REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2776/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, zastupan po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetniku iz OD Hanžeković & Partneri d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženice LČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika dr.sc. Ivana Jurića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 36125/2023 od 5. lipnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici LČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, iznos od 63,72 EUR zajedno sa kamatama tekućim na iznos:

- 10,62 EUR od 21. srpnja 2022. do isplate,

- 10,62 EUR od 21. kolovoza 2022. do isplate,

- 10,62 EUR od 21. rujna 2022. do isplate,

- 10,62 EUR od 21. listopada 2022. do isplate,

- 10,62 EUR od 21. studenoga 2022. do isplate,

- 10,62 EUR od 21. prosinca 2022. do isplate,

kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženici naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 15. svibnja 2023. javni bilježnik dr.sc. Ivan Jurić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-36125/2023 od 5. lipnja 2023. kojim je tuženici (ranije ovršenici) naloženo u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima te je utvrđeno da nastali troškovi postupka iznose 62,31 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je podnijela pravovremeni prigovor u kojem pobija predmetno rješenje, navodeći kako u cijelosti osporava potraživanje tužitelja. Navodi da se isprava na temelju koje je pokrenut predmetni postupak ne može sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona smatrati vjerodostojnom ispravom, te kako iz isprave koju je tužitelj priložio ostaje nejasno iz kojeg poslovnog odnosa, odnosno pravne osnove, proizlazi potraživanje tužitelja. Ističe da podaci u dostavljenoj dokumentaciji ne sadrže niti oznaku bilo kakvog prijamnika niti da je tužena zaista izvršila prijavu bilo kakvog prijamnika. Napominje da je tužitelj bio u zakonskoj obvezi u prijedlogu za ovrhu/tužbi iznijeti sve činjenice, predložiti sve dokaze, odnosno priložiti sve isprave na kojima temelji svoje potraživanje, napose uzimajući u obzir da se radi o sporu male vrijednosti. Iz prijedloga za ovrhu da je nejasno temeljem čega tužitelj naznačuje i vodi tuženika kao vlasnika ili posjednika prijamnika i obveznika plaćanja pristojbe, odnosno prijedlogu za ovrhu ne prileže dokazi o vlasništvu ili posjedu navedenog

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-2776/2023-2 od 20. veljače 2024. (list 24-26 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj se podneskom od 18. travnja 2024. očitovao na prigovor, odnosno odgovor na tužbu navodeći u bitnom da je tuženica kao vlasnica RTV prijemnika na području Republike Hrvatske imao zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju, sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Tužena da se zakonske novčane obveze mogla osloboditi jedino odjavom prijemnika na propisani način, što je propustila učiniti. Tužitelj ističe kako izvadak iz poslovnih knjiga HRT-a sadrži sve elemente koje vjerodostojna isprava mora sadržavati da bi bila podobna za ovrhu prema čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona.

5. Tuženica nadalje tijekom postupka u cijelosti osporava navode tužitelja, a posebno da bi bila vlasnica RTV prijamnika jer da nikada nije prijavila prijamnik na adresi [adresa], te osporava dostavljenu „prijavu“ obveznika/prijamnika, ističući da isti nije niti prijavila, niti da je potpis na navodnoj „prijavi“, potpis tuženice. Ističe da je uopće nejasno odakle tužitelj raspolaže podatcima navedenim u dokumentima "obveznik plaćanja RTV pristojbe" i "prijava obveznika/prijamnika", poglavito na koji način je utvrđena "vrsta prijamnika" i "period naplate", a s obzirom na činjenicu da tuženica nije prijavila niti potpisala ikakvu vrstu prijamnika. Navodi da podatci u dostavljenoj dokumentaciji ne sadrže niti pobližu oznaku navodnog televizora. Ukazuje da je tuženica bila pretplatnik tužitelja dok je živjela u [adresa] na adresi [adresa], a koji prijemnik je uredno odjavljen negdje 2013. o čemu tuženik ne raspolaže dokazom zbog proteka vremena i preseljenja te predlaže da tužitelj dostavi navedeni podatak. Tuženica da na adresi [adresa], živi i ima prijavljeno prebivalište od 2016., međutim da nikada nije izvršila prijavu nikakvog prijamnika, niti isti posjeduje slijedom čega da ne može biti niti obveznik plaćanja pristojbe. Osporava navode tužitelja da se obveze mogla osloboditi odjavom prijamnika, a što je propustila učiniti iz razloga što ona ne posjeduje prijamnik, pa kako je mogla ili može odjaviti nešto što ne posjeduje. Upućuje na to da obrazac odjave (primjerak kojeg dostavlja u privitku) podrazumijeva da osoba posjeduje prijamnik, što konkretno nije slučaj. Konačno podnesku prilaže presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2275/2022 od 8. kolovoza 2025.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, a kako niti jedna od stranaka nije zatražila održavanje ročišta niti je prema stanju spisa to bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka budući da je sud mišljenja da se pravično vođenje postupka može provesti i bez održavanja ročišta, sud je u skladu sa čl. 461.a st. 3. i st. 4. ZPP-a u ovoj parnici proveo samo pisani postupak, bez održavanja ročišta.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 11 spisa), saldakonti karticu (list 31-34 spisa), prijavu obveznika/prijamnika (list 35 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 36 spisa), obrazac za odjavu prijamnika (list 44-45).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 63,72 EUR za RTV pretplatu za razdoblje srpnja do prosinca 2022.

10. Spornim se u postupku ukazuje postojanje pravnog odnosa među strankama, odnosno sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva, vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga te pasivna legitimacija.

11. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 11 spisa), saldakonti karticu (list 31-34 spisa) te izvadak iz evidencije pretplatnika (list 36 spisa), sud je utvrdio da je tuženica unesena kao obveznik tužitelja prema broju obveznika 04957724 od 11. studenoga 2019. s kojim datumom je prijavljen televizijski prijamnik na adresi [adresa], te je navedeno da je prijamnik u statusu aktivan.

12. Odredbom čl. 34. st.1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22. - dalje ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, ako ZHRT-om nije drugačije određeno, dok je čl. 36. st. 1. ZHRT-a propisano da vlasnik prijemnika ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom Odlukom, a u predmetnom razdoblju je bila na snazi Odluka o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 25. ožujka 2021. koja je svima javno dostupna te, između ostalog, objavljena na internetskoj stranici HRT-a (www.hrt.hr/pristojba). Odredbom čl. 35. st. 1. ZHRT-a određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5% prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a temeljem statističkih podataka za prethodnu godinu.

13. Tužitelj je u spis dostavio prijavu obveznika/prijamnika (list 35 spisa), koju je tuženica osporila, te je ujedno osporila da se na predmetnoj prijavi nalazi njezin potpis. Obzirom na to da je tuženica osporila potpis na ispravu, čime je zapravo osporeno uopće postojanje pravnog odnosa s tužiteljem temeljem kojeg bi postojala obveza plaćanja pristojbe, teret dokaza osporenog u ovom postupku je na tužitelju u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa odredbom čl. 7. istog zakona.

14. U slučaju kada tuženica osporava da je ona potpisala ispravu (u ovom slučaju prijavu tv prijamnika), na tužitelju je sukladno čl. 219. ZPP teret dokaza činjenice da je tuženica potpisala ispravu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-932/2021-2 od 9. veljače 2022. koje je ispravljeno rješenjem poslovni broj Rev- 932/2021-4 od 7. lipnja 2022, zatim rješenju broj Rev 1436/2021-2 od 26. travnja 2023., te presudi broj Rev 190/2023-2 od 25. srpnja 2023.

15. U konkretnom postupku, iako tužena izrijekom osporava da je ona potpisala prijavu obveznika/prijamnika tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao činjenicu da je upravo tužena izvršila prijavu tv prijamnika i time činjenicu da je tužiteljica u utuženom period uistinu bila vlasnik ili posjednik televizijskog prijamnika, primjerice grafološko vještačenje ili saslušanje kao svjedoka kontrolora tužitelja koji bi mogao posvjedočiti o ovoj činjenici.

16. Ovdje valja naglasiti da izvatci iz poslovnih knjiga i iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe predstavljaju internu dokumentaciju tužitelja koja nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno uzimajući u obzir navode tuženice iznijete tijekom postupka. Naime izvadak iz poslovnih knjiga nije javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a već samo vjerodostojna isprava kako ju definira čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22. dalje: OZ ) na temelju koje se može odrediti ovrha sukladno odredbi čl. 22. OZ-a. U slučaju osporavanja takve isprave, kao što je u konkretnom slučaju, vjerodostojnost iste bio je dužan sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazati tužitelj odgovarajućim ispravama osnovom kojih su podaci uneseni u tu knjigovodstvenu karticu.

17. U tijeku postupka tužitelj nije dokazao da se na predmetnoj prijavi obveznika/prijamnika (list 35 spisa) nalazi potpis tuženice, iz kojeg razloga sud utvrđuje osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

18. Kako je prema odredbi čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji obveznik plaćanja mjesečne pristojbe onaj tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, a tužitelj u ovom postupku nije nedvojbeno dokazao da je tuženica u utuženom periodu imala u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na adresi [adresa] , sud je utvrdio da tuženica nema obvezu platiti tužitelju rtv pristojbu za utuženo razdoblje za prijamnik na toj adresi, isplatu koje tužitelj potražuje u ovom sporu, slijedom čega je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika dr.sc. Ivana Jurića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36125/2023 od 5. lipnja 2023.

19. Sud nije ulazio u pitanje visine tužbenog zahtjeva, jer je tužbeni zahtjev ionako neosnovan zbog činjenice da nije dokazana osnova tužbenog zahtjeva.

20. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

21. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio i temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio kao u točki II. izreke presude, a tuženica s druge strane takav zahtjev nije postavila.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženici