Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1120/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ema Kolobari, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, OIB: 66896155710, zastupanog po punomoćnici Tini Čemeriki, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2464/2023-19 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Doma zdravlja Zagreb-zapad kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2464/2023-19 od 19. srpnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja presudio je:

„I./Utvrđuje se ništavom Odluka o zahtjevu za zakup poslovnog prostora Upravnog vijeća Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, KLASA: 020-01/22-01/01, URBROJ: 251-12- 02-22-23-10 od 19.12.2022.

II./Utvrđuje se ništavom Odluka o zahtjevu za zakup poslovnog prostora Upravnog vijeća Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, KLASA: 020-01/23-01-01, URBROJ: 251- 12-01-23-26-9 od 01.03.2023.

III./ Nalaže se tuženiku donijeti novu Odluku sukladno članku 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine br. 100/2018., 125/2019., 133/2020., 147/2020., 136/2021., 119/2022.)

IV/. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od u roku od 15 dana.

V./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničkog troška u cijelosti.„

2. Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do

3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) a pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti pobijanu presudu preinačiti na način da se ukine pobijana presuda i odbaci tužba, podredno da se preinači presuda i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan ili da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova parničnog postupka,

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavom Odluku o zahtjevu za zakup poslovnog prostora, KLASA: 020-01/22-01/01, URBROJ: 251-12-02-22-23-10 od dana 19. prosinca 2022. godine i Odluku o zahtjevu za zakup poslovnog prostora, KLASA: 020-01/23-01-01, URBROJ: 251-12-01-23-26-9 od 01. ožujka 2013. Upravnog vijeća DZ Zagreb-zapad, te radi donošenja nove Odluke sukladno odredbama čl. 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti- ("Narodne novine", broj 100/18, 125/19, 133/20, 147/20, 136/21 i 119/22 - dalje ZZZ).

6. Izreka prvostupanjske presude je razumljiva, stavak III. izreke je provediv te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP.)

7. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena time što se točka III. izreke poziva na ZZZ koji više nije na snazi, te da bi trebalo primijeniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 100/18, 125/19, 133/20, 147/20, 136/21, 119/22, 33/23 i 36/24) Naime, radi se o istom ZZZ koji je u "Narodnim novinama", broj 33/23 i 36/24 dopunjen i izmijenjen. Pri tome odredba čl. 268. ZZZ na koju se poziva tužiteljica niti jednom od ove dvije novele nije promijenjena.

8. Nije počinjena niti nitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju ukazuje žalba tuženika. Naime, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u tužbi u istovjetnom sadržaju (list 9-10 spisa) o kojem tužbenom zahtjevu je sukladno čl. 2. st. 1. ZPP odlučio sud prvog stupnja.

9. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

10. Pravilno je sud prvog stupnja, odlučujući o prigovoru nedostataka pravnog interesa kod tužiteljice, utvrdio da bez odluke upravnog vijeća, kojom se tužiteljici odobrava zakup poslovnog prostora, tužiteljica ne može nastaviti s obavljanjem djelatnosti, slijedom čega tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem ništetnom takve odluke, da bi tuženik potom mogao donijeti novu odluku sukladnu zakonu. Pri tome pravilno sud prvog stupnja i navodi da se u tužbenom zahtjevu ne traži samo utvrđenje ništetnim odluke već i nalog tuženiku da u skladu sa zakonom donese i novu odluku.

11. Nadalje, valja istaći da okolnost da sud prvog stupnja nije izrijekom naveo u obrazloženju svoje odluke da ne prihvaća prigovor nedostatka pravnog interesa, ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, budući je sud prvog stupnja, nakon istaknutog prigovora nedostataka pravnog interesa od strane tuženika, nastavio postupak i donio meritornu odluku što sve ukazuje da je prigovor nedostataka pravnog interesa ocijenio neosnovanim.

12. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da okolnost da u izreci nije jasno naveden rok u kojem je tuženik dužan donijeti novu odluku dovodi do nezakonitosti prvostupanjske presude. Nadalje, pozivanje na čl. 268. ZZZ te svi dokazi i utvrđene činjenice iznijete u ovom postupku jasno određuju o kakvoj se odluci radi.

13. Suprotno žalbenim navodim tuženika sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

14. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 268. st. 1. i 4. ZZZ kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Naime, nakon nesporno utvrđenih činjenica da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, gdje kao magistra farmacije obavlja ljekarničku djelatnost u ljekarni tuženika na adresi sjedišta tuženika temeljem zaključenih Ugovor o radu na određeno vrijeme od 31. siječnja 2014., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 26. veljače 2014., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 25. ožujka 2014. i dodatak tom ugovoru od 31. ožujka 2014., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22. travnja 2014. i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja2021.,da je tužiteljica je na temelju članka 268. st. 4. ZZZ, dana 28. listopada 2022. godine, podnijela tuženiku zahtjev za zakup poslovnog prostora – ljekarne u [adresa] u kojem obavlja zdravstvenu djelatnost u radnom odnosu, da je Upravno vijeće tuženika Odlukom o zahtjevu za zakup poslovnog prostora, KLASA: 020-01/22- 01/01, URBROJ: 251-12-02-22-23-10 od dana 19. prosinca 2022. godine odbilo je zahtjev tužiteljice, da je na temelju prigovora tužiteljice protiv Odluke od 19.12.2022., Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba uputio je Upravnom vijeću tuženika zahtjev za preispitivanje zakonitosti i osnovanosti Odluke od 19.12.2022., te da je dana 1. ožujka 2023. godine Upravno vijeće tužitelja donijelo je novu Odluku o zahtjevu za zakup poslovnog prostora, KLASA: 020-01/23-01-01, URBROJ: 251-12-01-23-26-9 kojom odbija zahtjev tužiteljice , pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 261 ZZZ te prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Naime, odredbom čl. 261. ZZZ propisano da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ZZZ. Prema odredbi st. 2. istog članka zdravstveni radnici iz stavka 1. ZZZ nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno privatnoj praksi iz čl. 46. st. 3. ZZZ na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ZZZ. Upravno vijeće doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezno je donijeti odluku iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika (čl. 261. st. 4.).

17. Pravilno primjenjujući navedene odredbe ZZZ, sud prvog stupnja je utvrdio da da namjera zakonodavca, donošenjem citiranog propis, nije bila zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa prostora, koji je u vlasništvu ljekarničke zdravstvene ustanove nastavak obavljanja djelatnosti učiniti ovisnim o diskrecijskoj odluci ljekarničke zdravstvene ustanove te da stoga tuženik nije imao zakonsku mogućnost donijeti odluku o odbijanju zahtjeva za davanje u zakup ljekarne jer ga odredbe na to ne ovlašćuju u situaciji kad je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi na osnovu zakupa, odlučila nastaviti obavljati tu djelatnost o čemu je na vrijeme obavijestila tuženika, a postupajući protivno navedenoj zakonskoj odredbi odluke Upravnog vijeća Doma zdravlja Zagreb-zapad su ništetne.

18. Pri tome je svoju odluku sud prvog stupnja temeljio i na konačnom prijedlogu Zakona o zdravstvenoj zaštiti u kojem prijedlogu ovlašteni predlagatelj tumači pojedine odredbe ZZZ, kao i na mišljenju Ministarstva zdravstva od 6. studenog 2019. te iskazu svjedokinje DT, koja je bila članica radne skupine za donošenje navedenog ZZZ.

19. Vezano uz žalbeni navod tuženika da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer iz presude nije jasno na koji način je sud prvog stupnja utvrdio na kojem području tuženik obavlja djelatnost , koji broj ustanova ima i koliko ljekarni, valja istaći da je sud prvog stupnja pravilno naveo da čl. 103. st. 3. ZZZ nigdje kao kriterij ne spominje područje pojedine četvrti odnosno lokacije, već je kriterij čitavo područje doma zdravlja, u konkretnom slučaju područje tuženika. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja navodi dopisom koji Ministarstvo zdravstva koje je dostavilo tijelima regionalne samouprave odnosno županijama i Gradu Zagrebu Klasa: 011- 02/18-02/214, Urbroj: 534-03-1-2/1-19-02 od 4. siječnja 2019. proizlazi da Ministarstvo spomenutim tijelima daje upute i tumačenje za provedbu Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ministarstvo zdravstva u navedenom dopisu elaborira upravo primjenu čl. 103. st. 3. istog Zakona te navodi da se odluka osnivača odnosi na djelatnosti koje pruža dom zdravlja na svojem području, a ne na pojedinačne lokacije u Mreži javne zdravstvene službe i ne nužno na područje jedinice područne regionalne samouprave jer će u slučajevima kada na području jedne jedinice područne (regionalne) samouprave djeluje više domova zdravlja osnivač donijeti odluku za svaki od domova zdravlja i to vezano uz područje na kojem pojedini dom zdravlja obavlja djelatnost.

20. Pri tome okolnost da je sud prvog stupnja propustio izrijekom nabrojiti koji su to prostori ne dovodi do toga da bi činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

21. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da ne postoji niti jedna zakonska osnova po kojoj bi tuženik bio u izričitoj obvezi tužiteljici dati ljekarnu u zakup.

22. Naime, odredba čl. 261. ZZZ je prisilni propis, te je zakonodavac mogućnost izbora prepuštena isključivo zdravstvenim radnicima, pa i tužiteljici. Za njih norma nije imperativne naravi jer im pruža mogućnost izbora. Međutim, za tuženika kao ljekarničku zdravstvenu ustanovu, navedena norma predstavlja prisilni propis. Na tuženiku nije pravo izbora nastavka djelatnosti u prostoru u njegovom vlasništvu u kojem se takva djelatnost do donošenja zakona obavljala, već je njemu normom nametnuta obveza i dužnost da nastavi sa zakupnim odnosom, a kada je to izabrao zdravstveni djelatnik.

23. Pri tome valja ukazati tuženiku da sana okolnost da u ZZZ nije navedeno da „mora“ dati poslovni prostor u zakup ne utječe na njegovu obvezu da to učini. O tome predstavlja li neka norma prisilnu normu stav je zauzeo i Ustavni sud u svojoj odluci U III-3886/12 od 17. siječnja 2013.

24. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u drugim predmetima npr. pred Upravnim sudom jer, u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

25. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica kao i njegovo tumačenje materijalnog prava koji se ne mogu prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, kao i primjenu materijalnog prava tuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

26. Iako je tuženik naveo da presudu pobija u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka. Pri tome valja istaći da sud prvog stupnja nije u presudi naveo iznos troškova koje je tuženik dužan platiti tužiteljici te da ovaj sud taj dio nije niti imao priliku ispitivati.

27. Kako je neosnovana žalba tuženika to je neosnovan i njihov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, te je sa istim odbijen. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u postupku.

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina