Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1036/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, članici vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima PC, Tomislavu Špeharu i Domagoju Rukavini, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar u Zagrebu, protiv tuženog Wiener osiguranje, Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi naknada štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-953/2021 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-953/2021 od 22. prosinca 2023. u točkama I. i II. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je od tuženika tražila naknadu iznosa od 5.066,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. siječnja 2021. kao i isplatu troškova mirnog postupka u iznosu od 331,81 eur kao i troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana isplate, a za odvjetničke troškove od dana donošenja odluke.

2. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1057,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2023. pa do isplate.

3. U točki III. izreke odbijen je preostali zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 186,56 eura kao neosnovan.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovo suđenje te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. U bitnome tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer da ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, a što je sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na Sjednici Građanskog odjela od 5. prosinca 2013. te da tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je u nespornoj isplaćenom iznosu naknade štete sadržan PDV već da tužiteljica stječe pravo na plaćanje PDV-a na nesporno isplaćeni iznos naknade štete tek po dostavljanju dokaza o nastaloj obvezi plaćanja PDV-a.

6. Stoga tužiteljica smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužiteljici isplaćen i pripadajući iznos PDV-a jer da tuženik tijekom postupka izričito tvrdi da joj nije plaćen PDV već da bi na isplatu PDV-a tužiteljica imala pravo tek kada dostavi dokaze o nastaloj obvezi plaćanja PDV-a.

6.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje uvidom u policu osiguranja tuženika sa paketom rizika imovine broj 08-0352836-05 od 13. lipnja 2016. da je ugovor zaključen između tužiteljice kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika tužene kao osiguratelja s početkom osiguranja 13. lipnja 2016., a sa istekom 13. lipnja 2026. s uključenim rizikom potresa uz osiguranu svotu od 86.545,89 eura što među stranaka i nije sporno, da nije sporno da je tužiteljici na temelju odštetnog zahtjeva na ime osigurnine tužena u mirnom postupku isplatila iznos od 20.264,13 eura (152.680,13 kuna) te je sporno da li na taj iznos tužiteljici pripada PDV od 25% u iznosu od 5.066,03 eura ili je taj PDV uračunat u isplaćeni iznos.

9. Provedenim dokaznim postupkom i uvidom u Opće uvjete za osiguranje imovine tužene (dalje Opći uvjeti) utvrđuje da je čl. 26. st. 1. i 2. određeno da štetu utvrđuju i procjenjuju zajedno osiguranik i osiguratelj odnosno njihovi ovlašteni predstavnici, a u slučaju da se osiguranik i osiguratelj ne slože pri utvrđivanju i procjeni štete da svaka od ugovornih strana može zatražiti da štetu utvrde stručnjaci (vještaci), da spisu prileži elaborat ArhiArhProjekt broj DP1/7/20 iz svibnja 2020. kojeg je angažirala tužiteljica i koji sadrži izvješće o detaljnom pregledu obiteljske kuće nakon potresa 22. ožujka 2020. s prijedlogom sanacije oštećenja i da iz rekapitulacije sanacijskih radova potrebnih za otklanjanje nastalih oštećenja proizlazi visina troška sanacije u iznosu od 24.604,55 eura (185.383,00 kuna) što uz obračunati PDV od 25% u iznosu od 6.151,14 eura (46.345,75 kuna) iznosi 30.755,69 eura (231.728,75 kuna). Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da iz očitovanja na pritužbu u vezi s naknadnom štete po odštetnom zahtjevu od 27. siječnja 2021. proizlazi da je tuženik izvršio ponovni uvid u cjelokupni spis te da je izvršio korekciju naknade štete i da je iz obračuna naknade vidljivo da je tuženik prihvatio dostavljenu ponudu u iznosu od 30.755,69 eura što predstavlja utvrđeni iznos sanacije sa obračunatim PDV-om prema nalazu vještaka ArhiArhProjekt iz svibnja 2020. kojeg je angažirala tužiteljica, da je taj iznos umanjio za iznos amortizacije od 30% u iznosu od 9.226,70 eura (69.518,63 kune) i za franšizu u iznosu od 1.250,00 eura što čini ukupno priznatu isplaćenu štetu u iznosu od 20.264,13 eura (152.680,13 kuna), da je već isplaćen iznos od 9.469,64 eura (71.349,00 kuna) pa da za isplatu ostaje iznos od 10.794,49 eura (81.331,13 kuna).

10. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je u nesporno isplaćenom iznosu osigurnine od 20.264,13 eura već sadržan iznos PDV-a te da je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo odbiti, uključujući i zahtjev za naknadu troškova za mirno rješenje spora u iznosu od 331,81 eur sa kamatama.

11. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te navodi da je tuženik uspio u ovom postupku te da mu pripadaju troškovi sukladno Tbr. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 199,00 eura prema Tbr. 8.1. Tarife za zastav podneska od 27. listopada 2021. u iznosu od 49,75 eura prema Tbr. 8.3. Tarife, za zastupanje na ročištima 15. ožujka 2022., 1. lipnja 2022. i 8. studenog 2023. u iznosu od po 199,00 eura uvećano za troškove PDV-a odnosno ukupno 1.057,19 eura.

12. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13., 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužiteljica tvrdi da kao oštećena ima pravo na naknadu štete koja uključuje porez na dodanu vrijednost iako nije popravila oštećenu stvar jer je sud prvog stupnja pravilno temeljem priložene dokumentacije utvrdio da je tužiteljici priznat PDV u obračunu naknade štete koja joj pripada temeljem nalaza ArhiArhProjekt iz svibnja 2020. koji je dostavila tužiteljica tijekom postupka, a koji nalaz u cijelosti je prihvatio sud kao vjerodostojan.

14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljici isplaćena naknade štete sukladno čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) jer je tužiteljici isplaćena potpuna naknade štete na način da se njezina materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Stoga odluka suda prvog stupnja je sukladna pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-x-341/10 od 12. rujna 2013. te je sukladna i shvaćanju na koji se poziva tužiteljica i to sa IV. Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. da oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke popravljanja stvari. Stoga je sud prvog stupnja temeljem navedenog elaborata ArhiArhProjekt pravilno utvrdio da visina troškova sanacije iznosi 24.604,55 eura, da troškovi PDV-a iznose 6.151,14 eura što ukupno iznosi 30.755,69 eura, da je nakon pritužbe tužiteljice tuženik prihvatio dostavljenu ponudu u iznosu od 30.755,69 eura koji iznos je umanjio za iznos amortizacije od 30% u iznosu od 9.226,70 eura te za franšizu u iznosu od 1.250,00 eura, da je već isplaćeno tužiteljici 9.469,64 eura i da je za isplatu ostalo 10.794,49 eura.

15. Stoga protivno žalbenim navodima tužiteljice da sud nije utvrdio tijekom postupka pripada li tužiteljici pravo na PDV na plaćeni iznos ili ne, pravilno je utvrdio da tužiteljici je prilikom utvrđivanja štete uzet u obzir trošak PDV-a kako je to obrazloženo u elaboratu ArhiArhProjekt pri čemu nisu od utjecaja navodi tuženika tijekom postupka, da tužiteljica nema pravo na PDV jer da nije dostavila račun za popravak.

15.1. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku, pravilno je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, uključujući i zahtjev za mirno rješenje spora sa kamatama, sve primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovanu trebalo je odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I i II izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki III izreke ostaje neizmijenjena.

17. Tužiteljici nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela u žalbenom postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Kristina Vukelić Aničić