Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: K-48/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke Ernele Dilber, u kaznenom postupku po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (ranije Sinju), broj: K-DO-278/10, protiv okrivljenog TĆ, zbog kaznenog djela iz članka 293. st. 1. KZ/97. nakon javne rasprave održane u nazočnosti okrivljenog i njegovog branitelja odvjetnika Predraga Jelavića i opunomoćenika oštećenog odvjetnika Ratka Vlašića i Vedrana Mijanića – zamjenika ODO Split, 27. siječnja 2026. donio je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 72/25., dalje u tekstu: ZKP/08.)
Okrivljeni TĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] sin pokojnog T i pokojne Ž, rođene V, rođen **.**.1966., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], N, državljanin Republike Hrvatske, mesar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen, neoženjen, vojsku služio, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,
oslobađa se optužbe
II. da bi 6. listopada 2009. u Sinju, u svojstvu direktora i odgovorne osobe trgovačkog društva Benja d.o.o. Sinj, u nakani da za svoje društvo pribavi nepripadnu imovinsku korist, sa TĆĐ zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora – mesnice, na adresi [adresa]., s početkom zakupa od 1. listopada 2009. pa do 30. rujna 2014. s cijenom zakupa od 350 eura, ovjerenog kod javnog bilježnika 12. listopada 2011., a potom 9. listopada 2009. i aneks ugovora o zakupu sa cijenom zakupa u ukupno 550 eura, time da se obveza da će mu na žiro- račun uplaćivati 350 eura svakog mjeseca, a na ruke svakih 3 mjeseca po 600 eura, kao i plaćanje troškova vode i električne energije, a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, pa kako bi kod ŽĆĐ stekao povjerenje 7. listopada 2009. prije zaključenja aneksa ugovora i ovjere ugovora o zakupu, mu isplatio na ruke 600 eur-a, a potom 13. listopada 2009. još 7.500,00 kuna, te 4. siječnja 2010. na ruke još 600 eur-a, nakon čega je nastavio koristiti prosto, a da nije podmirivao svoje obaveze te kako bi TĆĐ onemogućio u naplati duga žiro-račun društva doveo u blokadu i prestao poslovati peko žiro računa društva Benja d.o.o., poradi čega je zbog neplaćanja utroška električne energije od 6.564,25 kn u poslovnom prostoru, HEP – Operater distribucijskog sustava d.o.o. isključio i dovod električne energije, nakon čega, a da nije obavijestio i vratio ključ od mesnice zakupodavcu, otišao i nastavlja raditi u drugoj mesnici u okviru prethod, poslujući preko novih žiro-računa prethodno registriranog [obrt], [adresa], kojeg je registrirao na svoje ime 26. svibnja 2010., tako da do danas TĆĐ usprkos višekratnom traženju nije platio zakupninu kao ni podmirio utrošak električne energije, na koji način je za svoje trgovačko društvo, a na štetu TĆĐ, ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 22.687,50 kuna,
III. dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja i na drugi način lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo nekog u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevara u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo u članku 293. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu: KZ/97).
IV. Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08. oštećeni TĆĐ sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.
V. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu (ranije: [adresa]) podignulo pred tadašnjim Općinskim sudom u Sinju 17. lipnja 2013. uvodno navedenu optužnicu protiv prvookrivljenog TĆ i drugookrivljenog i trgovačkog društva Benja d.o.o., zbog kaznenog djela iz članka 293. st. 1. KZ/97.. Zastupnik optužbe je izmijenio je činjenični opis optužnog akta na ročištu za raspravu 15. ožujka 2018. (u spisu list 156).
2. U nastavku postupka, rješenjem poslovni broj: K-484/2014 od 28. travnja 2016. na temelju odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. ZKP/08. obustavljen je kazneni postupak protiv drugookrivljenog trgovačkog društva Benja d.o.o..
3. Presudom ovog suda poslovni broj: K-484/2014 od 2. veljače 2023. okrivljeni ŽĆ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevaru u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 293. st. 1. KZ/97..
4. Povodom žalbe državnog odvjetnika, Županijski sud u Osijeku, rješenjem poslovni broj: Kž-481/2025-5 od 8. siječnja 2026. ukinuo je pobijanu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje i odluku.
4. 1. U citiranom rješenju Županijskog suda u Osijeku navodi se da je ovaj sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. uslijed koje povrede prvostupanjska presuda se ne može s uspjehom ispitati. Nije jasno je li optuženik oslobođen na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08. jer da djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo (jer nedostaje bitan element kaznenog djela tj. prijevarna namjera za koju prvostupanjski sud konstatira: "da okrivljenik nije postupao s prijevarnom namjerom") ili na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 jer nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje, odnosno, u konkretnom slučaju da nije dokazana njegova prijevarna namjera.
5. Okrivljeni TĆ nije se smatrao krivim za kazneno djelo za koje se optužuje, pa imajući u vidu takav stav o optužbi, izvodili su se dokazi.
6. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani: Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 5. listopada 2009. aneks Ugovora o zakupu od 5. listopada 2009.g, uz Anex Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 9. listopada 2009. (u spisu list 1-3), Potvrda Hep – Operater distribucijskog sustava (u spisu list 5-7) zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 7. listopada 2009. (u spisu list 33), Izjava VĆĐ od 17. kolovoza 2010. (list 28 spisa) izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu Benja d.o.o. [adresa] (list 29-30, 62-64 spisa) ispis poziva Optima telekoma (list 36 spisa) Ispis otvorenih stavki Elektordalmacija Split, uz račun: 1304221745- 100620-9 (u spisu list 34-35), posebno izvješće Policijske postaje Sinj, broj: 511-12- 31-03/47/51-10 od 26. siječnja 2011. podaci o dugovanju Porezne uprave, Ispostave Sinj za društvo Benja d.o.o. [adresa] (u spisu list 12-16), Potvrda o obavljenim transakcijama Zagrebačke banke d.d. (u spisu list 20) te isplatnice (u spisu list 21 i 22 ), preslika obrtnice [obrt] za uzgoj stoke i trgovinu, br. 17010602989 (list 23 spisa), potvrda Zagrebačke banke d.d. od 31. ožujka 2011. (u spisu list 39), spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj Pu P-6201/15 (P-26/11), podnesak Fine, Klasa:110-09/16-03/5, Ur.broj:08-5042-16-389 od 8. prosinca 2016. s prilozima (list 93-103 spisa), potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 8. prosinca 2016. izdana po Fini, sa prilozima (list 104-122 spisa), podnesak Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Sinj, Klasa: 311-07/17-01/10, Ur.broj:2181-01/06-17-2 od 14. veljače 2017. sa prilozima (list 128-130 spisa), podnesak Credo banke d.d. u stečaju, Split, broj 220/17 od 15. veljače 2017. (list 131-133 spisa), Izvod Erste bank od 17. veljače 2017.g. (list 134-138 spisa). Na temelju odredbe 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka - oštećenika/žrtve TĆĐ sa rasprave od 2. prosinca 2016. (list 89-90 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje VĆ sa rasprave od 24. siječnja 2018. (list 151-152 spisa). Pročitani su i pregledani izvadak iz kaznene evidencije (list 217 spisa ) i iz prekršajne evidencije (list 215 spisa) za okrivljenog TĆ. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni TĆ (koji se branio kao na raspravi od 30. siječnja 2023.).
7. U obrani pred Općinskim sudom u Sinju 31. siječnja 2013. okrivljeni TĆ je naveo da je čuo da TĆĐ iznajmljuje svoj poslovni prostor, zbog čega mu se javio i dogovorio s njim da mu taj prostor iznajmi. Dogovorili su cijenu najma od 550,00 eura mjesečno i da će najam plaćati tri mjeseca unaprijed. Odmah mu je platio prva tri mjeseca i nastavio plaćati ovaj iznos u dijelu na račun, a u dijelu na ruke. U prostoru je poslovao oko pola godine. Oprema u prostoru je bila stara i derutna i oštećenomu je kazao da treba obnoviti opremu za budući rad. Zadnji kvartal oštećenomu je rekao da više neće raditi u prostoru, ako ne obnovi opremu, a što oštećeni nije napravio zbog čega je tu prestao raditi i oštećenomu vratio ključeve i napustio prostor. Okrivljeni navodi da je ostao dužan platiti trošak struje za 2-3 mjeseca. Pregledao je prostor prije rije nego je otpočeo djelatnost u njemu, no tada nije znao kako rade hladnjače. U to vrijeme poslovao je preko računa firme Benja d.o.o., ne zna je li tada račun bio blokiran. Misli da je oštećenomu zakup platio jednom preko računa firme, a drugi put je osobno uplatio na njegov račun.
7. 1. Ispitan pred sudom na raspravi 15. ožujka 2018. okrivljeni TĆ se branio da se sada ne može točno sjetiti datuma kada je napustio poslovni prostor oštećenog TĆĐ. Misli da je to bio mjesec svibanj 2010., a TĆĐ je obavijestio o tome i predao mu ključeve tog poslovnog prostora. Cjelokupan iznos zakupnine za predmetni poslovni prostor, dok je u istom poslovao, platio je TĆĐ. Kako je i ranije rekao najprije je uplatio tri mjeseca unaprijed i to prilikom zaključenja predmetnog Ugovora. Nakon božićnih i novogodišnjih praznika TĆĐ je dolazio u poslovni prostor, ponekad bi prethodno najavio dolazak, a razlog njegovog dolaska je bilo plaćanje zakupa. Dakle, od mjeseca siječanja 2010., pa do svibnja 2010. TĆĐ je dolazio u poslovni prostor mesnice, kada mu je "na ruke" plaćao zakupninu. Već od siječnja 2010. žalio se TĆĐ na neispravnost opreme i instalacija te ga molio da prostor opremi adekvatnijom i ispravnijom opremom, što on nikako nije želio učiniti. Sjeća se da bi mu tada rekao "ako ti ne odgovara, znaš gdje su ti vrata". Zbog ovakvog njegovog stava oko opremanja prostora, u obzir nije dolazilo da svojim sredstvima taj prostor opremi i uredi, a da mu kasnije, TĆĐ ta ulaganja prizna. Dolaskom toplijih dana, rashladni sustav je još lošije radio i to je bio povod da napusti ove poslovne prostorije, što je i učinio, prethodno obavijestivši TĆĐ o tome. Okrivljeni pojašnjava da je kao odgovorna osoba trgovačkog društva Benja d.o.o. zaključio Ugovor sa NĆĐ o zakupu poslovnog prostora. U trenutku zaključenja tog ugovora Benja d.o.o. je bilo u financijskom teškoćama i blokirano. S obzirom na takvo stanje računa, bez da se prethodno izmire dospjela dugovanja nije mogao polagati novac na račun i isplatiti predmet zakupa, već je to radio kao fizička osoba. Ona prva tri mjeseca zakupnine platio je u gotovom novcu unaprijed, a kasnije je dio zakupnine kao fizička osoba plaćao na račun koji mu je dao TĆĐ. Što se tiče duga za struju, nije platio zaduženje za dva ili tri mjeseca. Nije ga platio, jer je za takav dug bilo zaduženo društvo Benja d.o.o., a s obzirom na stanje na računu i financijske neprilike tog društva taj račun nije mogao platiti kao fizička osoba, već se isključivo takvi računi plaćaju knjigovodstveno kao pravna osoba. TĆĐ upoznao je svojom poslovnom situacijom, odnosno poslovnim prilikama društva Benja do.o. kada su zaključivali ovaj Ugovor. Misli da su te financijske prilike o poslovanju društva njemu bile poznate i bez njegovog kazivanja s obzirom da se znaju dugi niz godina, jer su se bavili istom djelatnosti.
7. 2. Odgovarajući na pitanje zastupnice optužbe okrivljeni se branio da se mesarskom djelatnosti bavio od 1988., poslovao je najprije kao obrtnik - vlasnik obrta mesnice Benja. Sudbinu tog obrta ne zna, jer je poslujući u istome upao u poslovne neprilike, u kojima je "izvaran i opljačkan", a račun je bio u blokadi. Trgovačko društvo Benja d.o.o. inicijalno je osnovao njegov otac, a nakon njegove smrti je preuzeo firmu. Nakon što se iselio iz prostora TĆĐ nastavio se baviti mesarskom djelatnost u jednom drugom prostoru. Danas ne radi u mesarnici, već se bavi uzgojem stoke. TĆĐ je tražio da mjesečni zakup plaća na ruke, što je i činio i to je razlog zbog kojeg je prestao plaćati dio zakupnine njemu na račun. TĆĐ ponekad je popunjavao isplatnice o predaji novca, no ne uvijek. Razlog zašto nije uvijek je taj što bi OĆĐ znao iznenadno "banuti", doći u mesnicu, za radnog vremena, kada je znala biti gužva s kupcima, a on bi, znajući da je došao po novac isti mu i predao i takvu ispravu nije sačinjavao. Iz poslovnih prostorija oštećenog je iselio početkom mjeseca svibanja 2010., a iako je prostor bio ne uvjetan nije izišao ranije, jer je želio raditi što je više moguće s obzirom na dugove. S porastom temperatura, poslovanje uslijed neadekvatnog rashladnog sustava, nije bilo moguće, pa je napustio ovaj prostor, a prethodno je o tome obavijestio oštećenog. Prostor u kojem je nastavio djelatnost nije bio adekvatno uređen za potrebe mesnice i on ga je opremio. S uređenjem je počeo još dok je poslovao u prostoru oštećenog. Taj prostor je bio novoizgrađen, prethodno je tu bila pekarnica. Instalacije su bile nove, kao i PVC okviri, tako da je u tom prostoru zidove obložio keramičkim pločicama i opremio inventarom. U prostor TĆĐ nije mogao unijeti ni koristiti svoju opremu, jer instalacije i sam prostor nisu bili adekvatni za to, pri čemu oštećeni nije ni dopuštao da njegov prostor adaptira, niti je on želio izvršiti preuređenje tog prostora.
7. 3. Ispitan na raspravi 30. siječnja 2023. okrivljeni TĆ se branio kada je sa oštećenim dogovorio poslovnu suradnju platio je tri mjeseca unaprijed, jer je oštećenik tako zahtijevao i tako su se dogovorili. Krajem 2009. godine, u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika obim posla u mesnici bio je povećan, meso nije mogao adekvatno hladiti i to mu je stvaralo veliki problem. Iza Nove godine oštećeni je došao u mesnicu po novac za zakup i platio mu je. Misli da mu je tada dao 600,00 eura. Oštećenom je tada kazao da rashladni uređaji ne hlade dobro, da se meso kvari, da u prostoru nije dobra kanalizacija i da zatiče miševe i tražio ga je da mesnicu opremi adekvatnim uređajima. On na to nije pristao nego mu je rekao da slobodno može otići ako želi. Ponudio mu je da opremi prostor adekvatnim rashladom i da mu to kompenzira od zakupa, no ni na to nije pristao. Tada mu je kazao da je firma Benja d.o.o. u blokadi i da će ga poslovanje u ovakvom prostoru "upropastiti". Oštećenik je ustrajao da prostor neće preuređivati i ponudio mu je da zakup plaća mjesečno unaprijed, umjesto za tri mjeseca. Na to je pristao i na ruke mu je plaćao još nekoliko mjeseci koliko je bio u prostoru. Preko računa firme nije ni mogao plaćati jer je račun bio blokiran. Sjeća se da bi oštećenik dolazio u pravilu zadnje subote u mjesecu jer je očekivano vikendom veći promet i zarada i tada bi mu na ruke platio zakup. Došao bi nenajavljeno, sjeo bi za jedan stol koji je bio uz prozor, te bi mu tada dao novac za zakup. Kako je oštećeni dolazio nenajavljen, subotom, kad je u pravilu imao najviše posla, tako mu zbog gužve nije davao da potpiše potvrde da sa mu je predao novac. S obzirom da oštećeni nije želio preurediti ovaj prostor, a nije ni pristajao da ga on (okrivljeni) opremi, a da mu prizna taj trošak, zaključio je da u prostoru nema što dalje raditi i stoga je tražio drugi prostor. Oštećenom je kazao da ću napustiti prostor, pri svakom njegovom dolasku mu je govorio da se prostor mora opremiti i preurediti i da će, ako se prostor neće preurediti u njemu ostati dok ne nađe novi, no on mu nije vjerovao. S dolaskom toplijeg vremena i povećanih temperatura više nije bilo moguće obavljati mesarsku djelatnost te je izišao iz prostora i više nije poslovao. To je bilo iza Uskrsa 2010. godine. Oštećeniku je otišao na kućnu adresu i vratio ključeve i rekao mu da pregleda prostor i opremu i da će od sada nastaviti raditi u drugom prostoru. Nisu sačinjavali nikakav raskid ugovora u pisanom obliku. Smatrao je da za tim nema ni potrebe, jer je oštećenom već u siječnju 2010. kazao što misli napraviti. Točno je da struja nije plaćena. Taj trošak je glasio na firmu Benja d.o.o., a struja nije plaćena jer je račun firme bio blokiran. Oštećenikov prostor i danas stoji zatvoren.
8. Uvažavajući obranu okrivljenog i izvedene dokaze, u postupku nije sporno da je 6. listopada 2009. u [adresa], okrivljeni TĆ u svojstvu direktora i odgovorne osobe trgovačkog društva Benja d.o.o. [adresa] sa TĆĐ zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora – mesnice, na adresi [adresa]., s početkom zakupa od 1. listopada 2009. pa do 30. rujna 2014. ,s cijenom zakupa od 350,00 eura i da je taj ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 12. listopada 2011.. Nije bilo sporno ni da su imenovani 9. listopada 2009. zaključili i aneks ugovora o zakupu sa cijenom zakupa u ukupno 550,00 eura, ugovarajući da će okrivljeni na žiro-račun uplaćivati 350 eura svakog mjeseca, a na ruke oštećenog svakih tri mjeseca po 600,00 eura, kao i da će plaćati utrošak vode i električne energije. Nije sporno ni da je 7. listopada 2009. prije zaključenja aneksa ugovora i ovjere ugovora o zakupu, okrivljeni isplatio oštećenomu na ruke 600,00 eur-a, 13. listopada 2009. još 7.500,00 kuna, te 4. siječnja 2010. na ruke još 600,00 eur-a. Nije sporno ni da je društvo Benja d.o.o. bilo blokirano i da je zbog neplaćanja utroška električne energije od 6.564,25 kn u poslovnom prostoru, HEP – Operater distribucijskog sustava d.o.o. isključio i dovod električne energije. Nije sporno ni da je okrivljeni prestao s poslovanjem u predmetnom prostoru te nastavio poslovanje u [obrt], [adresa].
8. 1. To okrivljeni ne osporava, a navedeno proizlazi iz iskaza oštećenog TĆĐ i Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 5. listopada 2009. aneks Ugovora o zakupu od 5. listopada 2009., uz Anex Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 9. listopada 2009. (u spisu list 1-3), Potvrde Hep – Operater distribucijskog sustava (u spisu list 5-7), zapisnika o primopredaji poslovnog prostora od 7. listopada 2009. (u spisu list 33), izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu Benja d.o.o. [adresa] (list 29-30, 62-64 spisa) Ispis otvorenih stavki Elektordalmacija Split, uz račun:
1304221745-100620-9 (u spisu list 34-35), podaci o dugovanju Porezne uprave, Ispostave Sinj za društvo Benja d.o.o. [adresa] (u spisu list 12-16), Potvrda o obavljenim transakcijama Zagrebačke banke d.d. (u spisu list 20) te isplatnice (u spisu list 21 i 22), preslika obrtnice [obrt] za uzgoj stoke i trgovinu, br. 17010602989 (list 23 spisa), potvrda Zagrebačke banke d.d. od 31. ožujka 2011. (u spisu list 39), podnesak Fine, Klasa:110-09/16-03/5, Ur.broj:08-5042-16-389 od 8. prosinca 2016. s prilozima (list 93-103 spisa), potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 8. prosinca 2016. izdana po Fini, sa prilozima (list 104-122 spisa), podnesak Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Sinj, Klasa: 311-07/17-01/10, Ur.broj:2181-01/06-17-2 od 14. veljače 2017. sa prilozima (list 128-130 spisa) i Izvod Erste bank od 17. veljače 2017.g. (list 134-138 spisa)
8. 2. Ono što je kao sporno trebalo utvrditi, a s obzirom na obranu okrivljenog jest postojanje tzv. prijevarne namjere, odnosno je li okrivljeni u ovom poslovnom odnosu, u gospodarskom poslovanju postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom i ako jest, u kojem novčanom iznosu je nastupila šteta oštećenom.
9. Izjava VĆĐ od 17. kolovoza 2010. (list 28 spisa) jest javno ovjerovljena jednostrana izjava oštećenog kojom navodi da je s danom 17. kolovoza 2010. raskinut Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. listopada 2009. i da tu izjavu daje radi reguliranja poreznih obveza.
10. Ispis poziva Optima telekoma (list 36 spisa) jest ispis poziva po ugovoru 0811100102, no za činjenična utvrđenja ovaj dokaz nije važan za odlučivanje, pri čemu iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi čiji su brojevi na ovoj ispravi evidentirani.
11. Podnesak Credo banke d.d. u stečaju, Split, broj 220/17 od 15. veljače 2017. (list 131-133 spisa) svjedoči o prometu poslovnog računa Mesnica Benja vl. TĆ i nije bitan za činjenična utvrđenja u ovom postupku, zbog čega se posebno i ne obrazlaže.
12. Spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj Pu P-6201/15 (P- 26/11) svjedoči o parničnom postupku pokrenutom po tužbi tužitelja VĆĐ NĆ protiv tuženika trgovačko društvo Benja d.o.o., radi isplate i koji je pravomoćno okončan presudom tog suda broj: K-26/11 od 8. prosinca 2014. Prema toj presudi trgovačko društvo Benja d.o.o. dužno je tužitelju ovdje oštećenom isplatiti novčani iznos 24.937,00 kn i od 5.250,00 kn s kamatama kako se izreci te presude navodi, a odnosi se na dugovanje zakupa predmetnog poslovnog prostora i duga za utrošak električne energije.
13. Oštećeni TĆĐ u svojem iskazu je naveo da je po struci bio mesar i da je radio u prostoru kojeg je iznajmio okrivljenom. Prostor je iznajmio na inicijativu okrivljenog. Od okrivljenog je tražio da mu na ime najma plati iznos od 600,00 eura mjesečno, da bi se kasnije taj iznos bio 550,00 eura mjesečno. Tražio je da mu unaprijed plati tri mjeseca. Ovaj prostor je bio uređen i opremljen za potrebe bavljenja mesarske djelatnosti, bio je uređen kao i svaka druga mesnica. Zaključili su Ugovor o zakupu prostora 5. listopada 2009. te aneks od 9. listopada 2009. Neposredno nakon što su zaključili Ugovor TĆ mu je uplatio iznos 7.500,00 kuna na žiro račun. Također, platio mu je još 600,00 eura "na ruke". Protekom roka od tri mjeseca okrivljeni mu je dao "na ruke" još 600,00 eura. Izričito tvrdi da od TĆ više na ime zakupa ovoga prostora nije primio nikakav novac ni "na ruke" niti putem računa. Dok god je okrivljeni TĆ poslovao u prostoru nije platio režijske troškove (struje, vode i sl. ). Okrivljenog je zvao ukupno 37 puta na njegov mobitel, ali mu se on nije javljao. Dolazio je u mesnicu i opominjao ga izvršavanje preuzete ugovorne obveze, no bezuspješno. Kada su nastali problemi oko neplaćanja najma i režija, raspitao se o osobnosti okrivljenog i od sumještana je saznao da se i u svom ranijem poslovanju ponašao ovako kako se ponaša prema njemu. Tako je čuo da je u mjestu [adresa] imao mesnicu gdje je nagomilao dugove pa ga je vlasnik prostora doslovno istjerao iz iste. Okrivljeni je samovoljno napustio ovaj poslovni prostor mesnice u mjesecu srpnju 2010. i nije ga o tome obavijestio. Jedan ključ mesnice mu je vratio, dok drugi nije. S obzirom da se otežano kreće i puno ne izlazi iz kuće, ne zna točan datum kada je TĆ iselio iz prostora. Najprije je vidio da je otvorio mesnicu na drugom mjestu u [adresa], kraj "peškarije". Nakon toga otišao je do svog prostora i vidio da je zaključan. Nakon što mu je TĆ vratio jedan ključ ušao je u ovaj prostor i uočio da je iskopčana električna energija. Platio je dug HEP-u pa je struja uključena. Taj dug platio je nedavno, a 3-4 godine je ovaj prostor stajao u stanju kakvom ga je okrivljeni ostavio. O okrivljenom se nije raspitivao i ne zna je li njegova firma uredno poslovala, to ga nije zanimalo. TĆ je upoznao onog dana kada mu se obratio s poslovnim prijedlogom da unajmi njegov poslovni prostor. Što se tiče mogućnosti prisilne naplate njegove tražbine, nije je mogao ostvariti kroz ovršni postupak jer ovaj Ugovor nije zaključen u obliku ovršne isprave, već je najprije pokrenuo parnicu protiv društva Benja d.o.o. za isplatu ovih dugova, koju je i dobio, ali je nije mogao naplatiti jer je to društvo prestalo postojati. Zainteresiran je za kazneni progon TĆ i postavlja imovinskopravni zahtjev na način kako je to utvrđeno presudom Općinskog suda u Sinju, broj: P-26/11 od 8. prosinca 2014.
13. 1. Odgovarajući na pitanje zastupnice optužbe oštećeni je naveo da prije nego što se upustio u poslovnu suradnju s TĆ, znao je tko je on i čime se bavi, ali o njegovom poslovanju nije ništa znao. Kad kaže da je znao misli da ga je mogao fizički prepoznati.
13. 2. Odgovarajući na pitanje branitelja okrivljenog oštećeni je naveo da prije nego mu je TĆ došao u kuću da mu iznese svoj poslovni prijedlog vezan za njegov poslovni prostor, s njime nije razgovarao ni o čemu. Prije nego što je TĆ počeo poslovati u ovom prostoru taj je prostor bio zatvoren pola godine do godine dana. S okrivljenim i njegovom firmom je zaključio dva ugovora jedan između njih, a drugi koji je prikazan Poreznoj upravi. Ovih 7.500,00 kuna okrivljeni je uplatio preko žiro računa kod Zagrebačke banke d.d. Dug za električnu energiju je iznosio oko 6.000,00 kuna uvećan za troškove ukopčavanja. Taj iznos njega ne tereti HEP već TĆ. Prema njegovim saznanjima TĆ ovaj dug za struju nije platio, a ukapčanje električne energije u prostor je izvršeno i to je platio 150,00 kuna.
13. 3. Na pitanje njegovog opunomoćenika odgovorio je da je znao za ovakvo poslovno ponašanje TĆ, s njim nikada ne bi sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora.
14. Svjedokinja VĆ kod okrivljenog TĆ, radila je kao spremačica, no ne može se očitovati u kojem periodu. Sjeća se, da je čistila poslovni prostor na adresi u [adresa], u kojem je, prije njenog dolaska poslovao TĆ. Na posao je dolazila svakodnevno, u pravilu oko 13,00 sati kada bi se već završilo s prodajom mesa. Poznaje TĆĐ, jer je bio vlasnik ovog prostora u kojem je TĆ poslovao. Sjeća se da je nekoliko puta TĆĐ dolazio u prostorije mesnice, dolazio bi pred kraj radnog dana, a dolazio je krajem tekućeg mjeseca. Sjeća se da su u tim prigodama razgovarali o plaćanju zakupa i da je razlog dolaska gospodina TĆĐ bio da mu ŽĆ i plati taj zakup. Sjeća se i vidjela je da bi ŽĆ brojio novac za stolom za kojim je sjedio i gospodin TĆĐ. U pravilu tada bi izišla iz prostorija mesnice, jer nije željela gledati, ni slušati poslovni razgovor koji s njom nije imao veze. Gospodin NĆ kada je dolazio u prostorije mesnice i kada je bila prisutna njegovim dolascima nije prigovarao ŽĆ zbog dugova, niti ga je pozivao na plaćanje kakvih dugova. Što se tiče opremljenosti ovog poslovnog prostora, bio je opremljen uređajima koji su uobičajeni u mesnicama, uređaji su ispravno funkcionirali, no istina je da su već bili pomalo zastarjeli i dotrajali. TĆĐ je upoznala u ovoj mesnici. Jednog dana, ne zna kada točno ŽĆ joj je saopćio da u ovom prostoru više neće obavljati svoju djelatnost, već da će ju nastaviti u jednom drugom prostoru, a ona je i dalje obavljala poslove čišćenja u tom drugom prostoru. ŽĆ ju je uredno plaćao dok je radila za njega.
14. 1. Odgovarajući na pitanje branitelja svjedokinja je navela da ovaj novi prostor u kojem je okrivljeni nastavio djelatnost ranije poslovao kao pekara i misli da je upravo ŽĆ taj prostor preuredio tako da se u istom može obavljati mesarska djelatnost. U taj prostor je kupio uređaje koji su bili potrebni za takvu djelatnost i ti uređaji, po njenoj procijeni bili su noviji i bolji u odnosu na one u prethodnom prostoru. U ovoj prethodnoj mesnici u kojoj je okrivljeni poslovao prilikom čišćenja je pronalazila uginule miševe.
14. 2. Odgovarajući na pitanje zastupnice optužbe i opisujući svoj odnos s okrivljenim, svjedokinja je navela da je dobar. No, s njim se ne druži. Nakon što je okrivljeni prestao poslovati u ovom drugom prostoru, više nije radila za njega, niti je s njim imala kontakta. U pravilu s radom bi otpočela oko 13,00 sati, a ovisno o količini posla, posao bi obavljala ponekad dva sata, a ponekad i više. Ne zna koliko je puta TĆĐ došao u prostor mesnice. Dolazio bi sam, pred kraj radnog dana, oko 13,00 sati i zadržao bi se kratko. O njihovom poslovnom odnosu ne zna ništa.
14. 3. Odgovarajući na pitanje opunomoćenika oštećenika navela je kako TĆ nije brojao novac prije dolaska oštećenika u prostor. Opisujući posjet i susret oštećenog i okrivljenog u mesnici navela je da se pored izloga mesnice nalazio jedan mali stolić sa stolicom. Po ulasku u poslovni prostor TĆĐ bi sjeo na tu stolicu, dok bi ŽĆ u pravilu bio za radnim pultom mesnice. Njih dvojica bi govorili o potrebni plaćanja zakupa, a tada bi ŽĆ izvadio novac i kada bi s novcem krenuo prema Levantinu, tada je u pravilu izlazila iz prostorije, jer taj dio nije željela ni gledati. Zapravo nije željela ni slušati njihove poslovne odnose. Ne zna je li ŽĆ govorio što TĆĐ o neadekvatnosti prostora i miševima koje su zaticali u mesnici.
15. Ovo kazneno djelo prijevare može se počiniti samo u gospodarskom poslovanju, a počinitelj je odgovorna osoba u pravnoj osobi. Počinitelj izaziva ili održava partnera u lažnom uvjerenju da i on poštuje načelo savjesnosti i poštenja u prometu, s ciljem stjecanja imovinske koristi za svoju ili tuđu pravnu osobu, a žrtva nije svjesna prijevarnog postupanja počinitelja i ne zna da je dovedena u zabludu kako bi se time navela na sklapanje pravnog posla. Za postojanje ovog kaznenog djela nije dovoljno samo to da počinitelj nije ispunio obvezu koju je preuzeo u ime pravne osobe stupajući u imovinskopravne odnose s drugim osobama. Potrebno je i postojanje posebne namjere već pri samom uspostavljanju imovinskopravnih odnosa s drugom osobom, dakle da je u tom trenutku počinitelj kao odgovorna osoba u pravnoj osobi imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu ili je ne ispuniti u ugovorenom roku. Djelo se može ostvariti samo s izravnom namjerom.
16. Prema činjeničnom opisu okrivljeni TĆ se tereti za štetu nastalu zbog neplaćanja zakupa i neplaćanja električne energije. No, za dugovanje s osnova utroška električne energije iz dokaza u spisu (isprava list 5 te iskaza samog oštećenog) jasno proizlazi da se radi o potraživanju elektrodistributera (HEP) u iznosu 6.564,25 ondašnjih kuna prema trgovačkom društvu Benja d.o.o., što znači da oštećeni ne trpi nikakvu štetu s tog osnova. Prema izmijenjenom činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnice, okrivljeni se tereti da je pribavio imovinsku koristi iznosu 22.687,50 kuna. Tužitelj to obrazlaže činjenicom da je okrivljenik na ime najma uplatio ukupno 2.200 eura i da je time platio najam za četiri mjeseca, a kako je okrivljenik iz poslovnog prostora izišao polovinom srpnja 2010. da je ostao dužan za razliku neuplaćenog najma u tom periodu. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljeni prostor oštećenog koristio do mjeseca srpnja 2010. Okrivljeni u svojoj obrani navodi da je prostor mesnice napustio u svibnju 2010. U činjeničnom opisu kaznenog djela se ne navodi datum napuštanja mesnice, no navodi se datum 26. svibnja 2010. kao datum otvaranja žiro računa obrta [obrt], preko kojega je okrivljeni prema činjeničnom opisu nastavio poslovati nakon što je napustio poslovni prostor oštećenika. Iz toga bi se moglo zaključiti da je poslovni prostor oštećenog okrivljeni napustio u svibnju 2010., a takav stav optužbe je proizlazio i iz prethodno označenog iznosa pribavljene imovinske koristi 14.509,25 kuna. Jedini koji je spomenuo mjesec srpanj 2010. u tom kontekstu bio je oštećenik, pri čemu ni on nije u to bio siguran, jer je kazao da je tada saznao da okrivljeni u njegovom prostoru ne obavlja djelatnost. Što se tiče bitnih obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, nužno je navesti da i kod svakog kaznenog djela prijevare, prijevarna namjera kod počinitelja treba postojati u vrijeme zasnivanja poslovnog odnosa. U ovom slučaju, uvažavajući i navode iz optužnice u dijelu koji se tiče plaćanja zakupa i načina plaćanja, ali i plaćenih iznosa, ne može se sa sigurnošću zaključiti da je takva namjera kod okrivljenog postojala u to vrijeme. Okrivljeni je oštećenom platio tri zakupnine unaprijed za mjesece listopad, studeni i prosinac 2009.. Oštećenik je inzistirao da mu okrivljeni veći dio zakupnine plati "na ruke", iako je Ugovor o zakupu zaključio s trgovačkim društvom Benja d.o.o.. Takvo postupanje ima za cilj smanjenje porezne obveze i nije zakonito. Traženje oštećenika da mu se dio zakupnine plaća na ruke, na svaki način pitanje poslovanja trgovačkog društva Benja d.o.o. i blokadu njegovog žiro računa, stavlja u potpuno drugi plan s obzirom da se okrivljeni tereti za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju. Oštećenik s ovim svojim zahtjevom pokazuje da nije ni očekivao da će mu zakupnina biti plaćena sa žiro računa Benja d.o.o., jer takve isplate u gotovini nisu moguće. Prema činjeničnom opisu optužnice okrivljeni je gotovo u cijelosti podmirio onaj dio zakupnine koji proizlazi iz Ugovora o zakupu ovjerenog kod javnog bilježnika i prijavljenog Poreznoj upravi od strane oštećenog. S obzirom na naznačeni iznos štete iz optužnice proizlazi da se okrivljeni tereti i u dijelu koji se odnosi na nelegalno plaćanje. Okrivljeni u svojoj obrani navodi da je razliku oštećeniku plaćao na ruke kada bi ovaj dolazio u mesnicu s tom namjerom. Da je oštećeni dolazio u mesnicu i da bi mu tada okrivljeni predavao novac potvrđuje i svjedokinja VĆ. Razlog svojeg dolaska u mesnicu oštećeni i svjedokinja VĆ različito opisuju. Svjedokinja ne potvrđuje navod oštećenog da je tada pozivao okrivljenog da mu plati dugovanje. Baš suprotno, svjedočila je predaji novca. S obzirom da je oštećeni po novac dolazio za radnog vremena kada je u mesnici bilo kupaca i da je dolazio nenajavljeno, životno je i logično da u tim situacijama okrivljeni i oštećeni nisu pisali potvrde o predaji novaca. Svjedokinja VĆ nema razloga lažno svjedočiti, neovisno što joj je okrivljeni tada bio poslodavac. Svjedokinja navodi da nije ni željela prisustvovati susretima i razgovorima između okrivljenog i oštećenog zbog čega bi izlazila iz prostorije. Nije ju zanimao njihov poslovni odnos. To je i razumljivo, s obzirom i na njenu radnu ulogu kod okrivljenog. No, svjedokinja potvrđuje da je dolazak oštećenog u mesnicu bio zbog plaćanja zakupa i da je okrivljeni predavao novac oštećenom. Oštećeni pak negira da bi mu na ovakav način okrivljeni plaćao zakup. Kada se sagleda okolnost da oštećeni zahtijeva zaključivanje dvaju ugovora, onog koji će se ovjeriti kod Javnog bilježnika i prikazati Poreznoj upravi i onog gdje je plaćanje dijela zakupnine „na ruke“, a što je nezakonito postupanje, ta okolnost dovodi u sumnju istinitost njegovog kazivanja. Zastupnik optužbe u prilog istinitosti iskaza oštećenog navodi kako oštećenik nije morao dostaviti one dvije priznanice za plaćanje iznosa od po 600,00 eura i da to govori o istinitosti njegovog iskazivanja. No, kod ovakvih plaćanja doista je uobičajeno, kako to tvrdi i obrana da onaj tko plaća novac ima takvu priznanicu, a ne onaj tko novac prima. Neuobičajeno da uopće oštećenik posjeduje takve priznanice jer iste bi trebao imati okrivljeni koji je isplatio novac. No, moguće je i da su te isprave sačinjene u dva primjerka, a u tom slučaju oštećenik nije mogao znati da okrivljeni ne posjeduje te isprave. U ovakvoj situaciji, bez postojanja objektivnih mjerila za provjeru vjerodostojnosti navoda oštećenika, ostaje riječ oštećenika protiv riječi okrivljenika, s tim da u korist okrivljenika svjedoči VĆ, ali i činjenica da je okrivljeni gotovo u cijelosti podmirio onaj dio zakupnine koji proizlazi iz Ugovora o zakupu ovjerenog kod javnog bilježnika i prijavljenog Poreznoj upravi od strane oštećenika. U opisanoj situaciji sud ne može vjerovati isključivo kazivanju oštećenika TĆĐ i bez ikakve dvojbe zaključiti da okrivljenik doista nije vršio plaćanja osim onih za koje postoje i dokazi ispravom. Kod ovog kaznenog djela cilj pribavljanja protupravne imovinske koristi ogleda se u tzv. unaprijed stvorenoj nakani počinitelja da se iz određenog imovinskopravnog odnosa neosnovano okoristi. To je nakana koju počinitelj stvara već pri stupanju u imovinsko-pravni odnos s drugom osobom, kada dakle odlučuje da toj osobi neće ispuniti obvezu koju preuzima ugovaranjem tog odnosa, pa joj se shodno tome lažno obvezuje na ispunjenje svoje obveze, kako bi se tako neosnovano okoristio imovinskom protučinidbom druge strane, koja svoju obvezu prema počinitelju ispunjava upravo u uvjerenju da će i počinitelj ispuniti svoj obvezu iz ugovornog odnosa. Međutim, s obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da je okrivljeni TĆ pri zaključenju Ugovora de facto gotovo u cijelosti podmirio zakupninu koja proizlazi iz Ugovora o zakupu ovjerenog kod javnog bilježnika i da je u nastavku plaćao zakupninu, a ukoliko i postoje kakva dugovanja, o tome ne postoje egzaktni dokazi, sud je zaključio da nije dokazano da je okrivljenik u poslovnom odnosu s oštećenim postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom i stoga nije dokazano je počinio kazneno djelo za koje se optužuje te ga je na temelju odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08. trebalo osloboditi od optužbe.
17. Od počinjenja djela, koje je okrivljenomu TĆ stavljeno na teret pa do presuđenja je izmijenjen Kazneni zakon. Kazneni zakon („Narodne novine“ broj:
125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu KZ/11.) na snazi je od 1. siječnja 2013., a u vrijeme počinjena kaznenog djela na snazi je bio KZ/97., zbog čega je trebalo utvrditi postojanje pravnog kontinuiteta. Pravni kontinuitet kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/97. postoji u odredbi čl. 247. st. 1. KZ/11.
18. S obzirom da je oštećeni TĆĐ u ovom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev za naknadu štete, uvažavajući da je sud donio presudu kojom je okrivljeni oslobođen od optužbe, na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08. oštećeni je upućen u parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.
19. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda, s obzirom da je sud donio presudu kojom se okrivljeni oslobađa optužbe.
U Splitu 27. siječnja 2026.
S U D A C
Mila Kragić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Osijeku.
DNA!
- ODO Split
- branitelju okrivljenog
- opunomoćeniku oštećenika
- spis
