REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1226/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja AN (nominativ NN), [adresa], J. Pucekovića 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Koprivnice, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marine Sušilović, odvjetnice u Zagrebu i zamjenika punomoćnika tuženika Duje Nazlića, odvjetnika u Zagrebu, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknaditi tužitelju ĐN iznos od 1.069,20 eura (slovima: tisuću šezdeset devet eura i dvadeset centi), sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 410,80 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2023. do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknaditi tužitelju ĐN troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,71 eura (slovima: tisuću tristo pedeset eura i sedamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 11. rujna 2022. oko 10,40 sati, u Zagrebu, na križanju Nadinske i Velikopoljske ulice dogodila prometna nezgoda koju je skrivila ŽN na način da je upravljajući svojim osobnim automobilom LJ35-HKS (SLO) udarila u osobni automobil kojim je upravljao tužitelj, NN. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, slijedom čega tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti te strah. Stoga tužitelj predlaže dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu s osnova neimovinske štete u iznosu od 2.900,00 eura. Nadalje, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u iznosu od 200,00 eura. Tužitelj se obratio tuženiku mirnim putem te mu je tuženik isplatio iznos od 2.030,00 eura. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom potražuje preostali iznos naknade štete u visini od 1.070,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2023. do isplate uvećano za troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je isplatom nespornog iznosa od 2.030,00 eura koji se odnosi na neimovinsku i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege naknadio cjelokupnu štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje daljnji iznos od 3.510,00 eura, a kada se oduzme nesporno isplaćeni iznos od 2.030,00 eura, preostaje iznos od 1.480,00 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 25. veljače 2023. do isplate i troškove parničnog postupka.

4. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, odnosno povećanju tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske štete i s osnova tuđe pomoći i njege na ročištu održanom 7. siječnja 2026.

5. Odlučujući o prigovoru tuženika valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 28. kolovoza 2024., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 40. i 41. spisa, to tužitelj ne bi mogao na ročištu održanom 7. siječnja 2026. preinačiti tužbu. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka bi iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi na temelju same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske i imovinske štete, to je takva preinaka dopuštena, a o kako je odlučeno raspravnim rješenjem od 7. siječnja 2026.

6. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, II Postaja prometne policije Zagreb od 11. rujna 2022. (list 4-5 spisa), odštetni zahtjev s potvrdom o primitku (list 7-9 spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 6.04.2023. (list 10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11-27 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti /spriječenosti za rad (list 28-29 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 46-93 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića (list 98-101 spisa).

7. Preostale dokazne prijedloge stranaka sud nije provodio s obzirom da je tijekom postupka u bitnome bila sporna visina tužbenog zahtjeva koju je sud utvrdio provođenjem medicinskog vještačenja. Nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka jer su stranke na ročištu održanom 28. kolovoza 2024. učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani po cijeni sata od 3,32 eura, dok je sud preostale okolnosti utvrdio iz spisu priležeće dokumentacije i iz provedenih dokaza.

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 2.030,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete, kao niti da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani po cijeni sata od 3,32 eura.

10. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno, opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji se tužbom potražuje.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedica štetnog događaja od 11. rujna 2022. u ukupnom iznosu od 1.480,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2023. do isplate.

12. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Augustu Mijiću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj, prema medicinskoj dokumentaciji, u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice, natučenje glave, prijelom 6. desnog rebra. Vještak je procijenio da trajne posljedice umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 5% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Radi se o pogoršanju. Primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja (neposredno tijekom ozljeđivanja). Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana u srednjem 5 dana, a u manjem 10 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko dana 50 dana. Manji bolovi ulaze u pojačane napore. Naruženja nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme liječenja u kući 30 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 14. veljače 2023.

13. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi te i sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka, stoga ga kao takvog u cijelosti prihvaća.

14. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, strah i trajne posljedice. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.900,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i boli. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođenog **.**.1968., koji je u vrijeme štetnog događaja imao 54 godina, činjenicu da će se predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Također, sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali od podnošenja tužbe do donošenja odluke. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 2.900,00 eura.

16. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno, dakle, ukupno 60 sati.

17. Stranke su učinile nespornim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 eura koju i ovaj sud nalazi primjerenom i opravdanom. Slijedom navedenog, tužitelju je s osnova tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 199,20 eura, pozivom na čl. 1095 st. 1 ZOO-a.

18. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada koja pripada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iznosi 2.099,20 eura, međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe dobrovoljno uplatio iznos od 2.030,00 eura, tužitelju pripada razlika od ukupno 1.069,20 eura.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, sud je utvrdio osnovanim iznos od 1.069,20 eura, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude, dok je u odnosu na razliku između zatraženog iznosa od 1.480,00 eura do dosuđenog iznosa od 1.069,20 eura, odnosno za iznos od 410,80 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

20. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelj je zatražio kamatu od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 25. veljače 2023. Tuženik se zatraženom tijeku zateznih kamata nije izričito protivio, a pregledom dostavljene dokumentacije, sud je utvrdio da je tuženik u to vrijeme imao na uvid cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja te da su mu bili poznati razmjeri štete koju tužitelj trpi. Slijedom navedenog, tužitelju su na dosuđeni iznos neimovinske štete priznate zatezne kamate od 25. veljače 2023. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO- a.

21. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od 25. veljače 2023. jer je sukladno nalazu i mišljenju vještaka u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku potreba za tuđom pomoći i njegom već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

22. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

23. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2023. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 72,24%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspio sa 100,00%, što ukupno iznosi 172,24%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 86,12%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 27,76%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 27,76%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 13,88% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 86,12% oduzeti postotak tuženika tj. 13,88%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 72,24%.

25. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23- dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav podnesaka od 5. prosinca 2023. i 14. svibnja 2025. (Tbr 8/1 OT), za zastupanje na dva ročišta održana 18. kolovoza 2024. i 7. siječnja 2026. od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) ukupno 600 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 1.500,00 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,81 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 1.592,90 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 72,24 % u iznosu od 1.150,71 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 200,00 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

26. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužitelja koji mu je tuženik dužan podmiriti iznosi 1.350,71 eura, dok se odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

27. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe preko dosuđenog iznosa imajući na umu vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe i donošenja presude, a sukladno Tbr. 1. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23).

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu u iznosu od 39,81 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. pun. tuženiku