Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Frana Kurelca 3
37-Posl.br. P-3155/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko& partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 3. listopada 2025., u prisutnosti zam. pun. tužiteljice te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103600130 od 26. lipnja 2007. i Aneks 2 ugovora o kreditu broj 5103600130 od 18. siječnja 2016., zaključen između tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, slijedom čega isti ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 70.100,30 eur/528.170,70 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana podnošenja tužbe do isplate, s tim da kamata teče na iznos od:
-6.318,00 eur/47.602,98 kn od 12.06.2019. do isplate
-63.782,30 eur/480.567,72 kn od 27.07.2020. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u točkama 2. i 7. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103600130 od 26. lipnja 2007. zaključen između tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 kojima su u ispunjenju ugovora ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 isplatiti tužiteljici UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.610,10 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:
- 0,01 € od 06.09.2007. do isplate,
- 0,01 € od 14.01.2008. do isplate,
- 0,01 € od 11.02.2008. do isplate,
- 0,01 € od 01.04.2008. do isplate,
-48,51 € od 01.05.2008. do isplate,
-48,45 € od 01.06.2008. do isplate,
-48,39 € od 01.07.2008. do isplate,
-48,33 € od 01.08.2008. do isplate,
-48,26 € od 01.09.2008. do isplate,
-48,19 € od 01.10.2008. do isplate,
-48,13 € od 01.11.2008. do isplate,
-48,07 € od 01.12.2008. do isplate,
-48,00 € od 01.01.2009. do isplate,
-47,93 € od 01.02.2009. do isplate,
-47,86 € od 01.03.2009. do isplate,
-47,79 € od 01.04.2009. do isplate,
-77,62 € od 01.05.2009. do isplate,
-77,51 € od 01.06.2009. do isplate,
-77,40 € od 01.07.2009. do isplate,
-77,29 € od 01.08.2009. do isplate,
-77,18 € od 01.09.2009. do isplate,
-77,07 € od 01.10.2009. do isplate,
-76,96 € od 01.11.2009. do isplate,
-76,84 € od 01.12.2009. do isplate,
-76,72 € od 01.01.2010. do isplate,
-76,60 € od 01.02.2010. do isplate,
-76,48 € od 01.03.2010. do isplate,
-76,36 € od 01.04.2010. do isplate,
-76,24 € od 01.05.2010. do isplate,
-76,11 € od 01.06.2010. do isplate,
-75,99 € od 01.07.2010. do isplate,
-75,86 € od 01.08.2010. do isplate,
-75,73 € od 01.09.2010. do isplate,
-75,60 € od 01.10.2010. do isplate,
-55,19 € od 01.11.2010. do isplate,
-55,09 € od 01.12.2010. do isplate,
-54,99 € od 01.01.2011. do isplate,
-54,88 € od 01.02.2011. do isplate,
-54,78 € od 01.03.2011. do isplate,
-54,68 € od 01.04.2011. do isplate,
-54,57 € od 01.05.2011. do isplate,
-30,67 € od 01.06.2011. do isplate,
-30,60 € od 01.07.2011. do isplate,
-30,53 € od 01.08.2011. do isplate,
-30,46 € od 01.09.2011. do isplate,
-30,40 € od 01.10.2011. do isplate,
-3,05 € od 01.11.2011. do isplate,
-3,04 € od 01.12.2011. do isplate,
-3,03 € od 01.01.2012. do isplate,
-3,02 € od 01.02.2012. do isplate,
-3,00 € od 01.03.2012. do isplate,
-2,99 € od 01.04.2012. do isplate,
-2,99 € od 01.05.2012. do isplate,
-2,97 € od 01.06.2012. do isplate,
-2,96 € od 01.07.2012. do isplate,
-2,95 € od 01.08.2012. do isplate,
-2,94 € od 01.09.2012. do isplate,
-2,92 € od 01.10.2012. do isplate,
-2,92 € od 01.11.2012. do isplate,
-2,91 € od 01.12.2012. do isplate,
-2,89 € od 01.01.2013. do isplate,
-2,88 € od 01.02.2013. do isplate,
-2,87 € od 01.03.2013. do isplate,
-2,86 € od 01.04.2013. do isplate,
-2,84 € od 01.05.2013. do isplate,
-2,83 € od 01.06.2013. do isplate,
-2,82 € od 01.07.2013. do isplate,
-2,81 € od 01.08.2013. do isplate,
-2,79 € od 09.09.2013. do isplate,
-2,78 € od 09.10.2013. do isplate,
-2,77 € od 09.11.2013. do isplate,
-2,76 € od 09.12.2013. do isplate,
-2,75 € od 09.01.2014. do isplate,
-1,97 € od 10.02.2014. do isplate,
-1,95 € od 10.03.2014. do isplate,
-1,94 € od 09.04.2014. do isplate,
-1,93 € od 09.05.2014. do isplate,
-1,92 € od 09.06.2014. do isplate,
-1,92 € od 09.07.2014. do isplate,
-1,90 € od 09.08.2014. do isplate,
-1,89 € od 09.09.2014. do isplate,
-1,89 € od 09.10.2014. do isplate,
-1,87 € od 10.11.2014. do isplate,
-1,87 € od 09.12.2014. do isplate,
-1,85 € od 09.01.2015. do isplate,
-1,85 € od 09.02.2015. do isplate,
-1,83 € od 09.03.2015. do isplate,
-1,83 € od 09.04.2015. do isplate,
-1,82 € od 09.05.2015. do isplate,
-1,81 € od 09.06.2015. do isplate,
-1,80 € od 09.07.2015. do isplate,
-1,79 € od 10.08.2015. do isplate,
-1,78 € od 09.09.2015. do isplate,
sve u roku od 15 dana
IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 isplatiti tužiteljici UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 26.791,22 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:
- 5,56 € od 10.08.2007. do isplate,
- 3,94 € od 06.09.2007. do isplate,
-14,82 € od 14.01.2008. do isplate,
-20,24 € od 11.02.2008. do isplate,
-23,69 € od 01.03.2008. do isplate,
-32,45 € od 01.04.2008. do isplate,
-12,45 € od 01.05.2008. do isplate,
- 6,48 € od 01.06.2008. do isplate,
-13,00 € od 01.07.2008. do isplate,
- 2,92 € od 01.09.2008. do isplate,
-15,76 € od 01.10.2008. do isplate,
-76,55 € od 01.11.2008. do isplate,
-30,31 € od 01.12.2008. do isplate,
-85,06 € od 01.01.2009. do isplate,
-88,53 € od 01.02.2009. do isplate,
-92,04 € od 01.03.2009. do isplate,
-81,59 € od 01.04.2009. do isplate,
-83,08 € od 01.05.2009. do isplate,
-71,35 € od 01.06.2009. do isplate,
-57,59 € od 01.07.2009. do isplate,
-63,25 € od 01.08.2009. do isplate,
-73,22 € od 01.09.2009. do isplate,
-63,52 € od 01.10.2009. do isplate,
-62,57 € od 01.11.2009. do isplate,
-74,10 € od 01.12.2009. do isplate,
-83,35 € od 01.01.2010. do isplate,
-95,44 € od 01.02.2010. do isplate,
-92,52 € od 01.03.2010. do isplate,
-113,33 € od 01.04.2010. do isplate,
-108,82 € od 01.05.2010. do isplate,
-113,77 € od 01.06.2010. do isplate,
-169,14 € od 01.07.2010. do isplate,
-156,88 € od 01.08.2010. do isplate,
-201,96 € od 01.09.2010. do isplate,
-179,60 € od 01.10.2010. do isplate,
-157,47 € od 01.11.2010. do isplate,
-214,06 € od 01.12.2010. do isplate,
-242,92 € od 01.01.2011. do isplate,
-221,32 € od 01.02.2011. do isplate,
-227,98 € od 01.03.2011. do isplate,
-209,89 € od 01.04.2011. do isplate,
-211,90 € od 01.05.2011. do isplate,
-263,64 € od 01.06.2011. do isplate,
-272,93 € od 01.07.2011. do isplate,
-336,89 € od 01.08.2011. do isplate,
-327,84 € od 01.09.2011. do isplate,
-277,64 € od 01.10.2011. do isplate,
-269,81 € od 01.11.2011. do isplate,
-266,38 € od 01.12.2011. do isplate,
-279,06 € od 01.01.2012. do isplate,
-293,22 € od 01.02.2012. do isplate,
-293,55 € od 01.03.2012. do isplate,
-284,70 € od 01.04.2012. do isplate,
-287,61 € od 01.05.2012. do isplate,
-293,06 € od 01.06.2012. do isplate,
-287,88 € od 01.07.2012. do isplate,
-288,27 € od 01.08.2012. do isplate,
-283,28 € od 01.09.2012. do isplate,
-273,42 € od 01.10.2012. do isplate,
-284,77 € od 01.11.2012. do isplate,
-288,02 € od 01.12.2012. do isplate,
-288,27 € od 01.01.2013. do isplate,
-271,83 € od 01.02.2013. do isplate,
-282,41 € od 01.03.2013. do isplate,
-285,27 € od 01.04.2013. do isplate,
-278,93 € od 01.05.2013. do isplate,
-261,11 € od 01.06.2013. do isplate,
-254,08 € od 01.07.2013. do isplate,
-262,84 € od 01.08.2013. do isplate,
-266,42 € od 09.09.2013. do isplate,
-282,22 € od 09.10.2013. do isplate,
-279,45 € od 09.11.2013. do isplate,
-285,31 € od 09.12.2013. do isplate,
-274,14 € od 09.01.2014. do isplate,
-266,45 € od 10.02.2014. do isplate,
-270,29 € od 10.03.2014. do isplate,
-266,77 € od 09.04.2014. do isplate,
-262,32 € od 09.05.2014. do isplate,
-261,08 € od 09.06.2014. do isplate,
-264,07 € od 09.07.2014. do isplate,
-273,17 € od 09.08.2014. do isplate,
-276,03 € od 09.09.2014. do isplate,
-274,20 € od 09.10.2014. do isplate,
-282,48 € od 10.11.2014. do isplate,
-284,53 € od 09.12.2014. do isplate,
-285,62 € od 09.01.2015. do isplate,
-286,24 € od 09.02.2015. do isplate,
-286,24 € od 09.03.2015. do isplate,
-286,24 € od 09.04.2015. do isplate,
-286,24 € od 09.05.2015. do isplate,
-286,24 € od 09.06.2015. do isplate,
-286,24 € od 09.07.2015. do isplate,
-286,24 € od 10.08.2015. do isplate,
-286,24 € od 09.09.2015. do isplate,
-8.255,62 € od 01.10.2015. do isplate,
sve u roku 15 dana
V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljice iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 2.838,47 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
-CHF 146,83 od 01.02.2014. pa do isplate,
-CHF 146,34 od 01.03.2014. pa do isplate,
-CHF 145,84 od 01.04.2014. pa do isplate,
-CHF 145,34 od 01.05.2014. pa do isplate,
-CHF 144,84 od 01.06.2014. pa do isplate,
-CHF 144,33 od 01.07.2014. pa do isplate,
-CHF 143,82 od 01.08.2014. pa do isplate,
-CHF 143,30 od 01.09.2014. pa do isplate,
-CHF 142,77 od 01.10.2014. pa do isplate,
-CHF 142,26 od 01.11.2014. pa do isplate,
-CHF 141,72 od 01.12.2014. pa do isplate,
-CHF 141,20 od 01.01.2015. pa do isplate,
-CHF 140,65 od 01.02.2015. pa do isplate,
-CHF 140,12 od 01.03.2015. pa do isplate,
-CHF 139,57 od 01.04.2014. pa do isplate,
-CHF 139,03 od 01.05.2015. pa do isplate,
-CHF 138,47 od 01.06.2015. pa do isplate,
-CHF 137,91 od 01.07.2015. pa do isplate,
-CHF 137,35 od 01.08.2015. pa do isplate,
-CHF 136,78 od 01.09.2015. pa do isplate,
i to do dana 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.
VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljice iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove pretplate po konverziji i to u iznosu od 6.490,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 5.931,30 eura od 01.10.2015. do isplate,
- 558,93 eura od 19.01.2016. do isplate,
po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.356,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. siječnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska od dana 14.11.2023.
II. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u dijelu koji glasi:
"III. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl.2. i čl.11. Aneksa 2 ugovora o kreditu broj 5103600130 od 18. siječnja 2016., kojima su u ispunjenju ugovora ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa."
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 14. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom dana 26. lipnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 5103600130 na iznos od 185.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Navela je da je rok vraćanja kredita bio 240 mjesečnih anuiteta, predmetni kredit da je podignut za rješavanje stambenog pitanja, a kamatna stopa da je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,5 % te da je ugovorena kao promjenjiva. Navela je da je tijekom trajanja ugovornog odnosa CHF enormno porastao, a što da je opće poznata činjenica i na što da ona nije mogla utjecati. Prije i tijekom zaključenja ugovora o kreditu da joj nije dana nikakva mogućnost pregovaranja o bitnom sastojku ugovora koju čini odredba ugovora u dijelu u kojem je kredit ugovoren u valuti CHF. Tuženik da je takvu odredbu unaprijed formulirao u ugovor koji je tipski ugovor, a na što ona uopće niti na koji način nije mogla utjecati, odnosno da joj je bio ponuđeni predmetni kredit u valuti CHF s tvrdnjom da se radi o stabilnoj valuti, a što da je smisao valutne klauzule. Navedene činjenice da proizlaze iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Navela je da je tuženik povrijedio načelo jednake vrijednosti činidaba jer da je za sebe ugovorio korist koja višestruko premašuje iznos koji joj je isplaćen, a osim toga isti da joj nije objasnio sve rizike i moguću učinak istih i drugih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost. Navela je da je tuženik također jednostrano mijenjao kamatnu stopu, a o čemu je dostavljao obavijesti, a da joj pri tom nije dao mogućnost pregovaranja, niti je ona na to mogla utjecati. S obzirom da joj nisu bili poznati jasni parametri na koji način se kamatna stopa mijenja, nikakve metodologije izračuna izmjene kamatne stope. Navedeno da je imalo za posljedicu očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a što da je protivno načelu savjesnosti i poštenja budući je kamatna stopa sastavni dio cijene, a cijena je bitan sastojak ugovora koja kamata nije precizno određena niti odrediva, a što ju čini nepoštenom time i ništetnom. Navela je da je tuženik bio dužan postupit sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju pa da je bila primorana obzirom na veliko zaduženje kod porasta tečaja i kamatne stope, koje je teretilo njenu imovinu, zaključiti s tuženikom Aneks broj 2 ugovora o kreditu 5103600130 18. siječnja 2016. kojim je promijenjen broj kreditne partije koji glasi 5114196896 i da je prema tome Aneksom broj 2 ugovora o kreditu od 18. siječnja 2016. reguliran način daljnje otplate kredita te da isti nije i ne može biti noveliran i osnažen osnovni ugovor. Navela je da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te da je kamatna stopa određena aneksom onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvareni u valuti euro, odnosno da za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika. Navela je da je Aneksom 2 od 18. siječnja 2016. utvrđeno da postoji više preplaćeni iznos od 48.900,63 kn dok prema njenom izračunu preplaćeni iznos da iznosi 145.150,45 kn pa da je razvidno da konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Također da na dan konverzije iznos glavnice kredita u EUR po konverziji iznosi 82.560,70 eura dok iznos glavnice kredita po početnom otplatnom planu u CHF iznosi 128.660,57 CHF pa da postoji preplata i u razlici glavnice kredita u iznosu od 62.201,95 kn. Navela je da smatra da je riječ o ništetnom pravnom poslu budući stranke nisu odredile bitni element ugovora odnosno ukupnu cijenu tog ugovora koju bi tužiteljica bila dužna vratiti pa da smatra da je predmetni ugovor i Aneks 2 ugovora apsolutno ništetan te da je u slučaju apsolutne ništetnosti svaka strana dužna vratiti ono što je primila na osnovu ništetnog posla, međutim ukoliko sud ne smatra navedeno osnovanim da predlaže da sud usvoji tužbene zahtjev iz točke III. i IV. prijedloga izreke te da u tom slučaju potražuje preplaćeni iznos po anuitetima sukladno priloženom nalazu i mišljenju vještaka, kao i da još ima obvezu otplaćivati kredit do 2027.
1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 14. studenog 2023. napravila preinaku tužbe, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku, dok je prvim podneskom od dana 8. srpnja 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno precizirala tužbeni zahtjev u točki IV.1. i IV.2., sadržaja kao u točki III. i IV. izreke presude.
1.2. Tužiteljica je drugim podneskom od dana 8. srpnja 2025. povukla dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, slijedom čega je u skladu s odredbom čl.193 ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te je naveo da ističe prigovor zastare iz razloga što da je eventualno potraživanje tužiteljice po ugovoru o kreditu broj 5103600130 od 26. lipnja 2007. u zastari te da treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Naveo da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u ovom predmetu je ta da su tužitelj i tuženik 19. veljače 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama i zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Naveo je da u odnosu na tužiteljičine navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužiteljice o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužiteljica itekako bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužiteljici pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužiteljici pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Naveo je da u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan jer možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što da u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora te da odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa pa stoga ništetnost tih odredbi da ne može povlačiti ništetnost cijelog ugovora. Naveo je da odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa pa da ništetnost tih odredbi ne može povlačiti ništetnost cijelog ugovora.
2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova manje plaćenih kamata, dok je u podnesku od dana 11. lipnja 2021. istaknuo prigovor radi prijeboja s osnova pretplate po konverziji, sadržaja kao u točki
V. i VI. izreke presude.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5103600130, Aneks br.2 Ugovora o kreditu br. 5103600130, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužiteljicu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.
3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5103600130, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 26. lipnja 2007. na iznos od 185.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 240 mjeseci.
3.2. U spornoj odredbi čl. 8 odnosno čl.8 st.2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.
3.3. U spornoj odredbi čl.7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.
4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,05%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,40%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,15%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 4,85%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 4,50% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.
5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je namjena sredstava predmetnog kredita bila za izgradnju stambene nekretnine s obzirom da su tada ona, suprug i dvoje djece živjeli u iznajmljenoj nekretnini. Navela je da navedenu nekretninu nisu davali u zakup niti u najam, da čitavo vrijeme od kada je izgrađena ta nekretnina da su živjeli u istoj te da na adresi iste nije imala registrirano trgovačko društvo.
6. U svom nalazu i mišljenju od 28. siječnja 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,5% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno da iznose 2.610,10 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope od 4,5% p.a. do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a., kao pozitivne tečajne razlike, ukupno iznose da 18.535,60 kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 8.255,62 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,5% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno da iznose 0,00 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, ukupno iznose 8,02 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. Tuženik je tužiteljici u konverziji kredita na dan 30.09.2015. godine utvrdio preplatu u iznosu od 5.931,30 EUR
6.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik na ročištu 5. svibnja 2025. naveo da prigovara nalazu i mišljenju vještaka u vremenskom razdoblju kada je prilikom izračuna korištena kamatna stopa od 3,23 % godišnje, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.
7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, dok je u cijelosti osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
8. Naime, iako tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnost predmetnih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatu stopu, već samo utvrđenje ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 26.6.2007., ali u historijatu tužbe i tijekom postupka zahtijeva isplatu s osnova ništetnosti i ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatu stopu i ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u razdoblju od kolovoza 2007. do rujna 2015., valja navesti da iako je stav ovoga suda da je vezan odlukama donesenim u kolektivnom sporu, da će u nastavku obrazložiti razloge ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, a koje se odnose i na promjenjivu kamatu stopu (čl.8) i na valutnu klauzulu (čl.2 i čl.7) Ugovora o kreditu od 26.6.2007.
8.1. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 26. lipnja 2007. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5103600130 predmet kojeg je iznos od 185.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 240 mjeseci.
9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,50% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.
10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,50% povisivao tako da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,05%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,40%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,15%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 4,85%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 4,50% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.
11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.2, čl.7. te dio odredbe čl.8. koja glasi „Kamatna stopa je promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 2.610,10 eura odnosno 18.535,60 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.
12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 26. lipnja 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).
15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).
16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).
17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).
18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).
20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8. st.2. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.
21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.
22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl.126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljici je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.
29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.
31. O sadržaju odredbi u čl.2., čl.7 i čl.8. st.2 Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.
32. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,50%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.2 i čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.
33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2., čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 26. lipnja 2007. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnosti pregovaranja, to je nedvojbeno da su dijelovi odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.
34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.
35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.
36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.
37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.
38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.
40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj dijela odredbe čl. 2 i čl.7 Ugovora o kreditu od dana 26. lipnja 2007.
41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.
42. Naime, stav je ovoga suda da ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u konačnici ne rezultira ništetnošću cijelog Ugovora o kreditu broj 5103600130 od dana 26. lipnja 2007. i to iz razloga jer se ne radi o bitnom sastojku ugovora, tj. predmetu obveze i cijeni pa ugovor o kreditu u skladu s odredbom članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) može opstati i bez tih ništetnih odredbi. Prema odredbi članka 1021. ZOO- a bitni sastojci takvog ugovora sastoje se od obveze banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene te s druge strane obveza je korisnika banci plaćati ugovorene kamate, a iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na ugovoreni način. U skladu s pravnim utvrđenjima iz kolektivna spora nije ništetna odredba kojom je visina kredita – novčani iznos stavljen na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita određena u protuvrijednosti CHF u kunama prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, već je ništetna odredba kojom je visina obveze tužitelja u pogledu vraćanja kredita, to jest visina anuiteta kredita u protuvrijednosti kuna vezana uz tečaj kreditora za CHF na dan plaćanja anuiteta. Nije ništetna odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, već je ništetna odredba kojom je visina obveze tužitelja u pogledu vraćanja kredita, tj. visina anuiteta vezana odredbom o promjenjivosti početno ugovorene kamate jednostranom odlukom kreditora, dakle, odredba o načinu promjene početno ugovorene kamatne stope. Stoga ništetnost spornih ugovornih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer je tužiteljica prema pravno valjanim ugovornim odredbama tuženiku dužna vratiti primljeni iznos kredita u protuvrijednosti kuna s početno ugovorenom kamatom od 4,50% godišnje i prema tečaju za CHF na dan puštanja kredita zajedno s početnom kamatom.
42.1. Što se tiče ništenosti cijelog Aneks 2 ugovora o kreditu broj 5103600130 od 18. siječnja 2016., valja navesti da iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gos-1/2019 od dana 04. ožujka 2020. proizlazi da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani te da proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
42.2. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točki I. izreke presude.
43. Međutim, kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. II. izreke presude.
44. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2007. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2, čl.7 i čl.8 st.2. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.
45. Kako je tuženik u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 2.610,10 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 18.535,60 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tuženik osporava samo na ročištu 5. svibnja 2025. navevši da prigovara nalazu i mišljenju vještaka u vremenskom razdoblju kada je prilikom izračuna korištena kamatna stopa od 3,23% godišnje, očito nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku, valja odgovoriti da je u tom razdoblju kamatna stopa bila niža od početno ugovorene zbog intervencije zakonodavca, a ne voljom tužiteljice te da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP- a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,50% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici i odlučiti kao u toč. III. i IV. izreke presude uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
45.1. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od kolovoza 2007. pa do rujna 2015.
46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu br. 5103600130, dalje Aneks (list 11 spisa).
47. Uvidom u Aneks br.2 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 18. siječnja 2016. između tužiteljice i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 26.6.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5103600130 na iznos od 185.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,112 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3 . ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da potpisnici toga Aneksa suglasno utvrđuju da će se dio više uplaćenog iznosa (pretplate) iz čl.5.3., a koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30.9.2015. uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju iz čl.1 ZID ZPK kojim je Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19 f stavak 2 do datuma iz zaglavlja tog Aneksa, koristiti za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta/obroka u EUR kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja po njihovom dospijeću, sve dok se iznose te pretplate ne iskoristi u cijelosti. Utvrđeno je da je Aneks br.2 potpisan po tužitelju i predstavnicima tuženika.
48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.
50. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.
51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga, je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.
52. Konverzijom kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR izvršeno je izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR kojeg bi tužiteljica koristila da je ugovorila kredit s vk u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu. U obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine tuženik je umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti 268.040,40 HRK (sa 898.150,10 HRK na 630.109,70 HRK).U odnosu na početni tečaj kredita, izračunom je vještak utvrdio, na dan 30.09.2015. godine, razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 82.560,70 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 128.660,57 CHF obračunate po početnom tečaju u iznosu od 8.255,62 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.
53. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,5% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno da iznose 0,00 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, ukupno iznose 8,02 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8.
53.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.
53.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužiteljica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.
53.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužiteljice.
53.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovora radi prijeboja svoje tražbine s osnova promjenjive kamatne stope, dok je u podnesku od dana 11. lipnja 2021. istaknuo prigovor radi prijeboja s osnova pretplate po konverziji. Međutim valja navesti da na strani same tužiteljice (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljice informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužiteljici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji joj je uručen te na koji je pristala, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točki VI. i VII. izreke presude
54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.
54.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 12. lipnja 2019., a kako to proizlazi iz eSpisa, kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.
54.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.
55. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.2 Ugovora o kreditu br. 5103600130 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).
56. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 14. studenog 2023., valja navesti da je ista napravljena prije zaključenja prethodnog postupka te da je ista u smislu odredbe čl. 190 st.1 ZPP-a dopuštena, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
57. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica nije potrošač odnosno da nije dokazala osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bila dužna dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je navela da je namjena predmetnog kredita bila za izgradnju stambene nekretnine s obzirom da su tada ona, suprug i dvoje djece živjeli u iznajmljenoj nekretnini te da navedenu nekretninu nisu davali u zakup niti u najam, da čitavo vrijeme od kada je izgrađena ta nekretnina da su živjeli u istoj i da na adresi iste nije imala registrirano trgovačko društvo i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužiteljica nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužiteljice kao potrošača.
58. Tuženik je na ročištu dana 15.12.2023. odustao od saslušanja osobnog bankara tužiteljice, dok što se tiče dokaznih prijedloga tužiteljice iz podneska od dana 13. veljače 2025. koji su odbijeni na ročištu dana 5. svibnja 2025. te iz podneska od dana 8. srpnja 2025. koji su odbijeni na ročištu dana 9. srpnja 2025., valja navesti da je ovaj sud od početka postupka stava da Ugovor o kreditu br. 5103600130 od 26. lipnja 2007. nije ništetan u cijelosti te iz tog razloga nije nalagao vještaku da izvrši izračun pod uvjetom da je ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.
59. U odnosu na parnični trošak, tužiteljica samo jednim manjim dijelom nije uspjela s tužbenim zahtjevom s obzirom da su utvrđene ništetnim pojedine odredbe predmetnog ugovora (toč. II. izreke presude) te je tuženiku temeljem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva s kojim je tužiteljica u cijelosti uspjela naložena isplata (toč. III. i IV. izreke presude), dok je tuženik samo uspio osporiti da predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti te da nije ništetan u cijelosti niti Aneks br. 2 predmetnog kredita (toč. I. izreke presude), dok nije uspio sa prigovorima radi prebijanja (toč. V. i VI. izreke presude).Također, iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, slijedom čega je stav ovoga suda da je upravo tužiteljica kao potrošač ta kojoj pripada nadoknada cijelog parničnog troška i to od strane tuženika.
60. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na pet ročišta i to za četiri u iznosu od 1.058,00 eura za svako i jedno u iznosu od 529,00 eura (T.br.9.t.1. i t.2 Tarife), sastavljanja četiri podnesak i to tri podneska u iznosu od 1.058,00 eura za svaki i jedan u iznosu od 250,00 eura (T.br.8 t.1 i t.3 Tarife), PDV-a u iznosu od 2.171,25 eura kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 11.356,25 eura.
60.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VII. izreke ove presude.
U Rijeci, 27. siječnja 2026.
S U D A C
Mate Radović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
