REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3590/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. i z Zagreba, Vatroslava Jagića 33 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3 isplati na ime naknade štete svotu od 14.198,09 Eur-a uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 21. svibnja 2025.godine navodi da je osiguranik tužitelja MŽ smrtno stradao dana 7.11.1985.godine u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika DŽ koji je kritičnog dana upravljao motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a koji je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. K-301/87 d 16.12.1987. za navedenu nesreću proglašen krivim i kažnjen. Rješenjem tužitelja broj MP-354419 od 22.4.1986. priznato je obitelji umrlog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu. Za razdoblje od 1.6.2022 do 30.4.2025. s osnova obiteljske mirovine ukupno je isplaćeno 14.198,09 eur, a koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Za ranija razdoblja tuženik je vodio postupke naknade štete koji su okončani presudama Trgovačkog suda u Osijeku br. P-579/18 od 11.10.2019. Odgovornost tuženika utvrđena je i presudama Okružnog privrednog suda u Zagrebu br. P-125/89 od 7.3.1989., br. P-5001/89 od 20.9.1990., br. P-38668/90 od 2.7.1991. i Općinskog suda u Zagrebu br. P-460/98 od 23.11.1998. Dana 14.5.2025. tužitelj je tuženiku uputio zahtjev za naknadu štete, što je tuženik primio ali nije podmirio dug. Slijedom navedenog temeljem odredbe čl.160 u smislu čl.161 st.3 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 1. srpnja 2025.godine tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi da uvidom u dokumentaciju proizlazi da je pokoj. osiguranik tužitelja rođen 1931., dakle isti da nije stradao u štetnom događaju bi bio u starosnoj mirovini, a koju bi mu isplaćivao upravo tužitelj, a slijedom čega tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine, nikako nije mogla izostati jer da nije bilo štetnog događaja, tužitelj bi po redovnom tijeku isplaćivao starosnu mirovinu osiguraniku. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je pokoj. osiguranik tužitelja stradao na radu, a slijedom čega tuženik drži da tužitelj u konkretnom slučaju ne trpi nikakvu štetu. Navedeno potvrđuje i činjenica da je u predmetu Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini koji se vodi pod brojem P-132/24, a odnosi se na potraživanje tužitelja za prethodno razdoblje provedeno financijsko vještačenje kojim je utvrđeno da tužitelj isplatom obiteljske mirovine ne trpi štetu.Tuženik ističe kako se na konkretan slučaj imaju primijeniti odrede Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje su bile na snazi u vrijeme pojedine isplate, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno smatra tužitelj. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.01.2022. i Rev-x-288/2018 od 25.08.2020.Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2538/2018 od 12. siječnja 2022. godine utvrdio je da je prema pravnom shvaćanju suda za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2140/2018 od dana 13.srpnja 2022. godine isti je utvrdio da je prema pravnom shvaćanju suda, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kad su izvršene isplate mirovina. Također, sukladno izvodu iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 09. lipnja 2022. godine, proizlazi da je navedeni sud promijenio dotadašnje pravno shvaćanje te isto uskladio s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tj. zauzeo stajalište da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Dakle, tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i izvršio uvid u Izvještaj na listu 3 spisa, u presudu na listu 4 do 10 spisa, u rješenje na listu 11do 14 spisa, u presude na listu 15 do 30 i 43 do 46 spisa, u obračunske isplate na listu 31 spisa, u zahtjev na listu 32 spisa i u nalaz u predmetu br. P-132/24 na listu 39 do 42 spisa,

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine pokojnog osiguranika OŽ u periodu od 1. lipnja 2022. do 30. travnja 2025. godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica vođenja postupka pred Općinskim sudom u Zlataru, kao niti činjenica vođenja ostalih postupaka, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dostavljene preslike presuda koja prileži spisu.

6.1. Uvidom u rješenje HZMO na listu 11 do 14 spisa od 22.4.1986. godine utvrđeno je da je istim određeno da je članu obitelji pokojnog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a isto nije niti sporno između stranaka.

7. Isto tako među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika.

8. U konkretnom slučaju sporna je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

9. Prvenstveno valja napomenuti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske/obiteljske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Također valja istaći da je na tužitelju teret dokaza koji bi to eventualni razmjerni iznos razlike između visine obiteljske mirovine i visine starosne mirovine bio u obvezi isplatiti tuženik (čl. 27 st.3 ZOOP-a).

12.1. Naime, teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. U konkretnom slučaju, a kao i što je već rečeno, teret dokaza leži na tužitelju, stoga s obzirom da isti nije dostavio, odnosno iznio činjenična i dokazna sredstva prikladna da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva ista obvezuje sud da se navedena tvrdnja uzme kao nedokazana.

12.2. Tužitelj radi utvrđenja spornog nije imao nikakvih dokaznih prijedloga već je samo naveo da isti trpi štetu isplatom mirovine.

13. Slijedom svega navedenog uz primjenu odredbe čl. 221 a ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27.siječnja 2026 . godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku