REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-182/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljene AĐ i drugih zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i žalbi I. okrivljene AĐ izjavljene po branitelju Nikoli Fanuku odvjetniku iz Rijeke podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-433/2018-72 od 24. siječnja 2025., u javnoj sjednici drugostupanjskog kaznenog vijeća održanoj u prisutnosti zamjenika branitelja I. okrivljene ĐĐ, odvjetnika iz [adresa], dana 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i I. okrivljene AĐ odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-433/2018-72 od 24. siječnja 2025. okrivljene ZĐ, OĐ, SĐ i IĐ proglašene su krivima da su počinile kazneno djelo protiv imovine i to okrivljena ZĐ kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11, a okrivljena OĐ, okrivljena SĐ i okrivljena IĐ kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

1.1. Presuđeno je da su temeljem članka 228. stavak 1. u svezi stavka 52. KZ/11 okrivljena ZĐ, a okrivljena OĐ, okrivljena SĐ i okrivljena IĐ temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđene i to ZĐ na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a okrivljena OĐ, okrivljena SĐ i okrivljena IĐ svaka na kaznu zatvora u trajanju od po četiri mjeseca.

1.2. Temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenoj OĐ, okrivljenoj SĐ i okrivljenoj IĐ izrečena je uvjetna osuda, te je izvršenje izrečene kazne zatvora odgođeno za vrijeme od jedne godine, te se izrečena kazne neće izvršiti ako okrivljena OĐ, okrivljena SĐ i okrivljena IĐ u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Određeno je da se temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljenoj SĐ uračuna vrijeme provedeno u istražno zatvoru od 13. siječnja 2025. do 24. siječnja 2025, a okrivljenoj IĐ vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. siječnja 2025. do 24. siječnja 2025.

1.4. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.5. Određeno je da temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08, okrivljena MĐ, okrivljena OĐ, okrivljena SĐ i okrivljena IĐ su oslobođene plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi. Ističe kako je odluka o visini zatvorskih kazni za svaku okrivljenicu kao i odluka o uvjetnoj osudi u odnosu na II. –IV. okrivljenu neutemeljena. Navodi kako je I. okrivljena višestruko osuđivana osoba koja je u 8 navrate pravomoćno osuđena i to na zatvorske kazne. Smatra kako dosadašnje sankcioniranje kriminalnog postupanja kod I. okrivljene nije polučilo nikakve rezultate u smislu prevencije daljnjeg takvog postupanja. Ponašanje I. okrivljene ukazuje na jednu izrazitu upornost i bahatost pri počinjenju djela, te se izrečenom kaznom u trajanju od samo 7 mjeseci neće polučiti svrha prevencije daljnjeg činjenja kaznenih djela, a niti će se postići svrha generalne prevencije. U odnosu na II. do IV. okrivljenu tužitelj također smatra neprimjereno utvrđenu kaznu zatvora, jer bez obzira što se radi o maloj vrijednosti i vrsti otuđenih predmeta, iste također pokazuju upornost i bahatost prilikom počinjenja djela. Stoga smatra da će zbog tako utvrđenih kazni imenovane bez zadrške jednostavno nastaviti sa krađama kao i do sada te se neće stvoriti svijest i kod potencijalno drugih počinitelja o stvarnoj štetnosti činjenja kaznenih djela. Smatra kako je u odnosu na sve okrivljene trebalo izreći više bezuvjetne kazne zatvora, a sve u cilju specijalne i generalne prevencije. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu te I. – IV. okrivljenicama izreći više bezuvjetne kazne zatvora.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i I. okrivljena po branitelju te istu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe kako I. okrivljena ne priznaje počinjenje svih navedenih djela te kako u pobijanoj presudi nije navedeno koje je to artikle I. okrivljena navodno pokušala otuđiti. I. okrivljena smatra za djela koja nije priznala da se radi o djelima koja se progone po privatnoj tužbi odnosno da nije riječ o produljenom kaznenom djelu budući da su sva djela vremenski odvojena, te smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Smatra da je sud trebao obrazložiti zašto misli da je riječ o produljenom kaznenom djelu, jer je navedeno obrana osporavala budući da je donio osuđujuću presudu u odnosu na ta kaznena djela. Nadalje smatra kako je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci prestroga imajući u vidu vrijednost otuđenih stvari, i činjenicu da je I. okrivljena samohrana majka devetoro mlt. djece bez ikakvih primanja. Stoga predlaže prihvatiti žalbu I. okrivljene i preinačiti pobijanu presudu u skladu s žalbenim navodima ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, imajući u vidu navedene povrede odredaba kaznenog postupka.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su uredno obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske javne sjednice vijeća, a na istu zamjenik branitelja I. okrivljene odvjetnik ĐĐ po punomoći branitelja I. okrivljene AĐ odvjetnika Nikole Fanuka, dok je sjednica održana bez nazočnosti I. okrivljene i predstavnika Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu.

5. Zamjenik branitelja I. okrivljene na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća u svom izlaganju ostao je kod žalbe u njezinim najvažnijim dijelovima.

6. Nije u pravu I. okrivljena po branitelju kada tvrdi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te da nije dokazano kako je I. okrivljena uzela stvari u vrijednostima opisanim pod točkom a) izreke pobijane presude. Po stavu ovog drugostupanjskog vijeća pravilno je prvostupanjski sude utvrdio činjenično stanje, a kako je to navedeno pod točkama 4. – 8. obrazloženja pobijane presude, a koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud te se žaliteljica upućuje na isto. Također, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je I. okrivljena ZĐ djelomično priznala kaznena djela stavljena joj na teret, a dok je dio poricala. Neosnovano I. okrivljena po branitelju ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kada u izreci pobijane presude nisu navedeni pojedinačno artikli koje je I. okrivljena pokušala otuđiti. Naime, u konkretnom slučaju navode se vrijednosti otuđenih svih artikala, te ovaj sud nalazi kako nije nužno da bi morali biti pobrojeni svi artikli poimenično, već je su navedene njihove ukupne vrijednosti.

6.1. Činjenica da je I. okrivljena zaustavljena u pokušaju izlaska iz trgovine Konzum u TC „Tower Centar Rijeka“ bez plaćanja artikala od strane zaštitara ne utječe na kvalifikaciju djela u smislu da li se radi o dovršenom djelu ili pokušaju. U konkretnom slučaju I. okrivljena je u svom posjedu imala artikle, pa sukladno prihvaćenoj praksi u hrvatskom kaznenom pravu o detenciji, kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 je dovršeno kada okrivljena u svom posjedu već drži stvari. Obzirom je I. okrivljena zaustavljena od strane zaštitara na izlasku iz trgovine Konzum, ona je u svom posjedu već imala stvari koje je planirala otuđiti tako da je kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 dovršeno.

6.2. Nije u pravu I. okrivljena po branitelju kada ističe da je riječ o djelima koja se progone po privatnoj tužbi odnosno da nije riječ o produljenom kaznenom djelu, jer su sva djela vremenski odvojena. Odredbom članka 52. stavak 4. KZ/11 propisano je da ostvaruju li se radnjama navedenim u stavku 1. tog članka obilježja više istih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo će se pravno označiti uzimajući u obzir zbroj vrijednosti svih stvari, imovinskih prava i koristi pribavljenih odvojenim radnjama. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud pravno označio postupanje I. okrivljene kao kazneno djelo krađe iz stavka 228. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 obzirom je I. okrivljena s namjerom izvršila više odvojenih radnji kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, a one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu, jer su sve krađe izvršene u trgovini Konzum koja se nalazi u TC „Tower Centar Rijeka“ i to u kratkom vremenskom razdoblju od 13. siječnja do 5. ožujka 2017. Takvo postupanje I. okrivljene po stavu ovog drugostupanjskog suda čini prostornu i vremensku povezanost kao jedne cjeline radi čega je pravilno prvostupanjski sud postupanje I. okrivljene označio sukladno članku 52. KZ/11. Zbog navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a kako to neosnovano ističe I. okrivljena po branitelju. U konkretnom slučaju, u odnosu na točku a) izreke pobijane presude, postupanje I. okrivljene od 13. siječnja 2017. do 14. veljače 2017., kada je I. okrivljena u pet navrata otuđila artikle ukupne vrijednosti 2.587,25 kuna, pravilno je prvostupanjski sud isto označio kao počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

7. Prvostupanjski sud je I. -IV. okrivljenima kao olakotno cijenio da su majke mlt. djece, III. okrivljenoj SĐ da je neosuđivana, te izraženo žaljenje i kajanje, dok je otegotnim I. okrivljenoj LĐ, II. okrivljenoj OĐ i IV. okrivljenoj IĐ cijenio dosadašnju raniju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, imajući u vidu da u vrijeme izvršenja djela II. okrivljena OĐ i IV. okrivljena IĐ nisu bile osuđivane. Nadalje, imajući u vidu sve utvrđene olakotne i otegotna okolnosti, uzimajući u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, stupnja krivnje i pogibeljnosti djela prvostupanjski sud je I. okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a II. okrivljenu OĐ, III. okrivljenu SĐ i IV. okrivljenu IĐ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, uvjetno na jednu godinu, smatrajući kako će se na taj način ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

7.1. Nije u pravu Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci kada smatra da izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci I. okrivljenoj LĐ, kod iste neće polučiti rezultate u smislu preveniranja daljeg činjenja kaznenih djela, a niti će polučiti rezultate u smislu generalne prevencije. I. okrivljena ĆĐ je stavu ovog drugostupanjskog suda mlađe životne dobi (rođena 1991. godine), sa završenom osnovnom školom, nezaposlena i bez prihoda, udovica, majka devetero mlt. djece, pa imajući u vidu da je ista počinila kazneno djelo krađe u trgovini Konzum, to ovaj sud nalazi kako je pobuda na strani I. okrivljene zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba i to prvenstveno za devetero mlt. djece, tako da se žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u smislu neostvarivanja kako specijalne tako i generalne prevencije ukazuju kao neosnovani.

7.2. Nije u pravu ni I. okrivljena po branitelju kada ističe da je izrečena kazna zatvora prestroga imajući u vidu vrijednost otuđenih stvari, jer je I. okrivljena ZĐ do sada višestruko kazneno osuđivana zbog istovjetnih i istovrsnih kaznenih djela, koje osude, pa i bezuvjetne kazne zatvora, do sada kod I. okrivljene nisu utjecale da se suzdrži činjenja kaznenih djela i uskladi svoje ponašanje u skladu s pravilima zajednice u kojoj živi. Ovaj drugostupanjski sud nalazi kao će se upravo izrečenom kaznom zatvora utvrđenu po prvostupanjskom sudu ostvariti generalna i specijalna prevencija, te posebna i opća svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

8. U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci zbog odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na II. – IV okrivljenu, ovaj sud nalazi kako se radi o osobama mlađe životne dobi (rođene od 1992. -1997. godine), majkama mlt. djece, nezaposlenima, koje primaju socijalnu pomoć, odnosno radi se o osobama koje žive u teškim materijalnim uvjetima sa svojom djecom, pa imajući u vidu da su inkriminirano kazneno djelo počinile u trgovini Konzum i to u manjim novčanim iznosima, to vijeće nalazi kako će se uvjetnim osudama izrečenim od strane prvostupanjskog suda, dovoljno djelovati na II. – IV. okrivljene da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, te usklade svoje ponašanje u skladu s pravilima zajednice u kojima žive. Sud nalazi kako će se uvjetnim osudama dovoljno djelovati na II. – IV. okrivljene da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, odnosno da će se na taj način ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i I. okrivljene nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu I. okrivljene stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu ODO u Rijeci i I. okrivljene vijeće odbilo kao neosnovane i potvrdilo prvostupanjsku presudu.

U Požegi 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo