REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-312/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog SJ i dr., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi 1. optuženog SJ i 2. optuženog ŠJ podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-427/2022.-15 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbacuje se žalba 2. optuženog ŠJ kao nepravovremena.
II. Odbija se žalba 1. optuženog SJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-427/2022.-15 od 17. listopada 2024., 1. optuženi SJ i 2. optuženi ŠJ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11., 1. optuženi SJ u vezi sa člankom 52. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 52. KZ/11. 1. optuženi SJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, a 2. optuženi JJ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
2. Na temelju članka 560. stavak 1. i stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 77. stavak 1. KZ/11, utvrđeno je da novčani iznos od 6.000,00 kuna (šest tisuća kuna) predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi SJ ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavak 1. KZ/11., opisanim pod točkom I. 2) izreke pa je od 1. optuženog SJ oduzeta protuvrijednost navedenog novčanog iznosa u valuti euro i to novčani iznos 796,34 eura (sedamsto devedeset šest eura i trideset četiri centa) i isti postaje imovina Republike Hrvatske, te je naloženo 1. optuženom SJ da navedeni novčani iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP naloženo je 1. optuženom SJ podmiriti trošak kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti, dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP 2. optuženi JJ oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.
4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu 1. optuženi SJ, putem branitelja Ivana Vidakovića, odvjetnika u Rijeci, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i 1. optuženog SJ oslobodi optužbe za kazneno djelo za koje je optužen, podredno da smanji kaznu zatvora ili da ukine pobijanu presudu te vrati predmet na ponovno suđenje. Osobno je žalbu podnio 2. optuženi JJ ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, opisujući motive počinjenja terećenog kaznenog djela, bez konkretnih žalbenih prijedloga.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba 2. optuženog ŠJ nije pravovremena dok žalba 1. optuženog SJ nije osnovana.
8. 2. optuženi JJ je pobijanu presudu primio 8. travnja 2025. Prema odredbi članka 463. stavak 1. ZKP žalbu je mogao podnijeti u roku petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, što u konkretnom slučaju znači do 23. travnja 2025., a on je žalbu podnio preporučeno poštom 26. travnja 2025., što je nakon proteka roka u kojem je mogao podnijeti žalbu. Slijedom navedenog, žalba 2. optuženog ŠJ je nepravovremena pa je, u skladu s odredbom članka 481. ZKP, odbačena.
9. Nije u pravu 1. optuženi SJ kada u žalbi tvrdi da nije imao branitelja pa da je upitno koliko je razumio predmet optužnice, tijek i smisao kaznenog postupka, čime sugerira da je 2. optuženi SJ bio nesposoban da se sam brani pa da mu je trebalo postaviti branitelja po službenoj dužnosti, odnosno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP jer mu je neprimjenom odredbi ZKP povrijeđeno pravo na obranu. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je 1. optuženi SJ razumio optužnicu i sva upozorenja koja su mu davana tijekom postupka, nije se žalio da nešto ne razumije, niti je sud stekao dojam da mu nisu jasna njegova prava, odnosno ne egzistira koji od razloga iz članka 66. ZKP zbog čega bi optuženik u ovom postupku morao imati branitelja.
10. 1. optuženi SJ je izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe, izjavio na početku dokaznog postupka da priznaje počinjenje dijela terećenog kaznenog djela i to upravo u dijelu zbog kojeg je proglašen krivim. Naime, optužnicom ODO u Rijeci 1. optuženi SJ je optužen zbog počinjenja produljenog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11. koje se sastoji od tri radnje, prve počinjene organiziranjem prijevoza tri ilegalna migranta tijekom veljače 2020., druge počinjenje 17. veljače dogovaranjem prijevoza i prethodnicom istog za šest ilegalnih migranata i treće počinjene 10. veljače 2020. prijevozom tri ilegalna migranta. Prilikom donošenja prvostupanjske presude prvostupanjski sud je ispustio dio inkriminacije opisan u točki 1. optužnice i u odnosu na ovu intervenciju u činjenični opis državni odvjetnik se nije žalio, dok je u odnosu na preostali dio inkriminacije, a zbog koje je i proglašen krivim, 1. optuženi SJ priznao počinjenje terećenog kaznenog djela. Kako je optuženik priznao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, u skladu s odredbom članka 464. stavak 7. ZKP, ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, stoga njegove žalbene navode vezano uz dokazanost koristoljublja kao motiva postupanja optuženika, svijest o protupravnosti poduzetih radnji, izostanak namjere za počinjenje djela, ovaj drugostupanjski sud nije ocjenjivao.
12. Žaleći se zbog odluke o kazni 2. optuženi SJ je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno kako otegotnu okolnost cijenio migrantsku krizu jer ista nema nikakve konkretne veze sa subjektivnim obilježjima kaznenog djela, odnosno ne odnosi se na 1. optuženog SJ. Nadalje, smatra da je neosnovano kao otegotno cijenjena optuženikova osuđivanost jer je osuđivan zbog neplaćanja alimentacije, koje djelo nema nikakve veze s inkriminiranim.
13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11., prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.
14. Osnovano je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio činjenicu da je osuđivan, okolnost pojačane međunarodne migracijske krize i nekontrolirani ulazak stranih migranata. Bez obzira što nije osuđivan zbog istog ili istovrsnog kaznenog djela, činjenica osuđivanosti ukazuje na njegov prijašnji život i usklađenost ponašanja sa zakonom. Ovo znači da je do ovog postupka kršio zakonske norme i počinio kazneno djelo, da ima iskustvo sudjelovanja u kaznenom postupku no sve to nije u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da se suzdrži od činjenja terećenog kaznenog djela. Činjenica migrantske krize ispravno je valorizirana kao društvena opasnost od ovakvih kaznenih djela koja su u sve većem porastu, a kojim kaznenim djelima se narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, a time stvara i sigurnosna prijetnja njezinim građanima, njihovoj imovini kao i imovini Republike Hrvatske. Okolnost koje utječu na izbor vrste i mjere kazne su okolnosti koje suprotno tvrdnji žalitelja ne smiju predstavljati bitna obilježja kaznenog djela, već djelu daju olakšavajući, odnosno otežavajući karakter i tako usmjeravaju sud kod izbora kazne. Kao olakotno prvostupanjski je sud cijenio činjenicu da 1. optuženi SJ ima troje malodobne djece.
15. Kada se istaknute činjenice dovedu u vezu sa visokim stupnjem krivnje optuženika, odnosno da je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a da nije upitna njegova ubrojivost, da se radi o izuzetno opasnom kaznenom djelu kojim mogu biti ugroženi ljudski životi, da je optuženik, očito držeći da se radi o izuzetno dobroj zaradi, kakva se ne može ostvariti taksiranjem, odnosno redovnim radom, u dva navrata, u kratkom razdoblju prevozio migrante, a imajući na umu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, tada se kazna zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, što je gotovo u visini zakonski propisanog minimuma za ovo kazneno djelo, ukazuje primjerenom svim istaknutim okolnostima te će se takvom kaznom sigurno ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u sprečavanju optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima, ne samo domaćim državljanima, nego i strancima, na neprihvatljivost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecati na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.
17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
18. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu 1. optuženog SJ odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
