Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-27/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BN, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-234/2025-35 od 13. siječnja 2026., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog BN.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) optuženom BN produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je optuženi BN osobno i putem braniteljice po službenoj dužnosti Sanje Godek-Glavina, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu „ukine napadano rješenje i donese rješenje o puštanju optuženika iz istražnog zatvora“, a podredno da mu umjesto istražnog zatvora izrekne neku od mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a ili „jamčevinu“.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-38/2026 od 26. siječnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Ponajprije valja na ovome mjestu konstatirati da su obje predmetne žalbe razmatrane i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina jer su sadržajno komplementarne.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz sadržaja pravnog lijeka evidentno je da je uložen prvenstveno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njime osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je optuženiku produljen istražni zatvor.

7. Optuženik osporava subjektivni element inkriminiranih kaznenih djela za koja se tereti, međutim osnovana sumnja u njegovo počinjenje predmetnih delikata proizlazi iz činjenice da je protiv njega u ovom kaznenom postupku potvrđena optužnica, što znači da je ovu odlučnu činjenicu, kako u pogledu objektivnog učina djela, tako i u odnosu na subjektivni učin istih, sud prvog stupnja pravilno utvrdio na temelju činjenica i dokaza na kojima se bazira njena osnovanost. U ovom kontekstu valja ukazati žalitelju da se sudovi u situaciji kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti prikupljenih dokaza, s obzirom da je to u isključivoj ingerenciji raspravnog suda. Ovo se iznosi u kontekstu činjenice da je žrtva PN na raspravi reterirala vezano za predmetne prijetnje, međutim prilikom prvog ispitivanja potvrdila je da je optuženik predmetne prijetnje uputio njoj i drugoj žrtvi ČN.

8. Optuženik tvrdi da njegova ranija osuđivanost nije dovoljna za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv njega iz istražno-zatvorske osnove propisane u čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, s čime se ovaj žalbeni sud nipošto ne može složiti. Nepobitna je činjenica da se optuženik pojavljuje u svojstvu općeg i specijalnog multirecidivista, a to, kako ispravno zaključuje sud prvog stupnja, upućuje na veći stupanj njegove kriminalne volje, upornosti i odlučnosti u činjenju različitih oblika protupravnog i kažnjivog postupanja. No osim toga ova okolnost istodobno ukazuje na optuženikovu raniju kontinuiranu neusklađenost ponašanja sa zakonom i društvenu neprilagođenost i to unatoč mnogobrojnim ranijim kaznenim osudama, što znači da prijašnje kaznene sankcije očito nisu polučile pozitivan učinak u smislu njegove resocijalizacije, a što je od iznimne važnosti kod ocjene i prognoze o njegovom budućem ponašanju. Stoga je ovaj sud drugog stupnja prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani optuženika i nadalje egzistira objektivna, stvarna i razumno predvidiva opasnost da će na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, odnosno počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti, a koja opasnost je takvog obujma, značaja i intenziteta da nužno traži daljnju primjenu ove najteže mjere procesne prisile, jer blaže zakonske mjere u postojećoj situaciji nisu dovoljno sigurna i pouzdana garancija u njenom otklanjanju. Uz to valja odgovoriti žalitelju da se institut jamstva, kao supstitut za istražni zatvor, može u skladu s čl. 102. st. 1. ZKP-a primijeniti jedino u slučaju postojanja istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, što konkretno nije slučaj.

9. Okolnosti na koje se poziva žalitelj, tj. da živi s majkom koja je lošeg zdravstvenog stanja, da je boravkom u istražnom zatvoru onemogućen otplaćivati rate kredita za kuću i pribaviti drva za ogrjev te da će se u slučaju puštanja iz istražnog zatvora odazvati na pozive suda, nisu od relevantnog značaja kada je u pitanju ocjena postojanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, dok su njegovi navodi o posvećivanju obitelji i ostavljanju problematičnog života iza sebe na razini pukih i proizvoljnih tvrdnji.

10. Slijedom iznijetog je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic