Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-110/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlljt. PBS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja mlljt. ZBS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa majka i zakonska zastupnica PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dora Živković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Radovani, odvjetnik u Splitu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob- 493/2022-29 od 3. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice mlljt. PBS i 2. tužitelja mlljt. ZBS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-493/2022-29 od 3. studenog 2025. :

-pod točkom 3. izreke u dijelu kojim je 1. tužiteljica mlljt. PBS odbijena sa zahtjevom za isplatu dospjele zakonske obveze uzdržavanja u iznosu od 18.188,74 EUR-a sa zateznim kamatama, te pod točkom 5. izreke u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu na ime zakonske obveze uzdržavanja s iznosom od 347,00 EUR- a,

-pod točkom 4. izreke u dijelu kojim je 2. tužitelj mlljt. JBS odbijen sa zahtjevom za isplatu dospjele zakonske obveze uzdržavanja u iznosu od 17.649,74 EUR-a sa zateznim kamatama, te pod točkom 6. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu na ime zakonske obveze uzdržavanja u iznosu od 320,00 EUR- a,

-te pod točkom 7. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku da na ime neisplaćene naknade za uzdržavanje za razdoblje od veljače 2022. do listopada 2022. isplati 1. tužiteljici mlljt. PBS iznos od 254,10 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate na tekući račun majke i zakonske zastupnice, dok se u preostalom dijelu od zatraženih 542,24 EUR-a sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija (točka 1. izreke).

1.1.Nadalje, nalaže se tuženiku da na ime neisplaćene naknade za uzdržavanje za razdoblje od veljače 2022. do listopada 2022. isplati 2. tužitelju mlljt. ZBS iznos od 254,10 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate na tekući račun majke i zakonske zastupnice, dok se u preostalom dijelu od zatraženih 542,24 EUR-a sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija (točka 2. izreke).

1.2. Također, nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici mlljt. PBS na ime dospjele zakonske obveze uzdržavanja isplati ukupan iznos od 2.907,70 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na tekući račun majke i zakonske zastupnice dok se za više zatraženi iznos od ukupno 18.188,74 EUR-a sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija (točka 3. izreke).

1.3. Zatim se nalaže tuženiku da 2. tužitelju mlljt. ZBS na ime dospjele zakonske obveze uzdržavanja isplati ukupan iznos od 2.107,70 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na tekući račun majke i zakonske zastupnice, dok se za više zatraženi iznos od ukupno 17.649,74 EUR-a sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija (točka 4. izreke).

1.4. Nadalje, nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici mlljt. PBS na ime zakonske obveze uzdržavanja isplaćuje svaki mjesec iznos od 500,00 EUR-a počevši od 30. rujna 2025. pa ubuduće do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke i zakonske zastupnice, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, dok se za više zatraženi iznos od 347,00 EUR-a tužbeni zahtjev odbija (točka 5. izreke).

1.5. Nalaže se tuženiku da 2. tužitelju mlljt. ZBS na ime zakonske obveze uzdržavanja isplaćuje svaki mjesec iznos od 450,00 EUR-a počevši od 30. rujna 2025. pa ubuduće do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke i zakonske zastupnice, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, dok se za više zatraženi iznos od 320,00 EUR-a tužbeni zahtjev odbija (točka 6. izreke).

1.6. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka 7. izreke).

2. Protiv navedene presude pod točkom 3. izreke u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu dospjele zakonske obveze uzdržavanja u iznosu od 18.188,74 EUR-a sa zateznim kamatama, te pod točkom 5. izreke u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu na ime zakonske obveze uzdržavanja s iznosom od 347,00 EUR- a žali se 1. tužiteljica mlljt. PBS, dok se 2. tužitelj mlljt. JBS žali protiv navedene presude pod točkom 4. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu dospjele zakonske obveze uzdržavanja u iznosu od 17.649,74 EUR-a sa zateznim kamatama, te pod točkom 6. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu na ime zakonske obveze uzdržavanja u iznosu od 320,00 EUR- a, te se tužitelji žale i protiv navedene presude pod točkom 7. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP niti tužitelji u žalbi konkretno navode o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7.Tako je utvrdio:

- da su majka i zakonska zastupnica mlljt. djece PB i otac mlljt. djece ZB živjeli u izvanbračnoj zajednici 11 godina;

- da je u izvanbračnoj zajednici 2012. rođena 1. tužiteljica mlljt. PBS, a 2014. 2. tužitelj mlljt. JBS;

- da je izvanbračna zajednica prestala u listopadu 2021. od kada djeca žive s majkom;

- da je tuženik od prestanka izvanbračne zajednice na ime uzdržavanja mlljt. djece samoinicijativno plaćao mjesečno iznos od 2.250,00 kn za svako mlljt. dijete, odnosno od 2023. iznos od 300,00 EUR-a mjesečno za svako te da je osim toga plaćao još oko 100,00 EUR-a mjesečno ili 50,00 EUR-a za svako dijete, odnosno da je plaćao za uzdržavanje 350,00 EUR-a mjesečno za svako mlljt. dijete;

- da majka s mlljt. djecom živi u podstanarskom stanu za što mjesečno plaća oko 700,00 EUR-a te režije u iznosu od 165,00-315,00 EUR-a;

- da je majka mlljt. djece nezaposlena;

- da mjesečne potrebe djece za uzdržavanje prema njezinim navodima iznose preko 400,00 EUR-a za svako mlljt. dijete;

- da mlljt. djeca pohađaju osnovnu školu i nemaju posebnih povećanih potreba za uzdržavanje;

- da tuženik plaća izvanškolske aktivnosti i to troškove baleta za 1. mlljt. tužiteljicu u iznosu od 27,00 EUR-a mjesečno, te nogomet za 2. mlljt. tužitelja u iznosu od 50,00 EUR-a mjesečno;

- da je tuženik zaposlen kao znanstveni suradnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar gdje prima plaću u iznosu od 2.100,00 EUR-a;

- da povremeno ostvaruje dodatne prihode od predavanja;

- da tuženik živi u kući u njegovom vlasništvu te je vlasnik osobnog vozila;

- da je tuženik s majkom mlljt. djece suvlasnik stana u [adresa] u kojem ne žive (zbog derutnog stanja).

8. Tako utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

9. U odnosu na žalbene navode tužitelja da sud prvoga stupnja nije utvrdio ukupne mjesečne potrebe za uzdržavanje mlljt. djece, valja istaći da je sud u smislu odredbe čl. 311. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) na temelju iskaza majke mlljt. tužitelja kojeg je ocijenio kao vjerodostojan utvrdio kako tužitelji imaju uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njihove dobi (stari 13 i 11 godina) koje se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće, mobitela, izlazaka, džeparca, pri čemu nemaju povećane materijalne potrebe u smislu odredbe čl. 312. ObZ.

10. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvoga stupnja je sukladno odredbi čl. 313. st. 1. st. 2. i st. 4. ObZ utvrdio ukupne mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika uzdržavanja koje se odnose na njegove prihode i imovinsko stanje. Tako je kod tuženika cijenio visinu njegovih redovnih prihoda kao i mogućnosti stjecanja dodatne zarade koju isti ostvaruje povremeno, da je samoinicijativno kroz sporno razdoblje od listopada 2022. do rujna 2025. plaćao za svako mlljt. dijete iznos od 350,00 EUR-a mjesečno, te je imajući u vidu sve navedeno pravilno utvrdio da je u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. bio dužan plaćati iznos od 2.900,00 kn mjesečno za svako dijete, od 1. siječnja 2023. do 31. ožujka 2024. iznos od 385,00 EUR-a mjesečno za svako dijete, a u razdoblju od 1. travnja 2024. do rujna 2025. iznos od 500,00 EUR-a mjesečno za 1. tužiteljicu i 450,00 EUR-a za 2. tužitelja, što je i više od iznosa propisanih Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta u navedenom razdoblju (NN 37/22, 48/23, 49/24 i 75/25), slijedom čega je pravilno za navedeno razdoblje 1. tužiteljici dosudio ukupan iznos od 2.907,70 EUR-a, a odbio je po tom osnovu s iznosom od 18.188,74 EUR-a. Također, pravilno je 2. tužitelju za navedeno razdoblje dosudio ukupan iznos od 2.107,70 EUR-a odbio ga s iznosom od 17.649,74 EUR-a.

11. Nadalje, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, a kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud, obzirom na imovno stanje oca i njegove ukupne prihode (redovne i povremene), određeni povišeni iznos uzdržavanja za mlt. 1. tužiteljicu u iznosu od 500,00 EUR-a mjesečno (stara 13 godina) i za mlljt. 2. tužitelja u iznosu od 450,00 EUR-a mjesečno (star 11 godina) je primjeren iznos, kako potrebama mlt. djece, tako i materijalnim prilikama oca.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud prvoga stupnja prilikom odlučivanja o mogućnostima oca pogrešno uzeo u obzir da otplaćuje kredit za stan u suvlasništvu njega i zakonske zastupnice tužitelja u kojima oni ne stanuju, valja istaći da sud prvoga stupnja osim što je navedeno utvrdio s te osnove nije posebno smanjio materijalne mogućnosti tuženika.

13. Valja istaći da je i Odlukom o Tablici o prosječnim potrebama mlljt. djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (NN 75/25), kojom su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primicima roditelja obveznika uzdržavanja, određeno da kada roditelj obveznik uzdržavanja ima primitak između 2.000,00 do 2.200,00 EUR-a mjesečni iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznosi 462,00 EUR-a, a za dijete u dobi od 7 do 12 godina iznosi 420,00 EUR-a dakle, manje od onoga što je dosuđeno tužiteljima.

14. Što se tiče žalbenih navoda glede troškova parničnog postupka u konkretnom slučaju uvidom u stanje spisa, vodeći računa o okolnostima ovog slučaja da se tuženik nije protivio osnovi tj. doprinosu uzdržavanja nego samo visini, vodeći računa i o djelomičnom uspjehu tužitelja u parnici, kao i da prema odredbi čl. 366. st. 1. ObZ sud nije vezan za naknadu parničnih troškova strogim pravilima po načelu causae iz čl. 154. st. 1. ZPP, to je sud prvoga stupnja pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odgovor na žalbu tužitelja), budući takav trošak nije bio neophodan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka