Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
Bjelovar
K-327/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Gregoru Sakradžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasmine Kuštelega, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika AP, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO- DO-1036/2020-1 od 18. ožujka 2020., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru Nine Đurić Bezerić, branitelja Boška Žaka, odvjetnika iz Bjelovara i optuženika, 26. siječnja 2026., a objavljene u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru Nine Đurić Bezerić i branitelja Boška Žaka, odvjetnika iz Bjelovara , 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)
optuženik AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GP i ĆP, rođene A, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa] str. 50, državljanin Republike Hrvatske, konobar, pomoćni kuhar, zaposlen kao vozač/dostavljač, s mjesečnom plaćom od 1.900,00 eur, pismen, sa završenom srednjom školom, razveden, bez djece, neosuđivan, brani se sa slobode,
kriv je
što je točno neutvrđenog dana u mjesecu travnju 2017. u Metkoviću i Starim Skucanima, u nakani da se nepripadno okoristi, kao vlasnik obrta „ [obrt]“, s predstavnikom trgovačkog društva „Nikopek“ d.o.o. MP dogovorio kupnju razne vrste robe ukupne vrijednosti u iznosu od 35.431,56 kuna, neistinito obećavši da će preuzetu robu platiti u dogovorenom roku i po dospijeću, iako je bio svjestan da to neće učiniti, u što mu je predstavnik trgovačkog društva „Nikopek“ d.o.o. ne sumnjajući u istinitost njegovih navoda povjerovao i u razdoblju od 11. travnja 2017. do 27. lipnja 2017. isporučio robe ukupne vrijednosti od 35.431,56 kuna i izdao račune - otpremnice broj: 300/P2/8, 326/P2/8, 346/P2/8, 374/P2/8, 396/P2/8, 416/P2/8, 443/P2/8, 466/P2/8, 491/P2/8, 522/P2/8, 545/P2/8 i 571/P2/8 od čega je trgovačkom društvu „Nikopek“ d.o.o. platio iznos od 2.600,00 kuna, dok iznos od 32.831,56 kuna nije platio po dospijeću, a niti do danas, pribavivši tako nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 32.831,56 kuna (4.357,50 eura), a oštetivši trgovačko društvo „Nikopek“ d.o.o. za navedeni novčani iznos,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
čime je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 (KZ/11)), pa se, na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11,
osuđuje
na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,
te mu se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a dosuđuje se imovinskopravni zahtjev na način da se optuženiku AP nalaže isplatiti oštećeniku Nikopek d.o.o. Stari Skucani iznos od 4.357,50 eura (32.831,56 kuna), u roku od 15 dana.
III. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku se nalaže posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti ove presude plati iznos od 4.357,50 eura oštećeniku Nikopek d.o.o. Stari Skucani. Upozorava se optuženik da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku ukoliko isti u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu.
IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 80,00 eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je kod ovog suda podiglo optužnicu broj KO-DO-1036/2020-1 od 18. ožujka 2020. protiv optuženika AP, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio kako se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. Na raspravi su pročitani promet po multivalutnom prometu računa poslovnog subjekta (list 13-35, 64-76), računi otpremnice (list 44-55), bjanko zadužnica (list 58- 60), potvrda o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (list 61), očevidnik o danima solventnosti (list 78-85), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŠP (list 91-94, 158), imovinskopravni zahtjev oštećenika (list 144), kartica partnera (list 160), zapisnik o ispitivanju svjedoka FP (list 164-165), izvod iz PE i KE za optuženika.
4. Iznoseći obranu optuženik je naveo kako je FP od veljače 2017. nekoliko puta dolazio u njegov Fast food i nagovarao ga da počne uzimati robu od Nikopeka, nudio mu je dobre uvjete, odgodu plaćanja 30 dana, sve bi mu bilo dopremljeno tako da nije morao ići uokolo tražiti pojedine namirnice. Uvjet je bio da preda bjanko zadužnicu na iznos od 50.000 kuna i FP mu je rekao da može uzeti robe do te vrijednosti. FP je svaki tjedan dovozio robu, a nekada i veće količine nego što ga je on tražio, na što bi rekao samo uzmi i onako ćeš to prodati. Tijekom travnja i svibnja 2017. započeli su radovi na mostu koji se nalazio 30 -40 metara od njegovog objekta i zbog prometnog kolapsa promet Fast fooda je pao za nekih 60-70 posto. U tom periodu Glamuzina je dovozio iste količine robe, a to je bila lako pokvarljiva roba. U obrtu je imao tri zaposlene osobe i zbog socijalnog momenta nije se odlučio nikome dati otkaz u nadi da će se obrt oporaviti. Obrt je zatvoren 31. prosinca 2017. i tada je Fast food nastavio raditi kao društvo Virbus semper j.d.o.o., a Fast food se i nadalje zvao [obrt]. Tako su radili nekih 17 ili 18 dana kada je Fast food konačno zatvorio i 14. veljače 2018. otišao raditi u Njemačku. Sada ima namjeru podići kredit kako bi vratio dug Nikopeku. U Njemačkoj ima male prihode, za vrijeme pandemije korone primao je 700-800 eura, pa čak 2 godine nije imao novca da se vrati u Hrvatsku. Račun obrta je bio blokiran od listopada 2017., tako da su od listopada 2017. do 31.12.2017. poslovali samo gotovinski kroz blagajnu. Misli da je račun obrta blokiran za ukupno 50.000 kuna. Nije imao namjeru nikoga prevariti, a kada je pokušao sa j.d.o.o. društvom to je bio pokušaj da na neki način nastavi poslovanje i više bi volio da je nastavio poslovanje, tj. da nije morao otići raditi u Njemačku. Ispričava se oštećenici zbog ove situacije i smatra da je problem bio u tome što nije postojala komunikacija između nje i osoba koje su vršile prodaju na terenu, tj. FP i OP. Nakon srpnja 2017. želio je i nadalje nastaviti suradnju s Nikopekom, pa su tako nastavili suradnju uz gotovinsko plaćanje. U tim trenucima nije želio prekinuti suradnju s Nikopekom i pronaći nekog drugog dobavljača. Oštećenica ga nije kontaktirala u vezi duga, a FP ga je znao pitati kada mu je dovozio novu robu da li je platio dio duga. Na pitanje državnog odvjetništva navodi kako u Njemačkoj radi kao poštar s plaćom od 1.450 do 1.600 eura, time da stanarinu plaća 600 eura. Na pitanje oštećenice navodi kako ima namjeru vratiti dug kada realizira kredit, a zahtjev za podizanje kredita je podnio prije 2-3 mjeseca, no ishođenje kredita mu je otežano zato što se u Njemačkoj našao na nekoj vrsti crne liste iz razloga što nije na vrijeme platio račun za TV pretplatu. Veće količine robe od one što su mu bile potrebne je zaprimao iz razloga što je želio zadržati određeni korektan odnos, a zapravo i ne zna zašto je zaprimao robu u količinama većim nego što su mu bile potrebne. Ako ne bi uspio ishoditi kredit smatra da će uspjeti isplatiti dug u roku od 7-8 mjeseci, a u krajnjem slučaju u roku od godinu dana. Na raspravi od 26. siječnja 2026. dodao je kako on nije pravnik i nije znao da neplaćanje računa može predstavljati kazneno djelo, te je naveo kako nažalost dug nije podmirio iako i dalje ima namjeru, podnio je zahtjev za odobravanje kredita, no dobio je odbijenicu, u međuvremenu je ostao bez posla i 10 mjeseci je bio nezaposlen te su mu se razboljeli roditelji, otac je dobio karcinom, a majka je preživjela infarkt i to mu je donijelo dodatne troškove.
5. Svjedok ŠP je navela kako je u inkriminirano vrijeme bila glavni knjigovođa u društvu Niko-pek, a to radi i sada, time da je sada i direktorica društva. To društvo ima podružnicu u Splitu, te je optuženik putem djelatnika u [adresa] HP i OP naručio robe ukupne vrijednosti 32.831,56 kuna, a radi se o repromaterijalu za Fast food ili pizzeriu. Nakon što računi nisu plaćeni nitko od djelatnika nije mogao ući u kontakt s optuženikom, time da ih je ona poticala govoreći im pokušajte ga naći da se dogovorimo i da plati. U siječnju 2018. je saznala kako je 31. prosinca 2017. zatvorio obrt [obrt] na koji je kupljena roba te otvorio drugo društvo te je u tom trenutku pustila zadužnicu na naplatu, koja zadužnica je ostala nenaplativa. Nakon toga su pokušali preko odvjetnika GP iz [adresa] tužbom doći do novaca, no utvrđeno je kako optuženik nema imovine, pa je odvjetnik savjetovao da se ne isplati tužiti. Po njenom mišljenju optuženik je sve to namjerno napravio, a s obzirom da je od cjelokupne preuzete robe platio svega 2.600,00 kuna. Pokušavali su doći do optuženika na način da je slala zaposlenike na adresu u [adresa], no isti nisu nikada uspjeli na toj adresi zateći optuženika, te ga je pokušavala kontaktirati telefonski, no i to je ostalo bezuspješno. Na pitanje držanog odvjetništva navodi kako su posao na terenu ugovarali djelatnici usmeno pa bi njoj onda dali podatke o novom kupcu, time da bi ona vršila provjere novih kupaca putem aplikacije Fininfo no to se odnosilo samo za TD, dok u odnosu na obrte, a obrt je imao i optuženik , nisu mogli vršiti nikakvu provjeru boniteta. Imali su bjanko zadužnicu od optuženikovog obrta i to su smatrali čvrstom garancijom da će roba biti plaćena. Također navodi da je ovo bio njihov prvi poslovni odnos s obrtom optuženika. Inače u poslovanju traže od kupaca da im predaju bjanko zadužnice, a ako oni to nisu u mogućnost i onda inzistiraju na sklapanje ugovora. Roba je uzimana u 12 navrata, jednom tjedno u vremenskom periodu od 11. travnja do 27. lipnja, time da je odgoda plaćanja bila dogovorena na rok od 30 dana. Iz svoje dokumentacije nalazi da je 19. lipnja platio 1.800,00 kuna, a onda u listopadu još 800,00 kuna. Optuženik ju nakon sklapanja tog posla nikada nije kontaktirao ni na koji način, te ga sada prvi puta vidi na raspravi. Na pitanje branitelja optuženika navodi da nema saznanja da bi optuženikov obrt bio u blokadi u trenutku izdavanja bjanko zadužnice. Na pitanje branitelja zašto je roba i dalje isporučivana nakon neplaćanja prvih računa svjedokinja izjavljuje da se radilo o tome da su željeli na neki način proširiti prodaju na području obale, pa su zbog toga išli u daljnje isporuke robe ne sumnjajući da računi neće biti plaćeni. Zaposlenik HP uvjeravao ih je da će optuženik na kraju platiti račune, govorio je da je to njihov čovjek i da će računi biti plaćeni. Radi se o tome da i zaposlenici djelom rade na proviziju, tako da im je u interesu prikupiti što više kupaca. Na zahtjev obrane svjedokinji se predočava dio iskaza koji je dala u prethodnom postupku u kojem je navela kako je osobno zvala optuženika na broj mobitela koji joj je dao HP, te je predmetni stalno obećavao da će platiti robu, te nije spominjao nikakve poteškoće u poslovanju, a kasnije se prestao javljati na mobitel, odnosno isključio je mobitel, te da objasni razliku u odnosu na iskaz s današnje rasprave kada je navela da nije mogla uspostaviti nikakav kontakt s optuženikom, svjedokinja navodi kako dopušta da je istina ono što je iskazala u prethodnom postupku, s obzirom da je prošlo dosta vremena od toga, a ona u svakodnevnom poslovanju kontaktira s pojedinim kupcima. Kada se svjedokinji predočava kartica partnera koju je obrana priložila na raspravi ista navodi kako su sva plaćanja od uplate od 04. srpnja 2017. broj 293 opis knjiženja 1434/P2/7 u iznosu od 1.604,34 kune vršena gotovinski. Radi se o tome da je u tom periodu od 04. srpnja 2017. do 17. listopada 2017. optuženik plaćao gotovinom za robu koju je u tom trenutku kupio i preuzeo, dok su i nadalje ostala dugovanja proizašla iz njihovog poslovnog odnosa u kojima je optuženiku bila odobrena odgodu plaćanja. Način prodaje je u stvarnosti bio identičan u smislu da su FP i njegov kolega odlazili jednom tjedno u [adresa] i prodavali robu optuženiku, s tom razlikom da se od tog trenutka od optuženika tražilo da preuzetu robu plati odmah u gotovini, tj. više mu nije bio odobren poček plaćanja. Kada se na prijedlog branitelja svjedokinji predočava dio iskaza s rasprave od 22. svibnja 2023. gdje je iskazala kako je optuženik od cjelokupne preuzete robe platio svega 2.600 kuna svjedokinja objašnjava da je tada mislila isključivo na poslovni odnos u kojem je optuženiku bio odobren poček plaćanja, a nije uzimala u obzir gotovinska plaćanja koja su se dogodila od 04. srpnja 2017. , pa nadalje.
6. Svjedok FP je naveo kako je bio zaposlenik poslovnice Niko-Pek u Splitu i stupili su u poslovni odnos s optuženikom. Odmah na početku dao im je zadužnicu, sve je pečatirao i potpisao, ali je zatražio određeni poček u plaćanju. Isporučivali su mu robu u 7-8 navrata budući da su išli jednom tjedno iz [adresa] u [adresa] kada im je izvršio prvo plaćanje, a nakon toga su mu izvršili još jednu do dvije isporuke, no kako je dug narastao, a nije više bilo plaćanja prestali su s isporukama. Osnovni razlog zašto su isporuke nastavili vršiti i nakon prvog plaćanja koje je bilo tek djelomično je taj što su imali zadužnicu pa su smatrali da im je ona dovoljno osiguranje. I nakon inkriminiranog vremena je u sklopu posla redovito dolazio u [adresa] i u tom razdoblju je pokušavao optuženika dobiti na broj telefona, na koji se nije javljao pa je otišao i na adresu gdje se nalazio njegov Fast food, gdje je primijetio da taj Fast food i nadalje radi s istim djelatnicama, no pod drugim imenom. Kada je djelatnice pokušao upitati da mu daju broj telefona od vlasnika iste su mu odgovorile kako mu ne mogu dati broj telefona od vlasnika Fast food-a. Od zadnje isporuke robe do dolaska u [adresa] kada je primijetio da Fast food posluje pod drugim imenom prošlo je moguće nekoliko tjedana. Na pitanje branitelja optuženika navodi kako je početnu komunikaciju s optuženikom uspostavio on budući da je njihov posao bio veleprodaja i tražili su moguće klijente koji se bave poslom u vezi sirovine koju prodaju. Nakon prvog kontakta koji se odvijao osobno u [adresa] i kada je optuženik predao zadužnicu ostale narudžbe vršene su na način da bi se oni javljali optuženiku dan prije nego bi kretali na put za [adresa] s upitom o vrsti i količini robe koja mu je potrebna, radilo se o namirnicama za pizzu, te ambalaži za pizzu. Tijekom kontakata s optuženikom optuženik mu se nikada nije požalio da bi bilo u poslovnim ili financijskim problemima, već se jedino sjeća da je prilikom prvog dogovora zatražio nešto duži poček plaćanja. Svaki tjedan su bile naručivane vrlo slične količine robe pa ništa nije dalo za naslutiti da bi eventualno u Fast food-u došlo do pada prometa, tj. nije bilo znakova da Fast food optuženika zapada u poslovne probleme. Uobičajna odgoda plaćanja za klijente veličine Fast food-a optuženika je bila 14 dana, dok su optuženiku odobrili odgodu 7 ili 14 dana dulje. Ne sjeća se da li je baš svaki put prije odlaska u [adresa] on telefonski kontaktirao optuženika, jer moguće da bi optuženik njega nekada i preduhitrio pozivom budući da se znalo da u [adresa] dolaze jednom tjedno. Na pitanje optuženika navodi kako se sjeća da je u blizini optuženikovog Fast food-a bila rekonstrukcija mosta, ali se ne sjeća koliko je rekonstrukcija trajala i kada se točno odvijala.
7. Tijekom postupka nije bilo sporno kako je oštećeno trgovačko društvo u razdoblju od 11. travnja 2017. do 27. lipnja 2017. isporučilo obrtu optuženika robe ukupne vrijednosti od 35.431,56 kuna (računi - otpremnice broj: 300/P2/8, 326/P2/8, 346/P2/8, 374/P2/8, 396/P2/8, 416/P2/8, 443/P2/8, 466/P2/8, 491/P2/8, 522/P2/8, 545/P2/8 i 571/P2/8) od čega je obrt optuženika platio iznos od 2.600,00 kuna, dok iznos od 32.831,56 kuna nije platio po dospijeću, a niti do danas. Sporno je bilo je li optuženik kao vlasnik obrta postupao s prijevarnom namjerom ili je do neplaćanja došlo isključivo iz razloga što je obrt optuženika zapao u poslovne probleme.
8. Teza je obrane kako do plaćanja računa nije došlo isključivo zbog poslovnih razloga, pa tako optuženik u obrani spominje kako su tijekom travnja i svibnja 2017. započeli radovi na mostu koji se nalazio u blizini fast fooda optuženika zbog čega je došlo do značajnog pada prometa. Obrt je, prema navodu obrane, radio sve do 31. prosinca 2017. kada je fast food nastavio raditi kao j.d.o.o., time da je na taj način fast food radio svega 17-18 dana nakon čega je fast food konačno zatvoren. Kao dokaz toga da na strani optuženika nije postojala prijevarna namjera obrana ističe i činjenicu da je oštećenik nastavio poslovnu suradnju s obrtom optuženika i nakon 4. srpnja 2017. u kojim situacijama je roba isporučivana optuženiku samo po gotovinskom plaćanju.
9. Analizirajući i ocjenjujući dokaze u spisu sud zaključuje kako je na strani optuženika postojala prijevarna namjera. Naime, i sam optuženik govori o tome kako je mogući uzrok nastanka većeg duga njegova obrta loša komunikacija između osoba oštećenika na terenu (FP i OP) i sjedišta oštećenika u Starim Skucanima. Upravo je, po ocjeni suda, saznanje o činjenici loše međusobne komunikacije između osoba na terenu (FP i OP) i odgovornih osoba u sjedištu društva optuženik iskoristio na načina da je preuzeo od oštećenika veće količine robe koju nije namjeravao platiti. Da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom govori, po ocjeni suda, i dio iskaza ŠP u kojem ista navodi kako joj se optuženik nakon nekog vremena uopće prestao javljati na telefon (isključio je mobitel), dok o tome da se optuženik više nije javljao na telefon govori i svjedok FP. Svjedok FP govori i o tome kako je nakon inkriminiranog vremena otišao i osobno na adresu fast fooda optuženika, kojom prilikom je primijetio da fast food radi s istim djelatnicama, ali pod drugim imenom, što je, po ocjeni suda, dodatan indicij za zaključak o postupanju s prijevarnom namjerom. Naime, prethodno navedeno ukazuje na činjenicu kako je optuženik izmjenom pravnog statusa fast fooda (iz obrta u j.d.o.o.) izvjesno pokušao izbjeći plačanje nagomilanih dugova fast fooda. Nadalje svjedok G iskazuje kako mu djelatnice fast fooda, koji je poslovao pod novim imenom, nisu željele dati broj telefona vlasnika fast fooda. Ovaj svjedok govori i o tome da mu se tijekom inkriminiranih isporuka optuženik nikada nije žalio da bi bio u poslovnim ili financijskim problemima.
10. Zbog svega prethodno navedenog sud nalazi kako je optuženik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist (okoristi se za robu vrijednosti preko 32.000,00 kn) doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu (prikazujući kako mu je poslovanje uredno i kako će preuzetu robu platiti) i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini (da mu preda robu i time sebi nanese materijalnu štetu).
11. S obzirom na sve prethodno navedeno sud ne prihvaća kako do plaćanja nije došlo isključivo zbog pada prometa fast fooda. Radovi na mostu su započeli već u travnju 2017., dok je roba uzimana i nadalje, a nije plaćena do zatvaranja fast fooda i sve do danas. Nadalje, sud nalazi kako nije uvjerljiv navod obrane da je poslovanje fast fooda nastavljeno kao j.d.o.o. kako bi se spasilo poslovanje, budući da nije jasno zašto se onda optuženik u tom periodu nije javljao na telefon ŠP i FP i zaš to djelatnice u j.d.o.o. - u nisu Glamuzini mogle dati broj telefona vlasnika društva (optuženika). Konačno, po ocjeni suda, niti činjenica da je optuženiku prodavana roba od strane oštećenika i u periodu nakon inkriminiranog za plaćanje gotovinom ne isključuje postojanje prijevarne namjere u vrijeme inkriminiranih preuzimanja robe za plaćanja s odgodom. Naime, radilo se o tome da ŠP i odgovorne osobe u društvu oštećenika nisu znale, niti su morale znati kome njihovi predstavnici robu prodaju za gotovinu, pa u tom smislu oštećeno trgovačko društvo nije niti znalo za daljnje gotovinske prodaje (nakon inkriminiranog perioda) zbog čega iste nije moglo niti obustaviti zbog neplaćanja po prethodnim računima s odgodom plaćanja.
11.1. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (bio je svjestan da poduzetim radnjama (lažnim prikazivanjem činjenica kako mu je poslovanje uredno i kako će preuzetu robu platiti), radi ostvarivanja protupravne imovinske koristi, dovodi drugoga u zabludu da na štetu svoje imovine nešto učini (da mu preda robu i time sebi nanese materijalnu štetu) , i to je htio počiniti), bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog. Naime, prema ocjeni suda optuženik je bio svjestan toga da je njegovo postupanje zabranjeno, jer se radilo o osobi optuženika koji je b io gospodarski aktivan, najprije u okviru obrta, pa u okviru j.d.o.o., pa se u tom smislu ne može prihvatiti obrana optuženika u dijelu u kojem govori kako nije znao da neplaćanje računa može predstavljati kazneno djelo.
12. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.
13. Kod odmjeravanja kazne sud na strani optuženika nije našao otegotnih okolnosti, dok mu je kao olakotno cijenjeno što izražava namjeru što prije podmiriti dug oštećeniku, zatim što se radi o zaposlenoj osobi koja se uzdržava svojim radom, te što se radi o neosuđivanoj osobi, pa sve pobrojane olakotne okolnosti, po sudu, opravdavaju odmjeravanje kazne blizu posebnog zakonskog minimuma (kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci). Pobrojane olakotne okolnosti opravdale su i izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od dvije godine, jer sud nalazi kako će se svrha kažnjavanja u konkretnom predmetu ostvariti i bez izvršenja izrečene kazne zatvora.
14. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a dosuđen je imovinskopravni zahtjev na način da je optuženiku AP naloženo isplatiti oštećeniku Nikopek d.o.o. iznos od 4.357,50 eura, a sve budući da podaci kaznenog postupka daju pouzdanu osnovu za potpuno presuđenje jer u postupku nije bila sporna visina duga.
15. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku je naložena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od osam mjeseci od pravomoćnosti presude plati iznos od 4.357,50 eura oštećeniku Nikopek d.o.o., te je optuženik upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko isti u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu.
16. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 80,00 eura (visina je odmjerena uzimajući u obzir trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka).
17. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 455. st. 1. ZKP -a.
U Bjelovaru, 27. siječnja 2026.
Sudac
Gregor Sakradžija
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijet žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA
I. Dostaviti
-ODO u Bjelovaru
-optuženik AP
-branitelj Boško Žak, odvjetnik iz Bjelovara
-oštećenica ŠP
II. Kal. 15 dana