Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-3/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split, OIB: 52966791065, zastupan po ravnateljici JČ, dipl. soc. radnici, protiv 1. protustranke ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], 2. protustranke OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], koje zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, 3. protustranke mlljt. AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa posebna skrbnica PČ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Gundulićeva 26a i 4. protustranke Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral, OIB: 97141575055, Ulica Jurja Šižgorića 4, Split, u izvanparničnom postupku radi privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, odlučujući o žalbi 1. protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-1049/2025-6 od 3. prosinca 2025., 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. protustranke ČČ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-1049/2025-6 od 3. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:

„I. Mal. AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2023., od majke ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1993. i oca OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1982., privremeno se povjerava i smještava u Centar za pružanje usluga u zajednici Maestral, OIB: 97141575055, Ulica Jurja Šižgorića 4, Split.

II. Osobni odnosi majke ČČ i oca OČ s mal. AČ u obliku susreta i druženja između roditelja i mal. djeteta ostvarivat će se u Centru za pružanje usluga u zajednici Maestral, OIB: 97141575055, Ulica Jurja Šižgorića 4, Split, dva puta tjedno, u trajanju od jednog sata, sukladno kućnom redu ustanove i prethodnom dogovoru roditelja i stručnih djelatnika Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral.

III. Mjera iz st. 1. ovog rješenja izriče se u trajanju od 30 dana od dana kad je mjera određena.

IV. Žalba na ovo rješenje ne zadržava ovrhu.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se 1. protustranka ČČ, ne navodeći zakonom određene žalbene razloge. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ).

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o prijedlogu predlagatelja, te na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim utvrđenjima:

- da su 1. i 2. protustranka roditelji mlljt. djeteta KČ, rođenog **.**.2023.,

- da je nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split, u više navrata provodio izvide u obitelji mlljt. djeteta te izvršio stručnu procjenu njegove sigurnosti i dobrobiti;

- da je tijekom terenskog izvida u stambenom prostoru roditelja zatečena opojna droga (speed) dostupna djetetu;

- da je otac djeteta tom prilikom priznao učestalu konzumaciju opojnih sredstava (dva puta tjedno);

- da roditelji pokazuju nizak stupanj uvida u rizičnost vlastitog ponašanja i posljedice koje takvo ponašanje može imati na sigurnost i zdravlje djeteta;

- da su uočeni ozbiljni propusti u ostvarivanju zdravstvene skrbi za dijete, uključujući izostanak redovitih liječničkih pregleda i cijepljenja;

- da su roditelji u dosadašnjem razdoblju pokazivali ograničenu suradljivost sa stručnim službama;

- da su higijenski i organizacijski uvjeti u kućanstvu procijenjeni neprimjerenima za dijete;

- da je stručni tim, polazeći od ukupnosti navedenih okolnosti, procijenio kako postoji visoka razina ugroženosti života, zdravlja i dobrobiti mlljt. djeteta;

- da je rješenjem predlagatelja od 28. studenog 2025. Klasa: UP/I-552 06/25-02/10, Urbroj: 139-126-03-32-25-3, roditeljima ČČ i VČ izrečena žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji njihovog mlljt. djeteta AČ i to počev od 27. studenog 2025., te je mlljt. dijete privremeno smješteno u ustanovu socijalne skrbi, jer je utvrđeno da postoji opasnost za život, zdravlje i dobrobit djeteta koja se mogu otkloniti samo izdvajanjem djeteta iz neposrednoga okruženja.

7. Odredbama ObZ propisane su mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, a te odredbe odgovaraju pravima zajamčenim odredbama čl. 3., čl. 9. st. 1., čl. 19. i čl. 20. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ Međunarodni ugovori 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17 i 4/17), te je propisano da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi (čl. 149. st. 1. toč. 1. ObZ), na prijedlog centra za socijalnu skrb kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno čl. 135. do 138. ObZ (čl. 150. st. 1. toč. 1. ObZ). Propisano je i da rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi sud donosi u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb (čl. 151. st. 1. ObZ), da je centar dužan uz prijedlog priložiti procjenu ugroženosti djeteta i predložiti mjesto smještaja djeteta (čl. 151. st. 2. ObZ), da će sud rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta odlučiti o smještaju, ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom (čl. 152. st. 1. ObZ), trajanju mjere koje može biti trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, i na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb o produljenju za daljnjih trideset dana (čl. 152. st. 3. ObZ). Nadalje, propisano je i da se u postupku radi određivanja mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta odlučuje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi u skladu sa odredbama čl. 150.

- 153. ObZ.

8. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima 1. protustranke, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za određivanje predložene mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti mlljt. djeteta privremenim povjeravanjem i smještajem u ustanovu socijalne skrbi, te je pravilno prihvatio prijedlog predlagatelja.

9. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da ugroženost djeteta ne proizlazi iz jednoga izoliranog događaja, već iz više rizičnih čimbenika. Posebno je značajna činjenica da je u prostoru u kojem dijete boravi u trenutku dolaska stručnog tima predlagatelja zatečena opojna droga dostupna djetetu, uz priznanje roditelja o učestaloj konzumaciji, što objektivno predstavlja ozbiljan i neposredan rizik za život i zdravlje djeteta. Nadalje, stručne službe utvrdile su izostanak adekvatne zdravstvene skrbi, nedostatnu roditeljsku odgovornost te slab uvid roditelja u težinu i posljedice vlastitog ponašanja. Stručna procjena nadležnog tijela temelji se na neposrednim opažanjima tijekom terenskih izvida i razgovoru s roditeljima, profesionalno je sastavljena te predstavlja relevantnu i pouzdanu osnovu za donošenje mjere zaštite prava i dobrobiti djeteta, koju je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, cijeneći je u kontekstu najboljeg interesa djeteta.

10. Žaliteljica u žalbi u bitnome ističe da je ona stalno uz dijete i da se o njemu brine, da je u trenutku događaja dijete spavalo, da je dijete u ustanovi uznemireno, tužno i nesigurno, da se ne protivi nadzoru te da je spremna pristupiti testiranju i savjetovanju, te moli da joj se dijete vrati jer smatra da je odvajanje emocionalno štetno za dijete, no takvi navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. Za donošenje predložene mjere privremenog povjeravanja i smještaja djeteta u ustanovu socijalne skrbi nije odlučno je li u konkretnom slučaju već nastupila štetna posljedica, niti činjenica da je dijete u trenutku pronalaska opojne droge spavalo, već postoji li realna, ozbiljna i neposredna opasnost za život, zdravlje ili razvoj djeteta. Dostupnost opojnih sredstava u prostoru u kojem dijete boravi, uz priznanje roditelja o njihovoj konzumaciji, objektivno predstavlja takav rizik. Navodi žaliteljice da se ona stalno i zadovoljavajuće brine o djetetu predstavljaju njezinu subjektivnu ocjenu vlastitog roditeljskog funkcioniranja, koja je u suprotnosti s nalazima i procjenama stručnog tima, te s ostalim utvrđenim okolnostima koje upućuju na nedostatnu razinu skrbi, slab uvid u rizična ponašanja te izostanak odgovarajuće zdravstvene skrbi za dijete.

12. Činjenica da je dijete u ustanovi uznemireno, tužno i nesigurno ne može sama po sebi dovesti do zaključka o neosnovanosti izrečene mjere. Takve emocionalne reakcije razumljive su i očekivane u situaciji promjene okoline i privremenog izdvajanja iz obitelji, ali ne mogu prevagnuti nad potrebom osiguranja njegove sigurnosti i zaštite od ozbiljnih rizika kojima je bilo izloženo u obiteljskom okruženju.

13. Nadalje, žaliteljičina spremnost na suradnju, testiranje i savjetovanje, iako pozitivna, ne utječe na zakonitost i opravdanost već izrečene mjere u trenutku njezina donošenja, niti sama po sebi uklanja postojeću procijenjenu ugroženost djeteta.

14. Kod odlučivanja o mjeri za zaštitu djeteta sud je bio dužan prvenstveno voditi računa o najboljem interesu djeteta, sukladno čl. 3. Konvencije o pravima djeteta i čl. 5. ObZ, a u konkretnom slučaju je pravilno ocijenjeno da interes djeteta zahtijeva njegov privremeni smještaj izvan obitelji radi osiguravanja sigurnosti i stabilnosti.

15. Odluka o trajanju određene mjere također je pravilna jer je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 152. st. 3. ObZ.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu 1. protustranke kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 346. ObZ, potvrditi pobijano rješenje.

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović