazi na nekretninu tužiteljice, dio kojeg je i ograđeni zid dvorišta u naravi stari kameni zid u prosjeku visine oko 80cm i širine oko 40cm sa dvije stare kamene kolone, u kojem se zidu nalaze ogradna ulazna dvorišta vrata širine oko 360cm koja predstavljaju jedini ulaz na nekretninu u posjedu tužiteljice s javnog puta. Istaknimo ovdje da je ovlašteni sudski vještak iz područja geodezije prilikom očevida na licu mjesta onaj dio čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] koji tužiteljica pokazuje kao predmet spora, upravo gore opisani dio čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina], identificirao kao dio 9310/6 k. o. [katastarska općina] koji je na Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. [adresa] označen likom A-B-C-D-A i obojan crvenom bojom u površini od 49 m2, a po kojem elaboratu predparcelacije predmet ovog spora nosi novu oznaku čest. 9310/11 k. o. [katastarska općina] za cijelo. Kada sud u svezi s navedenim dalje cijeni kao prvo, neposredno opažanje suda stečeno tijekom očevida da niti jedan dio predmeta ovog spora nije asfaltirana površina koja bi na ijedan način predstavljala dio autobusne stanice koja se nalazi u blizini ili javne površine te kao drugo, iskaze svih u postupku saslušanih svjedoka (list spisa 212-215) koji su u bitnom identično iskazivali o tome da predmet ovog spora nikada nije bio javni put koji bi koristili mještani već oduvijek vlasništvo tužiteljice odnosno njenih pravnih prednika koji su treće osobe koristile isključivo po odobrenju tužiteljice odnosno njenih pravnih prednika (tako svjedokinja IU iskazuje da je od kada ona dolazi na nekretninu tužiteljice ovdje oduvijek bio ulaz do kuće tužiteljice kojim su oni uvijek prolazili do njene kuće; svjedok JU iskazuje da on ne zna da bi se ovaj dvorišni ulaz tužiteljice koristio za išta drugo doli za ulaz na njenu nekretninu, pojašnjavajući da on primjerice tuda prođe samo ako ide kod tužiteljice i da nije vidio da bi ljudi koristili ovaj prolaz za dolazak igdje osim kod tužiteljice, recimo kao javni put; svjedokinja ĐU upitana da li itko osim tužiteljičine obitelji i osoba koje bi kod njih dolazili prolazi kroz ova dvorišna vrata recimo mještani iskazuje da su ovuda znali oni kao djeca potrčati poskrivećki na putu za crkvu kako ne bi morali ići okolnim putem, kako bi skratili put; svjedok RU je iskazao da od kad on ovdje živi (1980. godine) nije vidio da bi se kroz ova dvorišna vrata prolazilo u smislu da je to javni put, to da je uvijek korišteno kao privatni teren, dodajući da samo kuća tužiteljice ima ulaz s ove strane, sa strane ceste Put Bokanjca; svjedokinja SU upitana da li su ikad mještani koristili ovo dvorište za koje je navela da je tužiteljičino za prolaz iskazuje da je ona radila u Bagatu i znala proći iz svoje nekretnine kroz ova dvorišna vrata, ali ovo ne jer je ona mislila da je to javni put, oni da su znali čije je to, od barba FU, ali joj oni nisu branili da ovdje prođe pa da bi ona tako iz svoje kuće preskočila ogradni zidić koji dijeli njihove nekretnine i onda prošla kroz ova dvorišna vrata; svjedok PU na upit da li se ovo zemljište unutar kamenog zida koristilo kao privatno ili možda kao javno odgovara da je to oduvijek bilo privatno zemljište, svi da su znali da je to Todino dodajući da on tu ne bi mogao čuvati Todino magare da to nije bila Todina zemlja, dodajući da je autobusna stanica koja je ispred dvorišta tužiteljice na ovom mjestu od 1968. godine, 1967. godine da su ovaj put prema Bokanjcu asfaltirali G prije čega je tu bio bijeli put, te dodajući da su ovdje prije vozili oni crveni autobusi koji su stajali ako bi koga trevili i da tu prije nije postojala stanica kakva postoji od 1968. godine) te konačno i iskaz same tužiteljice (list spisa 215) koja je iskazala da se oduvijek ovo zemljište u površini kako je od okolnih parcela ograđeno i danas koristilo kao privatno i da nitko nikada iz Grada Zadra nije dolazio niti se njima javio rekavši da ovo nije njihovo te da ono što ona zna od kad je dijete je to da je ovo koristila samo njezina obitelj ili ponekad susjedi, ali susjedi su znali da je to privatno i to su činili uz njihovo dopuštenje, dakle ovo nisu koristili kao javni put nego su to čisto dobrosusjedski odnosi, a koji je iskaz sud cijenio uvjerljivim, životnim, logičnim te u bitnom identičnim iskazima svih saslušanih svjedoka kao i neposrednim opažanjima suda na licu mjesta poradi čega je sud iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim te ga je prihvatio kao istinit; sud kao nedvojbeno utvrđuje da niti u vrijeme pokretanja ovog spora, a niti kroz cjelokupni period od kada su tužiteljica odnosno njezini pravni prednici u posjedu predmeta ovog spora, isti u naravi faktično ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi (put/cestu), a slijedom čega sud utvrđuje da usprkos tome što je čl. 101. st. 1. i st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14,110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23, 156/25) propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te da se ista ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, u konkretnom slučaju nema zapreke za stjecanje prava vlasništva na predmetnom dijelu čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina].

6.6. Istaknimo pri tome da iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 14) proizlazi da je tužiteljica upisana kao vlasnik čest. 728/8, dvorište i stambena zgrada u [adresa], ukupne površine 1676m2, za cijelo pri čemu iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 935-08/16-02/456 (list spisa 17) proizlazi da je građevina locirana na čest. 728/1 k. o. [katastarska općina], nesporno matičnoj čest. od koje je nastala čest. 728/8 k. o. [katastarska općina], izgrađena još prije 1967. godine, dok iz izvoda iz katastarskog plana (list spisa 18) i kopije snimke zraka (list spisa 19) kao i neposrednih opažanja suda i identifikacije ovlaštenog sudskog vještaka tijekom očevida (zapisnik na listu spisa 62-63) proizlazi da je čest. 728/8 k. o. [katastarska općina] čestica koja graniči sa ovdje predmetnim dijelom čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] odnosno čestica s kojom ovdje predmetni dio čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu – u cijelosti ograđenu obiteljsku kuću s dvorištem u posjedu tužiteljice. Dakle, čest. 728/8 k. o. [katastarska općina] koja je u naravi kuća i dvorište u isključivom vlasništvu ovdje tužiteljice zajedno s predmetnim dijelom čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu – u cijelosti ograđenu obiteljsku kuću s dvorištem u posjedu tužiteljice kojoj se cjelini može s javnog puta pristupiti isključivo kroz ogradna dvorišna ulazna vrata koja se nalaze upravo na predmetu ovog spora.

6.7. Također, istaknimo ovdje i to da iz odobrenja za građenje Skupštine Općine Zadar, Odjela za komunalne poslove i gradnju broj: 05-5304/1-1965 od 30. lipnja 1965. (list spisa 20-21) proizlazi da je FU, ocu tužiteljice, još 30. lipnja 1965. odobreno dovršenje započete stambene jednokatnice u predjelu [adresa] u [adresa] na dijelu čest. 73/1 k. o. [katastarska općina] dok iz uporabne dozvole Grada Zadra, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja klasa: UP/I-361-05/16-30/000308, urbroj: 2198/01-5-16- 0006 (list spisa 22-23) proizlazi da je za ovu građevinu, sada na čest. oznake 728/1 k. o. [katastarska općina], izdana uporabna dozvola za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968.

7. Razriješivši time pitanje da li se na predmetu ovog spora, a obzirom na činjenicu da je čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana kao Društveno vlasništvo u općoj upotrebi te u katastarskom operatu evidentirana kao javno dobro cesta, moglo steći pravo vlasništva, sud je dalje u ovoj presudi utvrđivao da li je tužiteljica predloženim dokazima kao nedvojbeno dokazala da je ona stekla pravo vlasništva na predmetu ovog spora.

7.1. U svezi stjecanja prava vlasništva tužiteljica sudu sasvim uvjerljivo, logično i životno te što je osobito značajno u pogledu ocjene vjerodostojnosti njenog iskaza u bitnom identično neposrednim opažanjima suda stečenim tijekom očevida (konstatiranim u zapisniku sa lista spisa 62-63) kao i sadržaju materijalnih dokaza u spisu pa tako sadržaju rješenja poslovni broj O-187/2016, UPP-OS-17/2016 od 22. listopada 2021. (list spisa 6-7), Diobenog ugovora od 17. rujna 1982. (list spisa 9-10), rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-1758/84 od 25. lipnja 1984. (list spisa 11-13), izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 14), fotografije (list spisa 15-16), uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 935-08/16-02/456 (list spisa 17), izvoda iz katastarskog plana (list spisa 18), kopije snimke zraka (list spisa 19), odobrenja za građenje Skupštine Općine Zadar, Odjela za komunalne poslove i gradnju broj: 05-5304/1-1965 od 30. lipnja 1965. (list spisa 20-21), uporabne dozvole Grada Zadra, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja klasa: UP/I-361-05/16-30/000308, urbroj: 2198/01-5-16-0006 (list spisa 22-23) i fotografija (list spisa 24-25) iskazuje (list spisa 215) da se ova kuća u kojoj ona živi gradila kad je ona možda imala godinu dana (sud ovdje napominje da je tužiteljica rođena 1963. godine) i od tada da ona ovdje živi, osim kratko kada su živjeli u [adresa], da se oduvijek ovo zemljište u površini kako je od okolnih parcela ograđeno i danas koristilo kao privatno, to da je bilo vlasništvo njezine obitelji, kasnije da su se oni podijelili, ona i supruga njenog pok. brata, oduvijek da je bilo ograđeno od javnog puta i nikada da njezin otac nije znao da je tu na dijelu upisan put, to da je kasnije vidjela tek ona, dodajući da nitko nikada iz Grada Zadra nije ovdje dolazio niti se njima javio rekavši da je ovo njihovo te da ono što ona zna od kad je bila dijete je da ovo koristi samo njezina obitelj ili ponekad koji susjed, ali susjedi da su znali da je to privatno i to su činili uz njihovo dopuštenje, dakle, nisu ovo koristili kao javni put nego su to čisto dobrosusjedski odnosi, pojašnjavajući da su ovaj trokut koji je predmet spora oni (nesporno ovdje iskazuje u svojoj obitelji) oduvijek koristili kao dvorište tj. kao sastavni dio njihovog dvorišta, tu da im je sat od vodomjera, tu da im je ulaz u dvorište. Upitana da li su ikad ranije ona ili otac pokretali neke sudske postupke radi sređivanja stanja kuće navodi da nisu, da je to sve bilo uredno, njezin djed pa otac da su imali uredne papire radi čega nisu morali pokretati sudske postupke, samo ovo što je spomenula da je to bila veća parcela pa da su se oni podijelili unutar obitelji.

7.2. Iskaz tužiteljice o vremenu gradnje kuće u kojoj ona živi i danas (sud ističe da se nesporno radi o kući koja danas ima oznaku čest. 728/8 k. o. [katastarska općina], a koja je nastala od matične čest. 728 k. o. [katastarska općina]) te o tome što je točno još od tog vremena gradnje kuće kao i prethodno početku gradnje predstavljalo ograđenu nekretninu u posjedu njenog oca DU pok. HU, sudu u cijelosti potvrđuju svi u postupku saslušani svjedoci, a ocjenom čijih iskaza kako samostalno tako i u međusobnoj svezi sud kao nedvojbeno utvrđuje da je kuća i dvorište tužiteljice koje danas nosi oznaku čest. 728/8 k. o. [katastarska općina] još od vremena prethodno početku gradnje te kuće predstavljalo jedinstvenu cjelinu sa predmetnim dijelom čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] površine 49m2, dakle, sa predmetom ovog spora, koja je jedinstvena cjelina od susjednih parcela (među kojima i od preostalog dijela čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina]) bila ograđeno suhozidom koji je u vrijeme gradnje postojao na istom mjestu na kojem se ogradni zid dvorišta u posjedu tužiteljice nalazi i danas, samo ne više u obliku suhozida već kamenog zida koji je na mjestu starog suhozida izgradio otac tužiteljice DU pok. HU nakon izgradnje kuće. Naime, svjedokinja IU rođena 1965. godine (list spisa 212) sudu iskazuje da ona poznaje tužiteljicu skoro cijeli život, da se je na ovom dijelu grada rodila i živjela pa da je od djetinjstva znala dolaziti kod tužiteljice kući, a obzirom na koje je okolnosti sudu sasvim uvjerljiv iskaz svjedokinje koja na predočenim fotografijama (list spisa 66) pokazuje da je tužiteljičina kuća i zemlja ovo što se nalazi unutar ovog kamenog zida sa dvorišnim vratima koji je vidljiv na ovim fotografijama (sud napominje u svezi navedenog da se predmet ovog spora nedvojbeno nalazi unutar kamenog zida sa dvorišnim vratima vidljivim na fotografijama koje je za potrebe ovog spora izradio ovlašteni sudski vještak - list spisa 66), a obzirom ova svjedokinja koja na predmetnu nekretninu dolazi od ranog djetinjstva logično i životno ima neposredna o stanju predmeta spora. Uvjerljiv je stoga sudu i daljnji dio njenog iskaza (list spisa 212) da se od njenog djetinjstva tj. od kada ona ovdje dolazi sjeća da je postojao ovaj ogradni zid koji je izgradio još tužiteljičin otac od kojeg je tužiteljica inače naslijedila ovu nekretninu, kojim je ogradnim zidom ograđeno dvorište tužiteljičine kuće koje ona koristi kao vrt i kao prolaz. Upitana da li je ikada čula ili vidjela da je bilo problema oko međa tj. ovog ogradnog zida za koji iskazuje da ograđuje tužiteljičinu nekretninu svjedokinja IU iskazuje da nije, da ona nikada nije takvo što čula niti vidjela, dodajući da se ovdje u blizini, malo gore, nalazi autobusna stanica i kada je grad širio i sređivao cestu da se on nije dirao u ovaj ograđeni dio tužiteljice, oduvijek od kada ona zna taj ogradni zid da stoji na istom mjestu. Dalje je svjedokinja IU iskazala i to da je ranije ovo bila zemlja tužiteljičinog djeda HU što da znaju svi oni koji žive ovdje i dok je to koristio HU, nekretnina da je bila ograđena suhozidom na istom ovom mjestu gdje je onda FU izgradio ovaj kameni zid koji se sada vidi na pokazanim joj fotografijama. Upitana da li je ulaz do kuće tužiteljice uvijek bio s ove strane gdje se vidi na fotografijama sa lista spisa 66 svjedokinja je iskazala da od kada ona tu dolazi su oni uvijek prolazili kroz ovaj prolaz do njene kuće, dodajući da kada bi se prošlo kroz taj ulaz nije unutar dvorišta bilo nekakvih drugih ogradnih zidova već da se prolaskom kroz ovaj ulaz odmah ušlo u dvorište tužiteljice. Osim što je ovakav iskaz svjedokinje IU uvjerljiv, logičan i životan te svjedokinja sudu iskazuje isključivo o onim činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja što usprkos činjenici da je u daljnjem srodstvu s tužiteljicom sud upućuje na zaključak da svoj iskaz ne konstruira s ciljem uspjeha tužiteljice u sporu, ovakav je iskaz u bitnom potvrđen iskazima svih preostalih saslušanih svjedoka. Svjedok JU rođen 1951. godine (list spisa 212), koji s tužiteljicom nije u srodstvu te sud ne nalazi razloga poradi kojeg bi isti lažno iskazivao sudu i time se izložio kaznenom progonu za učin kaznenog djela za koji je zapriječena kazna zatvora budući osobno nije zainteresiran za ishod ovog spora, sudu iskazuje da poznaje tužiteljicu jer su susjedi u [adresa], a nakon što mu je sud predočio fotografije (list spisa 66) iskaze da je tužiteljičina nekretnina ova na koju se ulazi kroz ova dvorišna vrata u kamenom zidu koji se vidi na fotografijama (sud napominje u svezi navedenog da se predmet ovog spora nedvojbeno nalazi unutar kamenog zida sa dvorišnim vratima vidljivim na fotografijama koje je za potrebe ovog spora izradio ovlašteni sudski vještak - list spisa 66), dodajući da se je on na svoju nekretninu koja se nalazi sa gornje strane gledano sa ceste kraj autobusne stanice prema ovim dvorišnim vratima tužiteljice doselio čini mu se 1972. možda 1973. godine i tada da je već postojao ovaj kameni zid kakav postoji danas, kojim je ograđeno dvorište tužiteljice. Dodaje da su tada u kući živjeli njezin otac barba FU i njena majka, barba FU mu je pričao da je on izgradio ovaj kameni zid koji postoji danas, dodajući da je FU bio zidar radi čega da bi bilo čudno da je taj posao dao nekom drugom, te dodajući da mu barba FU nije rekao da li se je ovdje i prije nalazio nekakav zid ili ograda. Svjedok JU je dalje iskazao da on zna da je Grad Zadar na ovoj cesti (nesporno iskazuje o cesti Put Bokanjca) vršio nekakve radove i trenutno da su tamo radovi u tijeku, ali da nije čuo ni vidio da bi Grad Zadar pri tome ulazio unutar ovog ogradnog zida tvrdeći da je to vlasništvo Grada Zadra. Ne zna da bi se ovaj dvorišni ulaz tužiteljice koristio za išta drugo doli za ulaz na njenu nekretninu, pojašnjavajući da on primjerice tuda prođe samo ako ide kod tužiteljice i da nije vidio da bi ljudi koristili ovaj prolaz za dolazak igdje osim kod tužiteljice, recimo kao javni put. U bitnom identično iskazima svjedoka IU i JU, sudu dalje iskazuje i svjedokinja ĐU (list spisa 213) koja nije u srodstvu s tužiteljicom te sud ne nalazi razloga poradi kojeg bi ista lažno iskazivala sudu i time se izložila kaznenom progonu za učin kaznenog djela za koji je zapriječena kazna zatvora budući osobno nije zainteresirana za ishod ovog spora što sudu ukazuje na vjerodostojnost njenog iskaza, a osim čega je sud njezin iskaz ocijenio i uvjerljivim te logičnim. Svjedokinja ĐU tako iskazuje da su ona i tužiteljica susjede u [adresa] te pošto joj je sud predočio fotografije sa lista spisa 66 iskazuje da je njena kuća ovdje iza autobusne stanice, a kuća i dvorište tužiteljice su ovdje ograđeni ovim kamenim zidom s dvorišnim vratima koji se vidi na fotografijama (sud napominje u svezi navedenog da se predmet ovog spora nedvojbeno nalazi unutar kamenog zida sa dvorišnim vratima vidljivim na fotografijama koje je za potrebe ovog spora izradio ovlašteni sudski vještak - list spisa 66), dodajući da se kroz ova dvorišna vrata uđe u tužiteljičino dvorište te pojašnjavajući da se je ona (svjedokinja) ovdje doselila 1979. godine kada su kupili susjednu parcelu i već tada da je dvorište tužiteljice bilo ograđeno ovim zidom koji se vidi na pokazanim joj fotografijama, a njoj da su pričali da je taj zid izgradio pokojni FU, otac tužiteljice. Upitana da li itko osim tužiteljičine obitelji i osoba koje bi kod njih dolazili prolazi kroz ova dvorišna vrata recimo mještani, svjedokinja ĐU je iskazala da su ovuda znali oni kao djeca potrčati poskrivećki na putu za crkvu kako ne bi morali ići okolnim putem, kako bi skratili put. Dalje svjedokinja iskazuje i to da ona nije vidjela ni čula da bi Grad Zadar išta radio u dvorištu tužiteljice niti da bi se pričalo da bi ovo njeno dvorište i ogradni zid bio od Grada Zadra, kako je rekla ovo da je D, njoj da je to ostavio njezin pokojni otac kad je umro, a on da je tu prije živio. Svjedokinja ĐU je iskazala da ona nema saznanja što je bilo na mjestu ovog ogradnog zida prije izgradnje zida koji tu postoji danas, a kakav je iskaz logičan obzirom na njezin iskaz da se na susjednu nekretninu doselila tek 1979. godine za koju godinu iskazuje da je tada već bio izgrađen danas postojeći kameni zid, a kakav iskaz svjedokinje sudu ukazuje da ista ne konstruira svoj iskaz s ciljem uspjeha tužiteljice u ovom sporu već da sudu objektivno iskazuje o stvarnim činjenicama. Nadalje, sve o čemu sudu iskazuju svjedoci LU, JU i ĐU potvrđuju i iskazi svjedoka RU i svjedokinje SU (sud ovdje napominje da je samo omaškom kod iskaza ove svjedokinje u pisanju zapisnika kao njezino ime pogrešno napisano „ IU“), a koji iskazuju i međusobno u bitnom identično, jasno naglašavajući o kojim činjenicama imaju neposredna saznanja, a što znaju iz priče, te stoga sudu u cijelosti uvjerljivo. Svjedok RU rođen 1950. godine tako sudu iskazuje (list spisa 213-214) da poznaje tužiteljicu jer ih dijeli samo jedan zid, susjedi su, te po predočenju fotografija (list spisa 66) i nakon što mu sud na fotografijama pokaže, a obzirom svjedok navodi da mu se je malo teže orijentirati jer nema naočale (što je obzirom na njegovu dob sudu sasvim logično i uvjerljivo), gdje se nalazi autobusna stanica iskazuje da se u tužiteljičino dvorište ulazi kroz ova dvorišna ulazna vrata u ovom kamenom zidu (sud napominje u svezi navedenog da se predmet ovog spora nedvojbeno nalazi unutar kamenog zida sa dvorišnim vratima vidljivim na fotografijama koje je za potrebe ovog spora izradio ovlašteni sudski vještak - list spisa 66), da je on sa stalnim boravkom na susjednoj nekretnini od 1980. godine kada se je oženio, ali kako je ćaća prije kupio to susjedno zemljište i tu počeo graditi da on ovdje dolazi i od ranije i da od kada je počeo dolaziti ovaj kameni zid s dvorišnim vratima postoji i od tada izgleda kao i danas, dodajući da on misli da je taj zid gradio pokojni otac tužiteljice FU koji je živio u ovoj kući gdje danas živi tužiteljica, dalje iskazujući i to da je na ovoj cesti koja se nalazi uz autobusnu stanicu Grad Zadar nešto kopao, misli da se stavljala kanalizacija, ali da nije čuo ni vidio da bi Grad Zadar ulazio u ovo ograđeno dvorište niti tvrdio da je to od Grada Zadra. Nadalje, svjedokinja SU (list spisa 214) iskazuje sudu da poznaje tužiteljicu, da su susjede u [adresa], da ih dijeli jedan ogradni zidić, a kada joj sud pokazuje fotografije (list spisa 66) navodi da vidi kuću tužiteljice koja se nalazi ovdje iza ovog kamenog ogradnog zida, na ovim lijevim fotografijama da joj se vidi i krov, a upitana čiji je ovaj kameni ogradni zid koji pokazuje na fotografijama (kao zid iza kojeg se nalazi kuća tužiteljice) iskazuje da je to tužiteljičino, da je to izgradio još njen otac kojeg su oni zvali barba FU, pojašnjavajući da to zna iz priče jer je u trenutku kada se ona doselila na susjednu nekretninu 1982. godine sa suprugom JU ovaj zid sa dvorišnim vratima već ovdje stajao isto kako stoji i danas. Konačno, u bitnom identično svim do sada iznesenim iskazima svjedoka kao i iskazu tužiteljice, sudu iskazuje i posljednji saslušani svjedok PU (list spisa 214-215) iskazujući da on živi u [adresa] u [adresa], gdje će živjeti PU nego u [adresa], od svog rođenja, pa nakon što mu sud pokazuje fotografije (list spisa 66) dalje sudu iskazuje da je na njima prikazana nekretnina tužiteljice, ranije da je to bila nekretnina njenog oca FU zvanog V sina HU zvanog H, još da je HU koristio ovu nekretninu, on (svjedok) mu je čuvao magarca ovdje, nosio vino, a magarac da se čuvao i na ovoj i na Todinim drugim nekretninama, dalje iskazujući da je HU ovu zemlju dao svom sinu DU koji je ovdje izgradio kuću sa svojom ženom M i 1969. godine izgradio ovaj kameni ogradni zid sa dvorišnim vratima koji ograđuje njegovu zemlju, tu gradnju ogradnog dvorišnog zida da mu nitko nije branio, pri čemu svjedok pojašnjava da je na ovom mjestu postojao suhozid, taj suhozid da je tu od prije njegovog rođenja (sud napominje da je svjedok rođen 1958. godine), da je FU srušio taj suhozid pa su mu svjedok i njegov otac pomogli kranom odvesti taj suhozid, a na njegovom mjestu je FU potom sagradio danas postojeći kameni zid. Iskazao je i to da je na ovom zemljištu on znao loviti zmije i žabe te da nikada nije vidi ni čuo da bi Grad Zadar ovdje dolazio na tužiteljičinu nekretninu niti išta ovdje radio niti tvrdio da je to njegovo. Takav je iskaz svjedoka ĆU sud ocijenio uvjerljivim i u cijelosti prihvatio kao isitnit budući ovaj iskaz osim što odgovara iskazima preostalih saslušanih svjedoka, sud cijeni detaljnim i okolnosnim iz čega proizlazi da ovaj svjedok ima neposrednih saznanja o predmetu spora te da sudu objektivno iskazuje o stvarno postojećim činjenicama, ne konstruirajući svoj iskaz s ciljem uspjeha tužiteljice u sporu.

7.3. Cijeneći tako iznesene iskaze tužiteljice i svih saslušanih svjedoka dalje i u svezi sa Diobenim ugovorom od 17. rujna 1982. (list spisa 9-10) iz kojeg proizlazi da je pravni prednik tužiteljice jedan od sunasljednika svog oca MU kao i da je otac tužiteljice DU pok. HU sa sunasljednicima svojeg oca MU **.**.1982. sklopio diobeni ugovor predmet kojeg je dioba nekretnina koje su oni naslijedili iza pok. MU, a kojim je Diobenim ugovorom čest. 728 k. o. [katastarska općina] u površini od 4230m2 (dakle, nekretnina matična današnjoj čest. 728/8 k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi kuća i dio dvorišta tužiteljice) pripala u isključivo vlasništvo ocu tužiteljice; te nadalje i u svezi s pravomoćnim rješenjem poslovni broj O-187/2016, UPP-OS-17/2016 od 22. listopada 2021. (list spisa 6- 7) koji svjedoči u prilog navodima tužiteljice o nasljeđivanju predmeta ovog spora iza pok. DU pok. HU, pri čemu sud nema razloga ne prihvatiti kao istinit i onaj dio iskaza tužiteljice da se je u svezi predmeta ovog spora ona podijelila sa sunasljednicima iza pok. oca DU pok. HU na način da je njoj pripao predmet ovog spora u isključivo vlasništvo; ovaj sud kao nedvojbeno utvrđuje kao prvo, to da je prethodno 1965. godini predmet ovog spora bio ograđen kamenim suhozidom kao jedinstvena cjelina sa nekretninom koja danas nosi oznaku čest. 728/8 k. o. [katastarska općina] (koja je nesporno u vlasništvu tužiteljice i na kojoj se nalazi kuća i dio dvorišta tužiteljice) i da je to u naravi bio pašnjak u samostalnom posjedu djeda tužiteljice MU koji je na ovoj zemlji držao magarca na ispaši te na takav način na istoj izvršavao faktične čini, ne priznajući tuđu višu vlast već posjedujući nekretninu kao svoje vlasništvo; kao drugo, da je djed tužiteljice MU u posjed predmeta ovog spora stupio u vrijeme kada isti nije bio evidentiran kao Javno dobro

- putevi već kao posjed Mjesnog NO Gradski NO, a što ukazuje da je pravni prednik tužiteljice stupio u posjed predmeta ovog spora kada to faktični koje bilo javno dobro putevi te kada niti u katastarskom operatu nije bio evidentiran kao javno dobro; kao treće, da djeda tužiteljice HU nitko nikada nije smetao u posjedovanju niti mu je branio posjed predmeta ovog spora kao sastavnog dijela svog preko nekoliko tisuća m2 velikog zemljišta; kao četvrto, da je djed tužiteljice MU svom sinu, a ocu tužiteljice FU darovao zemljište sastavni dio kojeg je i predmet ovog spora za izgradnju kuće s kojom je gradnjom otac tužiteljice DU započeo prije 30. svibnja 1965., ali je tog dana od nadležnog javnopravno tijela ishodio odobrenje za dovršetak tako započete gradnje stambene jednokatnice, s izgradnjom koje otac tužiteljice DU završava 1967. godine, pri čemu prilikom gradnje kuće ruši postojeći kameni suhozid koji još od vremena posjeda njegova oca MU ograđuje predmet ovog spora i zemljište koje danas nosi oznaku čest. 728/8 k. o. [katastarska općina] u jednu jedinstvenu cjelinu te točno na njegovom mjestu gradi danas postojeći kameni ogradni dvorišni zid; kao peto, da ne postoje okolnosti, kako u vrijeme stupanja u posjed temeljem darovanja tako i u vrijeme izgradnje kuće pa niti kroz cijelo vrijeme posjedovanja predmeta ovog spora zbog kojih bi otac tužiteljice DU znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed predmeta ovog spora, ovo obzirom je predmet ovog spora od ranije u mirnom i samostalnom posjedu njegova oca MU, obzirom sve radnje koje tuženik poduzima na javnoj cesti Put Bokanjca (nesporno označena kao čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina]) tuženik ne poduzima i na dijelu čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] koji je predmet ovog spora te obzirom predmet ovog spora ima površinu od svega 49m2 koja je površina ograđena starim suhozidom od okolnih parcela kao jedinstvena cjelina sa preostalim dijelom zemljišta u vlasništvu njegova oca MU površine nekoliko tisuća m2, a što znači da je posjed DU na predmetu ovog spora bio pošten; kao šesto, da je usmeno ugovoreno i realizirano darovanje između DU i MU za potrebe upisa prava vlasništva DU u zemljišnim knjigama kasnije provedeno kroz Diobu sunasljednika pok. MU; te kao sedmo, da od kad tužiteljica sa svojim ocem BU pok. HU živi u predmetnoj kući predmetni dio zemljišta predstavlja ograđeno dvorište njihove kuće koje pravni prednik tužiteljice DU kao i ona sama mirno koriste kao svoje privatno dvorište, prilaz kući i vrt na kojem se nalazi i njihov vodomjer te dvorišna ulazna vrata, na kojem zemljištu pri tome tuženik koji učestalo poduzima građevinske radove na susjednoj cesti Put Bokanjca ne poduzima nikakve radove niti faktične čini posjeda, sve poradi čega niti tužiteljica prethodno podnošenju ove tužbe nije znala niti morala znati da joj ne pripada pravo na posjed predmeta spora, a što ukazuje da je i njezin posjed na predmetu ovog spora, pri čemu ista u samostalni posjed predmeta spora stupa iza smrti svog oca DU pok. HU, pošten.

7.4. Podvođenjem tako nedvojbeno utvrđene činjenice da je pravni prednik tužiteljice njezin otac DU pok. HU u samostalnom i poštenom neprekinutom nesmetanom posjedu predmeta ovog spora od 1965. godine pa sve do svoje smrti 2016. godine pod odredbu čl. 159. st. 1. ZV koja propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari i odredbu čl. 159. st. 4. ZV koja propisuje da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću tu nekretninu u vlasništvo protekom četrdeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, računajući pri tome rok za dosjelost u skladu sa čl. 1. st. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori br. 6-142/99, 13-69/17, dalje: Konvencija) tumačenom u svjetlu prakse Europskog suda za ljudska prava u svezi čl. 388. st. 4. ZV, utvrđenje je ovog suda da je otac tužiteljice DU pok. HU 2005. godine stekao pravo vlasništva predmeta ovog spora na temelju zakona (dosjelošću) za cijelo. Naime, čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, dalje: ZV/91) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. je propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Citirana je odredba čl. 388. st. 4. ZV/91 ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99). Međutim, u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske je izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV/91, stupanjem na snagu tog Zakona 01. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine. Nadalje, u presudama I i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske je Europski sud za ljudska prava izrazio i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV/91 nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. kao dana donošenja označene odluke Ustavnog suda kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZV/91 ukinuta. Za primjenu shvaćanja iz presude Trgo protiv Hrvatske tako nije bitno je li tužba podnesena u razdoblju od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999., ovo jer su u predmetima I i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe podnesene 2002. godine, dakle, nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. ZV/91 koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 08. listopada 1991. uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su u društvenom vlasništvu. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održanoj 14. veljače 2019. pod brojem Su- IV-56/19-2 je izraženo shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Nadalje, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj Rev-1048/2023-2 od 03. siječnja 2024. na nekretnini koja je na dan 08. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbi čl. 159.

4. ZV ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV/91 odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- I-58/97 od 17. studenog 1999., proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-215/2022 od 02. ožujka 2022., Revd- 4181/2020 od 28. travnja 2021., Revd-1678/2020 od 04. studenog 2020. i Rev-291/14 od 17. travnja 2018.). Kako se dakle za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme prije 08. listopada 1991. onda kada se time ne dira u prava trećih osoba što se ovdje nedvojbeno ne čini, a vlasništvo dosjelošću na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave se stječe protekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV, sud je kao nedvojbeno utvrdio da je 2005. godine, ovo protekom 40 godina samostalnog neprekinutog poštenog posjedovanja predmeta ovog spora, otac tužiteljice DU pok. HU stekao pravo vlasništva na predmetu ovog spora temeljem zakona (dosjelošću) za cijelo, a nakon čega je tužiteljica pravo vlasništva predmeta ovog spora - realnog dijela predmetne nekretnine čest. 9310/6 k. o. [katastarska općina] onog koji je na Skici lica mjesta od 21. rujna 2023. izrađenoj od Firma Cive d.o.o. [adresa] označen točkama A-B-C-D-A i crvenom bojom, površine 49 m2, stekla za cijelo nasljeđivanjem svog oca pok. DU pok. HU i realiziranom diobom da sunasjednicima.

7.5. Slijedom navedenog je sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim te je odlučio kao u izreci ove presude, uz napomenu da je sud isključivo radi preglednosti odluku o tužbenom zahtjevu koji je u tužbi postavljen u dvije točke objedinio u jednoj točci izreke ove presude.

8. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem parnice, a temeljem koje je odredbe sud ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice kao stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu za naknadu parničnih troškova koji su bili opravdani za vođenje ovog postupka. Visinu troškova na naknadu kojih tužiteljica ostvaruje pravo sud je pri tome utvrdio temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica označila u tužbi (1.330,00 Eura). Tužiteljici su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe podnesene sudu 29. studenog 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 03. listopada 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na očevidu održanom 31. ožujka 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se provodio dokazni postupak 11. prosinca 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 1.000,00 Eura te uz materijalne troškove nastale po osnovi plaćanja troškova provođenja očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika u iznosu od 270,00 Eura i troškove sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od ukupno 79,64 Eura (26,55 Eura+53,09 Eura) iznosi ukupno 1.349,64 Eura. Temeljem čl. 151. st. 3. ZPP priznat je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni joj iznos parničnih troškova tekuće od dana donošenja ove odluke kojim se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi parnične troškove do isplate.

8.1. Nije kao osnovan priznat zahtjev tužiteljice za sastav podneska od 18. listopada 2024. budući se radi o podnesku u kojem se navodi (samo) to da se u prilogu dostavlja potvrda o plaćanju predujma, međutim, za sastavom kojeg podneska nije bilo potrebe obzirom je sud tužiteljici rješenjem od 10. listopada 2024. naložio dostaviti u spis samo potvrdu o uplati predujma pa je bilo dostatno da tužiteljica učini upravo navedeno, samo dostavi u spis potvrdu o plaćanju predujma bez sastava popratnog podneska. Također, nije kao osnovan priznat niti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava podneska od 02. travnja 2025. (zaprimljen na sudu 03. travnja 2025.) obzirom se ne radi o podnesku u kojem tužiteljica iznosi kakve činjenične navode niti se očituje na tijek spora već u kojem navodi (samo) to da u prilogu dostavlja ispravu kao dokaz u postupku, međutim, za dostavu koje isprave nije prema ocjeni suda bilo potrebe sastaviti i poseban podnesak poradi čega se ne radi o nužnom trošku postupka pa stoga sukladno čl. 155. ZPP niti trošku na naknadu kojeg tužiteljica ima pravo.

U Zadru, 27. siječnja 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje za pristojbu na presudu,

2. Tuženiku.