REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-152/2021-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika VK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Milica Đurđević, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika zastupnika tužitelja OK i punomoćnice tuženika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku VK iseliti iz nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 85. Suvlasnički dio: 0,66/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-85) Dvoipolsobni stan u III. (trećem) katu oznake S62 i spremište u podrumu oznake SP62, ukupne površine 78,45 m2, diletacija B, Horvaćanska 162, koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to dvije stambene zgrade i dvorište u ul. Kuzminečka 6, Horvaćanska 162 i 164 i Lopatinečka 17, površine 928 čhv odnosno 3339 m2, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 398,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 85. Suvlasnički dio: 0,66/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-85) Dvoipolsobni stan u III. (trećem) katu oznake S62 i spremište u podrumu oznake SP62, ukupne površine 78,45 m2, diletacija B, Horvaćanska 162, koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to dvije stambene zgrade i dvorište u ul. Kuzminečka 6, Horvaćanska 162 i 164 i Lopatinečka 17, površine 928 čhv odnosno 3339 m2, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koju koristi tuženik na temelju ugovora o najmu sklopljenog 26.5.2008. Međutim, predmetni ugovor je u međuvremenu prestao iz razloga što je rješenjem Sigurnosno-obavještajne agencije od 9.4.2019. tuženiku u toj agenciji prestala služba s danom 31.7.2019. odlaskom u starosnu mirovinu. Iako je postojala obveza tuženika nakon prestanka najma stan vratiti tužitelju, to isti usprkos višekratnim traženjima odbija učiniti. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti iseljenje i predaja gore opisane nekretnine-stana u posjed tužitelju uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da predmetni ugovor o najmu nije sklopio s tužiteljem, već sa Sigurnosno obavještajnom agencijom kojoj bez obzira na umirovljenje plaća sve obveze iz tog ugovora. Isti je 9.3.2015. uz suglasnost te agencije podnio zahtjev za otkup stana sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske, a o kojem zahtjevu još nije odlučeno. Stoga predlaže prekinuti postupak do donošenja odluke o tom zahtjevu. Ističe i prigovor poštivanja prava na dom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o najmu stana od 26.5.2008., rješenje Sigurnosno-obavještajne agencije od 9.4.2019. klasa:

110-06/19-01/11, dopise iste agencije od 24.6.2019., 2.9.2019. i 20.1.2020., zahtjev za mirno rješenje spora, dopise Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 9.3.2015. s ponudom o načinu plaćanja cijene stana sukladno Odluci o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske i 19.4.2018. s popisom potrebne dokumentacije, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.

Vrapče Novo, saslušan je tuženik.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ovdje tužitelj Republika Hrvatska uknjižena kao vlasnik nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 85. Suvlasnički dio: 0,66/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-85) Dvoipolsobni stan u III. (trećem) katu oznake S62 i spremište u podrumu oznake SP62, ukupne površine 78,45 m2, diletacija B, Horvaćanska 162, koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to dvije stambene zgrade i dvorište u ul. Kuzminečka 6, Horvaćanska 162 i 164 i Lopatinečka 17, površine 928 čhv odnosno 3339 m2, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica]. Takvo vlasništvo tužitelja tuženik nije posebno niti osporavao.

7. Nadalje, nije sporno da su Republika Hrvatska, Sigurnosno- obavještajna agencija (dalje: Agencija) u svojstvu najmodavca i ovdje tuženik u svojstvu najmoprimca 26.5.2008. pod oznakom klase: 011-06/08-01/21 sklopili ugovor o najmu prethodno opisanog stana. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme uz tuženikovu obvezu plaćanja najamnine i ostalih troškova vezanih uz stanovanje. Prema odredbi čl. 12. st. 2. ugovora kada najmoprimcu radni odnos kod najmodavca prestane po bilo kojoj drugoj osnovi, osim osnova iz prethodnog stavka (smrt najmoprimca), taj ugovor prestaje zadnjeg dana u mjesecu u kojemu je najmoprimcu prestao radni odnos kod najmodavca. Prestankom najma tuženik se kao najmoprimac obvezao predmetni stan predati najmodavcu slobodan od osoba i svojih stvari, u stanju u kakvom ga je primio, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovnim korištenjem stana (čl. 13. ugovora). Nesporno je i da je rješenjem Agencije od 9.4.2019. klasa: 110-06/19-01/11 ovdje tuženiku prestala služba u toj Agenciji 31.7.2019. s pravom na starosnu mirovinu. Isto tako, nije sporno da je tuženik 2015. podnio zahtjev za otkup stana sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 144/13.), kao i da stan po tom zahtjevu tijekom trajanja ovog postupka nije otkupljen.

8. Tuženik je u svom iskazu potvrdio gore nesporne činjenice, kao i da stan i nadalje koristi. Uredno plaća režijske troškove za stan, dok najamninu od 2021. ne plaća budući da mu je rečeno da će se to riješiti prilikom otkupa stana. Navodi da zahtjev za otkup nije riješen, a sve zbog toga što se odlučio za obročnu otplatu cijene za provedbu čega nije postojala ljudska i tehnička osposobljenost nadležnih službi. U stanu živi sa suprugom i troje djece, od kojih su supruga i jedno dijete zaposleni, dok preostalo dvoje djece polaze osnovnu odnosno srednju školu.

9. Cijeneći sve prethodno izloženo, sud prvenstveno nalazi utvrđenim da je tužitelj kao vlasnik i najmodavac (što je jasno razvidno iz samog ugovora o najmu, dok tamo navedena i Agencija nema pravnu sposobnost) svakako materijalno-pravno legitimiran na aktivnoj strani za postavljanje konkretnog zahtjeva kao u tužbi. Isto tako, tuženik kao najmoprimac i nesporni posjednik stana ima takvu legitimaciju na pasivnoj strani, s time da je isti ovdje trebao dokazati eventualno postojanje prava koje ga ovlašćuje na takav posjed, što međutim prema ocjeni suda nije učinio. Ugovor o najmu na temelju kojega je tuženik koristio stan prestao je još 31.7.2019. tj. prestankom službe tuženika u Agenciji i odlaskom u mirovinu, te je već tada sukladno Ugovoru i odredbi čl. 17. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96., 48/98. i 22/06.) postojala obveza tuženika kao najmoprimca predati stan tužitelju Republici Hrvatskoj, a koju obvezu tuženik nije ispunio usprkos traženjima Agencije (dopisi od 24.6.2019., 2.9.2019. i 20.1.2020.). Dakle, tuženik se od tada nalazi u posjedu stana bez valjanog pravnog temelja. Okolnost da je tuženik ranije podnio zahtjev za otkup stana o kojem nije formalno odlučeno ovdje nije od bitnog značenja, uzimajući u obzir da takva možebitna obveza tužitelja za prodaju i pravo tuženika na kupnju u konkretnom slučaju nigdje nisu propisani, niti znači da će tuženik doista i otkupiti stan, dok je tužitelj kao vlasnik svoju volju glede disponiranja stanom u tom pravcu iskazao i podnošenjem ove tužbe. Sukladno tome, nisu bile ispunjene pretpostavke za eventualni prekid postupka u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a kako je to tuženik predlagao tijekom postupka.

10. U odnosu na pozivanje tuženika na prigovor prava na poštivanje doma u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) u svezi odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), sud je razmotrio i primjenu gornje odredbe Konvencije, tj. ispitao razmjernost i nužnost miješanja u eventualno pravo na dom tuženika. S obzirom da tuženik predmetni stan neprekidno koristi od 2006. sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji dovoljna i kontinuirana veza tuženika s tim stanom očito manifestirana u volji da živi u tom stanu, zbog čega se može zaključiti da sporni stan predstavlja dom za tuženika. S obzirom da tužitelj predlaže donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo iseljenje iz stana koji predstavlja njegov dom, razvidno je da bi time došlo do miješanja u pravo tuženika na poštivanje njegovog doma. Takvo miješanje je u skladu sa zakonom (čl. 17. ZNS-a i čl.161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV/) i ima legitiman cilj u vidu zaštite prava vlasništva tužitelja, odnosno i za obavljanje službenih potreba Agencije kao specifičnog tijela zaduženog za nacionalnu sigurnost. Prema stajalištu ovoga suda prisilno iseljenje tuženika predstavlja i nužnu mjeru u demokratskom društvu, odnosno razmjerno je zaštiti prava vlasništva tužitelja koja se ovdje ostvaruje, a sve budući da tuženik nema nikakvo pravo koje ga ovlašćuje na posjed stana, kao i da od 2021. tužitelju ne plaća naknadu za korištenje stana (zbog čega tužitelj očito mora voditi i sudske postupke, a neuvjerljiv navod tuženika da mu je rečeno da će se to riješiti prilikom otkupa ničim nije dokazan), odnosno isti je protivno svojoj preuzetoj ugovornoj obvezi nakon prestanka najma zajedno s članovima domaćinstva bez valjanog pravnog temelja ostao u posjedu spornog stana. Cijeneći prethodno izloženo, a uzimajući u obzir i da prema iskazu samog tuženika isti nije osoba ugroženog imovnog i socijalnog stanja, sud nalazi da bi se u takvoj situaciji ostankom tuženika u stanu koji bespravno koristi ujedno ne plaćajući naknadu za stanovanje, tužitelju kao vlasniku stana nametao prekomjeran teret te u konačnici, stoga bi stavljajući u međusobni odnos ova dva suprostavljena pojedinačna prava (pravo vlasništva tužitelja i pravo na dom tuženika), pravo tužitelja pretezalo nad pravom tuženika, slijedom čega bi se prigovor tuženika u tom pravcu ukazivao neosnovanim.

11. Slijedom svega izloženoga, a budući da je u smislu odredbe čl. 17. ZNS-a postojala dužnost tuženika kao najmoprimca nakon prestanka najma stan predati tužitelju kao najmodavcu, a što isti nije učinio te od tada stan koristi bez valjanog pravnog temelja zbog čega su ispunjene i pretpostavke za pružanje vlasničko-pravne zaštite tužitelju sukladno odredbama čl. 161. i čl. 162. ZV-a, valjalo je prihvatiti takav tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod toč. I. izreke.

12. Trošak tužitelja u smislu odredbe čl. 163. ZPP-a odnosi se na trošak zastupanja istoga po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu i to: jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak – 200 bodova (Tbr. 7 t. 2. al. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa/ koja se ovdje primjenjuje sukladno Tbr. 52 st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 138/23./), koji primjenom Tbr. 50. Tarife daju iznos od 398,00 EUR. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi trošak poduzimanja pojedinih parničnih radnji, a s obzirom da se radi o sporu u kojem inače odvjetniku pripada pravo na jednokratnu nagradu bez obzira na broj poduzetih radnji.

13. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno da mu tuženik troškove postupka naknadi u cijelosti, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova iz razloga neuspjeha u parnici valjalo odbiti.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od l5 dana od dostave presude, putem ovog suda.

DNA:

tužitelju po OGDO

tuženiku po pun.