Poslovni broj Gž-707/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], **.**.2018., kojeg zastupa punomoćnica Sandra Šimunić-Mamić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi prestanka uznemiravanja imisijama, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P-2431/2024-14 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 2431/2024-14 od 23. svibnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni postavljen prozor i ventilacijski otvor postavljen na sjevernoj strani nekretnine u njegovom vlasništvu a koja je opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] , ZU 2429. k. o. [katastarska općina], odnosno na južnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da tuženik JA prestane s daljnjim uznemiravanjem tužitelja u njegovim vlasničkim pravima i ovlaštenjima.

II Dužan je tuženik roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju nadoknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa isplate."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga, naznačujući da je sud počinio bitnu povredu odredbi ZPP-a i pogrešno primijenio materijalno pravo. Na ročištu 20. veljače 2025. sud je donio rješenje kojim je odredio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, te je naložio tužitelju uplatiti na ime troškova vještačenja iznos od 1.500,00 EUR u roku od 15 dana. Rješenjem od 10. travnja 2025. sud je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta. Na ročištu 15.svibnja 2025. tužitelj je molio da mu se udijeli dodatni rok radi uplate predujma, uz obrazloženje da nije financijski bio u mogućnosti podmiriti određene troškove vještačenja . Sud je navedeno odbio i zaključio raspravljanje. Trošak vještačenja za provođenje vještačenja po dva sudska vještaka, geodetu i vještaku građevinske struke previsoko je određen i nije u skladu s Pravilnikom o troškovima vještačenja . Uobičajena cijena provođenja vještačenja je od 300,00 EUR do 500,00 EUR po vještačenju. Rješenjem o odustanku od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta , sud je povrijedio odredbe Zakona o parničnim postupku, a posebne odredbe iz čl. 256. ZPP-a odnosno čl. 249. st. 2 i 3. ZPP-a. Tužitelj iz opravdanih i objektivnih razloga nije postupio prema nalogu suda, pa je sud trebao narediti tužitelju da plati određenu svotu u roku od 8 dana što je propustio učiniti.

Sud je rješenjem odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta , ali nije odustao od izvođenja dokaza vještačenjem, pa je i takvo rješenje opterećeno bitnim povredama. Sud je povrijedio i zajamčeno ustavno pravo tužitelja na pristup sudu jer je onemogućio tužitelju da u skladu s Ustavom i odredbama ZPP -a dokazuje svoje tužbene navode i ostvari sudsku zaštitu. Provedeni su personalni i materijalni dokazi iz kojih je sasvim dovoljno bilo za zaključiti o tome da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, pa je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Presuda je opterećena bitnim povredama, jer sud nije proveo pravilnu analizu svih dokaza zasebno i zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, zapravo ih nije uopće analizirao, već je jednostavno odbio tužbeni zahtjev zbog neprovođenja dokaza očevidom na licu mjesta. Pobija se i odluka o troškovima postupka, budući će ista ovisiti o odluci o meritumu spora. Predlaže se usvojiti žalbene razloge, ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet na ponovljeni postupak i provesti sve predložene dokaze, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

5. Tužitelj tužbom traži da se naloži tuženiku, da u roku od 8 dana ukloni postavljen prozor i ventilacijski otvor postavljen na sjevernoj strani nekretnine u njegovom vlasništvu, a koja je opisana kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2429 k. o. [katastarska općina], odnosno na južnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da tuženik prestane s daljnjim uznemiravanjem tužitelja u njegovim vlasničkim pravima i ovlaštenjima.

6. Prvostupanjski sud je između ostalog u obrazloženju presude naveo:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja radi zaštite od uznemiravanja vlasništva nekretnine uslijed štetnih imisija koje u vidu neugodnog mirisa dolaze sa prozora i ventilacijskog otvora postavljenog na sjevernoj strani nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, na njegovu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na način da tuženik ukloni postavljeni prozor i ventilacijski otvor, te prestane s daljnjim uznemiravanjem tužitelja

- da je tuženik naveo da su točni navodi da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake č.z. 862/7, k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik č.z. 862/4 i č.z. 862/5, k.o. [adresa]

- da su neistiniti svi ostali navodi da bi iz nekretnine tuženika izlazila bilo kakva štetna imisija prema nekretninu tužitelja

- da je tuženik iznenađen tužbom koja je podnesena bez ikakvog činjeničnog i pravnog osnova

- da nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tuženik vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se na nekretnini tuženika koja graniči sa nekretninom tužitelja nalazi prozor na WC-u te dvije ventilacijske cijevi

- da je sporno dospijevaju li sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja neugodni mirisi

- je li se može takva pojava podvesti pod pojam štetnih imisija

- jesu li imisije prekomjerne ili nedopuštene, te je li tuženik u obvezi ukloniti postavljeni prozor i ventilacijski otvor postavljen na svojoj nekretnini

- da je tuženik u predmetnoj nekretnini imao ugostiteljski objekt pod nazivom [obrt], u kojem je poslovao sezonski, od 1. lipnja do 30. lipnja, te u istome obavljao poslove usluživanja pića i napitaka u zatvorenom prostoru

- da prostor ispunjava minimalne tehničke uvjete propisane za tu vrstu djelatnosti, što je utvrđeno iz rješenja Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji Klasa: UP/I-335-02/12-02/0025, Urbroj: 2181-01/08-02-12-004 od 21. lipnja 2012.

- da je za predmetni prostor provedeno ispitivanje ventilacije za koju je utvrđeno da izmjerena vrijednost zadovoljava normative utvrđene pravilima zaštite na radu, a kako to proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju ventilacije tvrtke Atesti i zaštita d.o.o., Zap.br. 1063/12 od 16. travnja 2012.

- da je iz iskaza svjedoka PA utvrđeno da je jednom prilikom kada je došao kod tužitelja osjetio ogroman smrad, da se radilo o smradu kanalizacije, a da mu je tužitelj rekao da je to tuženik otvorio dvije tri cijevi iz kojih je očito dopirao taj smrad

- da iz iskaza svjedoka FA utvrđeno da je isti 2024. u vanjskom dvoru poslovnog prostora tužitelja montirao klimatizacijski uređaj i da je tada osjetio veliki smrad koji je dopirao odnekud

- da je tužitelj sasjekao trstiku s kojom je njegov dvor ograđen , te je uočio da na nekretnini tuženika postoji prozor sa tri otvora, pa su oni zaključili da očito otuda dolazi taj smrad

- da je iz iskaza svjedoka VA utvrđeno da je konobario u objektu tuženika kao sezonski radnik, da mu je poznato da objekt graniči sa nekretninom u vlasništvu tužitelja na kojem dijelu je oduvijek bio ženski wc koji je imao prozor koji gleda prema nekretnini tužitelja

- da nikada nije osjetio nikakve neugodne mirise koji bi dopirali vani

- da je iz iskaza svjedoka TA utvrđeno da je 2007. radio na lokalu tuženika i to u predmetnom WC-u, u kojem je mijenjano sve vodovodne električne cijevi, tijekom kojeg izvođenja radova nije primijetio nikakve neugodne mirise

- da su u wc-u postojale dva ili četiri ispušna ventila, te se ništa novo nije dodavalo ili radilo.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže navodeći da je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka graditeljske i geodetske struke, jer tužitelj nije u određenom roku uplatio predujam za troškove izvođenja tog dokaza, iako je uredno upozoren da će sud u slučaju neplaćanja navedenog iznosa odustati od izvođenja navedenog dokaza.

8. Nadalje navodi da prema čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije), dok prema st. 2. istoga članka, vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Također, čl. 110. st. 4. ZVDSP-a propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajem ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., (neposredne imisije) , pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta. Imisije su fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom, a mogu biti dim, neugodni mir isi, buka, ćađa, otpadne vode i slično.

9. Sud navodi da pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva radi prestanka uznemiravanja štetnim imisijama poduzimanjem određenih radnji za otklanjanje uzroka takvih imisija, u ovom slučaju, uklanjanjem prozora i ventilacijskih otvora, jest utvrđenje postojanja prekomjernih imisija u smislu čl. 110. st. 1. ZVDSP -a, odnosno dolazi li na nekretninu tužitelja prekomjerna količina neugodnog mirisa s obzirom na namjenu kakva je primjerena tuženikovoj nekretnini te s obzirom na vrijeme i mjesto u kojem bi se moglo ocijeniti jesu li takve imisije prekomjerne ili ne.

10. Prvostupanjski sud navodi da ocjena postojanja pretpostavki se može utvrditi isključivo odgovarajućim vještačenjem. Okolnost da su neki od saslušanih svjedoka svjedočili da su ulaskom u prostor tužitelja osjetili neugodan miris u smislu smrada, za kojeg pretpostavljaju da dolazi sa nekretnine tuženika, ne bi mogao biti osnov za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na imisiju prekomjernog mirisa, već bi navedeno valjalo utvrditi odgovarajućim vještačenjem. Doživljaj mirisa kao ugodnog ili neugodno je subjektivne naravi, te je kod svake osobe drugačiji.

11. Sud navodi da je tužitelj predložio dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke i građevinske struke, međutim u određenom roku nije uplatio predujam za pokriće troškova izvođenja takvog dokaza, pa je sud pozivom na čl. 153. st. 3. ZPP-a odustao od izvođenja takvog dokaza.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj ni do zaključenja glavne rasprave nije uplatio predujam, pa se navodi tužitelja i prijedlog za udjeljivanje dodatnog roka, ukazuju neosnovanim, a sud je odluku donio vodeći se načelima svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka, te činjenicom da se i suprotna strana tome izričito protivila.

13. Tužitelj na kojem je teret dokaza, nije dokazao da sa nekretnine tuženika na njegovu nekretninu dopiru neugodni mirisi koji predstavljaju prekomjernu imisiju u smislu čl. 110. ZVDSP-a, pa je sud odbio tužbeni zahtjev radi uklanja postavljenog prozora i ventilacijskog otvora na nekretnini tuženika.

14. Temeljem čl. 153. st. 1. i 3. ZPP-a kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova, a što prvostupanjski sud nije učinio. Tužitelj je na ročištu 21. studenog 2024. predložio očevid na licu mjesta uz vještaka odgovarajuće struke, da bi sud rješenjem s istog ročišta odredio provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke.

15. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Prvostupanjski sud je odredio provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, nakon što je punomoćnik tužitelja predložio očevid na licu mjesta uz vještaka odgovarajuće struke. Sud navodi da nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tuženik vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je nejasno za utvrđivanje kojih činjenica je određeno vještačenje po vještaku geodetske struke. Nadalje, sud navodi da tužitelj nije dokazao da sa nekretnine tuženika na njegovu nekretninu dopiru neugodni mirisi , koji predstavljaju prekomjernu imisiju, a sporno je da li se ta činjenica može utvrditi građevinskim vještačenjem. Zbog ukazanog ne može se za sada prihvatiti stav prvostupanjskog suda da tužitelj ni do zaključenja glavne rasprave nije uplatio traženi predujam u iznosu od 1.500,00 EUR, jer je nejasno za koja vještačenja i u kojem iznosu je trebao uplatiti predujam, odnosno koje bi se relevantne činjenice utvrdile tim vještačenjima.

16. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da sud nije analizirao provedene dokaze, već je odbio tužbeni zahtjev zbog neprovođenja dokaza očevidom na licu mjesta , ne navodeći koje bi to činjenice utvrdio određenim vještačenjem.

17. Zbog svega navedenog, u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utvrđene ovom drugostupanjskom odlukom te će vodeći računa o proturječnostima na koje mu je ukazano ovom odlukom ocijeniti provedene dokaze u postupku. Nakon što prvostupanjski sud postupi po ovoj uputi, bit će u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

19. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova, odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II . izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina