Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3996/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KB, zbog prekršaja iz članka 48. a stavka 1. alineje 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/13., 36/15., 46/17. i 152/22.) i članka 115. stavka 1. podstavka 24., 25. i 26. i stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 41/18., 98/19., 30/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: 31. Pp-1763/2023-6 od 22. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljeni KB proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom od 200,00 (dvjesto) eura, zbog prekršaja iz članka 48. a stavka 1. alineje 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, dok je, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 24., 25. i 26. i stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, s obrazloženjem da se navedeni prekršaj nije mogao na nesporan način utvrditi pa je primijenio načelo in dubio pro reo, a koja oba prekršaja su opisana u izreci.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude kojim je okrivljenik oslobođen od optužbe, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji, ističući kako je prvostupanjski sud donio odluku bez saslušanja okrivljenika te nije uvažio činjenicu da se samim inspekcijskim nadzorom od strane tužitelja nije obuhvatio samo konkretan prijevoz tereta konkretnim vozilom tog konkretnog dana 4. svibnja 2022., već je obuhvaćen i inspekcijski nadzor korištenje predmetnog vozila unatrag 28 dana, gdje je okrivljenik sam izjavio da tim vozilom obavlja prijevoz tereta za vlastite potrebe.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba je neosnovana.

5. U povodu pravodobne žalbe tužitelja, ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) i ocijenio da je prvostupanjski sud, u odnosu na djelo opisano pod točkom II./ izreke, pravilno donio odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe, jer nije dokazano da bi počinio djelo za koje se optužuje.

6. Naime, okrivljenik je u postupku dostavio pisanu obranu u kojoj izričito poriče da bi počinio predmetno djelo, ističući kako konkretne zgode, na dan 4. svibnja 2022., nije obavljao prijevoz za vlastite potrebe, kako mu se stavlja na teret, već prijevoz za osobne potrebe, dok se inspektor SB, ispitan kao svjedok, nije mogao izjasniti o kojoj se vrsti prijevoza konkretrne zgode radilo jer je prema teretu koji je okrivljenik prevozio, isti mogao obavljati i prijevoz za osobne potrebe i prijevoz za vlastite potrebe, a što je trebalo biti dokumentirano na odgovarajući način. Međutim, s obzirom da vozač u vozilu navedene zgode nije imao potrebnu dokumentaciju, a za što je i kažnjen pod počkom I./ izreke prvostupanjske presude, te da je okrivljenik dao svoju obranu i poricao je krivnju, a da se zapisnik o inspekcijskom nadzoru ne može koristiti kao dokaz u postupku, u dijelu u kojem je uzeta izjava vozača, jer vozač nije uredno upozoren kao svjedok pa je u tom dijelu zapisnik nezakoniti dokaz, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koji se tereti.

7. Stoga, neosnovano žalitelj smatra da nije bilo uvjeta za oslobađanje okrivljenog od optužbe za prekršaj opisan pod točkom II./ izreke, jer prvostupanjski sud nije imao na raspolaganju drugih raspoloživih dokaza za provođenje u dokaznom postupku, a koji bi mogli dovesti do drukčije odluke o krivnji okrivljenika, te je za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, s kojima se slaže i ovaj sud.

8. Stoga, kako na temelju provedenih dokaza, nije utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 115. stavka 1. podstavka 24., 25. i 26. i stavka 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, prvostupanjski sud je, u nedostatku dokaza, pravilno okrivljenog KB za navedeni prekršaj oslobodio od optužbe.

9. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.