Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-344/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika VB, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja: K-41/2020 od 17. ožujka 2025., na sjednici 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog VB kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj: K-41/2020 od 17. ožujka 2025. je na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina 36/24. u kojem su objavljene izmijene i dopune tog zakona koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) proglasio je krivim optuženog VB, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s time da je na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. u svezi s čk. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-24 optuženi VB u cijelosti je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žali se optuženi VB po branitelju Vjeranu Paiću, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu na način da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku s prijedlogom da nadležni županijski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP/08-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-397/2025-3 od 6. lipnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženik ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi koja postoji samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenično stanje kako ga je utvrdio sud, ali smatra da je na isto pogrešno primijenjen kazneni zakon, tako da se sadržajno radi samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08- 25, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).
7. Žalitelj nije u pravu kada smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva pobijanu odluku.
7.1. Konkretno, optuženik u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojne i istinite ocijenio sve dokaze tužitelja, dok s druge strane neosnovano nije prihvatio njegovu obranu i iskaze svjedoka koji ju podupiru.
7.2. Pritom posebno ističe da argumentacija prvostupanjskog suda prema kojoj su njegovi svjedoci zainteresirani za ishod ovog postupka vrijedi i za svjedoke oštećenika.
7.3. Uz to, u žalbi tvrdi da oštećeni i njegova obitelj sve čine kako bi ga isprovocirali pa tako i lažnom prijavom za počinjenje predmetnog kaznenog djela, a sve s ciljem kako bi ga prisili da se odseli i pribavili njegovu nekretninu.
7.4. Naposljetku, pogrešno utvrđeno činjenično stanje nalazi i kao posljedicu toga što prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge za ispitivanjem svjedoka OB i CB, te za provođenjem poligrafskog vještačenja.
8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po stavu ovog žalbenog suda pravilno postupio kada je kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim relevantnim činjenicama u ovom predmetu ocijenio iskaze žrtve AB i svjedoka UB, dok je njegovu obranu, kao i iskaze svjedoka koji ju podupiru, s pravom ocijenio kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti žalitelja za terećeno kazneno djelo.
9. Tako prvostupanjski sud pravilno u uočava da su žrtva ŠB i svjedok SB iskazivali vrlo uvjerljivo, detaljno i u svim bitnim momentima suglasno, pri čemu su suštinski istovjetno i konkretno citirali inkriminirane riječi koje je žrtva izgovorila kritične zgode: „Prvi put sam promašio, drugi put neću, sina“, čiji sadržaj se životno i logično nadovezuje na njihov suglasan opis prethodnog zbivanja kada je optuženi žrtvu gađao kamenjem, zbog čega je oštećenik bacio kosilicu s kojom je čistio parcelu koja neposredno graniči s kućom žalitelja i potrčao prema kući.
9.1. Takvi uvjerljivi, okolnosni, detaljni, precizni i u svim bitnim momentima suglasni iskazi svjedoka se i po stavu ovog žalbenog suda životno i logično ne očekuju od osoba koje iskazuju o događajima koji se stvarno nisu odigrali, odnosno ne na način kako to opisuju u svojim iskazima, a kako to neosnovano u žalbi sugerira optuženik.
9.2. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je iskaze žrtve AB i svjedoka UB ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim relevantnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane, njegovu obranu, kao i iskaze svjedoka koji ju podupiru, s pravom ocijenio kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.
9.3. Slijedom svega navedenog, sud je pravilno zaključio da ispitivanje svjedoka predloženih od obrane (OB i CB), koji nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, već su predloženi na okolnosti međusobnih odnosna između obitelji optuženika i oštećenika, ne bi pridonijelo boljem razjašnjenju stvari, shodno čemu je pravilno postupio kada je takve dokazne prijedloge odbio kao nevažne.
9.4. Naposljetku, a vezno za žalbene tvrdnje da se pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu ukazuje i kao posljedica toga što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem poligrafskog testiranja, ovaj žalbeni sud primjećuje kako optuženik očito ispušta iz vida da je riječ o nedopuštenom dokaznom prijedlogu, budući da se rezultati poligrafskog testiranja ne mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.
10. Premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ovaj žalbeni sud je sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08 razmotrio i pitanje pravilnosti izrečene kaznene sankcije.
10.1. Prije svega, po ocijeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.
10.2. Slijedom toga, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio terećeno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je cijeneći mu sve okolnosti relevantne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, naročito činjenicu da do sada nije bio osuđivan, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
10.3. Takvu kaznenu sankciju, kako u pogledu vrste tako i mjere, i ovaj žalbeni sud u ovom slučaju nalazi u svemu primjernoj utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.
11. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
