REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-135/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza NAMCO PROMET d.o.o. u stečaju, Zagreb, Smičiklasova 18, OIB: 83495207891, kojeg zastupa punomoćnica Irena Glogovšek Strahovnik, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Trgovački centar Lumini d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52, OIB: 90092662934, kojeg zastupa punomoćnica Leila Dragčević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Ježeka, poslovni broj Ovrv-1437/2015 od 27. siječnja 2015., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 92.193,02 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. pros inca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje p rethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 29.888,27 eur od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 33.224,00 eur od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 29.080,75 eur od 15. lipnja 2012. do isplate,

te u dijelu kojim je naloženo naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.982,55 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. siječnja 2015. i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Ježeka, poslovni broj Ovrv-1437/2015 od 27. siječnja 2015., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 647,26 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. siječnja 2015. do isplate, odnosno u dijelu kojim zatezne kamate na dosuđeni iznos ovršnog troška od 1.982,55 eur počevši od 27. siječnja 2015. do isplate potražuje po stopi koja prelazi stopu dosuđenu pod točkom I/ izreke ove presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 16.926,11 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. siječnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom djelu, za iznos od 11.675,00 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. siječnja 2026. do isplate, te u dijelu u kojem zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška od 16.926,11 eur, počevši od 26. siječnja 2026. do isplate potražuje po stopi koja prelazi stopu dosuđenu pod točkom III/ izreke ove presude.

r i j e š i o  j e

I/ Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od iznosu od 92.193,02 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. pros inca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 29.888,27 eur od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 33.224,00 eur od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 29.080,75 eur od 15. lipnja 2012. do isplate,

te ovršnog troška u iznosu od 1.982,55 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. siječnja 2015. i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

prethodna mjera

zabranom Raiffeisenbank Austria d.d. da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa iznos za koji je određena prethodna mjera.

II/ Ova prethodna mjera trajat će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem presude u ovoj pravnoj stvari.

III/ Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčanog potraživanja po osnovi daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 28.601,11 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. siječnja 2026. do isplate, zatim po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. siječnja 2015. do isplate, te nadalje po osnovi zateznih kamata na dosuđeni iznos ovršnog troška od 1.982,55 eur, obračunatih počevši od počevši od 27. siječnja 2015. do isplate po stopi koja prelazi stopu određenu pod točkom I/ izreke ovog rješenja.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 23. siječnja 2015. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 694.628,30 kn, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa iskazanog u izvatku iz poslovnih knjiga te radi naknade ovršnog troška u iznosu od 19.776,75 kn, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi , odnosno njegove pravomoćnosti do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Mladen Ježek donio je 27. siječnja 2015. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1437/2015, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv- 4292/2015 od 2. svibnja 2016. stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Prije svega, navodi da tužitelj nije izvršio usluge plaćanje kojih od tuženika potražuje na temelju Ugovora o održavanju i upravljanju trgovačkim centrom Lumini u Varaždinu. Naime, tužitelj da od kraja 2011. nije bio sposoban za plaćanje, da nije imao potrebne radnike niti opremu, te da od siječnja 2012. nije pružao usluge predviđene predmetnim Ugovorom. U konačnici, tuženik da je , zbog nemogućnosti tužitelja izvršavati ugovorene usluge, morao angažirati druge osobu za obavljanje predmetnih usluga. Da tužitelj nije izvršio usluge plaćanje kojih potražuje tuženik smatra da proizlazi i iz činjenice da uz utužene račune tužitelj nije dostavio izvješća o pruženim uslugama, koja je u skladu s Ugovorom bio dužan izrađivati, a iz kojih bi bilo razvidno koji su poslovi obavljeni i slično, niti je u predmetnim računima navedeno jesu li i koje usluge izvršene. Naime, tuženik ukazuje da ga je sam tužitelj krajem 2012. obavijestio da je, zbog blokade žiro računa, poslovanje prenio na novoosnovano društvo Energon grupa d.o.o., koje da je od prosinca 2012. nastavilo s operativnim poslovanjem te da je sve djelatnike, opremu i ugovore tužitelj prebacio na ovo novo društvo. S obzirom da tuženik nije prihvatio tužiteljev prijedlog da predmetni poslovni odnos nastavi s ovim novim društvom, te nije dao tužitelju suglasnost predviđenu predmetnim Ugovorom za izvršavanje ugovornih obveza od strane druge osobe kao podizvođača, to da sve i da je druga osoba izvršila predmetne poslove, tužitelj nema pravo potraživati od tuženika plaćanje za tako izvršene poslove. Konačno, osporava da bi u razdoblju na koje se utuženi računi odnose tužitelj ili druga osoba ugovorne obveze izvršavala uredno i potpuno, u skladu s predmetnim Ugovorom. Nadalje, tuženik tvrdi da predmetni računi ne predstavljaju vjerodostojne isprave, jer da su sastavljeni protivno knjigovodstvenim propisima. Zbog navedenog da je protiv BI, kao tada odgovorne tužiteljeve osobe, podnio kaznenu prijavu radi prijevare u gospodarskom poslovanju, koju da je počinio neistinitim izdavanjem predmetnih računa, unoseći u poslovne knjige poslovne događaje koji nisu nastali, odnosno parnicu pred ovim sudom radi utvrđenja neistinitima isprava – predmetnih računa. Predložio je stoga, do okončanja predmetnih postupaka, odluka u kojima smatra da predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, prekinuti ovu parnicu.

5./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj ističe da utuženo potraživanje proizlazi iz Ugovora o održavanju i upravljanju trgovačkog centra Lumini Varaždin, a koji da je ugovorni odnos, s obzirom na tuženikovu izjavu o raskidu od 27. veljače 2012., prestao istekom otkaznog roka, odnosno 28. svibnja 2012. Utuženi računi da se odnose na usluge koje je tužitelj temeljem predmetnog Ugovora izvršio u veljači, travnju, odnosno do 27. svibnja 2012. Da nisu osnovane tvrdnje tuženika o nemogućnosti tužiteljevog poslovanja od kraja 2011., a na što ukazuje i činjenica da su preostali računi koje je tužitelj ispostavio do isteka ugovornog odnosa (za prosinac 2011., siječanj i ožujak 2012.) tužitelju od strane tuženika plaćeni. Nadalje, tvrdi da su i u razdoblju na koje se utuženi računi odnose tuženiku dostavljana mjesečna izvješća o obavljenim poslovima održavanja, kao i u prethodnim razdobljima, a tuženik da prigovora na ova izvješća nije imao, obvezu plaćanja preostalog duga, utuženog u ovom postupku da nije osporavao, štoviše da je dugovanje priznao (u poruci elektroničke pošte TI koji je prema predmetnom Ugovoru bio osoba ovlaštena za komunikaciju s tužiteljem), plaćanje djelomično izvršio, a za preostali dio predložio odgodu plaćanja jer da je tuženik čekao povrat uplaćenog poreza na dodanu vrijednost.

6./ Tuženik pak osporava da bi osoba na čije se priznanje duga tužitelj poziva (TI) bio ovlašten na davanje takvog očitovanja jer da isti nije bio niti zaposlenik niti osoba ovlaštena zastupati tuženika.

7./ Nadalje, tužitelj je predložio odrediti prethodnu mjeru osiguranja predmetne njegove tražbine, glavnice u iznosu od 92.193,20 eur, troškova ovršnog postupka (1.987,52 eur) te parničnog postupka (28.601,11 eur), sve s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP).

8./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvod otvorenih stavki (list 7 spisa), Ugovor o održavanju i upravljanju trgovačkog centra Lumini Varaždin od 26. travnja 2011. s aneksom (list 19-29 spisa), koncept upravljanja (list 30-36 spisa), podaci o solventnosti (list 37-38, 69-72, 410-415 spisa), zahtjev za primopredaju (list 53 spisa), račun broj 110052 za veljaču 2012. (list 54 spisa), račun broj 110054 za travanj 2012. (list 55 spisa), račun broj 110056 za svibanj 2012. (list 56 spisa), korespondencija stranaka (list 67-68, 73-74, 212-216 spisa), prijedlog za predstečaj tužitelja, rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe od 31. siječnja 2013., rješenje o obustavi ovog postupka , popis obveza prema vjerovnicima, izvješće o financijskom stanju i poslovanju dužnika (list 76-163 spisa), izvadci iz sudskog registra (list 164-176, 250-263, 619-643, 682-686 spisa), mjesečni izvještaji (list 187-211 spisa), potvrda o plaćanju od 7. rujna 2012. (list 220 spisa), primopredajni zapisnik od 28. svibnja 2012. (list 229-233 spisa), isprave iz tuženikovog odnosa s društvom koje je preuzelo upravljanje (list 234-249 spisa), podaci o zaposlenicima (list 249 spisa), ugovor o radu TI (list 278-284 spisa), računi tuženika za najam eko WC-a (list 288-289 spisa), kaznena prijava (list 295-397 spisa), tuženikova tužba radi utvrđenja neistinitima isprava s prilozima (list 436-581 spisa), dopis MUP-a od 30. kolovoza 2017. (list 583-584 spisa), podaci HZMO-a od 7. rujna 2017. (list 587-588 spisa) i od 4. prosinca 2017. (list 645 spisa), podaci porezne uprave od 15. rujna 2017. (list 589 spisa) i od 9. prosinca 2021. (list 733 spisa) uz očitovanje tuženika od 20. prosinca 2021. (list 738 spisa), nalaz i mišljenje Centra poslovnih analiza d.o.o. (list 652-661 spisa), računi s potvrdom primitka od strane tužen ika (list 722-725 spisa) i knjižno odobrenje (list 721 spisa), kartica saldo-konti (list 728 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci TI (list 600-603 spisa), BI (list 613-617 spisa) i AI (list 617-618 spisa).

9./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem po osnovi računa ispostavljenih tuženiku na temelju Ugovor o održavanju i upravljanju trgovačkog centra Lumini Varaždin od 26. travnja 2011. s aneksom.

11./ Među strankama nije sporno da su društvo Verditeh d.o.o. kao naručitelj i Energon facilitiy management d.o.o. kao izvršitelj 26. travnja 2021. zaključili Ugovor o održavanju i upravljanju trgovačkog centra Lumini Varaždin s aneksom od 29. studenog 2011. (list 19-29 spisa), na temelju kojeg je izvršitelj bio dužan pružati naručitelju uslugu održavanja objekta u "hladnom pogonu" i zaštite objekta. Aneksom od 29. studenog 2011., s obzirom na promjenu opsega ugovorenih usluga, mjesečna naknada koju je naručitelj dužan plaćati izvršitelju ugovorena je u iznosu od 26.590,00 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na zadnji dan u odnosnom mjesecu, u koji iznos PDV nije uračunat.

12./ Nije sporno da je Energon facilitiy management d.o.o. kasnije izmijenio naziv u Namco promet d.o.o., odnosno da je nad ovim društvom potom otvoren i zaključen stečajni postupak, uz upis stečajne mase kao slijednika tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, nije sporno da je tuženik slijednik društva Verditeh d.o.o., koje mu je pripojeno.

13./ Nadalje, nije sporno da je predmetni ugovorni odnos sporazumno raskinut, na temelju tuženikove izjave o raskidu od 27. veljače 2012., istekom otkaznog roka od tri mjeseca (čl. 6.3. Ugovora), dakle 28. svibnja 2012. Nadalje, nije sporno da je s danom isteka ugovornog odnosa, tužitelj izvršio primopredaju (tuženikov zahtjev za primopredaju od 21. svibnja 2012. (list 53 spisa) i primopredajni zapisnik od 28. svibnja 2012. (list 229-233 spisa).

14./ Prema izvodu izvodu otvorenih stavki (list 7 spisa) i računima koji su predmet spora, tužitelj potražuje plaćanje na temelju računa:

- broj 110052 za veljaču 2012. (list 54 spisa), izdan 30. travnja 2012., s rokom plaćanja do 14. svibnja 2012., na iznos od 247.801,25 kn, za usluge obavljene u veljači 2012., pri čemu tužitelj temeljem ovog računa potražuje isplatu iznosa od 225.193,18 kn (29.888,27 eur),

- broj 110054 za travanj 2012. (list 55 spisa), izdan 30. travnja 2012., s rokom plaćanja do 14. svibnja 2012., na iznos od 250.326,24 kn, za usluge obavljene u travnju 2012. (33.224,00 eur)

- broj 110056 za svibanj 2012. (list 56 spisa), izdan 31. svibnja 2012., s rokom plaćanja do 14. lipnja 2012., na iznos od 219.108,88 kn, za usluge obavljene u svibnju 2012. (odnosno do 27. svibnja 2012. kako proizlazi iz predmetnog računa i tužiteljevih navoda da je ugovoreni mjesečni iznos razmjerno smanjen) (29.080,75 eur).

15./ Tijekom postupka tuženik je priložio predmetne račune s potvrdom o primitku iz koje je razvidno da je ove računa zaprimilo društvo Verdispar 29. svibnja 2012., uz napomenu da se odnose na društvo Verditeh (list 722-725 spisa). Na predmetnim je računima upisana napomena tuženika od 5. lipnja 2012. "čekati". Nadalje, tuženik je priložio i tužiteljev račun broj 110051, za siječanj 2012., također s potvrdom kao i onom prethodno navedenom na računima koji su predmet spora , iz koje je također razvio da je kod tuženika zaprimljen 29. svibnja 2012. Konačno, tuženik je priložio i tužiteljevo knjižno odobrenje (list 721 spisa), od 1. srpnja 2012. izdano na iznos od 270.020,15 kn.

16./ Na temelju potvrde o plaćanju utvrđeno je da je tuženik 7. rujna 2012. izvršio plaćanje tužitelju iznosa od 249.511,15 kn, uz naznaku da plaćanje vrši temeljem tužiteljevog računa broj 110053.

17./ Dakle, a kako navodi i tužitelj, potkrjepljujući svoje tvrdnje karticom saldo - konti (list 728 spisa), tužitelj je tuženiku na temelju predmetnog Ugovora izdao račune za usluge izvršene u siječnju 2012. (broj računa 110051), veljači 2012. (broj računa 110052), ožujku 2012. (broj računa 110053), travnju 2012. (broj računa 110054) u svibnju 2012. (110056). Nakon što je tuženik podmirio račun broj 110053 (za ožujak 2012.) preostalo je tužiteljevo potraživanje po osnovi prethodno navedenih računa u iznosu od 964.648,45 kn. Nadalje, na temelju tužiteljevog knjižnog odobrenja od 1. srpnja 2012., tužitelj je knjigovodstveno zatvorio najstarije dospjelo potraživanje (temeljem računa za siječanj 2012. i dijela računa za veljaču 2012.) te je preostalo potraživanje u visini iskazanoj u izvodu otvorenih stavki priloženom uz prijedlog za ovrhu, dakle potraživanje u visini koja je predmet spora (694.6285,30 kn).

18./ S obzirom na prigovore kojima tuženik osporava obvezu plaćanja utuženog potraživanja, sporno je jesu li izvršene usluge plaćanje kojih tužitelj potražuje, odnosno jesu li izvršene u skladu s ugovorom, a kao i jesu, ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati plaćanje ovih usluga.

19./ Po ocjeni ovog suda, nisu osnovani prigovori kojima tuženik osporava obvezu plaćanja tražbina iskazanih na računima koji su predmet spora.

20./ Na temelju iskaza svjedoka TI, kojeg sud u cijelosti prihvaća kao istinitog u odnosu na navode o odlučnim činjenicama, jer je životno logičan i uvjerljiv te nije proturječan iskazima ostalih svjedoka i ispravama u spisu, utvrđeno je da je isti, iako nije bio zaposlenik društava stranaka u ovoj parnici (odnosno njihovih prednika) upoznat s odlučnim činjenicama jer je kao zaposlenik društva Verdispar International d.o.o., koje je upravljalo društvom Verditeh d.o.o. (prednikom tuženika), bio za ugovorni odnos između stranaka kontakt osoba. Račune koje je od tužitelja primio temeljem predmetnog Ugovora, prosljeđivao je u financije tuženika. Vezano uz plaćanje temeljem računa koje bi ispostavio tužitelj, da je provjerio da li je usluga izvršena, o tome da bi tada obavijestilo vlasnike povezanih društava, koji da bi potom donosili odluku o obavljanju plaćanja i o navedenom obavještavali svjedoka radi prosljeđivanja obavijesti tužitelju. Potvrdio je da se u odnosu na poruke elektroničkom poštom (od 10. rujna 20123. (list 214 spisa), radi o njegovoj prepisci s tadašnjim zastupnik po zakonu tužitelja BI kojeg da je, na temelju podataka koje je dobio od računovodstva tuženika, obavijestio da je tužitelju uplaćen iznos od 249.511,15 kn, a da bi ostatak duga od 694.628,30 kn trebao biti uplaćen u sljedeća dva tjedna. U odnosu na usluge koje su predmet spora, iskazao je da je tuženik utvrdio da su ove usluge djelomično izvršene, a na temelju primopredajnog zapisnika da je utvrđen opseg u kojem usluge nisu izvršene. Temeljem tako od strane tuženika utvrđenog opsega u kojem usluge nisu bile izvršene da je tužitelj izdao tuženiku knjižno odobrenje. Nadalje, iskazao je da je u vrijeme otkaznog roka tuženiku bilo bitno da se usluge koje su predmet Ugovora obavljaju, no da tuženiku nije bilo bitno u kojem društvu rade osobe koje usluge obavljaju, da li kod tužitelja ili u društvu Energon grupa d.o.o. Ove osobe da su na majicama u kojima su obavljale usluge koje su predmet spora imale natpis "Energon".

21./ U skladu s navodima iz iskaza ovog svjedoka utvrđeno je na temelju primopredajnog zapisnika od 28. svibnja 2012., koji je sastavilo društvo koje je za tuženika, nakon prestanka predmetnog Ugovora, nastavilo obavljati usluge koje su bile predmetom ugovornog odnosa između stranaka (list 229-233 spisa), da je od tužitelja preuzeta dokumentacija i da je utvrđeno, uz popisivanje sve pojedine neizvršene usluge, koje od ugovornih usluga nisu odrađene od strane tužitelja do primopredaje, uz naznaku vrijednosti neizvršenih usluga od 223.932,12 kn.

22./ Nadalje, u skladu s navodima svjedoka TI, koji su suglasni u ovom dijelu s navodima iz iskaza svjedoka BI i ispravama u spisu (korespondenciji stranaka elektroničkom poštom od 19. i 28. prosinca 2011. (list 67 -68 spisa), utvrđeno je da je u prosincu 2011. BI obavijestio tuženika da je osnovano novo društvo Energon grupa d.o.o., na koje je tužitelj prebacio sve ugovore, djelatnike i opremu, uz prijedlog da se suradnja između stranaka nastavio umjesto preko tužitelj, preko ovog novoosnovanog društva, koje da će tuženiku nastaviti pružati ugovorene usluge pod istim uvjetima.

23./ Imajući u vidu navode iz iskaza svjedoka TI, koji je dakle od strane tuženika bio zadužen na poslovima vezanim uz predmetni ugovorni odnos kao kontakt osoba, utvrđeno je da je tuženik nedvojbeno imao saznanja da su usluge koje su predmet spora izvršavane tijekom otkaznog roka, da je imao saznanja da se ove usluge izvršavaju iako da je tužitelj obavijestio da je radnike i opremu prebacio na drugo društvo, da je, nakon što je izvršena primopredaja i utvrđen popis i vrijednost neizvršenih usluga, na temelju kojeg je tužitelj umanjio izdane račune (izdao knjižno odobrenje), tuženik, bez da je isticao daljnjih primjedbi na urednost i potpunost izvršenih usluga, izvršio plaćanje jednog od računa koje je tužitelj izdao u otkaznom roku (računa za ožujak 2012.), a osoba koja je od strane tuženika bila ovlaštena za komunikaciju između stranaka (TI) obavijestio je tužitelja, na temelju podataka koje je dobio od tuženikovog računovodstva kako sam svjedok tvrdi, da će i preostalo potraživanje na temelju ispostavljenih računa koji su predmet spora (u iznosu od 694.628,30 kn) biti podmireno (u roku od dva tjedna od 10. rujna 2012.).

24./ S obzirom da je tuženik još u prosincu 2011. bio od strane tužitelja obaviješten da je tužitelj radnike prebacio na novoosnovano društvo (Energon grupu d.o.o.), te da će, unatoč takvom načinu organizacije poslovanja, tužitelj nastaviti tuženiku pružati ugovorene usluge, to neosnovano tuženik prigovara da bi se radilo o obavljanju usluga koje su predmet spora od strane podizvršitelja, a bez suglasnosti tuženika (u smislu odredbe čl. 1.3. Ugovora). Naime, tuženik, iako nije bio voljan ugovorni odnos nastaviti s društvom Energon grupa d.o.o., već je odlučio predmetni Ugovor s tužiteljem raskinuti 27. veljače 2012., nedvojbeno je još od kraja 2011. bio upoznat o načinu na koji tužitelj usluge obavlja (na način da je radnike prebacio u novoosnovano društvo), takovom se načinu izvršavanja usluga nije protivio (i sam TI iskazuje da su radnici i dalje radili i da njima (tuženiku) nije bilo bitno u kojem su društvu zaposleni), prilikom primopredaje, iako je iznio primjedbe glede neizvršenih usluga, tuženik nije isticao drugih primjedbi, a niti ih je istaknuo kasnije, već je štoviše u rujnu 2012. i platio dio usluga izvršenih u otkaznom roku (temeljem računa za ožujak 2012.), to okolnost na koju upire tuženik, da su usluge koje su predmet spora izvršavali radnici drugog društva, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, imajući prethodno izloženo u vidu, na donošenje odluke o tuženikovoj obvezi plaćanja tužitelju potraživanja koja su predmet spora, kod utvrđenih činjenica da su usluge izvršene, da je tuženik s izvršavanjem usluga bio upoznat, da je povodom prigovora tuženika glede opsega neizvršenih usluga tužitelj umanjio izdane i tuženiku dostavljene račune (izdao knjižno odobrenje), nije od utjecaja odnos tužitelja i društva Energon Grupa d.o.o. odnosno prigovori tuženika da potonje društvo prema tužitelju u stečajnom postupku nije prijavilo potraživanja s izvršavanjem predmetnih usluga u vezi. Naime, tužitelj od tuženika ne potražuje naknadu izdataka učinjenih trećoj osobi, već naknadu za usluge koje je za tuženika izvršio na temelju zaključenog Ugovora pa na pravo tužitelja naplatiti od tuženika tako ugovorene i izvršene usluge nije, po shvaćanju ovog suda, od utjecaja koje su osobe kao radnici izvršitelji tužitelja izvršile ove usluge, u kojem su društvu bile ove osobe u radnom odnosu i na koji je način tužitelj uredio svoje odnose s radnicima izvršiteljima ovih usluga odnosno možebitno s njihovim (novim) poslodavcem.

25./ Konačno, na opisano utvrđenje odlučnih činjenica nije od utjecaja niti okolnost na koju upire tuženik, da TI nije osoba koja bi za tuženika mogla dati valjanu izjavu o priznanju duga koji je predmet spora. Naime, navode ovog svjedoka sud je cijenio kao navode o odlučnim činjenicama, a ne izjavu o priznanju duga. Na temelju navoda iz iskaza ovog svjedoka, koji je, upravo na temelju tuženikovog ovlaštenja, bio osoba zadužena za korespondenciju, objašnjenja i priopćenja ugovornih strana (čl. 7.2. Ugovora), ali i ostalih pisanih isprava u spisu, utvrđene su odlučne činjenice vezane uz tužiteljevo izvršavanja usluga koje su predmet spora i obvezu tuženika podmiriti tužitelju tako izvršene usluge. Konačno, tuženik iznesenim činjenicama i predloženim dokazima istinitost navoda iz iskaza ovog svjedoka nije doveo u sumnju niti je potkrijepio navode kojima osporava osnovanost tužiteljevog potraživanja.

26./ S obzirom na prethodno izloženo, na utvrđenje tuženikove obveze plaćanja koje je predmet spora, nisu od utjecaja prigovori tuženika da mjesečni izvještaji koje je tužitelj bio dužan priložiti uz mjesečne račune nisu tuženiku dostavljeni, odnosno da nisu sastavljeni u skladu s Ugovorom. Nadalje, s obzirom na prethodno izloženo, nisu od utjecaja niti tuženikove tvrdnje vezane uz pogrešno izdavanje računa koji su predmet spora, slijedom čega nije bilo mjesta prekidu postupka povodom tuženikove kaznene prijave i tužbe radi utvrđenja neistinitosti isprava. Naime, prema utvrđenjima u ovoj parnici, računi su izdani upravo radi knjigovodstvenog evidentiranja usluga koje je tužitelj izvršio temeljem predmetnog Ugovora.

27./ Stoga, jer nisu potrebni radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je odbio dokazne prijedloge tuženika radi privabe podataka o zaposlenju pojedinih ranije tužiteljevih radnika odnosno TI, zatim pribave podataka o prijavi tražbina Energon Grupe d.o.o. u stečajnom postupku nad tužiteljem te strojarskog vještačenja na okolnost potrebnog broja radnika za obavljanje usluga koje su predmet spora.

28./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene na temelju prethodno izloženih izvedenih dokaza, kojima je tužitelj potkrijepio tvrdnju o postojanju njegove tražbine koja je predmet spora, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja na okolnost da li je prednik tuženika (Verditeh d.o.o.) koristio pravo na odbitak pretporeza po osnovi utuženih računa, a osobito jer se tuženik očitovao da knjigovodstvenom dokumentacijom s tim u vezi ne raspolaže.

29./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženik dužan podmiriti tužitelju tražbinu iskazanu na računima koji su predmet spora, u ukupnom iznosu od 92.193,02 eur (694.628,30 kn). Zbog kašnjenja u ispunjenju ove obveze, tuženik duguje i zatezne kamate počevši od dana nakon dana dospijeća navedenog na računima, jer je tako određen rok plaćanja u skladu s ugovornim odredbama (čl. 4.1. Ugovora izmijenjen Aneksom) (čl. 173. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a), po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora (čl. 29. st. 2. ZOO-a).

30./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu, kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 92.193,02 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, a u kojem dijelu je tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

31./ S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

32./ U odnosu na troškove ovršnog postupka, kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12. i 114/12.), priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn (829,52 eur) i odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 tada važeće Tarife, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 8.687,50 kn (1.153,03 eur), što ukupno iznosi 1.982,55 eur. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se obračunavaju od donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO- a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose. Naime, i kada glavna tražbina koja je predmet spora proizlazi iz trgovačkog ugovora, na sporednu tražbinu po osnovi naknade troškova postupka zatezne kamate se obračunavaju po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (tako VSRH Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024.). S obzirom da tužitelj nije dokazao da bi nastali troškovi dostave rješenja o ovrsi odnosno daljnji predvidivi troškovi (izdavanja potvrde ovršnosti, daljnjih dostava i sl.), u ovom je dijelu zahtjev za naknadu ovršnih troškova odbijen.

33./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.982,55 eur s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim po stopi mjerodavnoj za ostale odnose i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude, dok je u preostalom dijelu ovršnog troška platni nalog ukinut , a zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkama I/ i II/ izreke presude.

34./ U odnosu na daljnje troškove parničnog postupka, sud je tužitelju priznao trošak za:

- sastav obrazloženog podneska od 2. veljače 2017. (kojim se očitovao na navode iz prigovora), od 20. ožujka 2017. i od 8. rujna 2017., kojim se očitovao na daljnje prigovore tuženika kojim se primjenom T.br 8/1 Tarife, dakle u iznosu od

1.390,00 eur za svaku radnju,

- podnesaka od 13. lipnja 2017. (kojim se tužitelj protivio prekidu postupka) i 31. kolovoza 2021. (kojim se očitovao o tuženikovim navodima vezanim uz primitak računa i odobrenja), prema T.br. 8/1 u vezi s T.br. 8/3 Tarife, u zatraženom iznosu od 200,00 eur (čl. 2. st. 1. ZPP-a),

- podneska od 27. studenog 2019. (obavijest o upisu stečajne mase tužitelja) i 11. siječnja 2024. (zahtjev uređen s obzirom na promjenu valute) , prema T.br. 8/4 Tarife, u iznosu od 50,00 eur.

- zastupanja na ročištima 19. travnja 2017. i 5. srpnja 2017. primjenom odredbe T.br. 9/2 Tarife, jer se na ovim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dakle u iznosu od po 695,00 eur za svaku radnju,

- zastupanja na ročištima 5. listopada 2017., 22. studenog 2017. , 10. rujna 2020., 15. listopada 2021. i 10. prosinca 2025., primjenom odredbe T.br. 9/1 Tarife, dakle u iznosu od po 1.390,00 eur za svaku radnju,

dakle ukupno 13.010,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 16.262,50 eur.

35./ O trošku zastupanja na ročištu 14. veljače 2017. odlučeno je tijekom postupka, raspravnim rješenjem od istog datuma (14. veljače 2017.), primjenom načela krivnje (čl. 156. st. 1. ZPP-a) pa nema mjesta odlučivanju o ovom trošku primjenom načela uspjeha u sporu. Trošak za sastav podneska od 4. travnja 2017. nije priznat jer ne proizlazi da tužitelj isprave priložene uz ovaj podnesak nije mogao bez svoje krivnje dostaviti i prilikom poduzimanja ranijih radnji tijekom postupka, za koje je nagrada priznata (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a). Troškovi za sastav podnesaka od 3. svibnja 2017., 7. lipnja 2017., 29. rujna 2017., 29. siječnja 2018., 14. studenog 2018., 4. veljače 2019., 19. travnja 2022., 22. rujna 2025. i 26. studenog 2025. nisu priznati jer, po ocjeni ovog suda, s obzirom na sadržaj ovih podneska te da u njima tužitelj, u bitnome, ponavlja ranije tijekom postupka iznijete navode, ovi troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice (razlog iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a). trošak zastupanja na ročištu za objavu nije priznat jer punomoćnik tužitelja na ovo ročište nije pristupio.

36./ Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu, u iznosu od 663,61 eur, sve u skladu s odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

37./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka također se osniva na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, iz razloga prethodno izloženih vezano uz naknadu ovršnog troška.

38./ Slijedom navedenog tužitelju je dosuđena naknada daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 16.926,11 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 27. siječnja 2026., dok je u više zatraženom njegov zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkama III/ i IV/ izreke presude.

39./ Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Sukladno prethodno izloženom, a kako je utvrđen osnovanim tužiteljev tužbeni zahtjev, to ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu pa je, primjenom citirane odredbe čl. 501. ZPP-a, prihvaćen tužiteljev prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom u odnosu na glavnicu utuženog potraživanja s pripadajućim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u izreci rješenja pod I/ i II/. Trajanje prethodne mjere određeno je u skladu s odredbom čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.).

40./ S obzirom da se radi o prethodnoj mjeri koju trgovački sud može odrediti samo u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tražbina osiguranje koje se takvom prethodnom mjerom predlaže mora biti sadržana u platnom nalogu, odnosno rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Stoga nema mjesta određivanju prethodne mjere u odnosu na novčane tražbine naplata kojih u konkretnom slučaju nije određena platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Slijedom navedenog, neosnovano tužitelj predlaže osiguranje prethodnom mjerom u odnosu na troškove parničnog postupka. nastale nakon donošenja javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, neosnovano tužitelj osiguranje predlaže i za dio ovršnog troška plaćanje kojeg je određeno platnim nalogom, no, zbog neosnovanosti ovog dijela zahtjeva za naknadu ovršnog troška je platni nalog ukinut, a tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II/ izreke presude), jer u ovom dijelu ne postoji veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu glede ovog dijela tražbine osiguranje koje predlaže. Stoga je u ovom dijelu tužiteljev prijedlog za osiguranje valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom III/.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.