REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-48/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d u stečaju, Split, a on po privremenom zastupniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, Split, te JELENA Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika: 1. GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Parlov, odvjetnik u Splitu, 2. ĆL iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Fabjanović & Marinelić, odvjetnici u Supetru, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2542/2022-20 od 1. prosinca 2025., 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2542/2022-20 od 1. prosinca 2025.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima LL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VL, OIB: [osobni identifikacijski broj],da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,25 EUR (ranije 4.500,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. lipnja 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljici ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana naknadi tuženiku pod 1) GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 538,27 eura.

III Nalaže se tužiteljici ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj] da, u roku od 15 dana naknadi tuženoj pod 2) ĆL, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 638,27 eura.“

2. Protiv presude pravovremene žalbe podnosi tužiteljica. Žalbe su u bitnom istovjetnog sadržaja te u istima tužiteljica presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je tužiteljica vlasnik stana, da se tuženici pozivaju na ugovor kojeg je sklopio otac 1. tuženika s punomoćnikom tadašnje vlasnice stana, da taj ugovor odvjetnik Kotur kao punomoćnik najmodavca nije bio ovlašten sklopiti, da je ovlaštenje moralo biti u pisanoj formi primjenom odredbe čl. 4. st. 2. Zakona o najmu stana u vezi sa čl. 308. st. 1. i čl. 552. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da vlasnica stana nije dala odvjetniku Koturu ovlaštenje za zastupanje, pa taj ugovor nije ni nastao. Stoga da PL nije sklopio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom; da vlasnica stana nije nikada ugovor odobrila, ukazuje na utvrđene činjenice u postupku glede oca 1. tuženika i vlasništva useljive kuće sa dva stana u [adresa], ZU 5164 KO [katastarska općina], kao i da na toj adresi stanuje od studenog 2016. nadalje. Ukazuje na odredbu čl. 30. st. 2. al. 2., čl. 31. st. 2. t. 2., čl. 38. Zakona o najmu stanova, da stoga tuženi nemaju pravo na zaštićenu najamninu. Ukazuje da je osobna iskaznica javna isprava, da je to i izvadak iz zemljišne knjige; da tuženici nisu nakon što je PL iselio iz stana, zatražili od tužiteljice sklapanje ugovora o najmu stana; da je pravomoćnom presudom Pst-728/13 od 3. travnja 2020. pravomoćno odbijen njihov zahtjev da tužiteljica zaključi sa njima ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom što znači da isti nisu zaštićeni najmoprimci. Predlaže preinaku presude te potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu za svaku žalbu.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbe tuženici ukazuju da tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje što nije osnovan razlog u sporu male vrijednosti. Predlažu odbiti žalbe kao neosnovane.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 597,47 eura sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2022., a na ime izmakle koristi za mjesec lipanj 2022. budući tuženici koriste njezin stan u [adresa], bez valjane pravne osnove te ne plaćaju najamninu za predmetni stan.

7. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u [adresa] temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora od **.**.2012. s OL

- da su tuženici ušli u posjed spornog stana u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca PL (otac 1. tuženika i bivši suprug 2. tuženice); da su kao takvi navedeni u čl. VII. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je sklopio PL s ranijom vlasnicom stana OL **.**.1998.

- da su tuženici koristili stan u mjesecu lipnju 2022.;

- da tuženici na sudski polog plaćaju zaštićenu najamninu 200,00 kuna te da su istu uplatili i za mjesec lipanj 2022.

8. Sporno je postoji li na strani tuženika obveza plaćanja najamnine za predmetni stan u visini tržišne najamnine za predmetni stan (kao izgubljena korist tužiteljice) te posjeduju li tuženici stan uz valjanu pravnu osnovu.

9. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je pravomoćnom presudom istoga suda broj Pst-12/13 pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice prema istim tuženicima kojim se tražilo iseljenje iz stana i predaja u posjed; da je u obrazloženju te odluke navedeno da tuženici predmetni stan koriste temeljem valjanog pravnog osnova – Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., a koji nije od strane tužiteljice kao novog vlasnika stana na valjani način otkazan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006 i 68/2018; dalje: ZNS).

- da je pravomoćnom presudom istoga suda poslovni broj Pst-728/13 od 3. travnja 2020., odbijen zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) radi donošenja presude koja mijenja ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom sa njima kao najmoprimcima, a s obrazloženjem da bi to pravo tuženima pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl. 38. ZNS, a tužitelji da u tom predmetu (ovdje tuženici) nisu niti tvrdili da je PL, kao osoba koja je sa tadašnjom vlasnicom stana zaključila ugovor o najmu stana, iselio iz stana odnosno trajno napustio stan,

- da tuženici s tužiteljicom, niti prednicom tužiteljice, nisu zaključili ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, niti je takav ugovor zamijenila pravomoćna sudska odluka

- da je PL iselio iz predmetnog stana te da je zapisnikom o iseljenju 6. prosinca 2022. za novog zaštićenog najmoprimca određen 1. tuženik GL, sve u smislu odredbe čl. 38. st. 1. ZNS te da je o tome, u smislu odredbe čl. 38. st. 3. ZNS, obaviještena tužiteljica; da je time postupljeno sukladno odredbama ZNS

- da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-I-533/200 od 24. svibnja 2000. ("Narodne novine" broj: 56/20) ne prihvaćajući prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članaka 24., 37. i 38. Zakona o najmu između ostalog naveo: "Naime, napuštanje stana najmoprimca nije u zakonu predviđen razlog za prestanak ugovora o najmu stana te ove odredbe samo detaljnije uređuju način prelaska prava i obveza iz ugovora o najmu na osobe koje su ostale u stanu i koje su istovremeno obuhvaćene tim ugovorom kao osobe koje stanuju s prvotnim najmoprimcem. Stoga nastavljanje najamnog odnosa s osobama koje u tom odnosu sudjeluju od njegova početka, odnosno u ugovor su upisane u skladu sa Zakonom nije u nesuglasju s temeljnom vrednotom ustavnog poretka o nepovredivosti vlasništva niti je protivno Ustavom zajamčenom pravu vlasništva, niti se njome na neustavan način uvodi neko novo ograničenje prava vlasništva."

- da je Stanko Burla iz stana iselio 2022., a i da se prihvati da je iselio 2016. to ne znači da bi tuženici bili u obvezi iseliti sa njim i da bi im automatizmom prestalo pravo priznato čl. 37. ZNS

a iz čega zaključuje da tuženici stan posjeduju temeljem valjane pravne osnove, te da nisu u obvezi plaćati tržišnu najamninu jer iseljenjem PL iz predmetnog stana nisu izgubili pravo stanovati u predmetnom stanu uz plaćanje zaštićene najamnine budući su 1. tuženik GL i PL postigli sporazum u smislu čl. 38. ZNS osnovom čega je isti postao novi zaštićeni najmoprimac, dok samo eventualno vlasništvo kuće u [adresa] na ime PL nema utjecaja na takvo pravo tuženika jer se mora raditi o useljivoj kući koja u potpunosti ispunjava potrebe članova domaćinstva zaštićenog najmoprimca, a osim toga PL u kući stanuje sa novom suprugom, pa se suživot PL, njegove nove supruge te ovdje tuženika u predmetnoj kući ne bi mogao u potpunosti ispunjavati njihove potrebe.

9.1. Odluku temelji na odredbi čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017; dalje: ZVDSP te čl. 24., 30. st. 1., čl. 31., čl. 32., čl. 37 i čl. 38. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, dalje: ZNS).

10. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a ZPP što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP te pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Pritom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog relativno bitnih povreda.

11. U svezi žalbenih navoda u smislu da punomoćnik Kotur nije imao ovlaštenje za potpisivanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom valja navesti da se radi o činjeničnim navodima, a žalba protiv presude u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, tužiteljica u tijeku postupka tu činjenicu – izostanak ovlaštenja punomoćnika Kotura nije isticala (isticala je u svezi toga da tuženici nisu dostavili punomoć za toga odvjetnika, kao i da kod javnog bilježnika ne postoji takva punomoć, pa da je taj ugovor ništetan), pa je ne može nikako isticati u žalbi, čl. 352. t. 2. ZPP.

12. U svezi žalbenog navoda vezano za pravomoćnu presudu broj Pst 728/13 od 3. travnja 2020. valja navesti da je pravilno cijenio sud prvog stupnja da je taj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan uslijed nedostatka aktivne legitimacije jer kako je utvrdio taj sud PL po razvodu nije napustio taj stan već je i dalje stanovao u istom. Dakle, taj zahtjev nije odbijen uz zaključak da tuženici nemaju pravo na posjed stana. Stoga, ta činjenica nije obuhvaćena pravomoćnošću te odluke kao pravno relevantne činjenice.

13. Nadalje na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo prvostupanjski sud budući je utvrđeno da su tuženici navedeni u čl. VII. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je sklopio PL sa ranijom vlasnicom stana OL **.**.1998., a nastavno da je postupljeno sukladno odredbi čl. 38. ZNS, odnosno da je prema sporazumu zaštićenog najmoprimca i osobe navedene u ugovoru o najmu stana (1. tuženik) o čemu je obaviještena tužiteljica došlo do prelaska prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca na GL.

14. Stoga, je pravilno zaključio sud prvog stupnja da 1. tuženik ima prava i obveze zaštićenoj najmoprimca, pa kako tuženici plaćaju zaštićenu najamninu što nije sporno, pravilno je odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan pravilnom primjenom materijalnog prava koje je propise i citirao, odnosno odredbom čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

15. Pri tome valja dodati da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice, čl. 230. st. 3. ZPP, pa neosnovano, ali i prvenstveno nedopušteno tužiteljica u žalbi osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja da je PL iz stana iselio 2022. Osim toga, tužiteljica zanemaruje da je pritom prvostupanjski sud i ukazao da pravilna primjena odredbe čl. 31. st. 2. al. 2. ZNS u vezi sa čl. 37. ZNS zahtijeva i da se radi o useljivoj kući koja u potpunosti ispunjava potrebe članova domaćinstva zaštićenog najmoprimca.

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

17. Kako su žalbe neosnovane, odbijeni su zahtjevi tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 457. ZPP.

U Puli-Pola 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus