REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-320/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog LF zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-677/2021.-56 od 26. veljače 2025. u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog LF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-677/2021.-56 od 26. veljače 2025. prema optuženom LF je u skladu s odredbom članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) stavljen izvan snage kazneni nalog izdan presudom tog suda broj K-677/2021.-2 od 31. siječnja 2022. te je optuženi LF proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11. Na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11. optuženi LF je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 56. stavak 4. KZ/11. optuženiku je izrečena posebna obveza i naloženu mu da u roku šest mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu i plati oštećenoj OF, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.457,62 eura.
3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečena kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. koja mu je određena uz uvjetnu osudu.
4. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP oštećenoj OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 6.457,62 eura te je naloženo optuženiku da oštećenici na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos 6.457,62 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je oštećenica upućena da preostali dio imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 345,07 eura može ostvarivati u parnici.
5. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi LF putem braniteljice Silvije Kirin Palčić, odvjetnice u Jastrebarskom, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te imovinskopravnog zahtjeva s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači i donese oslobađajuću presudu u odnosu na optuženika.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalba optuženika nije osnovana.
10. Ukazujući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP žalitelj ističe da u prvostupanjskoj presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava, prethodno obrazloživši da ovu proturječnost nalazi u zaključku suda tko je platio postavljanje skele te da s tim u vezi iskazi oštećene ĆF i svjedoka BF nisu suglasni. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama, iz iskaza oštećene ĆF i svjedoka BF proizlazi da je oštećena FF platila postavljanje skele, a nakon zaključenja ugovora s optuženikom, iako je to bila optuženikova ugovorna obveza.
11. Nadalje, istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj nalazi u odnosu na predaju iznosa 45.000,00 kuna tvrdeći da su iskazi oštećene ĆF i svjedoka BF u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom, odnosno ugovorom o izvođenju radova od 20. kolovoza 2019. u kojem je u članku 6. naznačeno da će se avansno platiti 60%, a ostatak 2019., prvi dio nakon ugradnje stir. i mrežice, a drugi dio nakon ugradnje akril završne žbuke. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da iz ove ugovorne odredbe proizlazi da su ugovorne strane imale namjeru da se izvrši avansno plaćanje od 60% ugovorene cijene radova, ali ne i da se isto izvrši. Naime, ovu ugovornu odredbu treba povezati s iskazom oštećene ĆF koja je navela da je inzistirala da se avansno plaćanje, koje je tražio optuženik, poprati zaključenjem ugovora, iz čega pak proizlazi da je avansno plaćanje bilo izvršeno u trenutku zaključenja ugovora, u suprotnom bi stranke ugovorile trenutak plaćanja avansa, a s obzirom da su ugovorile dinamiku ostatka plaćanja cijene za izvođenje radova. Osim toga, iskaz oštećenice u tom dijelu potvrđuje svjedok BF koji je naveo kako je oštećenica na dan sklapanja ugovora optuženiku predala 45.000,00 kuna, tako da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da je avans u iznosu 45.000,00 kuna oštećenica predala optuženiku u trenutku zaključenja ugovora. Vezano uz ovaj zaključak ne postoji nikakva nelogičnost ili proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza, kako to tvrdi žalitelj.
12. U ostalom dijelu žalitelj polemizira sa zaključcima suda o utvrđenju odlučnih činjenica koja tvore obilježja kaznenog djela prijevare, što ukazuje da se prvenstveno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi žalitelj ukazuje da nije primio avans u iznosu 45.000,00 kuna, to opravdava činjenicom da nije potpisao posebnu potvrdu za prijem istog, a s obzirom da je istoga dana potpisao posebnu potvrdu na iznos 500,00 eura. Primitak iznosa 45.000,00 kuna, a kako je to već istaknuto, proizlazi iz odredaba ugovora o izvođenju radova od 20. kolovoza 2019. i iskaza oštećenice te svjedoka BF, dok primitak dodatnog iznosa 500,00 eura za troškove obavljanja pripremnih radova, a kako to proizlazi iz iskaza oštećene ĆF i svjedoka BF, je potvrđen potpisom potvrde i nije obuhvaćen ugovorom o izvođenju radova.
13. Optuženik navodi da je izveo pripremne radove u vrijednosti 500,00 eura, koji iznos ne osporava da je primio, međutim, prema iskazu oštećene ĆF, svjedoka BF i IF kojeg je optuženik angažirao na radovima iskapanja oko kuće ĆF, radovi koje je IF izvodio su mu posebno plaćeni od strane oštećene ĆF, a neposrednom izvođaču ih nije platio optuženik, već naručitelj, odnosno oštećenica.
14. Optuženik je, dakle, prema njegovoj obrani, primio 500 eura, skela za izvođenje fasade je postavljena, nakon čega se on više ne pojavljuje na gradilištu, tvrdeći da nije primio avans u iznosu 45.000,00 kuna, što je nelogično i neuvjerljivo da bi netko izvršio pripremne radove ne ugovarajući daljnji tijek radova, što također upućuje na zaključak da mu je iznos 45.000,00 kuna plaćen.
15. Analizirajući sve provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika prvostupanjski je sud zaključio da je optuženik postupao s izravnom namjerom, odnosno da je u trenutku zaključenja posla znao da neće ispuniti ugovornu obvezu preuzetu ugovorom o izvođenju radova, da je svjesno preuzeo avans u ukupnom iznosu, u protuvrijednosti, 6.457,62 eura, lažno obećavši oštećenici da će izvesti radove pa ju je na taj način doveo u zabludu, ona mu je povjerovala, platila dodatne radove, postavljanje skele, smatrajući da će potom optuženik prionuti na radove koje se obvezao izvesti, iako on stvarnu namjeru da to učini nije imao. Optuženik ne iznosi razloge nepostupanja po ugovoru koji je zaključio sa oštećenicom, ne navodi iz kojih razloga nije izradio fasadu, a što se obvezao. Osim toga, optuženik, a nakon što je oštećenica angažirala drugog izvođača, nije oštećenici na njezin poziv vratio avans, tvrdeći da je istim platio materijal, međutim, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da optuženik nije platio materijal. Osim toga, neživotno je, ako nije primio avans, kako to tvrdi, da oštećenici navodi da je platio materijal, pozivajući se na osobe kojima je navodno platio, a što je prvostupanjski sud provjerio i utvrdio da optuženik nikakav materijal nije platio. Ponašanje optuženika nakon zaključenja ugovora, posebno činjenica da nakon postavljanja skele i nedolazak do kuće oštećenice gdje je trebao izvesti radove, a potom nevraćanje primljenog avansa, pa čak niti po saznanju da je oštećenica za izvođenje radova angažirala drugu osobu kao i formalno neraskidanje ugovora s oštećenicom, također ukazuju da je optuženik u trenutku zaključenja ugovora s oštećenicom postupao s ciljem da se nepripadno materijalno okoristi u inkriminiranom iznosu odnosno s ciljem da ju prevari.
16. Optuženik se posebno ne žali zbog odluke o kazni, a kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 478. ZKP njegova žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi.
17. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio njegovu neosuđivanost što u korelaciji s njegovom životnom dobi od 54 godine u vrijeme počinjenja djela ukazuje da je predmetno kazneno djelo izolirani događaj u njegovu, inače, urednom životu, kao i loše imovinske prilike, dok je kao otegotno cijenio jačinu ugroze zaštićenog dobra, perfidnost u počinjenju djela jer je evidentno da je optuženik za sklapanje predmetnog ugovora i počinjenje djela iskoristio povjerenje stečeno preko BF kojeg je od ranije poznavao. S obzirom na istaknute, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju od šest mjeseci do pet godina, kazna zatvora u trajanju deset mjeseci primjerena je stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije. Nadalje, s obzirom na dosadašnji neporočan život optuženika, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o izoliranom ekscesu u optuženikovu životu te da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, pa mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, što je primjereno svim istaknutim okolnostima počinjenja terećenog kaznenog djela te će zajedno s posebnom obvezom iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., doprinijeti ostvarivanju svrhe kažnjavanja.
18. Iz uvoda žalbe proizlazi da se optuženik žali zbog imovinskopravnog zahtjeva, međutim, ovu žalbenu osnovu nije posebno obrazložio. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je počinjenje inkriminiranog kaznenog djela optuženik pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu 6.457,62 eura, a kako je to gore i obrazloženo, te je za taj iznos oštetio oštećenu ŽF, stoga je osnovano prvostupanjski sud dosudio oštećenici imovinskopravni zahtjev u tom iznosu. Imovinskopravni zahtjev se odnosi na naknadu štete koja je nastupila na imovini oštećene ĆF počinjenjem kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. zbog kojeg je optuženik proglašen krivim.
19. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
20. Slijedom navedenog, kako je žalba optuženika neosnovana, na temelju odredbe članka 482. odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Koraljka Bumči